Naslov
Prema (novoj) arhitekturi - od Pariza put Zagreba
(Towards a New Architecture - from Pariz to Zagreb)

Autori
Bjažić Klarin, Tamara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Francuski utjecaji na umjetnost i arhitekturu srednje i jugoistočne Europe 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća / Magaš Bilandžić, Lovorka ; Prelog, Petar - Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 2014, 15-16

ISBN
978-953-7875-19-10

Skup
Francuski utjecaji na umjetnost i arhitekturu srednje i jugoistočne Europe 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 29.05.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
arhitektura; Zagreb; Pariz; Le Corbusier
(architecture; Zagreb; Paris; Le Corbusier)

Sažetak
Pitanje odnosa izvorišta i periferije, transfera progresivnih arhitektonskih i gradotvornih koncepata i stvaranja njihovih lokalnih inačica, jedna je od središnjih tema povijesti hrvatske moderne arhitekture. U razdoblju između dva svjetska rata veze s različitim centrima modernizma se multipliciraju i nadopunjuju. Postepeno se iz srednjoeuropskog kulturnog prostora pomiče prema Berlinu i Parizu, do tada tradicionalno odredištu likovnih umjetnika ali ne i arhitekata. Povod sve učestalijim odlascima su stručna usavršavanja u arhitektonskim atelijerima i sudjelovanja Jugoslavije na svjetskim izložbama, a 1930-ih suradnja se uspostavlja i putem stručnih časopisa Građevinski vjesnik i L’archtiecture d’aujourd’hui, izložaba suvremene francuske arhitekture u Zagrebu i jugoslavenske arhitekture u Parizu te žiriranja međunarodnih natječaja. Najpoželjnije odredište je atelijer Le Corbusiera, od 1928. u Hrvatskoj najpoznatijeg inozemnog arhitekta, u kojem rade Ernest Weissmann i Juraj Neidhardt, a kraću suradnju ostvarili su i Zvonimir Kavurić, Ksenija Grisogono i Krsto Filipović. Boravak Weissmanna i Neidhardta koincidira s dva razdoblja Le Corbusierovog stvaralaštva - velikim finalom niza purističkih vila i realizacijom prvih velikih javnih građevina koncem 1920-ih te intenzivnog bavljenja gradogradnjom početkom 1930-ih . Izlaganje će prikazati proces prihvaćanja Le Corbusierovog arhitektonskog i urbanističkog diskursa u korpus hrvatske međuratne arhitekture, u prvom redu novog projektantskog alata sažetog u Pet točaka moderne arhitekture, metode projektiranja velikih građevina adicijom funkcijom determiniranih elemenata i otvorenog grada ključnih za razvoj suvremenog građenja. Uzimajući u obzir različite modalitete moderne arhitekture u rasponu od ekspresionizma do konstruktivizma pokušat će odgovoriti i na pitanje zbog čega je upravo Le Corbusierov diskurs bio najbliži hrvatskim arhitektima vjernih mu puna četiri desetljeća.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA