Naslov
Celibatna učiteljica kao kulturni fenomen 19. stoljeća: pogled u hrvatsku pripovjednu prozu
(Women Theachers and Marriage Bar in 19th Century Croatian Novels)

Autori
Dulibić-Paljar, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
DANI MARIJE JURIĆ ZAGORKE INTIMNO GRAĐANSTVO: OBITELJ, BRAK, SPOLNOST I ZAKON U POVIJESNOJ I SUVREMENOJ PERSPEKTIVI

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.11.2014. - 22.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
učiteljski celibat; hrvatska pripovjedna proza 19. stoljeća; djevičanstvo
(marriage bar; women theachers; 19th century Croatian novels; virginity)

Sažetak
Zakonski celibat za učiteljice u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji uveden je 1888. Propisujući školski Zakon, monarhijska je legislativa bila usklađena s prevladavajućom zapadnom zakonskom regulativom koja je branila zapošljavanje udanih učiteljica i zaposlenim učiteljicama nametala odabir braka ili zvanja. Javne rasprave vođene oko toga bile su usmjerene na nekoliko pitanja: prvo, može li se profesionalizacija žena uopće uskladiti s tzv. naravnim ženskim sklonostima prema sferi kućanstva ; drugo, koji su društveni i ekonomski učinci rada udanih učiteljica ; treće, kakve su moralne implikacije uvođenja ženske seksualnosti u javno područje (npr. doličnost trudnih učiteljica u razredu). Književnik Ivan Perkovac, koji se u domaćoj sredini deklarirao kao protivnih bračnog celibata, na ta će pitanja odgovoriti likom učiteljice idealistkinje. Deset godina nakon Stankovačke učiteljice isti literarni obrazac hotimice razvija Šenoa u Branki, a ponavlja se i u Đurđici Agićevoj Gjalskoga. Ti tekstovi nudit će različita razrješenja kompatibilnosti braka i zvanja: Stankovačka učiteljica - i brak i zvanje, Branka samo brak, a Durđice Agićeva ni brak ni zvanje ; ipak, čak i daleko najradikalniji Perkovac sugerira da je profesija za ženu stalan no braku podređen odabir. Ostali, ženski rad fabuliraju kao privremen i predbračan status. Svi ti tekstovi, s druge strane, razvijaju uvjerenje da žena može i treba participirati u javnom prostoru, da je izabrani način ženskoga javnog djelovanja profesionalizacija intrinzičnih materinskih karakteristika te da je nužna pretpostavka ženske realizacije i u privatnoj i u javnoj sferi izdvajanje žene iz područja seksualnosti. Tj. učiteljica idealistkinja uvijek je krjeposna djevica. Tom narativnom zaposjedanju ideologije djevičanstva, kakvo ukazuje na unutrašnje proturječnosti emancipacijskih poduhvata tih autora, bitno ćemo se posvetiti analizom. Zanimat će nas kako ti tekstovi artikuliraju žensko djevičanstvo te na koji način koriste naslijeđene literarne modele klasičnih virago junakinja kako bi konstituirali njihove moderne literarne pandane.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA