Pregled bibliografske jedinice broj: 728962
Utjecaj liofilizacije na stabilnost kitozansko-lecitinskih nanočestica
Utjecaj liofilizacije na stabilnost kitozansko-lecitinskih nanočestica, 2011., diplomski rad, diplomski, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 728962 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Utjecaj liofilizacije na stabilnost kitozansko-lecitinskih nanočestica
(Influence of freeze-drying on stability of chitosan/lecithin nanoparticles)
Autori
Habuš, Domagoj
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
12.05
Godina
2011
Stranica
52
Mentor
Hafner, Anita
Ključne riječi
nanočestice; polimeri; liofilizacija; krioprotektori; stabilnost; kitozan; lecitin; melatonin
(nanoparticles; polymers; freeze-drying; cryoprotectants; stability; chitosan; lecithin; melatonin)
Sažetak
Suspenzije kitozansko-lecitinskih nanočestica pripravljene su injektiranjem etanolne otopine lecitina i melatonina u vodenu otopinu kitozana. Nanočestice nastaju sontano uslijed ionske interakcije između pozitivno nabijenog kitozana i negativno nabijenih komponenata lecitina. Lecitinske vezikule s uklopljenim melatoninom pripravljene su injektiranjem etanolne otopine lecitina i melatonina u pročišćenu vodu. Korištena su dva tipa lecitina, S100 i S45. Maseni omjer lecitina i kitozana u kitozansko-lecitinskim nanočesticama iznosio je 20:1. Omjer lecitina i melatonina iznosio je 5:1 u svim uzorcima. Neuklopljeni melatonin odijeljen je od nanočestica s uklopljenim lijekom metodom dijalize. Veličina i zeta-potencijal nanočestica određeni su u dijaliziranim uzoracima suspenzija neposredno nakon dijalize. Srednji je promjer kitozanskoi-lecitinskih nanočestica veći od srednjeg promjera lecitinskih vezikula, što potvrđuje interakciju kitozana i lecitina. Zeta-potencijal lecitinskih veikula je negativan, a kitozansko-lecitinskih nanočestica pozitivan. Srednji promjeri i zeta-potencijali kitozansko-lecitinskih nanočestica veći su u sustavima s negativnije nabijenim lecitinom. Dijalizirani su uzorci liofilizirani uz dodatak krioprotektora. Kao krioprotektori korišteni su trehaloza i glukoza (2, 5%, m/V). Određen je sadržaj ostatne vlage u liofilizatu lecitinskih vezikula i kitozansko-lecitinskih nanočestica nakon skladištenja uzoraka 7 mjeseci pri temperaturi 4oC. Liofilizati lecitinskih vezikula i lecitinsko-kitozanskih nanočestica zadržali su povoljan paučinasti izgled kakav su imali neposredno nakon liofilizacije. Liofilizati se relativno lako redispergiraju te nije uočena agregacija čestica pri rekonstituciji što ukazuje na fizičko-kemijsku stabilnost liofilizata. Sadržaj ostatne vlage u liofilizatu lecitinskih veikula i kitozansko-lecitinskih nanočestica s trehalozom je manji u odnosu na sadržaj ostatne vlage u liofilizatu lecitinskih vezikula i kitozanskoi-lecitinskih nanočestica s glukozom.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Farmacija