Naslov
Rechtspfleger (pravoskrbnik) u hrvatskom stečjanom pravu de lege ferenda
(Rechtspfleger in Croatian Bankruptcy Law de lege ferenda)

Autori
Maganić, Aleksandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, ostalo

Skup
Međunarodna znanstvena konferencija o hrvatskom, njemačkom i američkom stečajnom pravu - Aktualna pitanja

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 24.09.2009. - 25.09.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Rechtspfleger; stečajno pravo;
(court officer; bankruptcy law)

Sažetak
Trenutno je vrlo teško procijeniti trebaju li Hrvatskoj pravoskrbnici u stečajnom postupku i koje bi sve poslove djelokrug pravoskrbnika trebao obuhvatiti. Odgovori na postavljena pitanja mogu se dati samo u općim okvirima budućeg koncepta pravoskrbnika koji bi se tek trebalo zakonski urediti. S obzirom na trenutnu pravnopolitičku scenu u Hrvatskoj i ozbiljne pripreme oko izmjene Ustava Republike Hrvatske, dobro bi bilo u Ustav unijeti odredbu o rasterećenju sudaca prijenosom određenih zadaća sudbenosti, a po uzoru na austrijski Ustav i čl. 87. a B-VG-a. Time bi se u rasterećenju pravosuđa osigurali od svih prigovora koji se pozivaju na ustavnopravnu dvojbenost prijenosa sudskih zadaća i autora koji se pozivaju na neustavnost prijenosa određenih vrsta poslova sudskim savjetnicima. U izboru odgovarajućeg modela Hrvatska bi trebala posegnuti za institutom Rechtspfleger isprobanim u državama germanskog pravnog kruga (Njemačka, Austrija), koji istovremeno čine i temelj uređenja instituta europskog Rechtspflegera. Trebalo bi uvažiti opće postavke o položaju i statusu europskog Rechtspflegera, djelokrugu njegovih poslova i odgovarajućoj izobrazbi te u Hrvatskoj donijeti Zakon o pravoskrbnicima. Djelokrug poslova koji bi se nakon stupanja na snagu Zakona povjerio pravoskrbnicima i kasniji mogući djelokrug poslova pravoskrbnika ne bi se morali nužno poklapati, već bi prijenos mogao teći postupno, u ovisnosti o potrebama prakse i uspješnosti primjene pravoskrbnika u odgovarajućem pravnom području. Poslovi pravoskrbnika svakako bi trebali obuhvatiti ovršne, zemljišnoknjižne i izvanparnične predmete, a uvođenje pravoskrbnika u hrvatsko stečajno pravo de lege ferenda trebalo bi očekivati osobito u slučaju da se uvede osobni stečaj. Razloge tome trebalo bi potražiti u obrazloženju austrijskog zakonodavca koji je s pravom učio da je broj osobnih stečajeva u porastu te da je u toj domeni, koja se ne smatra pravno i činjenično složenom poput nekih drugih stečajnih poslova, moguće izvršiti prijenos Rechtspflegerima. Svakako treba istaći da je na široj komparativnoj (europskoj) razini uloga Rechtspflegera u stečajnom postupku prilično ograničena, odnosno moguća samo u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj i Estoniji. Iskustva primjene Rechtspflegera u njemačkom stečajnom pravu više su nego dobra. O tome nam svjedoči ne samo proširenje ovlasti Rechtspflegera do kojeg je došlo ukidanjem dRpflG-a 57 i stupanjem na snagu dRpflG-a 69 već i neprestana pravnopolitička nastojanja iz redova Njemačkog saveza Rechtspflegera da se rješavanje stečajnih predmeta Rechtspflegerima prenese u potpunosti. Ne zadirući u daljnje obrazlaganje stavova pro i contra prijenosa stečajnih predmeta na Rechtspflegera u potpunosti, ti su prijedlozi zasigurno stvarni pokazatelji njihove gotovo potpune samostalnosti u rješavanju stečajnih predmeta. S druge strane, u austrijskoj procesnopravnoj doktrini sudjelovanju Rechtspflegera u stečajnom postupku upućen je znatan broj prigovora. Neki od njih čak i unatoč ustavnopravnoj regulaciji položaja nesudačkih službenika dvoje o ustavopravnosti sudjelovanja Rechtspflegera u rješavanju stečajnih predmeta. Osim toga, ističe se njihova preopterećenost velikim brojem predmeta, poteškoće u praksi i nedovoljna razina izobrazbe. Radi poboljšanja izobrazbe Rechtspflegera u Austriji predlaže se uvođenje Bachelor studija. Želimo li izbjeći poteškoće u uvođenju pravoskrbnika u hrvatsko stečajno pravo de lege ferenda, treba povesti računa o odgovarajućoj razini izobrazbe pravoskrbnika te stjecanju osnovnih teorijskih i praktičnih znanja, ali i njihovom daljnjem razvoju i unapređivanju. Iako je kvaliteta znanja mogući ključ uspjeha primjene pravoskrbnika u različitim pravnim područjima, trebalo bi uzeti u obzir i druge tipične značajke podjele funkcionalne nadležnosti između pravoskrbnika i suca. Tako bi trebalo predvidjeti da pravoskrbnici koji nisu proveli izvjesno vrijeme (godinu dana ili više) na poslovima stečaja ne mogu samostalno obavljati stečajne poslove. Osim toga, trebalo bi pravoskrbniku naložiti da u svim slučajevima u kojima postoje poteškoće zbog pravne ili činjenične složenosti stečajni predmet proslijedi stečajnom sucu, ali i predvidjeti mogućnost da sudac predmet zadrži ako smatra da za to postoje opravdani razlozi, odnosno da predmet proslijedi pravoskrbniku ako smatra da on treba riješiti taj predmet. Konačno, koliko god se činilo da je raspodjela ovlasti između Rechtspflegera i suca u njemačkom stečajnom pravu složena, čini se da je to rješenje oslobođeno poteškoća prilikom određivanja iznosa aktive i mogućim promjenama njezine vrijednosti koje uvjetuju i promjenu funkcionalne nadležnosti. Stoga bi prilikom određivanja uloge pravoskrbnika u stečajnom pravu Hrvatske trebalo pokušati izbjeći vrijednosni kriterij kao kriterij razgraničenja za obavljanje poslova u stečajnom postupku, osobito ako je vrijednost imovine u tom postupku podložna stalnim promjenama.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA