Naslov
Putopisne proze Stojana Vučićevića
(The Itineraries of Stojan Vučićećević)

Autori
Palameta Miroslav & Perić Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Zbornik radova Stojan Vučićević književnik i žrtva.

Urednik/ci
Stjepan Šešelj

Izdavač
Hrvatska kulturna zaklada Hrvatsko slovo

Grad
Opuzen

Godina
2010

Raspon stranica
111-131

ISBN
978-953-6323-19-0

Ključne riječi
putopis, ideologija, tradicija, domovina
(itinerary, ideology, tradition, homeland)

Sažetak
Osam putopisnih proza Stojana Vučićevića, napisanih u razdoblju njegove književne zrelosti od 1966. pa do 1979., tekstovi su izrazite lirske kondenziranosti. Samo neki od njih, oni u kojima je referencijalna jezična funkcija jasnija, a putopiščeva istovjetnost s autorom više izvjesna, uvjetno se mogu smatrati putopisima. Najizrazitiji otklon od tog oblika u tradicionalnom smislu pokazuju najraniji tekstovi „Neretvom šest dana bez lađe, sedmi bez vode“ i „Deset pariskih mostova“ u kojima su temeljne odrednice strukture putopisa, pa i sam pojam putovanja, višesmisleni ili metaforizirani. „Neretvom šest dana bez lađe, sedmi bez vode“ naznačeno je kao sedmodnevno pješačenje niz zavičajnu rijeku prema moru koje se pokazuje tijekom njezinih sedam fragmenata kao inrospektivna anamneza, potraga nepoznatim krajolicima osobnog bića, e da bi se dokučila vlastita cjelovitost. Putovanje niz Neretvu izjednačeno je s putovanjem niz vlastitu sudbinu i vlastitu krv. Sigurni signali tog misaonog usmjerenja u kojima se stvarno prekodira u virtualno redovito su pejzaži i raznovrsni susreti, posebice oni s neobičnim i grotesknim likovima koji se uvijek pokazuju kao ekspresije duševnih i duhovnih stanja subjekta izlaganja, njegova naslućivanja samog sebe. Naglašeno lirski diskurs u proze „ Neretvom“ nastavlja se i u „Deset pariskih mostova“. Ta proza osobit je kolaž od jedanaest kratkih samostalnih priča, od kojih je deset naslovljeno imenima poznatih pariških mostova. Glavna i razvidna veza među njima koncentracija je deset priča upravo oko pojedinih mostova, a da same građevine kao realni prostor nemaju poseban značaj za njihovu strukturu. Međutim, njihova metaforička značenja, koja se variraju kao poveznice s drugim obalama svoga rascijepljenog jastva na tragu naslućenog samoostvarenja u pojedinim cjelinama upućuju na čvrstu unutarnju kompozicijsku silnicu. Po svojoj stilizaciji, mjestima oko kojih kruže, značenjskoj zatamnjenosti pojedinih dijelova, oni su bliži svijetu Vučićevićevih pjesama nego li ostalim putopisnim prozama, pa bi stoga njihovu vrsnom određenju više odgovarao pojam liske proze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA