Naslov
Paleografska, diplomatička i filološka analiza spisa zadarskoga notara Petra Perencana (1361.-1392.)
(PALEOGRAPHICAL, DIPLOMATIC AND PHILOLOGICAL ANALYSIS OF FILES OF PETRUS PERENÇANUS, A NOTARY FROM ZADAR (1361–1392))

Autori
Bartulović, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.04

Godina
2014

Stranica
466

Mentor
Perić, Olga ; Matijević, Mirjana

Ključne riječi
srednji vijek; Zadar; notarska djelatnost; paleografska analiza; diplomaticka analiza; filološka analiza; gotica; bastardel; knjiga imbrevijatura/notarski registar; kaptolski registar; isprave; sudski spisi; srednjovjekovni latinski.
(Middle ages; Zadar; notarial work; paleographical analysis; diplomatic analysis; philological analysis; Gothic script; notarial minute; notarial registar; chapter registar; charters; court files; Medieval Latin)

Sažetak
Ovim se radom po prvi put predstavlja u obliku monografije život i djelatnost jednoga srednjovjekovnog notara. Izbor je pao na zadarskoga notara Petra zvanog Perencan, pok. gospodina Azona de Lemicetis, iz Padove koji je u Zadar došao 60-tih godina 14. stoljeca u svojstvu notara carskom ovlašcu. Rad je podijeljen u cetiri poglavlja. U prvom se poglavlju prikazuje njegova biografija na temelju vrlo oskudnih, najcešce neizravnih, podataka. Na temelju spisa, koje je sam vodio, razvidno je njegovo javno djelovanje kao javnoga (1361 – 1392), sudbenoga (1366 – 1367) i kaptolskoga (1380 – 1392) notara u Zadru. Jedini izravni podatak koji donosi Petar iz Sarzane, do sada neobjavljen, upucuje doduše samo šturo na njegovu službu u Cresu kao podkneževa vikara i prokuratora otockih komuna Cres, Beli i Lubenice 70-tih godina 14. stoljeca. Ostali indirektni podaci iz notarskih spisa njegovih kolega odnose se na njega kao svjedoka prilikom sklapanja razlicitih ugovora, nadalje na posjedovanje nekoga zemljišta u uvali Draženica Mala, te su pronaena tri ugovora koje je sklopio njegov sin Azon. Usputne adrese mjesta svoga stanovanja donosi sam Perencan u eshatokolu ugovora koje je sastavljao, no teško je bilo što podrobnije reci o karakteru vlasništva nad tim stambenim objektima jer nije pronaen nijedan ugovor koji je on sklopio u vlastitoj režiji kod nekoga svog kolege. Razlog pomanjkanja informacije ove vrste treba tražiti u cinjenici velikoga broja izgubljenih i nesacuvanih registara ovoga razdoblja. Uzevši u obzir sva referiranja Perencanovih kolega na njegove ugovore, on je najvjerojatnije umro u Zadru u drugoj polovici 1392. godine. U drugom se poglavlju donosi u sklopu paleografske analize opis njegovoga rukopisa koji pokazuje karakteristike notarske kurzivne gotice, zatim sustav kratica u tabelarnom obliku te materijalni opis svih njegovih sacuvanih spisa i isprava. Pri tome je utvreno da notarski registar, koji se cuva u Državnom arhivu u Zadru, a pokriva razdoblje od 1366. do 1392., nije cjelovit zbog evidentnih oštecenja nastalih ne samo uslijed vlage nego i fizickih nedostatka mnogih ugovora. Na to upucuje njihova necjelovitost kao i referiranje njegovih kolega kao i njega samoga na neke ugovore koji nisu sacuvani u samom registru. Analizom je takoer utvreno da jedna ceduljica sacuvana u registru pripada njegovom izgubljenom bastardelu. U trecem se poglavlju diplomatickom analizom spisa ustanovilo da su postojale neke manje kontradiktornosti u notarskoj praksi u odnosu na zakonske propise što se tice obveznosti izdavanja isprava jer je bastardel kao glavna knjiga uživao vjerodostojnost temeljenu na vlastorucnom potpisu suca egzaminatora o cemu svjedoce sacuvani bastardeli II Perencanovih kolega kao i polovica stranice Perencanova bastardela. Nadalje, na osnovi komparacije navode se osnove razlike u diplomatickoj strukturi izmeu notarskih i kaptolskih isprava odnosno spisa kao i sudskih spisa te se donosi sinteza svih pravnih formula tipicnih za cetrdesetak vrsta pravnih radnji u komparaciji s odredbama Zadarskoga statuta. Filološkom je analizom, u posljednjem poglavlju, zabilježena vecina pojava na fonološkoj, morfološkoj i sintaktickoj razini kao i utjecaj vernakularnih jezika na leksik Perencanova notarskoga opusa pisanoga na latinskom jeziku. Pri tome je evidentirano da se vecina navedenih promjena krece unutar normi srednjovjekovnoga latiniteta koje odražavaju veoma mali stupanj utjecaja romanskih jezicnih pojava što u konacnici upucuje na Perencanovu zavidnu razinu poznavanja klasicnih i srednjovjekovnih normi latinskoga jezika. Kljucne rijeci: srednji vijek, Zadar, notarska djelatnost, paleografska analiza, diplomaticka analiza, filološka analiza, gotica, bastardel, knjiga imbrevijatura/notarski registar, kaptolski registar, isprave, sudski spisi, srednjovjekovni latinski.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA