Naslov
Koliko smo učinkoviti u liječenju debljine?
(How are we successful in obesity treatment?)

Autori
Pokrajac-Bulian, Alessandra ; Ružić, Alen

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka - 22. godišnja konferencija hrvatskih psihologa s međunardonim sudjelovanjem - Kako obrazovanju dodati boju? / Pavlin-Bernardić, Nina ; Jokić, Boris ; Lopižić, Josip ; Putarek, Vanja ; Vlahović-Štetić, Vesna - Zagreb : Hrvatsko psihološko društvo (HPD), 2014, 211-211

Skup
22. godišnja konferencija hrvatskih psihologa s međunardonim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 05.11.2014. - 08.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
pretilost ; ITM ; depresivnost ; kognitivno-bihevioralni pristup
(obesity ; BMI ; depression ; cognitive-behavioral therapy)

Sažetak
Cilj je ovoga istraživanja provjeriti učinkovitost tretmana mršavljenja u radu s prekomjerno teškim i pretilim osobama. Tretman se temelji na multidisciplinarnom pristupu koji uključuje intervenciju nutricionista, liječnika interne medicine i psihologa kognitivno- bihevioralne orijentacije. Željelo se provjeriti koliko su sudionici takvog grupnog savjetovanja učinkoviti u gubitku tjelesne težine, te dolazi li, na kraju tretmana, do promjene u depresivnosti i samoefikasnosti u kontroli težine. Ispitano je i zadovoljstvo tijelom te postojanje simptoma poremećaja prejedanja sudionika. U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika (74 žene i 22 muškarca), u dobi između 22 i 74 godine (prosječne dobi 48.14 godina). Prosječni indeks tjelesne mase sudionika iznosi 39.25 (SD=8.28), a kreće se u rasponu od 27.23 do 66.69. U uzorku je 92% pretilih pacijenata (25.8% I., 31.5% II., 34.7% III. stupnja pretilosti) dok ih je 8% preuhranjeno. Sudionici su ispitani setom upitnika prije početka te po završetku tretmana, u vremenskom rasponu od 10-12 tjedana. U ispitanom uzorku njih 24% pokazuje ozbiljne simptome poremećaja prejedanja. Pokazalo se da bi sudionici savjetovanja željeli izgledati vitkije, odnosno u prosjeku biraju figure na skali koje su za dvije mjerne jedinice vitkije od njihove samoprocjene trenutnoga izgleda tijela (C=20, Raspon=10-40). Rezultati su pokazali da se u uzorku žena tjelesna težina na kraju tretmana smanjila za prosječno 7kg u odnosu na početno mjerenje te da je indeks tjelesne mase značajno niži (od prosječno II. stupnja pretilosti M=37.17 smanjio se na I. stupanj M=34.55). Muškarci su u prosjeku izgubili više od 11kg te se njihov indeks tjelesne mase značajno smanjio na kraju tretmana. S obzirom na simptome depresivnosti rezultati žena razlikuju se između prvog i drugog mjerenja ; na kraju tretmana žene pokazuju niži stupanj depresivnosti, dok kod muškaraca razlika u depresivnosti nije značajna. Najviši su gubitak težine postigli oni sudionici grupnoga savjetovanja koji su na početku imali viši indeks tjelesne mase i koji sebe doživljavaju samoefikasnijima, odnosno polaznici grupe koji smatraju da se mogu bolje kontrolirati u vezi s hranom u različitim situacijama (npr. pri doživljavanju ugode, neugodnih emocija ili druženju s drugim ljudima). Možemo zaključiti da je ovaj pristup učinkovit način smanjenja tjelesne težine te da je polaznicima gubitak težine povećao osjećaj samokontrole.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

Napomena
Projekt financira Sveučilište u Rijeci - broj projekta 13.04.1.3.07

POVEZANOST RADA