Naslov
Hiperreaktivnost bronha i plućna funkcija u bolesnika s valvularnim greškama srca i plućnom hipertenzijom
(Bronchial hyperresponsiveness and pulmonary function with valve disease and pulmonary hypertension)

Autori
Popović-Grle, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
24.03

Godina
1995

Stranica
138

Mentor
Drinković, Nikša

Ključne riječi
Hipertenzija plućna; Bronhijalna hiperreaktivnost; Spirometrija; Srčani zalisci bolesti; Respiracija; ispitivanje funkcije
(Pulmonary hypertension; Bronchial hyperresponsiveness; Spirometry; Heart valve disease; Respiratory function tests)

Sažetak
U radu je obrađeno 50 bolesnika sa stečenim greškama zalistaka srca, koji su imali manifestnu pulmonalnu hipertenziju, s 33 s MS i 17 s AI. Dijagnoza valvularne greške potvrđena je kliničkim pregledom, radiološkom obradom toraksa, ehokardiografijom i kateterizaciijom srca. Nakon isključenja alergoloških, pulmoloških i hematoloških bolesti, svim ispitanicima učinjena je spirometrija, krivulja protok-volumen, tjelesna pletizmografija i difuzijski kapacitet pluća za CO. U svih bolesnika, osim 10% koji su imali kontraindikaciju zbog poremećenih nalaza ventilacijskih testova, učinjeno je nespecifično bronhoprovokacijsko testiranje metakolinom. Među bolesnicima s MS nađena je prevalencija BRH od 52%, a među ispitanicima s AI od 41%. PC20 FEV1 iznosila je u skupini s MS 2, 89 ± 0, 74 mg/mL, a u skupini s AI 3, 8 ± 0, 36 mg/mL metakolina, razlika nije bila statistički značajna. Navedene koncentracije metakolina predstavljaju blagi stupanja BRH. Nađena BRH u ispitanika s valvularnim greškama u ovom ispitivanju nije bila povezana sa spolom, dobi, niti navikom pušenja. Među anamnestičkim podacima BRH je značajno korelirao sa simptomom „sviranja“ u prsima (r = 0, 44 p = 0, 02) i s PVR (r = -0, 43 p = 0, 03). BRH je u ispitanika bila izražena uz visinu sistoličkog PAP između 40 i 75 mmHg, srednje vrijednosti 47, 29 ± 13, 39 mmHg te uz povišenu PVR, srednje vrijednosti 239, 11 ± 45, 63 dyn s/cm5. Stoga se u razjašnjenju etiopatogeneze BRH u srčanih bolesnika zastupa mišljenje o „prelijevanju“ krvi iz funkcijskog krvotoka, gdje je prisutna hipertenzija, putem anastomoza u bronhalnu cirkulaciju s posljedičnim edemom stjenke dušnih putova. Zbog kroničnog plućnog zastoja nastaje i djelomična fibroza plućnog intersticija s remodeliranjem dišnih putova. To predstavlja dodatni čimbenik u nastanku BRG, a održava se i promjenom plućne funkcije. Među funkcijskim pokazateljima izražena BRH u našem ispitivanju korelirala je samo s Tiffeneau-ovnim indeksom (r = 0, 45 p = 0, 02) i RV (r = -0, 46 p = 0.02). Istraživanjem je potvrđena hipoteza disertacije da ehokardiografski pokazatelji težine srčane greške (kao EF, površina otvora mitralnog ušća i i sistolički gradijent na mitralnoj valvuli) dobro koreliraju s funkcijskim parametrima. Povezanost je bila najbolje izražena s FEV1 (r = 0, 59 p = 0, 0006), FVC, DLCO, MVV, FEF50, FEF25-75. Kako su to sve spirometrijski parametri, osim difuzije, predlaže se da spirometrija postane dodatna pretraga za praćenje tijeka bolesti srčanih grešaka, budući da je široko dostupna, jednostavna za izvođenje, niske cijene koštanja i poštedna za ispitanika. U poremećajima plućne funkcije dominirale su opstrukcijske smetnje ventilacije, izolirane u 42% ispitanika, miješani poremećaj u 14%, a restiktivne smetnje u 8%. Među ispitanicima s opstrukcijom, u 91% bila je izražena opstrukcija malih dišnih putova. Tri četvrtine ispitanika ( 74%) imalo je niže vrijednosti difuzijskog kapaciteta pluća za CO, srednje vrijednosti 67, 19 ± 19, 41% od referentne vrijednosti. DLCO značajno je korelirao s dužinom trajanja simptomatologije i anamnestičkim pokazateljima te sa svim talkovima u plućnoj cirkulaciji, zajedno s PVR. Ehokardiografski procijenjena visina sistoličkog PAP pomoću brzine mlaza regurgitacije na trikuspidnom ušću (Vmax), vrli visoko je korelirala s vrijednosti sistoličkog PAP određenog kateterizacijom srca (r = 0, 96 p = 0, 00001), što predstavlja dokaz više uspješnosti ehokardiografije u procjeni plućne hipertenzije. U ispitanika s pozitivnim bronhoprovokacijskim testom apliciran je salbutamol sprej. Mjerenjem plućne funkcije 10 minuta nakon primjene lijeka, nađena je reverzibilnost suženja dišnih putova, FVC porastao je prosječno za 13%, FEV1 za 15%, PEF za 28% i FEF50 za 19%. Podaci dobiveni disertacijom načeli su brojna područja i otvorili mogućnost novih ispitivanja ovog problema, osobito terapije, što bi u budućnosti moglo imati izravan upliv na strategiju i način liječenja, kako srčanih, tako i plućnih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA