Naslov
Renesansni platonizam i matematika
(The Renaissance Platonism and Mathematics)

Autori
Banić-Pajnić, Erna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Filozofija u dijalogu sa znanostima

Urednik/ci
Boršić, Luka i Skuhala Karasman, Ivana

Izdavač
Institut za filozofiju

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
53-75

ISBN
978-953-7137-25-0

Ključne riječi
renesansna filozofija, platonizam. matematika
(Renaissance Philosophy, Platonism, Mathematics)

Sažetak
U okviru rasprava o genezi novovjekovne znanosti još uvijek su aktualne polemike oko toga je li je renesansni platonizam bio prepreka ili poticaj razvoju te znanosti. Po mnogim povjesničarima filozofije i znanosti taj je pravac filozofiranja kočnica razvoju novovjekovne prirodne znanosti, pri čemu se upozorava na određene aspekte tumačenja svijeta što ih renesansni platonizam uključuje (u odmaku od Platona), poput animizma. Po drugima opet već samo posezanje za matematikom u nekog filozofa (što se događa zahvaljujući probuđenom renesansnom interesu za Platonovu filozofiju) dovoljno je da bi ga se sagledavalo pod vidom anticipacije novovjekovne, na matematici utemeljene prirodne znanosti. Da bi se dobio pouzdan odgovor na gornje pitanje neophodno je prije svega steći uvid u sve oblike primjene matematike što ih nalazimo u djelima filozofa koje svrstavamo u taj smjer renesansnog filozofiranja. Simbolička primjena matematike u „Učenom neznanju“ Nikole Kuzanskog koji je matematičkim problemima posvetio jedanaest svojih djela, njegovo intenzivno traganje za rješenjem zagonetke kvadrature kruga i njegovi pokusi s vagom, magijska primjena matematike i numerologijske spekulacije Giordana Bruna, numerologija povezana s kabalom u Johannesa Reuchlina i Pavla Skalića, matematika gotovo izjednačena s astrologijom u Federika Grisogona, koji piše komentar Euklidovih „Elemenata“, a u svome „Astronomskom zrcalu“ i Boga podređuje broju i napokon posezanje za matematičkim u Frane Petrića, koji matematiku pretpostavlja prirodnoj filozofiji i služi se njome kao polazištem u izlaganju svojih ontoteologijskih teza – sve su to načini i oblici u kojima se matematika javlja u djelima renesansnih platoničara. Ključno pitanje kojim se bavimo u ovom izlaganju jest u kakvom su odnosu navedeni oblici spram načina primjene matematike što ga nalazimo u Galileja i kasnije Newtona te, ukoliko se konstatira da među tim načinima primjene postoji bitna razlika, pitanje odnosi li se ona na samu matematiku ili radije na način doživljavanja i tumačenja svijeta što uključuje određeno htijenje, određenu namjeru u odnosu na svijet. Razjašnjavanjem tih pitanja rasvjetljava se onda ujedno i jedno od bitnih pitanja suvremenog svijeta utemeljenog na novovjekovnoj znanosti kao tek jednom mogućem obliku odnošenja spram zbilje.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA