Naslov
Marulićevo čitanje Biblije
(Marulić’s Reading of the Bible)

Autori
Palameta Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Biblija - knjiga Mediterana

Urednik/ci
Marijan Vugdelija

Izdavač
Književni krug Split

Grad
Split

Godina
2010

Raspon stranica
515-529

ISBN
97895316-33451

Ključne riječi
egzegeza, alegorija, tropološki smisao, anagogijski smisao
(egsegese, allegory, tropological sense, anagogical sense)

Sažetak
Ključni odnos Marka Marulića prema Bibliji vjera je pobožnog kršćanina da su njezini sadržaji sveti tekstovi, božanska riječ objave, upućena ljudima radi njihova spasenja. U tom smislu on često ističe kako je sadržaj Staroga, slika Novoga zavjeta, pozivajući se na božansku Kristovu vjerodostojnost, na riječi proroka, na sv. Pavla i apostole, crkvene oce i učitelje, odnosno svece i svetice. Kod Marulića, kao i kod tih autoriteta, pitanje snažne vjere prethodi intelektualnom uvjerenju i temeljna je odrednica, nezamjenjivo polazište u pristupu svetopisamskim temama. Upravo stoga što je Maruliću Biblija sveti tekst, njezino čitanje (lectio) podrazumijeva duboku pobožnost i usredotočenost. Da ono pripada kultnom odnosu kao molitva, da je poticaj i predmet razmatranja, Marulić je posve izričit, posebice u primjerima individualnih pristupa Božjih ugodnika. Čitanje Svetog pisma razumijeva se kod njega kao upuštanje u izravnu komunikaciju s njegovim autorom odnosno s uzvišenom mudrošću i najčistijom istinom. Upravo na tome mjestu začinju se i njegovo kontrastiranje s drugim tekstovima i objavama, s antičkim mudroslovljem i pjesništvom, obrana i promicanje te istine. Kao i mnogi drugi crkveni pisci prije njega Marulić smatra da sveti biblijski tekst sadržava, osim svog doslovnog i povijesnog značenja, i otajne i skrivene smislove, koji se tek s pomoću Božanske mudrosti, koja ih je nadahnula, mogu razumjeti. To je stajalište, koje dijeli u obrazlaganju (interpretatio) s bogatom tradicijom prethodnika, imalo presudan utjecaj na narav diskursa u njegovim velikim djelima, bilo teološkim, bilo pjesničkim. Otkrivanje zasjenjenih značenja svetopisamskih tekstova nije za nj samo intelektualni izazov, nego prije moralna obveza, vidljiva u dominantnom tropološkom kodu njegovih obrazloženja. Najčešći signal Marulićeva alegorijskog diskursa sjenčanja su Starog i Novog zavjeta, čemu odgovara i najčešće korišteni pluralni oblik Sanctae scripturae koji na nultom stupnju održava spomenuto kontrastiranje. Učenje o trostrukom. četverostrukom ili nekom drugom konceptu alegorijskih dekodiranja za njega nije presudno. Iako najčešće i najradije komunicira s Biblijom preko najstarijih autoriteta u obrazlaganju svetih tekstova, njegov egzegetski pristup po naravi je uvjetovan cijelom petnaestostoljetnom tradicijom. Takva optika s izrazito moralističkom pozicijom i osobnim intelektualnim potencijalom predodredila je narav Marulićeva iščitavanja biblijskih tekstova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA