Naslov
„Svi to govore, ali to je nepravilno“ i „to njihovo je sve iskrivljeno“: ideologija standardnog jezika u poučavanju hrvatskog kao nasljednog i stranog jezika
(“Everyone says it, but it's incorrect” and “their language is all corrupt”: Ideology of the Standard Language in Teaching Croatian as a Heritage or Foreign Language)

Autori
Starčević, Anđel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Peti međunarodni znanstveni skup HRVATSKI KAO DRUGI I STRANI JEZIK (HIDIS)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.12.2014. - 20.12.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
ideologija standardnog jezika; nasljedni govornici; poučavanje hrvatskog jezika
(ideology of the standard language; heritage speakers; Croatian language teaching)

Sažetak
Ideologija standardnog jezika (=ISJ) (Milroy 2001, 2007 ; Pullum 2006), kao skup neznanstvenih vjerovanja proširenih u općoj populaciji i u dijelu jezikoslovne struke, snažno utječe na pojedinčevu (pogotovo javnu, ali i privatnu) jezičnu proizvodnju, na vrednovanje vlastite i tuđe proizvodnje te na interakciju s drugim govornicima, a da sâm pojedinac toga najčešće nije svjestan. U podučavanju hrvatskoga ISJ se često manifestira tako da nepoželjnima proglašavaju a) nestandardni domovinski varijeteti, b) jezični elementi koji se zbog neutemeljene analize smatraju „nepravilnima“ i c) izvandomovinski dvojezični varijeteti (usp. Haugen 1953:72) iseljenih i nasljednih govornika. U ovom radu analiziraju se nastavnički i polaznički stavovi registrirani a) sociolingvističkom metodom promatranja (Kawulich 2005 ; Wray i Bloomer 2012) nastave hrvatskoga za nasljedne/strane govornike i b) u razgovorima s nastavnicima i polaznicima. Analiza pokazuje da neki nastavnici nekritički promoviraju ISJ, sa sljedećim rezultatima: polaznici 1) slabije vrednuju nestandardne varijetete svojih roditelja i ostalih članova obitelji, a time i njih kao legitimne i kompetentne govornike hrvatskoga, 2) slabije vrednuju i ostale nestandardne domovinske varijetete i govornike, 3) smatraju vlastite (jednojezične ili dvojezične) varijetete nepravilnima i nevrijednima, a zatim i sebe procjenjuju kao nelegitimne i nekompetentne govornike, te 4) vjeruju da postoji samo jedan pravilan i legitiman jezični varijetet, koji se potom jedini smatra „hrvatskim jezikom“. Navedeni rezultati ukazuju na potrebu da nastavnici 1) osvijeste postojanje ISJ kako bi se prema njoj mogli kritički postaviti i 2) napuste znanstveno neutemeljene stavove i s njima povezanu retoriku (pravilno, nepravilno, krivo, iskrivljeno, kaotično, „svi krivo govore hrvatski“, „na ulici sve može“ itd.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA