Naslov
Stilografija suvremenih zapisa usmene proze: Zagrebačke usmene priče te njihove stilografske obrade u hrvatskoj književnosti
(The Stylography of the contemporary records of oral prose)

Autori
Marks, Ljiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
02.10

Godina
1996

Stranica
362

Mentor
Kekez, Josip

Ključne riječi
usmena proza; Zagreb; hrvatska književnost
(oral prose; Zagreb; Croatian literature)

Sažetak
Doktorska disertacija polazi od pretpostavke da je grad, u ovom slučaju grad Zagreb i u prošlosti i danas, veoma bogato i otvoreno područje i usmenoknjiževnog istraživanja. Priče su skupljene oko pojedinih gradskih lokaliteta, te se i promatraju tako, topografski, a analiziraju tematski i stilografski. Uz pojedini se lokalitet ne veže samo usmena priča već se ona ili njezina tema promatraju i u ostalim pojavnostima: njezina obrada u književnosti, pojava u medijima, iskorištavanje u turističke, političke ili promidžbene svrhe. Pokazuje se mogući raspon njihove prilagodbe različitim medijima i vremenima. Tematski, one kazuju o postanku grada i njegova imena, o stvarnom i legendarnom zdencu Manduševcu, o boravcima u Zagrebu sv. Marka, sv. Franje Asiškoga, bl. Martina koji da su, prema priči, tu utemeljili crkve svojega imena; o tobožnjem prijestolju Matije Gupca pred Markovom crkvom, o pozoju, zmaju, u negdašnjem zdencu pred Markovom crkvom, o gradnji zagrebačke katedrale, o čudotvornom spasenju slike Majke Božje Kamenite, o đacima grabancijašima, o crnoj školi, o povijesnim palačama u Gornjem gradu, o velikašima, o nečistim dušama i javljanju mrtvih, o Medvedgradu i Crnoj kraljici, o vješticama i vragovima, kao i novija i najnovija kazivanja, primjerice glasine o laboratorcima na Strossmayerovu trgu, o koleri, o otmičarima ljudskih organa. Interpretira se relevantna suvremena svjetska teorijska literatura o genološkim problemima pri određenju i klasifikaciji usmene predaje, poglavito gradske. Istodobno se teorijske pretpostavke provjeravaju na tekstovima. Zagrebačka usmena tradicija promatra se i u hrvatskoj književnosti u svjetlu teorije intertekstualnosti. Dijelovi iz usmene tradicije (cijele priče, fragmenti, parafraze, asocijacije, sintagme, odjeci vjerovanja), te povijesni izvori, shvaćaju se kao intertekstualni dijelovi čvrsto upleteni u fikcionalnu prozu. Paradigmatski je primjer pristupa takvu proučavanju književno Šenoino djelo. Na tom je metodološkom principu primjerima naznačen slijed hrvatske književnosti, od 17. st. do danas.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA