Naslov
Tumačenje kolizijskih pravila međunarodnih konvencija - primjer tumačenja kolizijskih odredbi Haaške konvencije o prometnim nezgodama
(Interpretation of Conflict of Laws Rules of International Conventions - The Example of Interpretation of Conflict of Laws Rules of the Hague Convention on the Law Applicable to Traffic Accidents)

Autori
Tomljenović, Vesna

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 62 (2012), 1-2; 101-152

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni

Ključne riječi
Haaška konvencija o pravu mjerodavnom za prometne nezgode; kolizijska pravila; pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze; Uredba Rim II; tumačenje
(conflict of laws rules; interpretation; Hague Convention on the Law Applicable to Traffic Accidents; law applicable to non-contractual liability; Rome II Regulation)

Sažetak
Rad obrađuje pitanje tumačenja kolizijskih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama kroz analizu hrvatske, austrijske i francuske sudske prakse. Naglašava se da bi sudovi, tumačeći kolizijska pravila, trebali biti vođeni ciljem kolizijskih pravila i načelima njihove primjene: izborom najtješnje povezanog prava i izborom prava koje stranke legitimno očekuju. Posebno se naglašava da su kolizijska pravila, sadržana u međunarodnim konvencijama kojima se unificira privatno pravo, specifična, budući da te konvencije često izričito zahtijevaju tumačenje odredbi u skladu s njihovim međunarodnim karakterom i zahtjevom jednoobrazne primjene koja vodi tzv. autonomnom tumačenju. S obzirom na navedeno, sudovi moraju, tumačeći odredbe konvencije, što je više moguće, uzeti u obzir i praksu sudova ostalih potpisnica glede predmetne odredbe. Pregled prakse hrvatskih sudova vezane uz drugi uglavak članka 4 (a) Haaške konvencije o pravu mjerodavnom za prometne nezgode, ukazuje na neuniformnost stajališta vezanih uz tumačenje polja primjene spomenute odredbe. Nesuglasje u tumačenju, odnosno izboru mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost pojavljuje se u praksi ovisno o tomu je li tužitelj putnik - žrtva ili njegov bliski srodnik. Autorica kritički analizira hrvatsku sudsku praksu i zagovara ekstenzivnije tumačenje spomenute odredbe, odnosno primjenu istog mjerodavnog prava neovisno o tomu tko je tužitelj kako bi se ostvarilo načelo najbliže veze i legitimnih očekivanja stranaka te kako bi se izbjegao dépeçage izvanugovornog statuta. Autorica smatra da bi takvo tumačenje bilo u skladu s ciljevima Konvencije i sudskom praksom ostalih potpisnica. Povrh toga objašnjeno je koje bi pravo trebalo biti mjerodavno za dopuštenost i meritum takvog zahtjeva. Konačno, autorica ukazuje na odredbe Uredbe Rim II koje ne predviđaju zaseban režim ovisno o tomu radi li se o izravnim ili neizravnim oštećenicima. Teorija opravdava takvo rješenje zahtjevom jednoobraznosti, tj. postojanjem jednog režima odgovornosti za izravne i neizravne oštećenike i zahtjevom predvidljivosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

Napomena
Rad je objavljen i u Liber amicorum Krešimir Sajko, Zagreb, 2012., str.79-129.

POVEZANOST RADA