Naslov
Biorazgradivi poliuretani
(Biodegradable polyurethanes)

Autori
Zeljko, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Mjesto
Zagreb

Datum
16.07

Godina
2014

Stranica
31

Mentor
Govorčin Bajsić, Emi

Ključne riječi
biorazgradivost; poluretani; polikaprolaton; toplinska stabilnost; PCL kompoziti
(biodegradation; polyurethanes; polycaprolactone; thermal stability; PCL composite)

Sažetak
Važnost polimernih materijala u ljudskoj djelatnosti u posljednih nekoliko desteljeća znatno je porasla.Većina današnjih polimernih materijala proizvedeno je na osnovu petrokemikalija te su otporni na okolišne uvjete.Odbačeni polimerni materijal je značajan izvor onečišćenja okoliša, potencijalna opasnost za životinjski svijet. Zbog toga se veliki napori usmjeravaju na razvoj biorazgradivih polimera. Biorazgradljivi polimeri se razlažu na biomasu, ugljikov dioksid, metan i vodu.Polimeri kao što su poliuretani mogu se razgraditi upotrebom ekvadorske gljivice Peslalotipss u aeorobnim i anaerobnim uvjetima.Kako bi se postigla bolja biorazgradivost poliuretana oni se pripravljaju pomoću lako hidrolizirajućih poliola polikaprolaktona(PCL), poliakrilne kiseline (PAA), poliglikolne kiseline (PGA), polilaktidne kiseline (PLA). Biorazgradivi poliuretani imaju odlična fizikalna svojstva i biološki su kompatibilni, zbog toga se znatno koriste u medicini. Najveća pozornost u ovom radu posvećena je polikaprolaktonu. Polikaprolakton se dugo nije koristio zbog slabije resorpcije u odnosu na polglikolnu ili polilaktidnu kiselinu. Međutim veliki povratak polikaprolaktona odvijao se u razdoblju 1990-2000. godine. Istraživanjem se ustanovilo da polikaprolakton posjeduje bolja reološka i viskoelastična svojstva od drugih resorbirajućih polimera. Cilj ovog rada jest upoznati poliole koji poboljšavaju biorazgradnju poliuretana, upoznati njihovu sintezu, fizikalna i kemijska svojstva, njihovu primjenu te toplinsku stabilnost čistog PCL-a i PCL/TiO2 mikro i nanokompozita u atmosferi kisika i dušika. Dodatkom mikro i nanočestica TiO2 u PCL matricu dolazi do povećanja toplinske stabilnosti PCL-a , a povećanje je posebno izraženo kod dodatka mikročestica TiO2.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA