Naslov
Doprinos katoličke vjere i nauke bioetici
(Contribution of catholic faith and science to bioethics)

Autori
Jeličić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
IX. Međunarodni znanstveni skup International society for clinical bioethics, Global and deep bioethics from new medical ethics to the integrative bioethics. To the memory of professor Segota

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 23.09.2012. - 25.09.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
zdravlje; smisao; život; patnja; liječenje; suosjećanje; liječnik; pacijet; služenje
(health; meaning; life; suffering; healing; compassion; physician; patient; humility)

Sažetak
Pacijenti u staroj Grčkoj nisu donosili odluke o svom liječenju niti su imali pravo glasa kada se radilo o terapijskim metodama kojima su ih njihovi liječnici podvrgavali. Svojim paternalističkim stavom liječnici su im ulijevali maksimalno povjerenje, čuvali su im zdravlje i liječili ih. Petstotinjak godina kasnije od Hipokratove zakletve utjelovljeni kršćanski Bog svojim javnim djelovanjem je donio novi stav prema bolesti, postavio je novi model liječnika, za razliku od onog grčkog i starozavjetnog, te je uzdigao položaj pacijenta. Do Kristovog javnog djelovanja bolesnik se smatrao grešnikom, čovjekom koji je kažnjen za svoje grijehe ili grijehe svojih predaka, a Isusovim riječima i čudima on postaje osoba kroz koju se očituju djela Božja. Pomoću čudesnih ozdravljenja on je iskazivao svoje milosrđe i suosjećanje, svoju brigu i ljubav prema bolesnima i tjelesno osakaćenima, te svoje nadnaravno porijeklo. Obje kulture, starogrčka i ona kršćanska, oduvijek su povezivale liječničku struku s filozofijom. I jednoj i drugoj referentna točka promišljanja i djelovanja bio je čovjek. Medicina se kroz povijest vrpoljila između pacijenta i bolesti, a naglim tehnološkim razvojem, sve veću prednost davala je bolesti, zbog njene izazovnosti i misterioznosti. S druge strane, Crkva i njen moralni nauk, nastavili su gajili svoj terapeutski duh vodeći brigu o čovjeku-osobi i njegovu životu prema kojem su izgradili i sačuvali trostruki stav: poštovanje, ljubav i služenje. Ovim svojim etičkim i pastoralnim zadacima- poštivanje, ljubljenje i služenje životu - teološko-moralni nauk ali i (moralni) teolozi ne samo da su našli svoje mjesto i izborili svoj glas u medicinskoj etici već su udarili temelje novoj znanstvenoj disciplini, posvećenoj ispitivanju etičnosti, nužnosti, ispravnosti, dopuštenosti i granicama znanstveno-bio-medicinskog zadiranja u ljudski život – bioetici. Do danas se katolička bioetika afirmirala kao neizostavni i integrativni dio hrvatske i svjetske globalne bioetike kojoj daju specifični religiozni okvir razmišljanja i djelovanja. Njeno zalaganje je prepoznatljivo kroz ideje i projekte koji inzistiraju na vjeri u svetost, darovanost, smislenost i dostojanstvo (ljudskog) života koji se tumači kao poziv i prilika za suobličavanje Bogu. Osim o životu, kroz kršćansku antropologiju gradio se stav i o čovjeku koji je pozvan na odgovornost prema životu jer jedino on među živim bićima ima su-stvoriteljsku snagu kojom utječe na tijek života, njegov razvoj ili zastoj. Teološka nastojanja koja se temelje na božanskoj objavi a idu u prilog dostojanstvu ljudske osobe i svetosti života smatraju se posebnim doprinosima kršćanske religije modernoj bioetici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA