Naslov
UTJECAJ DUŽINE LIJEČENJA HEMODIJALIZOM NA MINERALNU GUSTOĆU SKELTA
(Influence of hemodialysis treatment on bone mineral density)

Autori
Orlić, Lidija ; Mikolašević, Ivana ; Sladoje-Martinović, Branka ; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka ; Rački, Sanjin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Acta Medica Croatica (Suplement 2) / Rački, Sanjin - Zagreb, 2014, 269-269

Skup
7. Hrvatski kongres nefrologije, dijalize i transplantacije s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 10.10.2014. - 12.10.2014

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
hemodijaliza; koštana masa
(hemodialysis; bone mineral density)

Sažetak
Uvod: S napretkom u dijalitičkom liječenju cilj nije samo preživljavanje već i podizanje kvalitete života bolesnika. Jedan od bitnih čimbenika koji utječu na kvalitetu života ovih bolesnika su poremećaji u minerlanom i koštanom metabolizmu. Dvoenergetska apsorpciometrija X- zrakama (DXA) je neinvazivna jeftina i pristpačna metoda za procenu koštane mase koja se danas rutinski koristi u općoj populaciji. Kod bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti koristi se sporadično. Cilj ovog rada bio je ispitati mineralnu gustoću skeleta bolesnika koji se liječe redovitom hemodijalizom, usporediti rezultate prema trajanju liječenja i vidjeti na kojima djelovima skeleta dolazi do najvećeg gubitka koštane mase. Ispitanici i metode: U ispitivanje je bilo uključeno 134 bolesnika (62 žene i 72 muškarca) koji su bili u se liječili redovitom hemodijalizom. Prema dužini liječenja podjeljeni su u tri grupe. Prvu grupu sačinjavali su bolesnici koji su na liječenju bili do godine dana. Drugu grupu bolesnici koji su na liječenju bili od jedne do pet godina. Treću skupinu činili su bolesnici koji su na liječenju bili više od pet godina. Svima bolesnicima su određeni serumski kalcij, fosfati, alkalna fosfataza, PTH uz kliničke parametre, te im je učinjena denzitometrija skeleta DXA metom. Mjerila su se slijedeća mjerna mjesta: kralježnica, kuk i podlaktica. Rezultati: Bolesnici koji su na liječenju bili duže od pet godina imali su najmanji BMI (P=0, 03). Također bolesnici koji su bili na liječenje više od 5 godina imali su statistički značajnio veći serumski PTH (P=0, 0006). Između grupa nije bilo statistički značajne razlike u životnoj dobi kao ni u ostalim laboratorijskim parametrima. Analizom BMD vidljivo je da su bolesnici koji su bili na liječenju duže od pet godina imali na svim mjernim mjestima najmanji BMD. Statistički značajne razlike nije bilo u području lumbalne kralježnice L-L projekcija, vrata kuka i Wardova trokuta. Svi bolesnici imali su negativni T-scor, kao i Z-scor osim u području lumbalne kralježnice (A-P) smjer u grupi koja je na liječenju bila maje od jedne godine i u grupi od jedne do pet godina. Najniže vrijednosti i T-scora i Z-scora bile su u grupi bolesnika koji su na liječenju hemodijalizom bili duže od pet godina.Također ako se analizira T-skor najveći postotak bolesnika s T-skorom ≤-2, 5 bio je u grupi bolesnika koja je bila na liječenju HD duže od pet godina. U kupna koštana masa korelirala je s duljinom liječenja HD (r=-0, 270 ; p=0, 002), PTH (r=-0, 275 ; p=0, 0018). Zaključak: Idealni marker za procjenu koštanog metabolizma nemamo, ali kada bi uz PTH u redovitim vremenskim intervalima radili DXA dobi li bi još jedan parametar koji bi bio značajan i dostupan u procjeni koštoštanog metabolizma bubrežnih bolesnika. Ova studija ima ograničenja jer se radi o presječnoj studiji. Kontinuiranim praćenjem BMD-a u većeg broja bolesnika na hemodijalizi svakako bi dobili vjerodostojnije rezultate.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA