Naslov
Fotooksidativna razgradnja diklofenaka u vodenom mediju
(Photooxidative degradation of diclofenac in water)

Autori
Brlenić, Valentina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Mjesto
Zagreb

Datum
08.07

Godina
2014

Stranica
58

Mentor
Kušić, Hrvoje

Ključne riječi
farmaceutici; diklofenak; fotooksidacijski procesi; metoda odzivnih površina
(pharmaceuticals; diclofenac; photooxidation process; response surface methodology)

Sažetak
Lijekovi izazivaju zabrinutost zbog svoje sveprisutnosti u vodi i učinaka na zdravlje. Budući da primarne i sekundarne tehnologije obrade otpadnih voda nisu dizajnirane za uklanjanje nekih od prioritetnih onečišćivala i njihovih metabolita, farmaceutici su otkriveni u različitim ekološkim sredinama diljem svijeta ; u otpadnim vodama postrojenja za obradu otpadnih voda, te u površinskim, podzemnim i pitkim vodama. U skladu s tim se povremeno mijenja i popis prioritetnih tvari u području vodne politike, odnosno kemikalija koje predstavljaju značajan rizik za vodeni okoliš. Aktualna Direktiva 2013/39/EC uključila je farmaceutski spoj diklofenak (DCF) na tzv. „watch“ listu. DCF je čest nesteroidni protuupalni lijek te je jedan od najčešće dostupnih lijekova u svijetu koji su pokazali štetne učinke u različitim organizmima i pri vrlo niskim koncentracijama. S obzirom na činjenicu da konvencionalni sustavi za obradu otpadnih voda nisu učinkoviti u uklanjanju DCF-a, postoji potreba za vrednovanjem, a na kraju i upotrebom napredne tehnologije za obradu koja ga može u potpunosti ukloniti ili uništiti njegovu biološku aktivnost. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti mogućnosti naprednih oksidacijskih procesa, posebno fotooksidativnih procesa UV/H2O2 i UV/S2O82- za tretiranje modelne otpadne vode koja sadrži DCF. Utjecaj ključnih procesnih parametara primijenjenih fotooksidativnih procesa obrade (pH, koncentracija i tip oksidansa) na njihovu učinkovitost ispitan je korištenjem kombinacije punog faktorskog plana i metode odzivnih površina (RSM). Utvrđeno je da se DCF potpuno razgradio nakon samo nekoliko minuta obrade pri svim zadanim procesnim uvjetima. Utvrđeno je da mineralizacija prati kinetiku prvog reda, koja je točno opisana razvijenim RSM modelom u kojem su koncentracija i vrsta oksidansa određene značajnima za učinkovitost uklanjanja. Određeni su optimalni uvjeti pri kojima se postiže najveća brzina mineralizacije za svaki oksidans: kobs=23, 2 min-1 pri pH 9, 28 i [H2O2]=16, 78 mM (za UV/H2O2 proces) i kobs=159, 4 min-1 pri pH 7, 2 i [S2O82-]=17, 33 mM (za UV/S2O82- proces). Učinkovitost obaju postupaka pri optimalnim uvjetima uspoređena je s vremenom potrebnim za postizanje referentnih intervala stupnja mineralizacije (RISM) (10%, 20%, 30%, 40%, 50%, 75% i 90%). Promjene u kemijskoj potrošnji kisika (KPK) i pH vrijednosti, kao i potrošnja oksidansa, praćene su i uspoređene u utvrđenim RISM-a.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

Napomena
Asistent: Daria Juretić, mag.ing.oecoing

POVEZANOST RADA