Naslov
Kršćanska likovnost na stećcima s Radimlje
(Christian iconography on the)

Autori
Palameta, Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Spomenica Filipa Poterbice

Urednik/ci
Mirjana Matijević Sokol

Izdavač
Hrvatski institut za povijest

Grad
Zagreb

Godina
2004

Raspon stranica
115-132

ISBN
953-175-209-5

Ključne riječi
stećci, bisesilni stočari, gotički, duboki i plitki reljef, sv.Vid, epigrafika
(tombstones, bisesil shepherds, gothic, shallow and deep relief, St. Vitus, epigraphy)

Sažetak
Nekropola Radimlja u Hercegovini kod Stoca, koja je često sinonim za kulturu srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, nastala je oko križanja putnih pravaca koji su preko Vidova polja išli od juga u unutrašnjost i od zapada prema istoku. Tradiconalno se o toj nekropoli govorilo do sad na osnovi najmlađe skupine, takozvanih vojvodskih stećaka, koji su pripadali vodećoj porodici Miloradovića –Stipanovića iz bratstva Hrabrena. Oni su bili vojvode donjohercegovačkih bisesilnih stočara sredinm XV. st. Međutim, posve je razvidno da je ta cjelina izdvojena od veće skupine u kojoj je najstarije stećke moguće datirati u XIV. st. Njih su klesali majstori najkvalitrnije škole koja je djelovala u Hercegovini pod snažnim uplivom klesara iz Stona i Dubrovnika, kojima tradicionalna romaničko-gotička rješenja nisu bila strana. Prema provjeravanim zapažanjima na samom terenu i stilskim značajkama spomenika, nekropola je nastala od dvije cjeline koje su se širile oko tada važnog smjera jug-sjever. Upravo je taj put, koji je spajao primorje s bosanskom unutrašnjošću, snažno utjecao na distribuciju likovnih predstava sa same Radimlje prema nekropolama stećaka uz taj put. Različiti oblici kamenih spomenika bogato su ukrašeni geometrijskim i figuralnim kompozicijama u tehnici plitkog i dubokog reljefa. Među predstavama koje denotiraju vitešku kulturu Zapada, posebice po prikazu odjeće i ratne opreme, dominiraju izrazito kršćanski motivi. Među njima je devetnaest predstava križa u bogatim stilizacijama. Također orant s uzdignutim rukama ili jednom rukom prepoznaju se toj likovnoj tradiciji kao svetački likovi. Najtipičnija figura ratnika s uzdignutom desnom rukom na pročeljima nekolicine stećaka s Radimlje dade se interpretirati kao sv. Vid. Prema sačuvanim epitafima jezik tih pokojnika koji su nesumnjivo bili kršćani odgovara hrvatskim ikavskim govorima. Neke od članova te vojvodske obitelji, koji su sahranjeni na Radimlji primaju Dubrovčani u svoje građanstvo što podrazumijeva pripadanje katoličkom obliku kršćanstva. Da bi sačuvali svoj ekonomski i drugi utjecaj u vrijeme Turske, dio te obitelji počinje slijediti pravoslavlje, a neki njezini predstavnici još su u Dubrovniku XVIII. st. sljedbenici katoličanstva. Obični puk koji je nastavio tijekom turske okupacije život bisesilnih stočara sve do u XX. st. pretežno je bio kao i danas katoličke vjeroispovijesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA