Naslov
Osječki kipari prve polovice 20. stoljeća: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić
(Osijek Sculptors of the First Half of the 20th Century: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić)

Autori
Zec, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
III. kongres muzealaca Hrvastke s međunarodnim sudjelovanjem: knjiga sažetaka / Arko-Pijevac, Milvana ; Latinović, Slađana - : Hrvatsko muzejsko društvo, 2014, 33-33

Skup
III. kongres muzealaca Hrvastke s međunarodnim sudjelovanjem: knjiga sažetaka

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 08.10.2014. - 11.10.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
skulptura; Osijek; Josip Leović; Mihajlo Živić; Oscar Nemon; Rudolf Švagel-Lešić
(sculpture; Osijek; Josip Leović; Mihajlo Živić; Oscar Nemon; Rudolf Švagel-Lešić)

Sažetak
Glavni nositelji kiparstva u Osijeku u prvoj polovici 20. stoljeća bili su do sada nedovoljno poznati i slabo istraženi kipari Josip Leović (1885. – 1963.), Mihajlo Živić (1899. – 1942.), OscarNemon (1906. – 1985.) i Rudolf Švagel-Lešić (1911. – 1975.). Likovni izričaj JosipaLeovića(Osijek, 1885. – Osijek, 1963.) u mnogome je određen školovanjem u Beču početkom 20. stoljeća. Upravo je simbolizam obilježio ponajbolje Leovićeve kiparske radove, a posebno one stvarane pod mecenatom osječkog industrijalca Rudolfa Povischila, koji mu je postao mecena preko kojega dobiva različite likovne narudžbe. Još od samih početaka studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, evidentan je snažan utjecaj Ivana Meštrovića na kiparsko stvaranje Mihajla Živića (Sikirevci, 1899. – Osijek, 1942.). Osim najranijih radova, to jasno pokazuju i djela nastala neposredno po svršetku studija 1929. godine ili ona kasnija. Još kao gimnazijalac i kao samouki kipar, Oscar Nemon (Osijek, 1906. – Oxford, 1985.) priređuje u Osijeku dvije izložbe svojih kiparskih radova, 1923. i 1924. Već 1925. odlazi u Beč, a potom u Bruxelles, gdje ostvaruje karijeru portretiste i medaljara.Portret Sigmunda Freuda (1931.) donosi mu svjetsku slavu. Rudolf Švagel-Lešić (Županja, 1911. – Vodnjan, 1975.) nakon studija na Umjetničkoj akademijiu Zagrebuvraća se1934.u svoj zavičaj i radi kao slobodni umjetnik, a u Osijek dolazi 1939. i ondje djeluje do 1945. Na žalost, većina njegovih osječkih narudžbi zbog ratnih okolnosti nije bila realizirana u cijelosti. Ni jednom osječkom kiparu nije pošlo za rukom ostaviti za sobom dubljega traga u povijesti osječke umjetnosti prve polovice 20. stoljeća. Ostali su i na margini nacionalnoga kiparskog stvaranja. Ovaj prikaz, prema tome, ne otkriva velike kipare i senzacionalne kiparske opuse, pa ni reprezentativna pojedinačna kiparska djela. Njime se neće izazvati perturbacije u poznavanju nacionalnoga kiparstva moderne, ali tom poznavanju može biti validan prinos.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA