Naslov
Prediktori šestomjesečnog mortaliteta nakon transplantacije srca
(Predictors of 6-month mortality after heart transplantation)

Autori
Gašparović, Hrvoje ; Nedić, Mislav ; Matovinović, Filip ; Anić, Darko ; Lekić, Ante ; Belina, Drazen ; Burcar, Ivan ; Čikeš, Maja ; Ljubas Maček, Jana ; Skorić, Boško ; Baričević, Željko ; Ivančan, Višnja ; Biočina, Bojan ; Miličić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Cardiologia Croatica / - , 2014

Skup
10. kongres Hrvatskog kardiološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 06.11.2014. - 09.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
transplantacija srca; mortalitet; laktat; hemodinamika; prediktori
(heart transplantation; mortality; lactate; hemodynamic; predictors)

Sažetak
UVOD: Transplantacija srca zlatni je standard u liječenju terminalne faze srčanog zatajivanja. Ograničenje metode čini nedostatak prikladnih donorskih organa. METODE: Podatci su temeljeni na retrospektivnoj analizi baze podataka bolesnika kojima je učinjena transplantacija srca. U periodu od 2008 do 2014 godine evidentirano je 118 transplantacija srca, od kojih je 116 učinjeno u odraslih bolesnika. Hemodinamski podatci su uzimani nakon indukcije u anesteziju (T0), nakon odvajanja od EKC-a (T1) te 1. i 7. poslijeoperacijskog dana (T3 i T4). REZULTATI: 6-mjesečno preživljenje bilo je 84%. Bolesnici koji su preživjeli 6 mjeseci nakon transplantacije srca bili su mlađi (50±14 vs. 60±7 godina, P=0.003) te su imali viši klirens kreatinina (59±19 vs. 46±20 mL/min., P=0.01). Vrijednosti serumskih laktata kod preživjelih bolesnika bili su niži u svim ispitivanim točkama (T0: 2, 4±2, 4 vs. 3, 1±2, 2, P=0.03 ; T1: 5, 1 vs. 9±4, 4, P=0.001 ; T2: 2, 7±1, 9 vs. 3, 9±2, 3, P=0.01 ; T3: 1, 8±1, 1 vs. 3, 1±3, 3 mmol/L, P=NS). Funkcija donorskog organa bila je bolja u T1 (CI: 4, 1±1, 1 vs. 3, 0±1 L/min/m2 P=0.002, LVSWI: 30±11 vs. 18±7 g/m2/beat, P=0.001) i T2 (CI: 3, 8±0, 8 vs. 3, 3±0, 9, P=0.07 ; LVSWI: 33±10 vs. 26±9 g/m2/beat, P=0.01), ali ne i u točci T3. Dijabetičari te bolesnici s prijeoperacijskom fibrilacijom atrija imali su značajno veći rizik od smrti (odds ratio (OR) 3, 3 (1, 0-10, 7), P=0.03 i OR 2, 4 (0, 8-7, 7), P=0.095). Reoperacijski zahvati bili su opterećeni većim srednjeročnim mortalitetom (OR 3, 2 (0, 95-10, 9), P=0.049). Korištenje adrenalina u neposrednom poslijeoperacijskom tijeku surogat je pokazatelj težine hemodinamskog poremećaja te je bio jasan prediktor smrtnog ishoda (T1: OR 4, 4(1, 2-16, 4), P=0.02 ; T2: 12, 1 (3-51), P<0.001). ZAKLJUČAK: Gore navedeni prediktori smrtnog ishoda mogu se koristiti kao nadopuna postojećim algoritmima selekcije primatelja srčanih transplantata. Nadalje, mogu identificirati bolesnike kod kojih bi mehanička potpora srcu u perioperacijskom periodu bila preferencijalna metoda optimizacije hemodinamike nad eskalacijom inotropne potpore.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA