Naslov
Partikularni antifašizam
(Particulary Antifascism)

Autori
Begonja, Zlatko

Izvornik
Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja (1330-0288) 12 (2003), 5; 743-764

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
antifašizam ; demokracija ; komunizam
(anti-fascism ; democracy ; communism)

Sažetak
U ovom je radu antifašizam ogledno predočen kao pokret koji je u svojoj izvornoj naravi zastupao logičnu suprotnost fašizmu, ali isto tako i kao pretpostavka koja je po prirodi svoga određenja morala u konačnosti ponuditi ostvarenje punih demokratskih sloboda. Međutim, bitno različiti idejno-politički zahtjevi deklarativnih zastupnika antifašizma, posebice izražajni u početnoj fazi, nedvojbeno jesu utjecali na njegovu dugotrajnu nevjerodostojnost koja je ipak, u kratkom razdoblju trajanja II. svjetskog rata (1941. – 1945.), uspješno zamijenjena nastupom stvarnog univerzalnog antifašizma, proizišlog iz nužde obrane od opće fašističke agresije. U tom sklopu i komunisti, kao jedna od sastavnica antifašističkog pokreta, u razdoblju funkcioniranja njihove kolaboracije (1939. – 1941.) s nacizmom, kada gube smisao antifašističkog činitelja, prinudnim ulaskom u rat ponovno zadobivaju značajnu antifašističku poziciju koju na koncu ipak zloupotrebljavaju rabeći je prvenstveno kao plašt za usporednu provedbu komunističke revolucije. Na taj su način nedvojbeno ovjeravali dvosmislenost antifašizma. Naime, upravo su time jasno potvrđivali stvarni vlastiti ideološki prioritet nad zastupanjem i ispunjenjem cjelovitosti ideje antifašizma. Hrvatski komunisti, kao čimbenici šireg komunističkog pokreta, tako i onodobnog općeg odnosno univerzalnog antifašizma, po svojoj su naravi zastupali u prvom redu obvezne ideološke zadaće koje su neupitno morali provoditi, što je jednostavno značilo ; okvir njihova ponašanja nije mogao izlaziti izvan okvira čvrsto postavljenih načela komunističke doktrine. Iz hijerarhijski podređenog položaja vodili su i hrvatski antifašistički pokret zahvaljujući čemu nije Hrvatska iz II. svjetskog rata proizišla kao samostalna demokratska država, već kao sastavnica novostvorene nedemokratske komunističke jugoslavenske države. Tako se dakle može smatrati kako ni u hrvatskom primjeru nije do kraja ostvarena sva pozitivnost antifašističke zamisli, već je naprotiv, sukladno komunističkom zahtijevanju prioritetno zamijenjena obvezom provedbe ideoloških načela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA