Naslov
Exclusion of Appeals against Arbitration in Roman Law

Autori
Milotić, Ivan

Izvornik
Croatian arbitration yearbook (1330-6219) 20 (2013); 241-248

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Roman law; arbitration; appeal; arbitral award; exclusion of appeals

Sažetak
Temeljna svrha i cilj svih vrsta arbitraže u rimskome pravu bilo je konačno rješavanje sporova. Ovo je podrazumijevalo da su pravorijeci doneseni u arbitražnim stvarima bili konačni, obvezujući te da se protiv njih nije mogla podnijeti žalba. Rimsko pravo postavilo je načelo da se jednom doneseni pravorijek ni na koji način naknadno ne može izmijeniti, pa čak i ako se radilo o potrebi ispravljanja manjih pogrešaka u pisanju i brojenju. Isključenje appellatio iz arbitraže postojalo je od njezinih početaka te se tijekom postojanja rimske države primjenjivalo stalno i dosljedno – bez iznimaka. Takav koncept imao je svoje povijesnopravno opravdanje jer se njime štitio autoritet osobe arbitra, ali i ugled samih arbitraža. Njime se, također, osiguravalo bespogovorno pridržavanje pravorijeka. U pretklasično, klasično i postklasično doba rimskoga prava razlozi isključenja žalbe iz arbitraže promijenili su se, no koncept se i dalje konzistentno primjenjivao. Razlozi isključenja žalbe bili su sljedeći: nepostojanje stalnih, pa tako ni žalbenih sudova, zahtjev pravne sigurnosti, vremenska ograničenost arbitražnog postupka, afirmacija ekonomičnosti i koncentracije postupka. Sažeto i zaključno rečeno, u rimskome je pravu isključenje žalbe bilo jedno od prepoznatljivih obilježja arbitraže.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA