Pregled bibliografske jedinice broj: 727966
Endemska (aristolohična) nefropatija i krutost arterija.
Endemska (aristolohična) nefropatija i krutost arterija. // Acta Medica Croatica 2014 ; 68(suppl.2)
Pula, Hrvatska, 2014. (poster, domaća recenzija, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 727966 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Endemska (aristolohična) nefropatija i krutost arterija.
(Endemic (aristolochic) nephropathy and stiffness of the arteries.)
Autori
Premužić, Vedran ; Leko, Ninoslav ; Stipančić, Želimir ; Ivković, Vanja ; Teskera, Tomislav: Vinković, Martin ; Baričić, Martin ; Karanović, Sandra ; Vuković Lela, Ivana ; Dika, Živka ; Laganović, Mario ; Jelaković, Bojan.
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Acta Medica Croatica 2014 ; 68(suppl.2)
/ - , 2014
Skup
7. hrvatski kongres nefrologije, dijalize i transplantacije s međunarodnim sudjelovanjem.
Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 10.10.2014. - 13.10.2014
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
endemska (aristolohična) nefropatija; krutost arterija
(endemic (aristolochic) nephropathy; arterial stiffness)
Sažetak
UVOD: Krutost velikih arterija (KA) nezavisni je čimbenik kardiovaskularnog pobola i smrtnosti počevši od opće populacije pa do bolesnika na programu liječenja postupcima kronične hemodijalize (HD). Osim tradicionalnih čimbenika rizika kod ovih bolesnika povećanoj KA pridonosi poremećaj metabolizma minerala, naročito hiperfosfatemija što dovodi do ubrzane arterioskleroze. Srednji arterijski tlak (AT) nezavisno određuje brzinu progresije KA. Endemska nefropatija (EN) je nefropatija gubitka soli što je jedan od razloga zbog čega se arterijska hipertenzija (AH) javlja u kasnijim fazama KBB nego inače. Zbog oštećenja proksimalnog tubula već u početnoj fazi EN u sklopu Fankonijeva sindroma prisutna je hiperfosfaturija te niže vrijednosti serumskog fosfora i posljedično FGF23. U ovom radu testirali smo hipotezu da je zbog osobitosti EN u ovih bolesnika na programu kronične HD KA manja nego u bolesnika kod kojih je uzrok terminalnog bubrežnog zatajenja bila neka druga bolest (non-EN). ISPITANICI I METODE: Uključili smo 186 bolesnika na programu kronične HD: 90 EN (37 m, 53 ž) i 96 non-EN (48 m, 48 ž). Isključni kriteriji su bili: nepotpisana suglasnost, trajanje dijalize kraće od 3 mjeseca, ranija transplantacija bubrega, fibrilacija atrija ili druga kronična aritmija, infarkt ili inzult u zadnja 3 mjeseca, srčano zatajenje NYHA2:3, arterijsko-venska anastomoza osim funkcionirajuće AV-fistule koja se koristi kao venski pristup. Dijagnoza EN postavljena je korištenjem modificiranih WHO kriterija. Svi bolesnici su bili dijalizirani na standard ni način prema Europskim i KDIGO smjernicama. Biokemijska laboratorijska analiza učinjena je korištenjem rutinskih testova. Brahijalni AT mjerenje oscilometrijski koristeći Omron M6 uređaj, a pokazatelji KA - brzina pulsnog vala (PWV) i aortni augmentacijski indeks (AIx) koristeći uređaj Arteriograph prije srednjotjednog postupka dijalize. REZULTATI: Između EN i non-EN nije bilo razlika u spolu, pušenju, vaskularnom pristupu, dozi vezača fosfora, vitaminu D, učestalosti AH, niti vrijednostima brahijainog AT, ali non-EN su koristili značajno veći broj antihipertenziva (p<O, OO1), imali veći BMI, opseg struka i učestalije šećernu bolest. Nije bilo razlike u trajanju i načinu dijalize osim što je ultrafiltracija bila značajno veća u non-EN (p<O, OOI). EN su bili značajno stariji (72, 2±37, 21 vs. 62, 78±15, 51 ; p<0.0001) i u starijoj dobi su kretali s dijalizom. EN su imali značajno niže vrijednosti fosfora (1, 36±0, 46 vs.l, 61±0, 42 ; p<O, OOI), umnoška kalcijxfosfor (3, 11±1, 13 vs.3, 76±1, 19 ; p<0, 001) i iPTH (10, 4 IQ4, 5- 19, 6 vs.20, 2 IQ12- 50 ; p<0, 001), te su imali signifikantno manji PWV (9, 2±1, 6 vs.1O, 5±1, 9 ; p<O, 001). U modelima multivarijatne linearne regresije EN je bila najznačajniji nezavisni negativni faktor za PWV (p=O, 424 ; p<O, OOOOl) i AIx (p=0, 30 ; p=0, 002). U logističkoj regresiji bolesnici s non-EN imali su značajno povećan prilagođen omjer rizika za povećanu KA (PWV>lO m/s OR 3, 12 ; 1, 72-5, 82 ; p<0, 00001). ZAKLJUČAK: Bolesnici s EN, unatoč starijoj dobi, imaju značajno manju KA prema PWV u odnosu na ostale KBB na HD što je vjerojatno odraz kasnije nastale AH, te nižih vrijednosti fosfora i natrija zbog tubulopatije tijekom predterminainog perioda KBB. Dijelom nižoj KA pridonosi i manja potreba za ultrafiitracijom, ali li multivarijatnim modelima EN per se je bila najsnažniji nezavisni čimbenik manje KA.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
108-0000000-0329 - ENDEMSKA NEFROPATIJA U HRVATSKOJ, epidemiologija, dijagnostika i etiopatogeneza (Jelaković, Bojan, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Opća bolnica "Dr. Josip Benčević",
Klinički bolnički centar Zagreb
Profili:
Sandra Karanović
(autor)
Bojan Jelaković
(autor)
Mario Laganović
(autor)
Ivana Vuković Brinar
(autor)
Živka Dika
(autor)