Naslov
Nuspojave psihofarmaka
(Side-effects of psychopharmacs)

Autori
Mimica, Ninoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Sažeci - 2. međunarodna konferencija Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) - Nijanse psihoterapije / Morović, Jadran - Zagreb : Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske, 2013

Skup
2. međunarodna konferencija Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) - Nijanse psihoterapije

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 19.10.2013

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
lijek; nuspojava; psihofarmaci; edukacija bolesnika; rizične skupine pacijenata
(drug; side-effects; psychopharmacologic drugs; patient education; risk groups; patients)

Sažetak
Svaki lijek, kao aktivna supstanca, neizbježno u sebi, pored potencijala za željeni efekt, nosi i određeni potencijal za uzrokovanje nuspojava. U procesu registracije lijeka, tj. prije pojave na tržištu, potencijalni lijek prolazi kroz dugogodišnja klinička ispitivanja gdje, pored efikasnosti, mora pokazati i zadovoljavajuću sigurnost odnosno podnošljivost. Tako su i svi današnji brojni psihofarmaci (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, antidementivi i drugi) tijekom procesa registracije, uz dokaz o svojoj učinkovitosti pokazali i zadovoljavajući profil nuspojava. Svaka skupina psihofarmaka, odnosno svaki lijek ponaosob ima određene (često prolazne) nuspojave koje su mu više-manje svojstvene, a iste se mogu s većom ili manjom učestalošću, odnosno blažim ili težim intenzitetom javiti kod bolesnika. Nužno je da liječnik- terapeut poznaje moguće nuspojave lijekova koje prepisuje, te da o njima unaprijed informira bolesnika i da ga savjetuje kako da se ponaša u tom slučaju. Na taj način će se bolesnika pripremiti za tu mogućnost, prevenirati preuranjeno odbacivanje lijeka koji bi mogao biti od koristi, povećati povjerenje, stvoriti bolji terapijski savez, a što je sve nužno za cjelokupan ishod liječenja. U suprotnom, ako se bolesnicima prešute potencijalne nuspojave, bolesnik će biti iznenađen pojavom istih, izgubit će povjerenje u terapeuta, odbacit će lijek koji bi mu mogao biti od pomoći. Menadžment nuspojava podrazumijeva poznavanje potencijalnih nuspojava i interakcija lijekova, preveniranje, ublažavanje i liječenje istih kada se pojave, ali isto tako i odustajanje od propisanog lijeka, zamjenu lijeka s drugim, odgovarajućim lijekom u slučaju značajnijih smetnji. Kod prepisivanja lijekova terapeut mora biti upućen u eventualna ograničenja, hendikepe pacijenta, a također se mora uzeti u obzir spada li bolesnik u neku od rizičnih skupina (djeca, starije osobe, kronični tjelesni bolesnici, trudnice i si.). Poznavajući dobro sveukupni potencijal psihofarmaka kojega prepisujemo pacijentu, u većini slučajeva moći ćemo se uspješno nositi s (najčešće prolaznim) nuspojavama, a neki puta ćemo čak biti u prilici i pozitivno iskoristiti neželjena djelovanja lijekova (kao na pr. porast tjelesne težine u pothranjenih, sedacijski učinak u agitiranih i si.). Današnja brojnost psihofarmaka znatno nam pomaže u odabiru najoptimalnije farmakoterapije za svakog bolesnika ponaosob.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA