Naslov
Dijatopijske varijacije starohrvatske književne čakavštine
(DIATOPIC VARIETIES OF THE OLD CROATIAN ČAKAVIAN LANGUAGE)

Autori
Kapetanović, Amir

Izvornik
Hrvatski dijalektološki zbornik (0439-691X) 18 (2013); 163-174

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni članak, znanstveni

Ključne riječi
starohrvatski; dijatopijske varijacije; srednji vijek; čakavski
(Old Croatian; diatopic varieties; MIddle Age; Čakavian)

Sažetak
Prilog se zasniva na proučavaju srednjovjekovnih čakavskih starohrvatskih tekstova, u kojima se zrcale značajke teritorijalne raslojenosti negdašnje čakavštine (dijatopijske varijacije). Podatci iz starih hrvatskih književnih tekstova moraju se oprezno interpretirati jer je poznato da oni nikada nisu bili vjerna preslika određenoga govora: ne samo da su stari pisci hrvatski izbjegavali odviše lokalna govorna obilježja u pisanom jeziku nego su i hotimice miješali dijatopijski divergentne jezične značajke hrvatskih dijalekata, što je itekako moglo biti i stilistički relevantno. U radu se uz pomoć pisanih vrela krećemo po rubovima negdašnje predmigracijske čakavštine i utvrđujemo odnos između regionalnih značajki koje su bile konkurentne i koje to zbog svoje rubnosti nisu mogle biti. /The paper is based on the study of the medieval Čakavian Old Croatian texts, which reflect the features of the territorial stratification of the former Čakavian dialect. Data from the Old Croatian literary texts must be approached with caution because it is known that they have never been a faithful copy of a particular idiom: not only did the old Croatian writers avoid common local features in written language but they also deliberately mixed diatopically divergent linguistic features of Croatian dialects, which is indeed stylistically relevant. The paper refers to the texts in the Old Croatian Čakavian language that originated in the borderline area of the former Čakavian dialect territory in the Middle Ages and traces of how the diatopic varieties were distributed, which helps in reconstructing the territorial propagation of the former Čakavian dialect. Some regional features became equally valid, while others remained peripheral and did not have a big role in the shaping of the Čakavian literary language. Avoiding peripheral linguistic features indicates implicit desire for creating the Croatian Čakavian literary language, whose expressiveness was at its peak in the 16th century./

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA