Naslov
Ispitivanje genotoksičnosti nekih furofuranskih prekursora aflatoksina mikronukleus testom
(Genotoxicity of some furofurane precursors of aflatoxin biosynthesis assessed by micronucleus assay)

Autori
Kovačko, Ksenija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
Podatak o recenziji nije dostupan

Godina
2010

Stranica
38

Mentor
Šegvić Klarić, Maja

Ključne riječi
aflatoksin; genotoksičnost; furofurani; mikronukleus; A549 stanice
(aflatoxin; furofurane; genotoxicity; micronucleus; A549 cells)

Sažetak
Aflatoksini su sekundarni toksični metaboliti koje nekih Aspergillus vrsta uključujućo A. flavus i A. parasiticus. Povezani sa raznim bolestima, aflatoksikozama, koje napadaju stoku, domaće životinje i ljude u cijelom svijetu. AFB1 je najviše raširen u hrani i poznat je kao vrlo genotoksičan i karcinogen aflatoksin. Važan dio njihove strukture je furofuranski prsten koji se smatra odgovornim za njihovo toksično djelovanje. Do sada je mali broj istraživanja posvećen ispitivanju bioloških učinaka aflatoksinskih prekursora među kojima su vrezikolorin A (VER A), verzikolorin B (VER B), sterigmatocistin (ST) i 5- metoksisterigmatocistin (5-Met- ST). Stoga smo ovim radom htjeli ispitati genotoksičnost nekih dihidrofuranskih intermedijera (VER A 20 i 50 µM , 5-Met-ST 45 i 90 µM) i tetrahidrofuranskih intermedijera (VER B 20 i 50 µM). Ispitivanje ireverzibilnog genotoksičnog učinka mikronukleus testom provedeno je na kulturi stanica adenokarcinoma pluća čovjeka (A549) tijekom 24 sata. Nakon izlaganja toksinu i dodatka citohalazina B koji blokira citokinezu, stanice prolaze vremenski period dovoljan za nastajanje kromosomskih oštećenja te nastanka mikronukleusa (MN), nuklearnih pupova (NP) i nukleoplazmatskih mostova (NPM) u binukleranim stanicama. Nastalo DNA oštećenje se izražava kao broj MN, NP i NPM na 1000 binuklearnih stanica. Tijekom 24 sata svi toksini su pokazali statistički značajno povećanje broja MN, dok su nešto manje djelovali na stvaranje NP i NPM u odnosu na kontrolu. Jedino je VER A (20 μM) pokazao statistički značajno povećanje za sva tri parametra, a najveće povećanje broja MN je zabilježeno kod stanica tretiranih VER A u koncentraciji 50 μM. Također, za VER A (20 i 50 μM) te 5-Met-ST (45 μM) uočeno je statistički značajno povećanje NP s obzirom na kontrolu, dok je kod stanica tretiranih s VER A (20 μM) i 5-Met-ST (90 μM) došlo je do statistički značajnog povećanja ukupnog broja NPM. Izlaganje biosintetskim pretečama aflatoksina, VER A, VER B i 5-Met-ST, dovodi do ireverzibilnih oštećenja DNA te je moguće da bi ove supstance in vivo mogle imati važan utjecaj u karcinogenezi plućnih stanica. Ovaj rad ujedno je i prvo izvješće o genotokičnosti VER A, VER B i 5-Met-ST dokazanoj mikronukleus testom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA