Pregled bibliografske jedinice broj: 715929
Odnos gramatičke norme i jezične prakse u suton kajkavskoga književnog jezika
Odnos gramatičke norme i jezične prakse u suton kajkavskoga književnog jezika // Šesti hrvatski slavistički kongres Vukovar i Vinkovci, 10. - 13. rujna 2014. (Knjiga sažetaka) / Stipe Botica, Davor Nikolić, Josipa Tomašić (ur.).
Vinkovci : Vukovar : Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 2014. str. 111-112 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 715929 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Odnos gramatičke norme i jezične prakse u suton kajkavskoga književnog jezika
(The relation between the grammatical norm and linguistic practice in the twilight of the Kajkavian literary language)
Autori
Schubert, Bojana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Šesti hrvatski slavistički kongres Vukovar i Vinkovci, 10. - 13. rujna 2014. (Knjiga sažetaka)
/ Stipe Botica, Davor Nikolić, Josipa Tomašić - Vinkovci : Vukovar : Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2014, 111-112
ISBN
978-953-296-090-7
Skup
6. hrvatski slavistički kongres
Mjesto i datum
Vinkovci, Hrvatska; Vukovar, Hrvatska, 10.09.2014. - 13.09.2014
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Kajkavski književni jezik; gramatikologija; jezična upotreba; 19. stoljeće
(Kajkavian literary language; gramaticology; language use; 19th century)
Sažetak
U izlaganju će biti riječi o odnosu jezične upotrebe kajkavskoga prevoditelja Ivana Krizmanića i jezika opisana u kajkavskoj gramatici Ignaca Kristijanovića. Oba se autora ubrajaju među posljednje korisnike književne kajkavštine koja se prestaje upotrebljavati četrdesetih godina 19. stoljeća. Kao i brojni drugi hrvatski kulturni radnici iz prve polovice 19. stoljeća, Ivan Krizmanić (1766.–1852.) narodnim je jezikom počeo pisati tek u kasnijoj životnoj dobi, kada su mu bile četrdeset tri godine. Prigrlivši kajkavski književni jezik kojim se pisalo i na kojem se objavljivalo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj još od polovice 16. stoljeća, na nj je prevodio djela s njemačkoga (Schillerovu pjesmu Freygeisterei der Leidenschaft), engleskoga (Paradise lost Johna Miltona), latinskoga (propovijed Prodečtvo Piuša VI.) i štokavskoga jezika (Osmanšćicu Ivana Tomka Mrnavića te Svetu Rožaliju Antuna Kanižlića). Ignac Kristijanović (1796.–1884.) posljednji je kajkavski gramatičar (1837.) i uopće posljednji borac za standardizaciju i implementaciju književne kajkavštine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U kontrastivnoj analizi, a metodama povijesne sociolingvistike, usporedit ćemo Krizmanićeve varijantne jezične oblike na fonološkoj i morfološkoj razini s oblicima koje u svojoj gramatici opisuje Ignac Kristijanović. Time ćemo doznati da li se Kristijanović pri sastavljanju gramatike ugledao na jezik suvremenika Krizmanića, a također ćemo posredno iščitati normu iz Krizmanićeva kajkavskoga književnog jezika u ontogenetskome smislu. Rezultati analize pokazat će odnos gramatičke norme i jezične prakse u suton kajkavskoga književnog jezika.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
