Naslov
Prepoznavanje čimbenika reinfekcije Helicobacter Pylori s povratom simptoma gastritisa
(Identification of Helicobacter Pylori Reinfection Factors with Recrudescent Gastritis Symptoms)

Autori
Erić, Suzana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Osijek

Datum
12.12

Godina
2013

Stranica
106

Mentor
Dmitrović, Branko

Neposredni voditelj
Kurbel, Sven

Ključne riječi
kronični gastritis; infekcija Helicobacter pylori; rizični čimbenici
(gastritis chronica; Helicobacter pylory infection; risk factors)

Sažetak
Cilj istraživanja: Statističkim metodama prepoznati čimbenike sa utjecajem na nastanak reinfekcije Hp, tijek bolesti, uspješnost liječenja i unaprijediti saznanja u našem kulturološkom okruženju. Nacrt studije: Retrospektivna studija bolesnika liječenih zbog kroničnog gastritisa u KBC-u Osijek od 2004. do 2012. godine. Bolesnici i metode: 311 bolesnika, sa simptomatskom bolešću želuca (u dva navrata učinjena gastroskopija) koji su temeljem histološkog nalaza kroničnog gastritisa sa ili bez Helicobacter pylori (izražen semikvantitativno) podijeljeni u 4 skupine. Istraživana je povezanost niza parametara s reinfekcijom Helikobacter pylori koja bi ukazala na mogućnost reinfekcije i time postala značajan prognostički čimbenik. Rezultati: Analizom podataka Coxovom metodom proporcionalnog rizika: simptom povraćanje povećavao je rizik nalaza helikobakterioze tek na drugoj gastroskopiji za 87%, unatoč tome što je prva gastroskopija bila negativna, s tim da se sa 95% sigurnošću može smatrati da taj simptom povećava rizik navedenog ishoda barem za 5%.Simptom crna stolica umanjivao rizik tog ishoda za 3/4 u promatranih bolesnika, a s 95% sigurnošću se očekuje da u pučanstvu taj simptom umanjuje rizik za barem 27%. Trajanje liječenja je svakim tjednom umanjivalo rizik ovog ishoda za oko 2%. Simptom crne stolice umanjivao je rizik obje negativne gastroskopije za 98% s tim da se sa 95% sigurnošću može smatrati da taj simptom umanjuje rizik navedenog ishoda barem za 87%. Trajanje liječenja je svakim tjednom umanjivalo rizik ovog ishoda za oko 2, 5%. Kod bolesnika s prvom pozitivnom gastroskopijom i drugom negativnom gastroskopijom terapija IPP + 2 antibiotika je povećavala rizik izliječenja helikobakterioze za 242%, a terapija IPP +1 antibiotik za 44%. Trajanje liječenja je svakim tjednom umanjivalo rizik ovog povoljnog ishoda za oko 1%. Kod bolesnika s obje pozitivne gastroskopije terapija IPP + 2 antibiotika je povećavala rizik neuspjelog liječenja helikobakterioze za 337%. Prisutnost simptoma slabijeg teka je za 65% povećavala rizik neizliječenja (s 95% sigurnošću barem 13% povećanje rizika neizliječenja). Trajanje liječenja svakim je tjednom umanjivalo rizik ovog nepovoljnog ishoda za oko 1, 5%. Zaključci: Analizom Coxove metode proporcionalnog rizika još nismo prepoznali čimbenike koji bi bili pretklinički relevantni za predviđanje ishoda liječenja helikobakterioze pa je najvažniji zaključak: kako primjena terapije IPP + 2 antibiotika doprinosi dvojbenom uspjehu liječenja, te treba raditi na pouzdanijoj primjeni (barem dijelom parenteralnoj), kao i na procjeni primarne rezistencije.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA