Naslov
Odabir mjesta za pokop djece u novom vijeku na primjeru Crkvara kod Orahovice
(Choosing location for child burial in the Modern period: a case study on the Crkvari near Orahovica Site)

Autori
Tkalčec, Tatjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, vol. 4 / Krznar, Siniša ; Sekelj Ivančan, Tajana ; Tkalčec, Tatjana ; Belaj, Juraj - Zagreb : Institut za arheologiju, 2016, 161-201

ISBN
978-953-6064-24-3

Skup
Groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom novom vijeku na prostoru sjeverne Hrvatske / Cemeteries and funeral customs in medieval and early modern period in the northern Croatia, 1. međunarodni znanstveni skup srednjovjekovne arheologije Instituta za arheologiju / 1st International Conference of Mediaeval Archaelogy of the Institute of Archaeology

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 04.06.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
arheologija djetinjstva ; pogrebni obredi i običaji ; dobno formirani identiteti ; faze životnog ciklusa ; novi vijek ; srednji vijek ; Crkvari
(childhood archaeology ; funerary rituals and rites ; age identities ; life cycle stages ; modern period ; middle ages ; Crkvari)

Sažetak
U jedanaest sezona arheoloških istraživanja kod crkve svetog Lovre u Crkvarima pokraj Orahovice istraženo je 559 grobova. Groblje je nastalo vjerojatno već na izmaku ranog srednjeg vijeka, a tijekom razvijenog srednjeg vijeka formirano je uokolo romaničke crkve. Daljnje sakralne faze prate se tijekom kasnog srednjeg vijeka monumentalnim gotičkim izgradnjama, dok na samome izmaku srednjeg vijeka i pragu novog vijeka dolazi do reduciranja sakralne građevine da bi u baroku kapela poprimila današnji izgled. Tijekom čitavog tog vremena položaj je korišten za ukopavanje stanovništva s okolnog područja. Na istraženoj površini, uglavnom okolo same kapele, zamijećen je manji postotak pokopa djece u srednjovjekovnim razdobljima za razliku od brojnih grobova djece iz razdoblja novog vijeka koji čine oko 70% svih grobova djece. Razvidno je kako je u novom vijeku izuzetno velik broj pokopa djece perinatalne dobi i novorođenčadi (46, 25%) te dojenčadi do dvije godine (30, 63%), dok je u srednjem vijeku zastupljenost grobova djece umrle u tako ranoj dobi izuzetno niska (7, 46% za perinatalnu dob i 19, 4 % u dobi od pola godine do kraja druge godine života) Čak 32, 6% djece od ukupnog broja pokopa djece iz svih razdoblja pripada dobnoj skupini do pola godine upravo u novovjekovnome horizontu, a za sljedeću promatranu dobnu skupinu od 0.5 do 2 godine starosti taj broj iznosi 22%. Odnosno, promatrano unutar same dobne skupine, više od 93% sve djece umrle u tako mladim danima do polovine prve godine života pripada razdoblju novoga vijeka. Manja zastupljenost pokopa djece u starijim razdobljima ne ukazuje na manju smrtnost, već na mogućnost da su za njihovo ukopavanje birana druga mjesta. Razvidno je da se u prvoj dobnoj skupini preferira pokopavanje okolo same apside i to tik uz njene zidove. Osim uz njezinu južnu i istočnu stranu, pokopavana su i uz njezinu sjevernu stranu unutar, odnosno, na površini nekadašnje gotičke sakristije. Nakon apsidalne zone, sljedeća omiljena mjesta za pokop djece u toj dobnoj skupini, također s natpolovičnom zastupljenošću grobova tik uz samu arhitekturu, su u južnoj zoni lokaliteta i to tik uz južni zid crkve te nešto manje u zapadnoj zoni ispred pročelja, dok je u sjevernoj zoni pokopavanje prisutno izuzetno rijetko. U članku se analiziraju i ostale dobne skupine djece s obzirom na njihovu zastupljenost i položaje groba na groblju. Djeca svih uzrasta na groblju oko Svetog Lovre u Crkvarima u novome vijeku tretirana su s poštovanjem ne samo pri samome pogrebnom obredu već i u odabiru mjesta za njihov pokop. Izdvaja se dobna skupina male djece koja je imala poseban tretman. Osim što su zonirana uz zidove apside i crkve, podno njenih streha, toj je djeci u većem broju slučajeva prilagan novac u grob nego u grobovima starije djece, odnosno grobovima odraslih osoba. Većinom su pokopana upravo na „najsvetija i najpoželjnija“ mjesta gdje mogu primiti i najveću zaštitu od same crkve – oko apside, na području sakristije, s južne, „svijetle“ strane crkve ili uz zapadno pročelje. S obzirom da u pisanim izvorima niti predajama nisu očuvani podaci da bi crkvarsko groblje moglo biti mjestom hodočašća gdje bi se pokopavala bolesna djeca radi ozdravljenja, ili eventualno nekrštena i čudotvorno „oživjela“ pa pokrštena, te da su na istom prostoru pokopavani i odrasli, nemamo elemenata za pomišljanje o takvoj ulozi groblja. Jesu li neka od novorođene, mrtvorođene djece i prijevremeno rođene djece bila nekrštena, ostaje nam otvorenim pitanjem. Iako je u novom vijeku, osobito u sredinama gdje je provedena reformacija, došlo do odstupanja od strogih regula katoličke crkve u vezi pokopa nekrštene djece, u slučaju Crkvara nemamo elemenata niti za tu mogućnost. Međutim, ne možemo isključiti iz vida osobito visok porast prilaganja novca u novome vijeku koji bi ukazivao na vjerovanja mještana koja nisu u skladu s normama crkve, no u najmanju ruku su tolerirana. Tako se možda tolerira i pokop nekrštene djece. No većina (ili svi?) ih je svakako bila krštena. Djeca čiji su grobovi stavljani ispod same strehe crkve zasigurno su ulazila u koncept vjerovanja da će primiti dodatni blagoslov i zaštitu od crkve preko kišnice koja se slijeva na njihove grobove s posvećenog krova. Jesu li nekrštena djeca imala neko zasebno mjesto pokopa, jednako tako ne možemo isključiti. Istražen je tek uži dio groblja tik uz crkvu, a prostori oko crkvene ograde groblja zahvaćeni su tek na vrlo malim površinama na istočnoj strani lokaliteta u probnim rovovima gdje nisu zamijećeni pokopi djece. Porast udjela djece prve dobne skupine u novome vijeku, spram njenog broja u srednjem vijeku ukazivao bi na drugačije pogrebne običaje u vezi odabira mjesta za pokop u ta dva horizonta, no za srednji vijek još nije načinjeno detaljno istraživanje te o konkretnim razlikama i činjenicama ne možemo govoriti. Za novi vijek možemo ustvrditi da se u topografiji pokopa djece, osobito one najmanje, jasno uočava odražavanje koncepta vjere i života poslije života u pogrebnom običaju, odnosno da su one odlučujući čimbenik u odabiru mjesta za pokop djece. Možda nam se najprihvatljivijim čini poveznica posebno odabranih mjesta i zona za pokopavanje male djece s konceptom i tradicijom vjerovanja u Nevinu dječicu ili u to da će takva, nevina djeca biti anđeli koji će na drugome svijetu zagovarati svoju tugujuću rodbinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA