Naslov
Uzroci, učestalost i dijagnostika nefrotskog sindroma
(Causes, incidence and diagnosis of nephrotic syndrome)

Autori
Babić, Đenifer

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
15.01

Godina
2014

Stranica
39

Mentor
Lidija Orlić

Ključne riječi
nefrotski sindrom; liječenje; ishod.
(nephrotic syndrome; tretment; outcome)

Sažetak
CILJ: cilj provedenog istraživanja je bio odrediti incidenciju nefrotskog sindroma u našem Centru tijekom trogodišnjeg razdoblja (2011.-2013.) u odnosu na ukupan broj hospitaliziranih bolesnika. Nadalje, analizirati uzroke nefrotksog sidroma (primarni vs. sekundarni), analizirati karakteristike nefrotskog sindroma, analizirati primijenjenu terapiju, kao i potrebu za nadomještanjem bubrežne funkcije. Cilj nam je bio i utvrditi ishod, kao i duljinu hospitalizacije u naših bolesnika, METODE I ISPITANICI: Tijekom trogodišnjeg razdoblja (od siječnja 2011. do prosinca 2013.) analizirali smo 21 bolesnika koji su zbog razvoja nefrotskog sindroma hospitalizirani na Zavodu za nefrologiju i dijalizu, KBC Rijeka. Podaci su dobiveni pretraživanjem medicinske dokumentacije. REZULTATI: Tijekom trogodišnjeg razdoblja analizirali smo 21 bolesnika (15 žena i 6 muškaraca) prosječne dobi 45, 1±16, 4 godina (raspon od 19 do 66 godina) sa nefrotskim sindromom. Troje bolesnika je bilo hospitalizirano u našem Zavodu tijekom 2011. (dva muškarca i jedna žena), 9 tijekom 2012. (7 žena i dva muškarca), a 9 bolesnika (6 žena i tri muškarca) tijekom 2013. Analizirajući udio bolesnika hospitaliziranih zbog nefrotskog sindroma na našem Zavodu u odnosu na ukupan broj hospitaliziranih bolesnika uvidjeli smo da je nefrotski sindrom bio uzrok hospitalizacija u 0, 4% do 1, 4% bolesnika. Radi utvrđivanja etiologije nefrotskog sindroma perkutana biopsija bubrega je učinjena u 20 od 21 našeg bolesnika (95, 2%). Nefrotski sindrom je najčešće bio uzrokovan primrnim bolestima glomerula. U skupini primarnih bolesti glomerula najčešći uzročnik je bila IgA nefropatija. Analizirajući primijenjenu terapiju uvidjeli smo da je 7 bolesnika liječeno konzervativnim mjerama liječenja, u 7 bolesnika je primjenjena terapija kortikosteroidima, u dva bolesnika ostalim imunosupresivnim ljekovima (mikofenolatmofetil i cikofosfamid), a jedan bolesnik je zahtjevao nadmojesno liječenje dijalizom. Analizirajući ishod bolesti, uvidjeli smo da je 23, 8% bolesnika potražilo drugo mišljenje u drugoj ustanovi, u 38, 1% bolesnika primjenjenom terapijom postignut je potpuni oporavak bubrežne funkcije, u 23, 8% bolesnika djelomični oporavak, a 4, 8% bolesnika je zahtjevalo nadomjesno liječenje dijalizom. Prosječan broj dana provedenih u bolnici radi nefrotskog sindroma je bio 22, 8±18, 1 dana. ZAKLJUČAK: možemo zaključiti da je nužno rano prepoznavanje nefrotskog sindroma i adekvatno rano liječenje u cilju poboljšanja preživljenja, ali i poboljšanja oporavka bubrežne funkcije. Također neophodan je i angažman liječnika obiteljske medicine, osobito u bolesnika starije populacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA