Naslov
Prijenos signala ljudskim tijelom kapacitivnom metodom
(Capacitive intrabody communication)

Autori
Lučev Vasić, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Radionica Istraživanje i razvoj elektromagnetskih senzora / Bilas, Vedran - Zagreb, 2014

Skup
Radionica Istraživanje i razvoj elektromagnetskih senzora

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 08.05.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Prijenos signala ljudskim tijelom; kapacitivni prijenos
(Intrabody communication; capacitive coupling)

Sažetak
Sustavi za prijenos signala ljudskim tijelom (intrabody communication, IBC) koriste čovjeka kao dio komunikacijskog kanala između odašiljača i prijamnika (kapacitivnog senzora) smještenih na površinu, u neposrednu blizinu, ili implantiranih unutar tijela korisnika. IBC uređaji ne smiju ometati funkcije ljudskog organizma, niti aktivnosti korisnika te moraju biti lagani i otporni na elektromagnetske smetnje i preslušavanje. Zbog toga IBC sustavi rade na nižim frekvencijama nego standardni bežični sustavi i sukladno tome imaju manju potrošnju i manji domet. Zbog manje potrošnje vijek trajanja baterija korištenih za napajanje je dulji, a mogućnost zagrijavanja i iritacije tkiva korisnika su manji. Moguće primjene IBC tehnologije su vrlo široke: od biotelemetrije i medicine do komunikacije između različitih elektroničkih uređaja i sigurnosnih sustava. Kod kapacitivne metode, prijenos signala se ostvaruje tako da odašiljač mijenja napon između svoje signalne i referentne elektrode, što dovodi do promjene električnog polja u neposrednoj blizini odašiljača. U prisutnosti slabog električnog polja ljudsko tijelo se ponaša kao vodič i prenosi dio signala, a povratni put signala od prijamne referentne elektrode do odašiljačke referentne elektrode se zatvara kapacitivno putem okoline (zrak i razni drugi objekti u neposrednoj blizini prijamnika i odašiljača). Na snagu primljenog signala utječu međusobni položaj odašiljača i prijamnika (međusobna udaljenost i vidljivost), broj elektroda spojenih na tijelo, površina referentne elektrode prijamnika i karakteristike okoline. Signal se komunikacijskim kanalom širi elektrostatski, indukcijski ili radijacijom. Na frekvencijama približno do 10 MHz dominira elektrostatska komponenta signala, a nakon toga joj udio u ukupnom signalu naglo pada. Povišenjem frekvencije povećava se radijacija, te se iznad 70 MHz tijelo ponaša kao antena. Indukcijska komponenta je najizraženija oko 40 MHz, gdje čini oko 30% ukupnog signala.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Elektrotehnika

POVEZANOST RADA