Naslov
Samoprocijenjene kompetencije studenata učiteljskog studija za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama
(Self-perceived competence of teacher training students for teaching children with special educational needs)

Autori
Skočić Mihić, Sanja ; Lončarić, Darko ; Kolombo, Marta ; Perger, Sandra ; Nastić, Milena ; Trgovčić, Ena

Izvornik
Napredak (Zagreb) (1330-0059) 155 (2014), 3; 303-322

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
kompetencija ; studenti ; učitelji ; djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ; volontiranje
(competence ; students ; teachers ; children with special educational needs ; volunteering)

Sažetak
Istraživanja pokazuju da se učitelji kao ključni nosioci obrazovnog procesa ne osjećaju dovoljno kompetentnima za rad u inkluzivnoj nastavi, u najvećoj mjeri radi nedostatnog obrazovanja u ovom području. U istraživanju se krenulo od pretpostavke da formalno znanje te prilike za praktično i iskustveno učenje o radu s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama utječu na višu razinu samoprocijene kompetentnosti studenta za rad u inkluzivnoj nastavi. Cilj je istraživanja bio ispitati studentske samoprocijene osobne kompetentnosti za rad u inkluzivnoj nastavi i provjeriti postoje li razlike s obzirom na mjesto i godinu studija te iskustvo volontiranja. U istraživanju su sudjelovale 302 studentice Učiteljskog fakulteta u Rijeci. Korištena je Skala samoprocijene kompetentnosti za rad u inkluzivnoj nastavi. Analizom skale utvrđena su dva faktora temeljem kojih su napravljene subskale dobrih metrijskih karakteristika: (1) emocionalna nesigurnost i (2) kognitivna kompetentnost. Utvrđena je osrednja kompetentnost studenata za rad u inkluzivnoj nastavi. Formalno obrazovanja iz ovog područja povećava kognitivnu kompetentnost studenata, dok se uvjeti izvođenja nastave u različitim mjestima studiranja nisu pokazali relevantnim čimbenikom. Neovisno o tome jesu li studenti bili u prilici provesti nastavu vježbi u predavaonici ili u školama i ustanovama u kojima se školuju učenici s posebnim odgojno- obrazovnim potrebama, oni se osjećaju podjednako kognitivno kompetentnima. Općenito kognitivno kompetentniji studenti osjećaju se emocionalno sigurnijima raditi u inkluzivnoj nastavi, iako ta povezanost nije jednoznačna. Studenti prve godine bez formalnog znanja najmanje su nesigurni. Volontiranje se potvrdilo značajnim čimbenikom veće kognitivne kompetencije, a postoje naznake da povećava i emocionalnu sigurnost za rad u inkluzivnoj nastavi. Dobiveni rezultati sukladni su ranijim istraživanjima i govore o potrebi promjena u obrazovanju učitelja s ciljem jačanja njihovih kompetencija za rad u inkluzivnoj nastavi. Pri tome iskustveno učenje studenta ima osobitu važnost i može se stjecati volontiranjem s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA