Naslov
Tumačenje kolizijskih pravila međunarodnih konvencija - primjer tumačenja kolizijskih odredbi Haaške konvencije o prometnim nezgodama
(Interpretation of Conflict of Laws Rules of International Conventions - The Example of Interpretation of Conflict of Laws Rules of the Hague Convention on the Law Applicable to Traffic Accidents)

Autori
Tomljenović, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Liber amicorum Krešimir Sajko: zbornik radova u čast prof. em. Krešimiru Sajku

Urednik/ci
Sikirić, Hrvoje ; Bouček, Vilim ; Babić, Davor Adrian ; Petrak, Marko ; Gliha, Igor

Izdavač
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2012

Raspon stranica
101-152

ISBN
978-953-270-061-9

Ključne riječi
Haaška konvencija o pravu mjerodavnom za prometne nezgode, kolizijska pravila, pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze, Uredba Rim II, tumačenje
(conflict of laws rules, interpretation, Hague Convention on the Law Applicable to Traffic Accidents, law applicable to non-contractual liability, Rome II Regulation)

Sažetak
Rad obrađuje pitanje tumačenja kolizijskih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama kroz analizu hrvatske, austrijske i francuske sudske prakse. Naglašava se da bi sudovi, tumačeći kolizijska pravila, trebali biti vođeni ciljem kolizijskih pravila i načelima njihove primjene: izborom najtješnje povezanog prava i izborom prava koje stranke legitimno očekuju. Posebno se naglašava da su kolizijska pravila, sadržana u međunarodnim konvencijama kojima se unificira privatno pravo, specifična, budući da te konvencije često izričito zahtijevaju tumačenje odredbi u skladu s njihovim međunarodnim karakterom i zahtjevom jednoobrazne primjene koja vodi tzv. autonomnom tumačenju. S obzirom na navedeno, sudovi moraju, tumačeći odredbe konvencije, što je više moguće, uzeti u obzir i praksu sudova ostalih potpisnica glede predmetne odredbe. Pregled prakse hrvatskih sudova vezane uz drugi uglavak članka 4 (a) Haaške konvencije o pravu mjerodavnom za prometne nezgode, ukazuje na neuniformnost stajališta vezanih uz tumačenje polja primjene spomenute odredbe. Nesuglasje u tumačenju, odnosno izboru mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost pojavljuje se u praksi ovisno o tomu je li tužitelj putnik - žrtva ili njegov bliski srodnik. Autorica kritički analizira hrvatsku sudsku praksu i zagovara ekstenzivnije tumačenje spomenute odredbe, odnosno primjenu istog mjerodavnog prava neovisno o tomu tko je tužitelj kako bi se ostvarilo načelo najbliže veze i legitimnih očekivanja stranaka te kako bi se izbjegao dépeçage izvanugovornog statuta. Autorica smatra da bi takvo tumačenje bilo u skladu s ciljevima Konvencije i sudskom praksom ostalih potpisnica. Povrh toga objašnjeno je koje bi pravo trebalo biti mjerodavno za dopuštenost i meritum takvog zahtjeva. Konačno, autorica ukazuje na odredbe Uredbe Rim II koje ne predviđaju zaseban režim ovisno o tomu radi li se o izravnim ili neizravnim oštećenicima. Teorija opravdava takvo rješenje zahtjevom jednoobraznosti, tj. postojanjem jednog režima odgovornosti za izravne i neizravne oštećenike i zahtjevom predvidljivosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA