ࡱ> XZUVW @zbjbjVV .r<r<S22244484d5tn55"6(D6D6D6D6D6xlzlzlzlzlzlzl$pRqrBl=7D6D6=7=7lD6D6KnTTT=7D6D6xlT=7xlTTgLiD65 J4-K(hTl$an0n6,T6$6kD6D6D6ll%+ T(+Vianja Lachner, mag. iur. Jelena Roakar, mag. iur. Pravni Fakultet Sveu iliata J.J. Strossmayera u Osijeku Graanske kodifikacije u Europi s posebnim osvrtom na 19. i 20. stoljee The idea of creating a general law which will include a comprehensive system of private law is the result of the needs of modern (bourgeois) society at the time and economic relations. Such a general law should apply to wider idea and include one or more of the then state of the same spoken language. The very term civil code in terms of legally sanctioned systematic collection of private or civil law (codification) is crystallized in terms of terminology during the burgeois law and science. Apart from the leading lawyers and middle class who supported the idea of codification of law, there is no doubt that impact on the creation and development of major codification in Europe gave the School of natural law. However, the most significant impact on the codification of private law in Europe have been given by a philosophical doctrine of the Enlightenment in the 18th century. Codification was first started in the German lands and the first complete series of codification in Europe originated in the electoral principality of Bavaria 1756th under the name Codex Maximilianeus bavaricus Civilis. Also, it is the oldest collection of private law in the German countries. However, the most famous "product" of the codification movement is certainly the French Code Civil. Except of the Civil Code which will be the role model to the most of bourgeois states, it needs to be mentioned the Allgemeines brgerliches Gesetzbuch (ABGB) and the German civil code named Brgerliches Gesetzbuch. Their efforts to create civil codes have proved to be very successful because they will affect the decision-making and other civil codes in existing or being created later bourgeois states. Thus, the influence of the French Civil Code expanded to the countries that Napoleon had won, and among them should be included Switzerland and Swiss Zivilgesetzbuch which served as the fundamental base of creation of a new Civil Code of Spain 1942s, and the Greek Civil Code from the 1940s. Also, the German civil code influenced on the legislation of other countries, and here is mainly to point out that it had significantly influenced the construction of the Italian Civil Code (Codice civile) from 1942. Awareness of the importance of civil codes for the civil and legal existence and stability will have an effect on some smaller states, wich confirm us the examples from the history of the Yugoslav people: Serbia, which delivers 1844th its "Civil Code of the Principality of Serbia", Montenegro, which brings its "Common Civil Code 1888th by Baltazar Bogiai, and Croatia which at the Great Parliament in 1861. decides to retain the application of only ABGB, among the "judicijelnim" laws imposed during Bach's absolutism. Keywords: French Code Civil, Allgemeines brgerliches Gesetzbuch (ABGB), Brgerliches Gesetzbuch, Swiss Zivilgesetzbuch. 1. Code Civil Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La Code Franais) uz Austrijski graanski zakonik predstavlja jedan od najutjecajnijih izvora graanskog prava te nacionalnih kodifikacija europskog i izvaneuropskog pravnog podru ja. Iako je proglaaen po etkom 19. stoljea pod utjecajem Napoleona, Code Civil predstavlja izuzetno moderan instrument, koji se unato  brojnim druatvenim promjenama u Francuskoj uspio odr~ati na snazi u razdoblju duljem od dvije stotine godina. Imajui to na umu, u nastavku radu, pokuaat emo sustavno prikazati sadr~aj Code civila, povijesne prilike koje su prethodile njegovom donoaenju te utjecaj na donoaenje drugih kodifikacija graanskog prava u razdoblju 19. i 20. stoljea. 1.1. Postupak donoaenja Code Civile-a Promatrimo li prilike u kojima se ukazala potreba za ureenjem i kodifikacijom graanskog prava na podru ju Francuske moramo se prisjetiti Francuske revolucije i njezinih temeljnih ideja izra~enih u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. te teorijskih u enja `kole prirodnog prava i Gottingenske pravne akole pod okriljem kojih se u ostalim dijelovim Europe po inje kodificirati privatno pravo. Code Civil je zakonik Treeg carstva, dakle bur~uazije koja je u borbi francuske revolucije protiv feudalnih vladujuih struktura i poslije pada Napoleona, dakle za vrijeme restauracije, doala do politi kog utjecaja. Deklaracija proklamira ideju liberalnog i demokratskog odreenja slobode s posebnim naglaskom na individualnost ovjeka koji se pojavljuje kao temeljni subjekt prava. Osim toga posebno je naglaaeno individualisti ki determinirano na elo prava vlasniatva te na ela jamstva prava i podjele vlasti kao osnovni postulati pravne dr~ave. I Code Civil po iva na nekoliko osnovnih ideja nastalih u revoluciji: jednakost svih pojedinaca pred zakonom, nepriznavanje privilegija ste enih roenjem, sloboda vjeroispovjesti, sekularizacija dr~ave, pravo na izbor zaposlenja, ja anje obitelji. Uo i Francuske revolucije Francuska nije imala jedinstveni pravni sustav. Obi no se ka~e da je na sjeveru zemlje va~ilo obi ajano, a na jugu pisano pravo. Granica izmeu ta dva pravna sustava prostirala se pravnom linijom do uaa rijeke Garone na zapadu, do }eneve na istoku. Kako su brzina i u estalost promjena propisa unosili pravnu prazninu i odreeni stupanj nesigurnosti na podru ju privatnog prava ve je Ustavotvorna skupatina nastojala kodificirati podru je graanskog prava. Prvi pokuaaj zabilje~en je 1790. godine, to nije 05. listopada kada je skupatina donijela odluku o potrebi kodifikacije, no nekoliko pokuaja izrade zakonika koji su potom uslijedili (1793, 1974. i 1796.), bili su bezuspjeni. Donoenjem Konzulatskog ustava 15. prosinca 1799. izvrna vlast u Francuskoj pripala je trojici konzula. Prvi konzul je Napoleon Bonaparte te je prema ustavu imao pravo predlaganja zakona, uredaba i dr~avnog prora una, druga dvojica konzula su navedana u ustavu, no njihova je uloga u odnosu na Napolena bila formalna i savjetodavna samo u nekim pitanjima. Takva je organizacija vlasti bila pretpostavka koja je Napoleonu omoguila intervenciju prema izradi i donoaenju Code Civile-a. Napoleon je smatrao kako je pravno ureenje graanskog druatva najva~nija pretpostavka politi kog sustava. Mo se ne treba temeljiti samo na vojsci ve i na zadovoljnim graanima. Novi graanski zakonik trebao je pru~iti stanovitu sigurnost i ukupnost pravnih na ela u ureivanju valsni kih i poslovnih odnosa francuskih graana. 13. srpnja 1800. godine Napolen je imenovao etvero lano povjerenstvo sa zadatkom izrade jedinstvenog graanskog zakonika za Francusku. Komisija su inili: Jean-tienne-Marie Portalis, povjerenik Pljenidbenog suda, Flix-Julien-Jean Bigot de Prameneu, povjerenik Kasacijskog suda, Jacques Maleville, sudac Kasacijskog suda i Francois-Denis Tronchet,predsjednik Kasacijskog suda. Takav sastav povjerenstva u sebi je objedinjavao kompromis razli itih pravnih tradicija i shvaanja, Tranchet i Bigot su potekli sa sjevera Francuske gdje se primjenjivalo obi ajno pravo, do su Portalis i Mallevile potekli s juga gdje se primjenjivalo rimsko pravo. Prvi nacrt zakona komisija je izradila u razdoblju od 4 mjeseca. Prvotno se o nacrtu Coda raspravljalo na sjednici Kasacijskog i Apelacijskog suda, a potom u Dr~avnom savjetu , ijim je sjednicama esto predsjedavao i sam Napoleon. Kona nom tekstu zakona 1801. usprotivio se Tribunat, a potom i Zakonondavno tijelo. Napoleon je u sije nu 1802. povukao prijedlog Code Civile-a kako bi izbjegao njegovo odbijanje u cijelosti te je izmjenama u sastavu Tribunata osigurao potrebnu veinu za donoaenje Code Civile-a. U razdoblju izmeu o~ujka 1803. i o~ujka 1804. Zakonik je bio izglasan u 36 posebnih zakona, a svi su oni Zakonom od 21. o~ujka 1804. ujedinjeni u jedinstveni akt od 2281 lanaka pod nazivom Code Civile (Graanski zakon). Istovremeno, izrijekom je zabranjena uporaba obi ajnog prava, rimskog prava, starih zakona, ordonansa, statuta gradova i privilegija pokrajna za sva podru ja koja je sadr~avao novi zakonik. Code Civile je ozna avao novi pravni poredak izrastao na tekovinama francuske revolucije koji je te~io k ukidanju feudalnih privilegija plemstva te nastojao osigurati interese graanskog druatva. 1.2. Sadr~aj Code Civila Po uzoru na rimsko pravo, to nije na Justinijanovu kodifikaciju, Code Civile je podjeljen na knjige, knjige na naslove, a svaki se naslov odnosi na odreeni dio prava kao npr. nasljeivanje, brak, usvojenje... Izvorno se sastojao od 2281 lanaka. 6 lanaka ini uvodni dio, a 2275 lanaka rasporeeno je u knjige. Prva knjiga naslova O osobama ( l.1- 515.) ureuje statusnopravni, obiteljski i obiteljskopravni polo~aj fizi kih osoba. Druga knjiga nosi naslov O vlasniatvu i razli itim oblicima vlasniatva ( l. 516.-710.) obrauje stvarnopravne institute. Trea knjiga O razli itim na inima stjecanja vlasniatva ( l. 711.-2281.) normira nasljedno pravo, obvezno pravo, ureenje imovinskih odnosa izmeu bra nih drugova, neke vrste ugovora te zalo~no pravo. Code Civil nije ponikao samo iz duha francuske revolucije, koja je radiklano ukinula sve feudalne institucije starog re~ima istaknuvai nove vrijednosti, ve je u sebi uklopio rezultate dugog povjesnog razvoja spajajui tradicionalne i nove institute. Odredbe koje su ureivale polo~aj ~ene, nasljeivanje i komunalno vlasniatvo temeljile su se na obi ajnom pravu, a rimsko pravo bilo je izvor za ureivanje prava vlasniatva, obveza, ugovora i imovinskih odnosa bra nih drugova. Kraljevske ordonanse su normirale statusnopravni polo~aj fizi kih osoba, pitanja darovanja oporuke, postupak dokazivanja i zalo~no pravo. Zakoni iz doba Velike bur~oaske revolucije ureivali su dio Code-a koji se odnosio na punoljetnost, brak te odnose izmeu zakonskih nasljednika. Kanonsko pravo je ureivalo onaj dio bra nog prava koje nije bilo ureeno ni u jednom drugom pravu. U pogledu stila i jezika Code Civil je postigao izuzetnu jasnou i pravnu tehniku. Za uujue je kako je na samom po etku kapitalisti kog razvitaka pravna tehnika dosegla tu razinu. Jezik zakona je ist, jasan, siguran i kratko interpretiran. Preglednost i shvatljivost njegovih formulacija, izbjegavanjem upuivanja na druge lanke i bez pretjerane uporabe pravno-tehni kih termina omoguavaju laku razumljivost i uporabu. Kada su u pitanju preciznost, jasnoa i oatroumlje Code civil je u svojih 2281 lanku dominantniji od Austrijskog ABGB-a, a obzirom na jasnu strukturu i epigramati ki jezik prednja i i Njema kom BGB-u (Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch).. No, sna~no politi ko uvjerenje u pozadini Code Civila svakako mu daje intelektualnu konzistenciju koja je bli~a Pruskom ALR (Allgemeines Landrecht) i utemeljana na staroj ideji dr~ave nego li onoj koju propagira Austrijski ABGB. Kao Pruski ALR i Austrijski ABGB Code Civil ureuje obiteljsko pravo u okviru prava vlasniatva i prava stvari, dok po uzoru na ALR posjedovne i obvezne odnose ureuje u treoj knjizi O razli itim na inima stjecanja vlasniatva. Iako predstavlja jednu od najzna ajnih kodifikacija graanskog prava i na snazi je u razdoblju duljem od dvije stotine godine Code Civil sadr~i odreene nedostatke, ponajviae u regulaciji sljedeih instituta: Poseban zna aj Code Civile je pridavao privatnom vlasniatvu, pojam kojeg je izrazito individualisti ki determiniran.U l. 544. utvruje aspolutni karakter prava vlasniatva osloboen od ranijeg pojma feudalnog vlasniatva i prava i obveza koji bi ga mogli ograni avati. Iako prema Code Civile-u vlasnik u koriatenju stvari mo~e biti ograni en zakonima i uredbama, to je iznimna pojava pa mo~emo zaklju iti kako je zakon zna ajno suziuo krug pravnih situacija koje su omoguavale njegovo ograni enje. Tako je Code civil priznao neka susjedska prava, izvlaatenje ili ekspropiraciju uz naknadu u opem interesu, komasaciju, tj. prisilnu zamjenu vlasniatva nad zemljom zbog bolje poljoprivrednog iskoriatavanja, a kasnije i neke afirmirane institute ograni enja vlasni kih prava u skladu s na elom zabrane zlouporabe prave kao i mogunosti naglaaenije intervencije dr~ave. Bur~uazija je kao nositelj novog druatveno-ekonomskog poretka pravo vlasniatva proglasila privatnim pravom, koje se zbog naglaaene apsolutnosti ostvarivalo i protiv opih interesa. Brak i obitelj su najva~nije uredbe prve knjige. I brak i obitelj su podvrgnuti dr~avi i u njezinoj su slu~bi, jer obitelj ne smije postati suviae mona zajednica u odnosu na dr~avu. Brak je graanska institucija, vrsta ugovora zasnovana na volji stranaka i to je razlog zbog kojeg brak mo~e biti razveden. Dok brak traje, mu~ je glava obitelji, njezin prirodni zastupnik, a ~ena je pod starateljstvom mu~a. Du~na je na posluanost, slijediti mu~a u promjeni boraviata, ne mo~e zaklju ivati ugovore, pojaviti se pred sudom- bilo je to prihvaanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti ~ene. Ta neravnopravnost ~ene uvelike je posljedica mialjenja o ~eni kao osobi koju treba zaatititi. Djeca su pod starateljstvom oca. Takav diskriminacijski polo~aj ~ene u druatvu bit e povod izmjenama Code Civile-a putem posebnih zakona u obiteljskom i nasljednom pravu tokom 19. i 20. st. Postupno e se ograni iti o inska vlast te priznati poslovna sposobnost ~ene te poboljaati njezin nasljedni polo~aj o odnosu prema mu~u. Rad je prema Code Civile-u istovjetan pravnom re~imu pokretne imovine, a imovinski odnosi koji su predmet regulacije naro ito su povezani s nepokretnom imovinom- to je razlog zbog kojeg zakonik naro ito malu pozornost posveuje zaatiti kolektivnih interesa i s razlogom ga se naziva kodeksom bogatih.  Vjerojatno je razlog tomu injenica da zakonik ne poznaje kategoriju pravne osobe. Tokom 20. st. sudska je praksa razvila pravila o socijalnoj zaatiti radnika, koja su bila tolikog zna aja da su cijelu oblast regulacije radnih odnosa izdvojila iz graanskog prava u samostalnu pravnu granu. Bez obzira na navedene nedostatke, Code Civile je i danas na snazi u Francuskoj. Evidentno je sudska praksa sa svoje strane u inila mnogo ne bi li pravila sadr~ana u zakoniku prilagodila potrebama vremena. Bilo je nekoliko pokuaaja reforme Code Civile-a, uvjetovanih ponajviae uvoenjem viaestrana kih pravnih sustava na podru ju Europe u 20. stoljeu, no do danas nije doalo do prakti nih zakonodavnih koraka. 1.3. Utjecaj i zna enje Code Civila Va~nost je Code Civile-a ponajviae u injenici prihvaanja njegova sadr~aja u zakonodavstvima mnogih zemalja, ne samo onih iz europskog pravnog kruga. Recepcija francuskog kodificiranog prava u najveem je broju slu ajeva nametnuta drugim narodima i zemljama. I to, u Europi u vrijeme Napoleonovih osvajanja, a u ostalim dijelovima svijeta, neato kasnije, u vrijeme stvaranja francuskog kolonijalnog carstva. Imamo li na umu injenicu da su se zemlje koje su recipirale francuskom kodificirano pravo meusobno uvelike razlikovale, mo~emo zaklju iti kako je na in formuliranja pravnih normi s jasno izra~enim pravnim mislima francuskog Code Civila omoguio uspjeanu prilagodbu razli itim pravnim sustavima. Iako je u Francuskoj bio umjeren i konzervativan, na podru je drugih zakonodavstava esto je unosio revolucionarne promjene. Graansko pravo Belgije, Luksemburga i Nizozemske i danas je pod naro itim utjecajem Code Civile-a. `panjolski Codico civile iz 1889., koji je i danas na snazi toliko je pod utjecajem Code Civile-a da se na pojedinim mjestima ureenja graanskog prava zadovoljava samo prijevodom francuskog teksta. Osobito je dominantan utjecaj Code Civile-a na zemlje koje su bile pod Francuskim dominatom u razdoblju 19. st. Tu spada podru je Bliskog istoga, Zapadne Afrike, Indokine i Oceanije. Sve su te dr~ave po ele stjecati neovisnost nakon Drugog svjetskog rata, no u njima je francuska uprava i nakon neovisnosti ostala dominantna. Egipat je donio svoj Graanski zakonik 1949. Iako Zakonik naro ito poatuje islamsko pravo , u dobrom dijelu s eoslanja na Code Civile. Isti je slu aj s Al~irom, Marok i Tunisom. Libanon je 1932. donio Code des obligationes et des contracts, ato isto ima razraen sustav materije koja se obrauje u Code Civile-u. Zemlje Zadne Afrike ureuju sustav graanskog prava prema Code Civile-u- Senegal, Mauritanija, Mali, Niger, Gvineja, Burkina Faso, Obala Bjelokosti i Dahomej. Utjecaj Code Civile izrazit je i na podru ju Sjeverne i Ju~ne Amerike, naro ito u razdoblju nakon 19.st. nakon ato ta podru ja osloboena apanjolskog kolonijalnog robstva. Sve su te zemlje svoje zakonodavstvo na graaskopravnom podru ju uskladile s francuskim Code Civile-om. Haiti 1825., Bolivija 1830., Dominikanska Republika 1845. i 1884., ile 1855., Argentina 1896. te Brazil 1916. U Sjevernoj Americi, francuska pravna tradicija je na snazi u sva podru ja: Saveznoj Dr~avi Lousiani i Quebecku (Kanada). Na tim je podru jima francuska pravna tradicija izlo~ena utjecaju anglosaksonskog prava pa se tako stvorio poseban pravni sustav, Civil law i Common Law. Recepcija Code Civila u svim ovim zemljama nije bila rezultat moi francuske dr~ave, ve posljedica kulturne snage i same kvalitete zakonika koji je ponikao iz revolucije, koja je ukinula pravnu rascjepkanost svojstvenu feudalnom poretku i po prvi puta stvorila centralisti ku nacionalnu dr~avu s jedinstvenim graanskim poretkom. Code Civile je htio nadvisiti svoj uzror iz 13. stoljea- Corpus iuris civilis. Danas mo~emo rei da je u tome uspio, ne samo sadr~ajem ve i trajanjem ( s kojim se mo~e usporediti samo Ustav SAD-a iz 1787. god.). Mo~da va~nost samog Zakonika najbolje ocrtavaju misli njegova idejnog tvorca, Napoleona Bonapartea: Moja prava slava nije u tome ato sam dobio etrdeset bitaka. Waterloo e izbrisati sjeanje na tolike pobjede. Ono ato niata nee izbrisati, ato e vje no ~ivjeti, to je moj Code Civile. 2. Codice civile Kako je graansko pravo u Italiji u prvoj polovini 19. st. zasnovano na osnovama Napoleonove kodifikacije, u mnogim je pokrajinama vrijedio Code Civile. Prvi graanski zakonim doneaen je odmah nakon osloboenja 25. lipnja 1865. i stupio je na snagu 1. sije nja 1866. Uzor mu je bio Code civile. Graanski zakonik iz 1865. po sistematici je podijeljen na tri knjige: 1. O osobama, 2. O stvarima, vlasniatvu i promjenama vlasniatva, 3. O na inima stjecanja vlasniatva,. Ono po emu se ovaj zakonik razlikuje od drugih pravnih kodifikacija, a tako i Code Civila, po uzoru na koji je nastao jest njegov uvodni dio tzv. Dispozicijski preliminari, u kojima su po prvi puta sadr~ane odredbe meunarodnog privatnog prava. Taj dio nastao pod utjecajem zna ajnog talijanskog dr~avnika Mancinija i predstavljao je novinu u povijesti kodifikacija. Kako je nakon Drugog svjetskog rata doalo do potrebe reformiranja graanskog i trgova kog prava u Italiji, 21. travnja 1942. na snagu je stupio novi Codice Civile. Zakonik je sadr~an od 2969 lanaka i jedinstveno regulira graanskopravne i trgova kopravne odnose. Podijeljen je na aest knjiga. Ne samo po sadr~aju, ve i po tehnici, Codice civile jest moderni zakonik. Jezik mu je jasan i precizan, sadr~aj pregledan.  3. Opi graanski zakonik (OGZ) Kronoloaki gledano sljedei graanski zakonik koji zauzima mjesto iza Code Civil-a kao  najslavnijeg proizvoda kodifikacijskog pokreta  jest Opi austrijski graanski zakonik koji je uveden patentom 1. lipnja 1811., a stupio je na snagu 1. sije nja 1812. u svim zemljama koje su tada bile dijelom Austrije, odnosno tzv. austrijske nasljedne zemlje. Dakle, ne i na podru ju Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Sedmogradske. Budui da je apsolutisti ka vlada nastojala na podru ju cijele Monarhije uvesti jedinstveno zakonodavstvo, tako je patentom 20. studenoga 1852. OGZ uveden i u Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju, Srpsku Vojvodinu i Temiaki Banat, a stupio je na snagu 1. svibnja 1853. Iako je navedeni zakonik stupio na snagu tek po etkom 19. stoljea, treba napomenuti da se potreba za stvaranjem jedinstvene kodifikacije privatnog prava ili graanskog zakonika pojavila dosta rano, u vrijeme prosvijeenog apsolutizma za vrijeme vladanja carice Marije Terezije i njezinoga sina cara Josipa II. Prethodni radovi na kodifikaciji po eli su ve sredinom 18. stoljea, odnosno 1753. kada je za vrijeme vladanja Marije Terezije oformljena Komisija u Brnu sa zadatkom da po ne sa pripremama izrade jedinstvenog graanskog zakonika. Na elu spomenute komisije za izradu zakonika nazvanog Codex Theresianus, bio je grof Otto Frankenberg, a kasnije komorski predsjednik barun Blumegen. Ta komisija je odr~ala svoju prvu sjednicu u Be u, 3. svibnja 1753. Komisija je 1766. izlo~ila svoj nacrt graanskog zakonika u tri knjige, po sustavu rimskih Gaius Institutiones (pravo osoba, pravo na stvari, osobna prava na stvari, te parbeni i izvanparbeni postupak). Codex Theresianus je zbog svoje opse~nosti sa ak 7377 lanka viae bio ud~benik prava, nego zakonski tekst te su mu zbog toga i upuene mnoge kritike koje su naposljetku dovele do toga da navedena osnova nije nikada dobila zakonsku sankciju. Budui da ni sama carica Marija Terezija nije bila suglasna s ovako opse~nim djelom, 1772. daje instrukcije za izradu novog zakonika privatnog prava koje se mogu sa~eti u sljedeih 5 to aka: Da se u zakon ne uvratava knjiga  ud~benik prava i da se strogo odvoji zakon od znanstvene knjige; Da u zakonu bude sve izra~eno ato je mogue krae i da se izbjegnu prakti ni primjeri; Da se izbjegnu sve nedoumice i nejasnoe; Da se zakon ne oslanja na rimsko pravo, ve da se svuda pokuaa uzeti prirodna pravi nost; Da zakon bude im viae jednostavan, a kod slu ajeva ato su u bitnome jednaki, radi mogueg kojeg sli nog slu aja i njihove male razlike, da se ne donose nove zakonske ustanove.  Ovaj nacrt, iji je autor Johann Peter Horten, do~ivio je viae preinaka te je kao nova osnova iz 1786., poslu~io izradi Jozefinskog zakonika. Jozefinski zakonik proglaaen je 1. studenoga 1786., a stupio je na snagu 1. sije nja 1787. za sve nasljedne austrijske zemlje kao opi obvezujui zakonik, dok je za podru je Galicije stupio na snagu 1. svibnja 1787. za vrijeme vladanja cara Josipa II. No, proglaaen je samo prvi dio zakonika koji se odnosi na pravo osoba. Zbog silnog otpora protiv njegovih reformi u Ugarskoj i s njom zdru~enih zemalja, pokuaaj Josipa II. da ovaj zakon uvede i u taj dio monarhije je propao te je bio prinuen da svojim dekretom 28. sije nja 1790. opozove sve nove uredbe ato su stupile na snagu i vrati prijaanju politi ku i sudbenu organizaciju. 1790. godine za vrijee vladavine cara Leopolda II. sastavljeno je novo povjerenstvo za pravne poslove pod predsjedniatvom baruna Karla Antona von Martinia  poznatog profesora prirodnog prava.  Nacrt opeg graanskog zakonika kojeg je izradio Martini bila je gotova u potpunosti 1796. za vladavine cara Franje II. te je u potpunosti odstupao od Codexa Theresianusa Marije Terezije i rimskog prava, pro~et u enjem akole prirodnog prava. Martinijeva Izvorna osnova opeg graanskog zakonika nikad nije postala zakon, ve je 1801. tekst ovog zakona povjeren novom Povjerenstvu pod nazivom Dvorsko povjerenstvo za zakonodavne poslove na kona nu obradu. Predsjednik ovog Povjerenstva bio je Franz von Zeiller, Martinov sljedbenik i u enik na kojega je utjecalo ne samo u enje prirodnog prava, nego i u enje racionalisti ke Kantove filozofije. Nakon treeg itanja ili tzv. superrevizije koja je zavraena 22. sije nja 1810., prijedlog povjerenstva je bio da naslov zakona glasi  Opi graanski zakonik za njema ke nasljedne zemlje Austrijske Monarhije, uklopno Galicije te je kona no novi zakon uveden carskim patentom 1811., kao  Opi graanski zakonik (Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch). U njegovim uvodnim lancima, naro ito u l. 7. i 12. se osjea programski sadr~aj prirodnog prava, jer prema navedenim lancima sudac dobiva slobodu da pod odreenim pretpostavkama, popuni praznine u zakonu pozivajui se na  principe prirodnog prava ( 7). Za razliku od toga, obi ajno pravo se primjenjivalo samo ako se zakon na njega poziva. OGZ je bitno promijenio austrijsko feudalno druatvo u cjelini i pridonijeo svojim osnovama da se ono reformira u korijenu. OGZ je sa svojim idejama o graanskopravnoj jednakosti, emancipaciji privatnopravnih odnosa od dr~avnog nadzora i slobodi gospodarskog prometa bio u suprotnosti sa fakti kom socijalnom strukturom tadaanjeg druatva u Austriji jer je veina stanovniatva Austrijske Carevine ~ivjela u feudalnom druatvenom poretku. Dakle, OGZ je bio ispred svoga vremena te e tek sa izmjenom agrarnih odnosa i industrijalizacijom sedamdesetih godina 19. stoljea biti na istoj razini sa druatvenom i ekonomskom stvarnoau austrijskog ~ivota. Opi austrijski graanski zakonik ili skraeno ABGB, a u Hrvatskoj skraeno OGZ podijeljen je na uvodni dio i na tri djela ( pravo osoba uklju ujui obiteljsko pravo; stvarno pravo sa nasljednim pravom i jedan dio obveznog prava; zajedni ke odredbe prava osoba i stvarnog prava, te preostali dio obveznog prava) pri emu se osjea joa veliki utjecaj Gajevih i Justinijanovih Institutiones (podjele na personae, res, actiones) u sustavu izlaganja. Sadr~i 1502 paragrafa i mo~e se rei da je relativno kratak zakon, a navedena podjela ukazuje na klasni karakter zakona budui da je naglasak na osobama koje imaju odreenu imovinu. Zbog navedene kratkoe zakona u njemu je bilo dosta pravnih praznina, pa tako npr. OGZ regulira osobna prava i obveze bra nih drugova u samo 4 paragrafa (par. 89.- 92.), dok se samo jedan paragraf odnosi na uzdr~avanje izvanbra ne djece. Takoer, OGZ uope ne poznaje odredbe o realnim teretima i ugovoru o posredovanju, te sadr~i i svega nekoliko odredaba o ugovoru u slu~bi i ugovoru o djelu. Manjkavost OGZ po pitanju navedenih ugovora omoguila je otvorenu ekspoloataciju radni ke klase od strane privatnih vlasnika nad sredstvima za proizvodnju. Iako je i Code Civil bio izrazito konzervativan u normiranju bra nog prava, OGZ je daleko napredniji po tom pitanju, pa tako zakonik poznaje samo crkveni brak pod utjecajem crkvenih tendencija, dok je graanski brak dopuaten samo izmeu pripadnika nepriznatih religija. No, u mnogo emu je OGZ u potpunosti prekinuo sa feudalnim druatvenim poretkom, jer mu je osnova izraena pod velikim utjecajem racionalisti kog prirodnog prava, pri emu je takav pristup zna io i usvajanje individualisti kih liberalnih na ela i Kantove filozofije. Dakle, u sam temelj mu je ugraena ideja o ovjeku kao slobodnom, samostalnom i odgovornom biu. Austrijska vlada je 1904., na prijedlog pravnika Ungera, sastavila Komisiju za izmjenu OGZ-a sa zadatkom da se popune praznine. Rad ove Komisije je trajao dosta dugo, te su tek izmeu 1914. i 1916. godine donesene tri djelomi ne novele. Trea novela znatno mijenja sadr~aj prvotnog teksta OGZ-a jer je njome oko 180 paragrafa iz svih dijelova mijenjano i dopunjeno. Utjecaj na ovu novelu bio je iz Njema kog graanskog zakonika, pri emu nove odredbe obuhvaaju posebno ope ugovorno pravo, pravo najma i zakupa, te ugovore o slu~bi i djelu. Pored francuskog Code Civila kojeg je Engels ozna io kao  jedini moderni bur~oaski zakon koji se zasniva na druatvenim tekovinama velike francuske revolucije, koje su pravno u zakonik prenete , OGZ takoer predstavlja zna ajnu kodifikaciju graanskog prava 19. stoljea, ali sa mnogo manjim utjecajem. Razloge tome treba tra~iti u injenici da je OGZ nastao u viaenacionalnoj dr~avi koja se pod Metternichom povezala sa snagama proalosti i ato joj je neprestano prijetila opasnost unutarnjeg raspada. Usprkos tome, OGZ je za nas jako va~an, budui da je vrijedio u hrvatskim zemljama ato su bile u sastavu Austro-Ugarske Monarhije sve do 1946. godine. Jedna od temeljnih zna ajki OGZ-a je i ta, da je hrvatski pravni poredak preko njega utemeljo svoju vezu s kontinentalnoeuropskim pravnim krugom, njegovom podgrupacijom, ato se naziva srednjoeuropskim pravom, a dio je to rimsko-germanske pravne tradicije. 4. Njema ki graanski zakonik Njema ki graanski zakonik doneaen je 1. srpnja 1896., a stupio je na snagu tek 1. sije nja 1900. Rad na ovom zakoniku trajao je pune 22 godine (od 1874.), a njegovo stupanje na snagu simboli no zna i po etak novog vijeka, 20. stoljea, te raskidanje sa tradicijom i distanciranje od starijih kodifikacija 19. stoljea. Budui da se njema ko govorno podru je sastojalo od niza manjih i veih dr~ava i slobodnih gradova, od kojih je gotovo svaka od njih imala svoje zemaljske graanske kodifikacije, zahjev za jedinstvenim graanskim zakonikom bilo je prakti ki nemogue ostvariti jer je pretpostavka za pravnu jedinstvenost bila i dr~avna jedinstvenost. Sve te kodifikacije odisale su duhom feudalnog druatvenog ureenja i prava, a osobito se to odnosi na Ope zemaljsko pravo Pruske (ALR) iz 1794. godine. Zahtjev za jedinstvenim graanskim zakonikom bio je izraz ve stvorenih kapitalisti kih proizvodnih odnosa u njema kim zemljama iji je mladi nositelj mlada bur~oazija koja se morala prvenstveno dr~avno konstituirati da bi mogla stvoriti jedinstveni graanski zakonik. To se i dogodilo 1871., kada je doalo do ujedinjenja Njema ke s kancelarom Bismarckom na elu. No, prije nego ato se osvrnemo na proces donoaenja Njema kog graanskog zakonika 1896., treba napomenuti da je na viaestoljetan proces stvaranja njema kog privatnog prava veliki utjecaj imalo rimsko pravo. Tako je 1495. kada je proglaaen Reichskammergerihtsordnung kao pravni temelj, institucionalno zapo ela recepcija rimskog privatnog prava u njema kim zemljama i njegova slu~bena primjena. No, neki njema ki autori navode da je recepcija u Svetom Rimskom Carstvu Njema ke narodnosti zapo ela joa u 13. stoljeu. Prvotno recipirano rimsko pravo bilo je postklasi no pravo, a tek kasnije u vremenu od 16. do 18. stoljea, njema ka je jurisprudencija prihvatila i mnoge elemente Justinijanovog prava, pod nazivom Usus modernus pandectarum. Ti elementi su bili duboko pro~eti domaim (njema kim) ustanovama te su one dobile ravnopravan polo~aj s recipiranim rimskim pravom, a u slu aju dvojbe domaem pravu se priznavala prednost. Ipak, u 19. stoljeu ponovno dolazi do preokreta pod utjecajem Savignya koji je pokuaa jedinstvenost njema kog prava ostvariti na osnovi istog klasi nog rimskog prava, bez utjecaja Usus modernus pandectarum. Slijedom toga, u Njema koj je u drugoj polovici 19. stoljea izgraeno tzv. pandektno pravo, odnosno pravo ato je temeljem istog rimskog prava trebalo omoguiti njema koj praksi jedinstveni pravni i idejni i teorijski temelj. To je dovelo, naposlijetku, do prihvaanja Njema kog graanskog zakonika. U Njema koj se bur~oazija morala izboriti za donoaenje graanskog zakonika jer nije pobijedila u revoluciji 1848. niti je postala vladajua klasa te je ona stoga, napravila kompromis sa feudalnim snagama i uspjela prisiliti polufeudalnu birokraciju i junkersku dr~avu da donese takve zakone ato bi odgovaral&4Xfl n p r t 01TVZ[z^i|Ȼ}rfrfr}}^}RGRh}h}mHsHh}h}\mHsHh}h}5h}h}\mH sH h}h}mH sH h}h}B*ph h}h}h}CJOJPJ^JaJh?*CJOJPJ^JaJhgh% 5CJPJ]aJhg5CJPJ]aJhghg5CJPJ]aJhg56PJ]hgh?*5PJ]hgh?*5PJ h'5PJ4fn p r t ^_gd}$a$gd}$a$gd%  $7$8$H$a$gd%  7$8$H$gd% &Fx@&V.@T~x z &!(!ļď}}yukgkhqujhqu0JUh'hqh70dhW! hO55 h45 h5hh ha2h;hXh`V5h`Ohg?h hg?5h h 5 h]O5hgCJOJPJ^JaJh}CJOJPJ^JaJ h}h}h}B*phh}h}B*ph&"),,27=@@@@ $`a$gdNE $`a$gdjE $`a$gdR+ $`a$gd  $`a$gd($a$gd% (!*!"$$|%j'l'n'))*+3,R,S,k,,,,,,,,//P0222333"44˽ǭo*h'h#20JB*fHphq h'h#2h'h#2B* ph3h'Hjh6r0JUh6rhEhyWh^,h h "jh9h(0JUh4h9h(he/hR+ hquhR+jh>e0JUh>ehkVshh'hh "44555z7777b8t:v:;<<ꔧjWF5!h'Hhv 0JfHq !h'Hh0JfHq $h0JB*fHphq -jh0JB*UfHphq $h0JB*fHphq $h40JB*fHphq $hy0JB*fHphq 3jh'h#20JB*UfHphq *h'h#20JB*fHphq *h'h#20JB*fHphq <<6<@<P<|<<<<@=====6>8>:>0JfHq !h'Hhr7a0JfHq !h'Hh'H0JfHq !h'Hhv 0JfHq !h'Hh0JfHq hG0JfHq @@@@@0A~AApCrCtCvCxCClDnDDD`EbEdEEFHHHKKtLLLLMMMMMMQQQQR R˿û˷zvrnhvAh JhO4jh<80JUh<8 h<8h<8jh?,0JUh?,h'hhnuhO5jhLn0JUhLnh?hD[h:9h(haGjh=0JUh=hxJ hxJhxJhxJhu5 h'5 hu5 h]O5+@vCxCnDdEFFMMTVV4X6Xh`nhmmNpPpRp$a$gd J $h`ha$gd  $h`ha$gdjE $h`ha$gdO5 $ & Fa$gd% $a$gd%  $h`ha$gd( RDRbRRRRRRRSSTTxTzTTTTTUVVVVW4X6XnXXY ZLZ2[\\^_h`aBaaaabbdd޷}yuh;yhh Jh'hO5hhIh hih tjhvA0JUhvAh~h<8h jhY0JUhL80h@h@0JB*\]fHphq hc.jh@0JUhh@6h@h?7hY.dfgghjhlhnh|hhTjjjjjjjtkllmmtnnooooLpNpPpTp^pppqqq:r`rbrdrt"v$v&v*vLvv"w$wwʼʢʉʢhPh:jh#0JUh# hhhhuhuhu5 h]O5 hL5h JjhyC0JUhq%hyCh-=h}.jhCs0JUhh10hO5hEh}hih<83RpTppp(vwwz|~24~$a$gdLx $`a$gdjE $`a$gdO5 $`a$gd $`a$gd($a$gd% wwwwxx z z^z܁ށ‚,jlnև؇vxz|~002|xz|~ùzvhFjh W0JUh WhkIh:h h h hZ5hZhZ5 h]O5hxT2hZhjh!0JUh!h;yhs{Uhujh;0JUhO5h;h<7hvh0h jhP0JU-~•ĕƕԖ֖hj " *,$&ڲ&hlnvx,Hb>@jl ܽܽܵܭܥ hU^h thU^h t5hOh t6hYh t6hh t6hh t6 h t6hzh t6jh t0JUh th% B*phh^JB*ph h t5 h7`hh:ĕƕ(*$&rt8:z $h`ha$gd t $h^ha$gd t $ & Fa$gd t $^a$gd t $`a$gd t$a$gd% z|nphN!<"""f## $ & Fa$gd t $`a$gd t$a$gd t $h`ha$gd t TTVJL .0HJ  ####%%$+&+&2(2*9,9$DF.I0IKKLL`MbMSSSSJSLSNSRZTZ\\__ccddnnvpxp(|*|J|ƾƾhU^h t5 h t5 hh th~Lh t6U h t6h~h t6jh t0JUh thqh t6Ii naraslim kapitalisti kim odnosima. Godine 1874. po elo se sa radom na kodifikaciji njema kog privatnog prava, kada je osnovana komisija od 11 lanova sastavljena od sudaca i profesora, a pod predsjedanjem poznatog profesora pandektnog prava Bernarda Windscheida. Nakon rada komisije u trajanju od 13 godina, 1887. zavraen je rad na Prvom nacrtu graanskog zakonika sa Motivima. Ovaj nacrt je bio izlo~en oatroj i opse~noj kritici, i to zbog doktrinarne vanjske forme zakona, i zato ato je bio pretrpan apstraktnim teorijama pandektne akole te zbog u enog pravnog jezika koji je bio nerazumljiv narodu. Takoer, zbog inzistiranja na pravno to nom i preciznom na inu izra~avanja, tekst zakona se izgubio i postao nejasan. Nakon ovih krtika koje su bile upuene Prvom nacrtu, formirana je 1890. druga komisija za izradu graanskog zakonika koja je svoj rad zavraila 1895. Komisija je u Prvom nacrtu promijenila jezik zakona i smanjila njegov individualizam, uvrstila odreene generalne klauzule (npr., zabrana zlouporabe prava i na elo savjesnosti i poatenja, dr.) te neke socijalne institute. Kao ato je ve prije navedeno, Drugi nacrt je bio gotov 1895. te je s manjim nebitnim izmjenama usvojen 1896., da bi stupio na snagu 1. sije nja 1900. Njema ki graanski zakonik zna ajan je po tome ato je prvi napustio tro lanu sistematiku izlaganja prava po uzoru na Gajeve i Justinijanove Institutiones i uveo sistematiku pandektnog prava. Zakonik se sastoji od 2385 paragrafa podijeljenih na pet dijelova (knjiga), i to: Prva knjiga  Opi dio (par. 1 -240); Druga knjiga  Obvezno pravo (par. 241 - 853); Trea knjiga  Stvarno pravo (par. 854 - 1296); etvrta knjiga  Obiteljsko pravo (par. 1297  1921); Peta knjiga  Nasljedno pravo (par. 1922  2385). Uvodnim zakonom za graanski zakonik dodana je i `esta knjiga koja sadr~i 30 paragrafa, a odnosi se na primjenu stranih zakona (tzv. meunarodno privatno pravo). Osim ato je Njema ki graanski zakonik uveo sistematiku pandektnog prava, uvodi i joa jednu novinu, a to je opi dio kojeg nisu sadr~avali graanski zakonici - kodeksi iz 19. stoljea kao, npr. Code Civil i OGZ. Opi dio se nalazi na samom po etku zakonika i sadr~i elementarne pravne institute, ato e slu~iti svakom pravniku kako u obveznom, tako u stvarnom, obiteljskom i nasljednom pravu, odnosno u cjelokupnom privatnom pravu. Pravni instituti koji se nalaze u ve spomenutom opem dijelu, preuzeti su iz teorije pandektnog prava 19. stoljea, koja ih je doktrinarno sa~ela i izdvojila iz parkti ne materije graanskog prava. U Opem dijelu sadr~ane su odredbe koje se odnose na fizi ke osobe (pravna sposobnost, punoljetnost, maloljetnost i prebivaliate), pravne osobe i stvari (objekti pravnih odnosa). Sredianje mjesto u Njema kom graanskom zakoniku zauzimaju odredbe koje se odnose na pravne poslove i zastaru. Tako je pojam pravnog posla odreen na apstraktan na in jer je njime obuhvaen i jednostavan ugovor iz obveznog prava (npr. kupoprodaja), ali i tzv. stvarnopravni ugovori za iju se valjanost tra~i postojanje posebne suglasnosti volja izmeu stranaka ukoliko dolazi do prijenosa stvarnog prava na jednoj stvari ili ako se zasniva stvarno pravo na tuoj stvari. Prema Zakoniku, razvijena je teorija prema kojoj je pravni posao svaka izjava volje ato je usmjerena na nastanak, promjenu ili prestanak nekog prava. U opi dio, tvorci zakonika su uvrstili tri osnovna elementa graanskopravne teorije koju ine pravni subjekti, pravni objekti i pravni poslovi, po uzoru na pandektnu sistematiku i Gajevu trovrsnu podjelu res, actiones i personae. No, oni ipak nisu doslovno primjenili Gajev na in izlaganja materije prava, budui da su u opi dio uvrstili i institute ato ovdje ne bi pripadali, kao npr. odredbe koje se odnose na udru~enja i ustanove, stvarno pravo, obvezno pravo, itd. Dakle, nastala je svojevrsna mjeaovita kompozicija heterogenih elemenata i nije stvoren primjeran opi dio koji bi trebao sadr~avati opa pravila o ponaaanju sudionika u pravnom prometu s opim na elima o tuma enju zakonika, o njegovom stupanju na snagu, itd. U drugoj knjizi se izla~u odredbe obveznog prava, dok trea knjiga sadr~i odredbe stvarnog prava, pri emu treba napomenuti da su stvarna prava apsolutna, dok su obvezna relativna. Stvarnim pravom obuhvaeni su instituti vlasniatva, hipoteke, plodou~ivanja i zaloga, dok obvezno pravo obrauje prava koja jedna osoba ima prema jednom subjektu na temelju ugovora, stjecanja bez osnove ili delikta. Budui da je Njema ki graanski zakonik nastao u doba industrijskog kapitalizma, sadr~i ustanove koje nisu poznavali graanski zakonici  kodeksi 19. stoljea nastali u doba liberalnog kapitalizma, jer za to nije postojala potreba. Tako je uvedena objektivna odgovornost za opasne stvari u naknadi atete (pored subjektivne odgovornosti), ustanova osiguranja, ugovor u korist tree osobe, itd. No i pored ovih naprednih ustanova, u Njema kom graanskom zakoniku se nalaze i instituti iz vremena feudalizma, kao npr. realni tereti, zajedni ko vlasniatvo kod imovinskih bra nih odnosa i nasljednih zajednica, te fideikomis. To je zbog toga ato je Zakonik nastao, u politi kom smislu, kao rezultat kompromisa izmeu feudalnih snaga starog poretka, dr~avne birokracije i svje~ih kapitalisti kih snaga  predstavnika graanskog druatvenog poretka. Osim toga, i ugovor o radu kao va~no podru je druatvenih odnosa, reguliran je sa samo dvadeset paragrafa (par.610-630), budui da detaljnije reguliranje odnosa izmeu kapitalisti kih snaga i radnika ne ide u korist vladajuih struktura koje bi na taj na in bile ograni ene u iskoriatavanju pojedinih kapitalista. Sli an odnos prema radu postojao je i u drugim graanskim zakonicima iz 19. stoljea, kao npr. u Code Civilu, OGZ-u, itd. Za razliku od radnog prava, nasljednom pravu je je posveena posebna knjiga koja tu materiju obrauje sa 450 paragrafa. Tako je, jer su interesi vladajuih struktura izravno pogoeni zboga toga ato se normama nasljednog prava prenosi vlast kojom je umrli raspolagao tijekom ~ivota, i to vlast da se uz pomo vlasniatva prisvajaju proizvodi tueg rada (Marx  Engels). Iako je Njema ki graanski zakonik trebao biti djelo koje predstavlja 20. stoljee, u njemu se ipak odra~avaju politi ke, socijalne i ekonomske prilike 19. stoljea i vrijeme Bismarckove vladavine. Ovaj zakonik sadr~i sva pravna postignua pravne znanosti 19. stoljea, ali nemogue je za o ekivati da e poslu~iti kao temelj novih pravnih ideja za rjeaavanje problema nastalih u 20. stoljeu. Taj je problem zakonodavac pokuaao rijeaiti uvoenjem u tekst mnogih generalnih klauzula i neodreenih pojmova poznatih pod nazivom kraljevski paragrafi. Meu njima mo~emo nai klauzule, kao ato su: savjesnost i poatenje (par. 157, 242), dobri obi aji (par. 138, 817, 826), zabrana zloupotrebe prava (par. 226) i dr. Njema ki graanski zakonik predstavlja zakonik iznimne preciznosti, pisan stru nim jezikom isklju ivo za pravnike, pa je i gotovo nerazumljiv nepravnicima. Svaka rije  i svaka re enica imaju odreeni smisao. Za pravilno shvaanje i razumijevanje jednog propisa, potrebno je razumijevanje svih drugih. Stoga, za njega se ka~e da je to zakonik privatnog prava na najpreciznijim, najkonzekventnijim pravnim jezikom mo~da za sva vremena (Gmur). Nesumnjivo, NGZ predstavlja veliko kodifikatorsko djelo poznato kao sinonim za preciznost i sustavnost. Kao takav, on je sna~no utjecao na zakonodavstva drugih zemalja, meu kojima treba prvenstveno istaknuti njegov utjecaj na izgradnju Japanskog graanskog zakonika iz 1898. godine, Brazilskog graanskog zakonika iz 1916., Graanskog zakonika Kine iz 1930., Talijanskog graanskog zakonika (Codice civile) iz 1942., te nekih kasnijih, kao npr. Maarskog, Koreanskog i Vijetnamskog. 5. `vicarski graanski zakonik Kodifikatorska ideja privatnog prava u `vicarskoj razvila se u 19. stoljeu na razini kantona i kantonalnog zakonodavstva kada su pojedini kantoni po eli donositi svoje kodifikacije privatnog prava. Obilje~je tih kodifikacija jest da se one nisu u potpunosti temeljile na recepciji rimskog prava jer je postojao svojevrstan otpor primjeni tog prava koje je smatrano stranim i zbog toga ato su ga pokuaali nametnuti kao svoje pravo njema ki carevi na podru ju `vicarske. Kodifikacija privatnog prava koje se odvijala na razini kantona bila je pod razli itim utjecajima, pa se je tako nakon anektiranja `vicarske u Napoleonovo Carstvo, po eo primjenjivati na ovom podru ju francuski pravni poredak i Code Civil. Code Civil je ili bio na snazi ili znatno utjecao na kodifikaciju privatnog prava u kantonima }eneva 1804., Waadt 1819., Freiburg im Uchtland 1835.- 1859., Tessin 1837. i joa nekim drugim. Dalje, u drugim krajevima `vicarske ato su se dijelom politi ki oslanjali na Habsburaku Monarhiju, a religijski na rimsku crkvu, ti su kantoni kodificirali svoje privatno pravo pod sna~nim utjecajem austrijskog OGZ-a iz 1811. Razvojem proizvodnih odnosa i ekonomskim usponom u drugoj polovici 19. stoljea, dolazi do potrebe stvaranja veeg pravnog jedinstva i do kodificiranja prava na saveznoj razini. 1884. godine izmjenom Ustava, Savez  Konfederacija dobija u nadle~nost donoaenje jedinstvenog zakonodavstva u podru ju trgova kog i obveznog prava. Stoga je, 1891. donesen jedinstven Zakon o obligacijama koji se u mnogim svojim odredbama oslanjao na Njema ki trgova ki zakonik iz 1861. Zahvaljujui nalogu `vicarskog udru~enja pravnika, 1884. g. po eo je profesor Eugen Huber s pripremnim radovima za izradu jedinstvene kodifikacije te je nakon nekoliko godina rada, nastalo njegovo djelo pod naslovom  Sistem i povijest avicarskog privatnog prava (Basel, 1886.-1893.) koje je objavljeno u etiri knjige. Nakon ponovne izmjene Ustava 1898., Savez je dobio u nadle~nost pravo reguliranja cjelokupnog zakonodavstva iz podru ja privatnog prava. Profesor Huber je imao i radnu verziju  Projekta graanskog zakonika  koji je uaao u parlamentarnu proceduru i raspravu 1900., te je bio doneaen 10. prosinca 1907., a stupio je na snagu tek 1. sije nja 1912. `vicarski Zivilgestzbuch sastoji se od 977 lanaka, a u njemu su sadr~ana i uvratena etiri dijela graanskog prava kako ih je oblikovala pandektna akola. Dakle, on se sastoji od etiri dijela: osobno pravo ili pravo osoba (Personenrecht), obiteljsko pravo (Familienrecht), nasljedno pravo (Erbrecht) i stvarno pravo (Sachenrecht). Osim toga, uz Zivilgesetzbuch revidiran je i Zakon o obligacijama iz 1881. te je kao obnovljeni i revidirani zakon stupio na snagu istog dana kada i Graanski zakonik i kao takav ini peti dio graanskog zakonika. `vicarska je kako bi upotpunila graansko zakonodavstvo, uvrstila u njega i odredbe o trgova kim druatvima, pravima tvrtke i vrijednosnim papirima te stoga i ne postoji poseban trgova ki zakon zbog toga ato je on dijelom graanske kodifikacije. `vicarski graanski zakonik, za razliku od Njema kog graanskog zakonika, ne sadr~ava opi dio zbog viaestrukih razloga. Temeljni razlog tome je injenica da su kantolne kodifikacije privatnog prava bile bez opeg dijela, pa je to dakle i neka tradicija same `vicarske. Kao drugi razlog mo~e se navesti taj ato Zakon o obligacijama iz 1881. sadr~ava opa pravila o ugovorima, pa su se slijedom toga iz tih pravila izvodila i opa pravila o pravnim poslovima. lanak 7. `vicarskog graanskog zakonika sadr~i pravni postulat  odredbu, prema kojoj se  Opa pravila obligacionog prava o nastanku, izvraenju i prestanku ugovora...primjenjuju i na druge graanskopravne odnose . Nedostatnoau opeg dijela dobila se preglednost i jednostavnost zakona, ato je korisnije i za prakti are  stru njake i za laike. Ovaj zakonik prvi uvodi kao zakonsku normu posebnu zaatitu osoba i osobnih dobara, kroz naknadu moralne atete onome koji je oateen takvim inim, dok su ranije kodifikacije kao Code Civil i OGZ atitile samo imovinska prava osoba, ali ne u ovom smislu i same osobe. Takoer, on znatno poboljaava i polo~aj ~ene, bilo u braku ili u odnosu na imovinska prava ato proizlaze iz nasljednog odnosa. U bolji polo~aj stavljena su i izvanbra na djeca u obiteljskim i nasljednim odnosima. Iako rad na ovoj kodifikaciji nije bio nimalo jednostavan i lak zbog potrebe usuglaaavanja mnoatva kantonalnih kodifikacija privatnog prava, profesor Huber stvorio je moderan i pregledan zakonik privatnog prava jednostavnog jezika s ukupnim sadr~ajem od 1528 paragrafa. On je zbog svojih velikih kvaliteta izazvao veliku pozornost stru nih krugova diljem Europe i drugih zemalja, pa je i zbog toga poslu~io kao temeljna baza stvaranja novog Graanskog zakonika `panjolske iz 1942., kao i Gr kog graanskog zakonika iz 1940. No, potpunu recepciju `vicarskog graanskog zakonika izvraila je Turska Republika u vrijeme Kemal Paae Ataturka, koji je nazvan Turski graanski zakonik iz 1926. Meutim, zbog potpuno razli ite pravne tradicije i stupnja razvijenosti u Turskoj, moderan zakon kakav je bio avicarski nije mogao ostvariti onaj cilj zbog kojeg je taj zakon u potpunosti recipiran. 6. Opati imovinski zakonik za kne~evinu Crnu Goru (OIZ) Jedno od mnogih djela po kojima je poznat Baltazar Bogiai jest njegovo najzna anije djelo: Opi imovinski zakonik za kne~evinu Crnu Goru iz 1888. godine. Radi se o graanskom zakoniku koji ne sadr~ava obiteljsko i nasljedno pravo i zbog toga je ocijenjen kao imovinski zakonik. Zakonik je formalno proglaaen 26. travnja 1988. u glavnom gradu Crne Gore, Cetinju, a na snagu je stupio 1. srpnja iste godine dekretom kneza Nikole 1. Berlinski kongres 1878. godine priznao je Crnu Goru kao nezavisnu dr~avu. Vrijeme poslije kongresa donosi bitne promjene i ozbiljne zahtjeve za uklapanje Crne Gore u europske tokove, naro ito glede promjene i razvoja suvremene dr~avne strukture i novih druatvenih odnosa. Javlja se prodor financijskog kapitala i postepeno se razvijaju kapitalisti ki odnosi. Kako se javljaju zna ajni odnosi u poljoprivredi, prometu, obrtniatvu i trgovini, mijenja se i druatvena struktura, formirani graanski sloj prodire u nove odnose. Za razvoj mlade dr~ave bila je potrebna nova suvremena pravna regulativa. Kakao je najva~nije bilo urediti imovinske odnose, knez Nikola anga~irao je Baltazara Bogiaia, uglednog pravnika, profesora prava u Odesi, na izradi Opeg imovinskog zakonika.  Prilikom sastavljanja teksta Zakonika, Bogiai je, voen idejom da Zakonik treba pronai svoju prakti nu primjenu, prou avao obi ajno pravo. Osim toga, bio je izvrstan poznavatelj pravne teorije pa je obi aj gdje od je to smatrao potrebnim dopunio, tj. zamijenio zakonskim propisima. Pokazao je da izmeu obi aje i zakonske norme postoji stvaran odnos. U tom smislu u l. 2. Zakonika isti e kako e upotrijebiti obi aj u svim slu ajevima u kojima Zakonik nije u dovoljnoj mjeri regulirao druatvene odnose i stanje u druatvu. Dakle, osnovna koncepcija Zakonika jest da snaga zakona ne izvire iz moi zakonodavca, ve d amora izvirati iz snage narodnog ~ivota , osjeaja pravde i pravi nosti koji ~ivi u narodu i koji je vrsto ukorijenjen u druatvenoj svijesti. Crnogorski Opati imovinski zakonik sadr~i ukupno 1031 lan; podijeljen je na aest dijelova, a svaki dio na odgovarajui broj razdjela. OIZ obuhvaa odredbe o stvarnim i obveznim pravima, ali bez porodi nog i nasljednog prava. Te je oblasti Bogiai namjerno izostavio smatrajui da su dovoljno i dobro regulirane postojeim crnogorskim narodnim obi ajima. Pored imovinskog prava u Zakoniku su sadr~ani svi oni graansko-pravni instituti na temelju kojih nastaju imovinski odnosi. Tako primjerice pravna i poslovna sposobnost, ope odredbe o ugovorima, i drugo. Temeljne zna ajke Opeg imovinskog zakonika mogle bi se ovako sa~eti: Zakonik je zavranica jedne etape povijesnog razvitka Crne Gore. Nakon pobjedni kog ratovanja protiv Turaka 1877.-1878. i teritorijalnog proairenja Crne Gore na Primorje odlukom Berlinskog kongresa, struktura crnogorskog druatva znatno se mijenja. Bogiai je u pripremanju ovog Zakonika podrobno prou avao arhive crnogorskih sudova i crnogorskog senata. Zakonik je raen uz strogo voenje ra una o idejama, obi ajima i druatvenim potrebama sredine kojoj je zakonik namijenjen. Jedna od najva~nijih osobina OIZ-a jest njegova integracija u narodno obi ajno pravo. Bogiai je u suvremenoj zakonodavnoj praksi prokr io put modernim teorijskim shvaanjima koja su ukazivala na potrebu razdvajanja imovinskog od obi ajnog prava. Kao i svaka uspjeana kodifikacija, OIZ je privukao za sobom brojnu normativnu djelatnost u Crnoj Gori, koja je postupno pravno regulirala druatvene promjene koje krajem 19. st. nastaju u Crnoj Gori.  Zbog svojih originalnih rjeaenja, a naro ito zbog prenoaenja ustavnog narodnog obi ajnog u zakonsko pravo, OIZ je odmah nakon objavljivanja pobudio veliki znanstveni interes u nas i u svijetu. Odmah nakon objavljivanja preveden je na pet jezika; apanjolski 1891., francuski 1892., njema ki 1893., talijanski 1900. i ruski 1901. Prema sakupljenim bibliografskim podacima do sada je kod nas i u svijetu objavljeno oko 200 recenzija, prikaza i komentara OIZ-a. Takav znanstveni interes nije pobudilo niti jedno drugo pravno djelo iz jugoslavenskog prava. Zaklju ak Pojam graanski zakonik u smislu kodifikacije po inje se pojavljivati tek u bur~oaskom zakonodavstvu i znanosti. Samu ideju kodifikacije istaknula je `kola prirodnog prava, a ona predstavlja pokuaaj stvaranja opeg, univerzalnog i pravi nog prava. U ~elji za unifikacijom graanskopravnog podru ja u svim dr~avama bur~uaskog tipa, osim dakako, u anglosaksonskom pravnom krugu, pokuaalo se donijeti graanske zakonike. Kako su te~ilo pojednostavljivanju i olakaavanu pristupa pravu, pojavom zakonika cijelokupna pravna materija obuhvaena je jednim zbornikom umjesto brojnih pravnih izvora u kojima je ranije pravo bilo sadr~ano. Cilj nam je bio u radu prikazati upravo one koji su utjecali na ureenje graanskopravne materije ne samo na podru ju Europskog kontinenta, ve i znatno aire te ukazati na razlike u historijskom kontekstu i sredstvima koriatenim za postizanje proklamiranih ciljeva kodifikacija. Prvi zakonik donesen je u Francuskoj neposredno nakon graanske revolucije 1789. Taj je zakonik u sebi spajao ideje francuske revolucije, ali i dugotrajno izgraivane temelje pravne znanosti. S druge strane, napori da se unificira graansko pravo u Austriji kona no su urodili plodom 1811. publiciranjem Opeg graanskog zakonika (ABGB), koji je u sadr~ajnom smislu bio sinteza recipiranog rimskog prava i prirodnopravne akole, no zna ajno konzervativniji od francuskog. U Njema koj je graanski zakonik (BGB) donesen 1896., a stupio je na snagu 1900. godine. Kako su odredbe navedenih kodifikacija i danas na snazi na podru ju brojnih zemalja, doduae prilagoene prilikama vremena i potrebama pravne prakse, mo~emo zaklju iti da iste predstavljaju temelj suvremene graanskopravne znanosti. Utoliko je njihov zna aj joa vei. Koriatena literatura: A.Ruanov, Tuma  Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb, 1893. B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993. D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih dr~ava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004. D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004 D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986., D. `e kovi, Druatveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoaenja Opateg imovinskog zakonika, Zbornik radova: Nau ni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj Gori, Podgorica 2009 F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany, Claredon Press, Oxford 2003. G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005. H. Sirotkovi., Akadmik Bogiai  redaktor Crnogorskoga Opateg imovinskog zakonika. U povodu 100. Obljetnice njegova donoaenja. Arhivski vjesnik, 32.;1989. sv. 33 L. Margeti, Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Pravni fakultet, Rijeka, 1997 M. Deren in, Tuma  k obemu austrijskom gradjanskom zakonu, knjiga I, Zagreb, 1880 M. von Stubenrauch, Commentar zum osterreichsten allgemeinen burgerlichen Gesetzbuch, Knjiga prva, Wien, 1902 P. Van den Berg., The politics of European Codification, Groningen 2007., S. Perovi, Kultura zakonitosti i prirodno pravo, Pravni ~ivot, Beograd 1997 S.`arki, D. Popovi, Veliki pravni sistemi i kodifikacije, Izdava ka kua Dragani, Beograd 1996 `. Kurtovi, Opa povijest prva i dr~ave- II. knjiga, Novi vijek, Zagreb 1994 T. Hoberg., The Civil Code- an Overview,  HYPERLINK "http://www.napoleon-series.org/research/government/code/c_code2.html" http://www.napoleonseries.org/research/government/code/c_code2.html W. Waldstein, M. Reiner, Romische Rechtsgeschichte, Munchen, 2005.  `kola prirodnog prava vezana je uz Francusku, ishodiata prosvjetiteljstva i racionalisti kog modela, dok je Gottingenska prava akola naglaaavala nu~nost kodifikacije s osobitim osloncem na povijesnu svijest i iskustvo.  `. Kurtovi, Opa povijest prva i dr~ave- II. knjiga, Novi vijek, Zagreb 1994. str. 200.  T. Hoberg., The Civil Code- an Overview,  HYPERLINK "http://www.napoleon-series.org/research/government/code/c_code2.html" http://www.napoleonseries.org/research/government/code/c_code2.html, 09. 11. 2011.  Ibid.  P. Van den Berg., The politics of European Codification, Groningen 2007., str.206.  Ibid.,4.  Zakonodavni postupak bio je ureen Ustavom, tako da je za svaki dio postupka bio predvien zaseban organ. Pravo predlaganja zakona imao je samo prvi konzul potom je prijedlog zakona pravno oubli avao dr~avni savjet, pretresao ga tibunat, a potom je odluku o prijedlogu zakona donosila zakonodavna skupatina. Vidi: `. Kurtovi, 188.  Od 2281 izvornih lanaka Civil Code-a, oko 1200 je sa uvano u originalnom obliku. Vidi: C. Delplanque, Origins and impact of the French Civil Code,  HYPERLINK "http://www.afhj.fr/ressources/french-code-civil.pdf" http://www.afhj.fr/ressources/french-code-civil.pdf, 13.11. 2011.  D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena Administracija, Beograd 1984., str. 31.  U razdoblju do Francuske revolucije pravo u Francuskoj je bilo podijeljeno u dva sustava. Sjeverni dio Francuske primjenjivao je francusko obi ajno pravo (droit coutumier), dok je na ju~nom dijelu vrijedilo rimsko pisano pravo (droit ecrit).Vidi: T. Hoberg, 1.  D. Stojanovi, 33.  OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburakoj Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog va~enja, nakon primjene tijekom samo 8 godina.  F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany, Claredon Press, Oxford 2003, str.275.  F.Wieacker, 272.  Ibid., 34.  Prilikom 100 godina od donoaenja zakonika (1904.) okupljenja je komisija koja je imala reformirati dijelove zakonika, no to je ostalo u pokuaaju. 1945. osnovana je komisija pod vodstvom prof. Morandijera koja je 1954. izradila projekt od 747 lanaka koji se odnose na uvodni dio, meunarodno privatno pravo i Knjigu o fizi kim osobama i obitelji, a 1961. Knjigu o nasljeivanju, oporuci i darovima.  S.`arki, D. Popovi, Veliki pravni sistemi i kodifikacije, Izdava ka kua Dragani, Beograd 1996, str. 129.  Nizozemski zakonik iz 1838.oslanjao se po svojoj strukturi na Code Civile, ali je naglasio razliku izmeu osobnih prava i prava na stvarima, ato nije slu aj s Code Civile. Takoer, nije prihvatio odreene francuske institute koji ureuju statusni polo~aj fizi ke osobe. Pod utjecajem Zakonika iz 1838., 1992. u Nizozemskoj je usvojen novi GZ. Vidi: D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih dr~ava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004. str. 144.  D. Stojanovi, 35.  Ibid., 32.  Ibid., 48.  D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004., 41.  Austrijske nasljedne zemlje na dan stupanja OGZ-a, 1. sije nja 1812., bile su: Donja i Gornja Austrija, eaka, Moravska, `leska, Bukovina, Galicija, Lodomirija, `tajerska, Donja Koruaka; Hrvatsko-slavonska, Ugarska i Sedmogradska Vojna krajina (izuzev karlova ke i banske krajine).   etiri godine od ustrojenja pravosudnih oblasti, zajedni kog vrhovnog sudiata i jednog zajedni kog ministarstva za pravosue, krenulo se s poslom pokuaaja kodifikacije privatnog prava . Vidjeti: A. Ruanov, Tuma  Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb, 1893., 18.  M. Deren in, Tuma  k obemu austrijskom gradjanskom zakonu, knjiga I, Zagreb, 1880., 5.  G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005., 145.  A. Ruanov, 18. Isti redoslijed ovih instrukcija donosi i Deren in (str. 8).  M. Deren in, 7-9.  Jozefinski zakonik je bio sastavljen od 5 glava ( openito o zakonima, o pravima dr~avljana; o pravima supru~nika, pravima izmeu roditelja i djece, te o pravu siromaanih  skrbniatvu). Vidjeti: M. von Stubenrauch, Commentar zum osterreichsten allgemeinen burgerlichen Gesetzbuch, Knjiga prva, Wien, 1902., 2.  OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburakoj Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog va~enja, nakon primjene tijekom samo 8 godina.  D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986., 36.  OGZ je na snazi u Hrvatskoj poslije Listopadske diplome i Hrvatsko-ugarske nagodbe na temelju nadle~nosti Hrvatskog sabora, pa neki autori inzistiraju da se radi o vlastitom hrvatskom graanskom zakoniku, a ne viae o austrijskom. Vidjeti: B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993., 341.  Kratak pregled sadr~aja po dijelovima i poglavljima vidjeti: A. Ruanov, 1-15.  D. Stojanovi, O. Anti, 49.  B. Gavella, 337.  D. Stojanovi, 37.  B. Gavella, 336.  D. Stojanovi, O. Anti, 51.  L. Margeti, Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Pravni fakultet, Rijeka, 1997., 15.  W. Waldstein, M. Reiner, Romische Rechtsgeschichte, Munchen, 2005., 255.  L. Margeti, 15-16.  Junkeri su bili pripadnici vojnog Pruskog plemstva.  D. Stojanovi, 38.  Burgerliches Gesetzbuch, Verlages C.H. Beck, Munchen, 1993., uvod Professor dr. Helmut Kohler, str. X.  Najja a krtitika ovom nacrtu bila je upuena od strane socijalnih krugova na elu sa be kim socijalistom Antonom Mengerom koji je u svojoj knjizi Das burgerliche Rechat und die besitzloser Volksklassen (1891) ukazao u kojoj mjeri princip slobode ugovaranja mo~e dovesti do pot injavanja socijalno slabih od strane ja ih slojeva.  Burgerliches Gesetzbuch, 1  5.  D. Stojanovi, 39.  Code Civil nije sadr~avao odredbe o pravnim osobama, dok su u Njema kom graanskom zakoniku pravne osobe najva~niji subjekti graanskopravnih odnosa.  D. Stojanovi, 39.  Njema ki graanski zakonik je poseban naglasak stavio na vlasniatvo na pokretnim stvarima, dok je za razliku od njega, Code Civil usmjerio pozornost na osloboenje vlasniatva na nekretninama od feudalnih odnosa.  D. Stojanovi, 41.  Navedene klauzule imale su zadatak u praksi da uvedu socijalno-pravi ne postulate ius auquum-a u ius strictum pozitivnog prava kako bi se ono ato lakae prilagodilo promjenama socijalnog i gospodarskog ~ivota koje su nastale nakon donoaenja zakonika.  Po jeziku i tehnici to nije narodni zakonik koji mo~e svatko razumjeti.  D. Stojanovi, O. Anti, 55.  G. Kobler, 191.  G. Kobler, 188.  Ti kantoni su bili sljedei: Bern 1824.-1831., Luzern 1831.-1839., Solothurn 1841.-1847., Aargau 1847.-1855. Ibid.  G. Kobler, 188-189.  D. Stojanovi, O. Anti, 56.  G. Kobler, 188.  D. Stojanovi, O. Anti, 57.  Ibid, 57.  Ibid, 59. D. `e kovi, Druatveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoaenja Opateg imovinskog zakonika, Zbornik radova: Nau ni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj Gori, Podgorica 2009, str. 60. S. Perovi, Kultura zakonitosti i prirodno pravo, Pravni ~ivot, Beograd 1997., str. 98.  H. Sirotkovi., Akadmik Bogiai  redaktor Crnogorskoga Opateg imovinskog zakonika. U povodu 100. Obljetnice njegova donoaenja. Arhivski vjesnik, 32.;1989. sv. 33, str. 17.  Ibid.,18. PAGE  PAGE 3 #%%p+r+609??FFK S SSLSNS\ \__de0k2k$a$gd t $`a$gd t $h^ha$gd t $ & Fa$gd t2kq>u@u4|8|L||| 0&(ܓƖ$ & F7$8$H$a$gd t $7$8$H$a$gd t$7$8$H$`a$gd t$a$gd t $dha$gd t $`a$gd tJ|L|R||||||,."$(46t~ƍ<>ĎƎ.HJbԏ֏HLZ\TVX6 ̚ 8vʛМҜԜƻh^Jh^J5B*phh t5B*ph hy-hy-h% hy-h tB*phhFh tB*ph h*h tjh t0JUh t h t5hN@h t5=ƖXZœĜƜȜʜ̜ΜМҜԜ$a$gd% gd%  $dha$gdy- $h`ha$gd t$a$gd t$ & F7$8$H$a$gd tܞ>2֠Lڡܡޡ ܢĥΥ §np֩BļԤ|||t|ldhmB*phhzB*phhuB*phh\OB*phh1B*phh8B*phhB*phhPEB*phhfB*phhQ gB*phhB*phh=;B*phh3nB*phhJDB*phhbB*phh53B*phh^JB*phhQ g5B*phh^J5B*ph%ܡޡprd­dz^8  ~ & Fgdy-gdy-$a$gd%  $`a$gdf$d­xzZ\ұγ jln$&(²ʲ՜wjhGh'B*Uph h9h(h'h'jh'0JU hy-hhbhy-0J>*B*phjhbhy-B*UphhiAhbIhbhy-B*ph hbhy-hy- hy-5hy-hy-5 hy-hy-h^Jhy-B*ph.~$&>N0J$a$gd@gd<8gdqugdy- & Fgdy->@NP`b|oh hsBh'jhsBh'0JU h9h(h'h'B*phhh'0J>*B*phjhh'B*Uphhh'B*phh'jh'0JU"jhGh'0JB*UphhGh'0J>*B*phjhGh'B*UphhGh'B*ph( 02JL68xz.0|~np  ,.^`VhDFɾޗ|hsBh'6h'B*phhth'B*ph)hth'B*CJOJQJ^JaJph#h'B*CJOJQJ^JaJphhD3gh'B*ph)hD3gh'B*CJOJQJ^JaJph hsBh'jhsBh'0JUjh'0JUh'0J6x.n D>$T~P2\$a$gd t$a$gd tF:<>@$&TV~PR24\^fh "^`дh'hth'CJaJh'B*CJaJphhth'B*CJaJphhsBh'0JCJaJhsBh'CJaJ!jhsBh'0JCJUaJjhsBh'0JU hsBh'<f ^ bz,DFXZ\rth]hgd & &`#$gd &gd t$a$gd t "bdz|*,.FHTVX\^jlnprxzͼ޵ hy-hh'0JmHnHu h'0Jjh'0JU h)h'h'jh'0JUjhsBh'0JU hsBh'tvxzgdy-,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> ' Footnote TextCJaJ@&@@ 'Footnote ReferenceH*4U@4 9h( Hyperlink >*ph8O!8 #2apple-style-spanBO1B #2apple-converted-space4 @B4 &Footer  p#.)@Q. & Page Number2a2  t Char_HmHsHtH.X@q. @Emphasis6]<1z!$'()*+57Q;5<BEJKLOPSFUVW\],abdgjmrsetwydy{|$Ȁ҃SՊגiL 2{TVQj  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABC9 iu<CXAq   k V2/BWlKac4I 51}5Kk}{  3klmn^ _ q>  !!w""##''*++Z,[,t0w466g8h8i8j888T;7<8<@BBEEEFF9G:GYIZIJKKK"K#K OORRTSUSST;TTHUIURXSX\\``}e~eggjjmmmmmp/s0s x xgy|&~8^'ˀ̀I؊&'MN ŗƗǗOP#$أ٣ߨZ\fOPXSTͶķ.lm./xy!r}9EPMRS1_g4$136KXeW E.bRhs '00000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0@0x@0@0@0@0x@0@0@0@08@0@0@0@0@0@0@0@08@0@0@0@0x@0@0@0@00@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@00@0x@0@0@0@0@0@0x@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00@0x@0@0@0@00|@0@0@0@0@0@00l3^ _ q>  !w""##''*+[,t0w466h8887<8<@BBfPXTͶķ.!S1_g4X'n;00Xn;00n;00n{00n{00n{000000000000000000@0@ 0@ 0@ 0@000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@ 0@ 0n{00{n{00@ 0Continn{00n{00n{00@0`@0@0n{00D5In{00n{00 0t@0@0 0( (!4<@ Rdw~ J|Fzy|~@Rpz#2kƖ~Jtzz} x{v X !!d[XX<,#=>l#?S2**!+p5**$+p?*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags stockticker ,.kn#$,-01TVZ]{ | ] _ z }  g i qr/0<>pq./RU:<13?@=>z|>@hi +-\^ !B!C!!!v"w"""##$$A%B%&&''B'C'B(C(((B)D)b)c)))))6*7*L*N*O*P***@+A+++Z,[,,,@-A-f-g---K.M.//00 1 11122u4w44455556677f8j8m8o88888$9&9Q;U;;;;;5<8<F=G=o=p=AABB,D-DEEFF2F3F8G:GGGXIZIJKKKKK!K#KKKKKKK2L3L^L_LcLdLLLLLMM#N$NOO.O/OOOOO#P$PPPQQRRSSUSSSSSTT:T;TTTFUIUUUVVWWXXQXSXYY@DE@Au RSU13 NQ_agi?@$'36?@$&133568KMWZegWY~ @AEG.0VWoqkmtvZ[bd;=CENTkmhjsu ')23jn] _ pq=>  !!v"w"""##''**++Y,[,s0t0v4w45566f8j888S;U;6<8<@@BBEEFF8G:GXIZIJK!K#K OORRSSUSSSTT:T;TTTFUIUQXSX\\``|e~eggjjmmmm-n.npp.s0s x xfygy||%~&~78]^&'ʀ̀HI׊؊%'LN ėǗNP"$ף٣ިYfNPVXRT̶Ͷ÷ķ-.jm-/wy !qr|}89DEOPLMQSU03^afiy36#&032558JMWZdgVY DG-0adQTgjru &)K#KT;TS1}S rFA i4@=agl8*koF6wpTiHwvb6h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`o(hH.h^`OJQJo(hH pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH. ri4TiHw@=ag*kwpFʱ0(Ev '0k% spW! " &9h(R+K!,?,M-c.e/101xT2a253[3`V562b6X8<8L8;-=g?Qy@vAByCpDjENEPEF'H\YHbIT-J:]L]Os{UyW_Z`q^7`r7abc70dQ g"j*j]lLnCskVs tnuqusxzz}G}n~0iA=G:;ZT`O~(aG J%khF %q%?4LxHg*6iL}.O4=;'^J\OvZuuG h?^,;yJD:9kz'Pm:J8f>e WkIUc!4#3nI#2:N@E Y@O5(E?*6r}X?7y-D[ xJ0by0<7Fq #mqn>Fu")''*|@xXgxx @@@@@@)@*@-@1@3@4@:@;@<@=@G@H@I@L@R@U@X@Y@b@e@m@s@u@y@,@X@.08:<RTZbfhtvxzUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial[Swiss721BT-RomanCondensed?5 z Courier New;Wingdings"'rG%XgqXgq!r4d 3qH)?g?~Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La code Franais) uz Austrijski graanski zakonik predstajroskarjroskar(       Oh+'0 ,<HTd t   Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La code Franais) uz Austrijski graanski zakonik predstajroskarNormaljroskar37Microsoft Word 10.0@k@|3@~X՜.+,D՜.+,| hp  [Pravni fakultet Osijekqg Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La code Franais) uz Austrijski graanski zakonik predsta Titleh 8@ _PID_HLINKSA N~Ehttp://www.napoleon-series.org/research/government/code/c_code2.html(<4http://www.afhj.fr/ressources/french-code-civil.pdfN~Ehttp://www.napoleon-series.org/research/government/code/c_code2.html  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDFGHIJKLNOPQRSTYRoot Entry F]([1Table sWordDocument.SummaryInformation(EDocumentSummaryInformation8MCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q