Naslov
Percipirana kvaliteta terapeutskog postupka kao odrednica dobrobiti oboljelih od hemofilije
(Perceived Quality of Treatment as an Determinant of Wellbeing among Patients with Haemophilia)

Autori
Rihtar, Stanko ; Marinić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik radova XIX. dani psihologije u Zadru / Ana Slišković - Zadar : Sveučilište u Zadru, 2014

ISBN
978-963-331-054-1

Skup
XIX. dani psihologije u Zadru

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 29.05.2014. - 31.05.2014

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
hemofilija; terapeutski postupak; socijalna podrška; medicinska podrška; zadovoljstvo životom
(haemophilia; treatment; social support; medical support; life satisfaction)

Sažetak
Hemofilija je neizlječivi poremećaj zgrušavanja krvi, a današnji je standard u liječenju primjena nadomjesne terapije na zahtjev ili profilatički. Pridržavanje terapeutskog postupka važno je zbog toga što usporava nastanak oštećenja izazvanih učestalim unutrašnjim krvarenjima. Istraživanja, pak, pokazuju da pridržavanje tretmana nije veće nego u slučaju ostalih bolesti (oko 50%, čak i tamo gdje su dostupnost i standard liječenja na najvišoj razini, primjerice u Skandinaviji). Osim toga, manjak poteškoća pri primjeni i zadovoljstvo učincima tretmana mogu bitno doprinijeti povoljnijoj prognozi bolesti i kvaliteti života oboljelih općenito. Poštanskom anketom provedenom na uzorku oboljelih u Hrvatskoj (N=135) pokušali smo utvrditi kakva je uloga poteškoća i zadovoljstva tretmanom (u kontekstu izraženosti simptoma, zadovoljstva socijalnom i medicinskom podrškom) kao odrednica, prvo, očekivanja u vezi budućeg psihofizičkog stanja, i drugo, općeg zadovoljstva životom. Rezultati su pokazali da tretman ni lakše ni teže oboljelima ne zadaje posebne poteškoće i da su, u cjelini, njime razmjerno zadovoljni (pogotovo teže oboljeli). Očekivanja u pogledu budućeg psihofizičkog stanja ni među lakše ni među teže oboljelima nisu determinirana tretmanom, izraženošću simptoma, socijalnom i medicinskom podrškom. Budući da se, osim toga, na spomenutim varijablama teže i lakše oboljeli međusobno ne razlikuju, a optimizam u pogledu budućeg stanja nije povezan s općim zadovoljstvom životom ni u jednoj skupini, može se zaključiti da je riječ o adaptaciji na bolest općenito. Lakše i teže oboljeli ipak se razlikuju prema onome što im determinira opće zadovoljstvo životom. Među teže oboljelima njemu doprinose sve spomenute varijable, dok među lakše oboljelima zadovoljstvo medicinskom podrškom i tretmanom ne igraju značajnu ulogu. To što je omjer poteškoća i zadovoljstva tretmanom u ovom slučaju manje povoljan ne ide u prilog njegovom redovitom pridržavanju. Uzme li se, uz to, u obzir i činjenica da 21, 5% ispitanih u uzorku nije znalo stupanj težine bolesti (a prema kontrolnim varijablama svi spadaju među lakše oboljele), konačni je zaključak da je nužna edukacija o dugoročno povoljnim učincima redovitog pridržavanja tretmana, posebno među onima koji (trenutačno) nemaju izraženije simptome.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Psihologija

POVEZANOST RADA