Naslov
Razvitak hidrografskih spoznaja u kontekstu povišenja učestalosti jadranskih navigacija tijekom starog vijeka
(Development of hydrographic notions in the context of an increased frequency of Adriatic navigations during the antiquity)

Autori
Kozličić, Mithad

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Voda kao izvor života. Water as a source of life. / Girardi-Jurkić, Vesna - Pula : Međunarodno središte hrvatskih sveučilišta u Istri, 2001

Skup
Voda kao izvor života. Water as a source of life.

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 27.11.2001. - 01.12.2001

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Hidrografske spoznaje; navigacija; Jadran; stari vijek
(Hydrographic notions; navigation; Adriatic; antiquity)

Sažetak
Uspješnost jedrenjačkih plovidbi tijekom svih povijesnih razdoblja, pa i staroga vijeka, bila je uvjetovana razinom zemljopisnih spoznaja, unutar kojih je poznavanje hidrografije imalo osobito značenje. Jadran sa svojim riječnim slivom u tom kontekstu nije različit od drugih mora našeg Mediterana. Upoznavanje njegove hidrografije bilo je onoliko brzo koliko se, tijekom stoljeća, povisivala učestalost jadranskih navigacija. To se upoznavanje, kao razina dostignutih spoznaja, može podijeliti na nekoliko faza: 1. mitska, do oko 8. st. pr. Krista, kad se Jadran naziva Kronovim morem i Rejinim zaljevom, a predstave su o njemu maglovite. Broj plovidbi mediteranskih pomoraca u to je doba relativno malen, pa su tome sukladne i spoznaje o hidrografiji; 2. promatračko-kolonizacijska, od 8. do 4. st. pr. Krista, za koje se, nakon Krfa (Sheria), broj grčkih plovidaba Jadranom povećava, pa se temeljem njih već u 6. st. pr. Krista akvatorij Jonskog i Jadranskog mora počinje shvaćati kao jedinstveno morsko prostranstvo (Jonski zaljev). Ipak, unutar njega uskoro se uočava i različitost: Adria (more, grad, rijeka) u poušću Pada, odakle će se, do kraja te faze, novo ime – Adria – proširiti do sjevera Krfa. U toj fazi započinje grčka kolonizacija prvo na jadranskoj obali Albanije, da bi preko Butue i knidskog upliva na Crnoj Korkiri dospjela do poušća Pada. Broj i kvaliteta hidrografski podataka još uvijek su niski; 3. kolonizacijska, od 4. do 2. st. pr. Krista, tijekom koje se kolonizira srednji dio istočnog Jadrana kao mjesto kontrole jadranskih navigacija, te akvatorij za trgovinski prodor u zaleđe istočnog Jadrana (Issa, Pharos, Tragurion, Epetion, Crna Korkira, Salona). Spoznaje o Jadranu se stabiliziraju: konačno postaje more. K tomu pojavljuju se i prve kvalitetnije informacije o rijekama i zaljevima; 4. pacifikacijska, od 2. st. pr. Krista do početka 1. st. poslije Krista, obilježena organiziranim rimskim osvajačkim pohodom na akvatorij i zaleđe istočnog Jadrana. Plovidbe u ovoj fazi postaju još učestalije, pa se ranije spoznaje o hidrografiji još više produbljuju. Upoznaju se nove rijeke, od toga dio u unutrašnjosti, jezera itd., a dio zabluda o jadranskoj hidrografiji, uslijed priljeva kvalitetnih informacija, korigira se; 5. rimskodobna, uključujući kasnu antiku, kada se, zbog učvršćenja jedinstvene vlasti sa sjedištem u Rimu, akvatorij i njegovo duboko zaleđe integriraju u enormni Rimski Imperij. Izgradnja rimskih cesta kopnom rezultira daljnjim upoznavanjem hidrografije zaleđa, a o moru se, osim ranijih spoznaja, pojavljuju i znanja o njegovim oceanografskim svojstvima i meteorologiji (morske struje, morske mijene, klima itd.). Hidrografija Jadrana i zaleđa tijekom staroga vijeka značajna je i kao kompleks spoznaja koji nam nudi odgovore o pravcima trgovinskih strujanja duž mora, preko mora, od mora u unutrašnjost kopna i obratno (trgovinski koridori uvjetovani tokovima rijeka jadranskoga i crnomorskoga sliva). U priopćenju se, na temelju očuvanih povijesnih i zemljopisnih svjedočanstava, o svemu tome detaljnije raspravlja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA