ࡱ>  vwxyz{|}~q`bjbjqPqP .::/&  4 4 48X4,5  hD68|;";;;y<o@$Aܩީީީީީީ$MhT 'By<y<'B'B ;;'B[ ; ;ܩ'BܩV@ ;86 [*> 4d\ ܩ0hT   'B'B'B'B'B'B'B'B'B'B'B'B'B'B d)\3 \3  SADR}AJ  TOC \o "1-3" \h \z \u  HYPERLINK \l "_Toc180681688" 1 O liku  PAGEREF _Toc180681688 \h 3  HYPERLINK \l "_Toc180681689" 1.1 Uvod  PAGEREF _Toc180681689 \h 3  HYPERLINK \l "_Toc180681690" 1.2 Knji~evno-teorijski pristup liku  PAGEREF _Toc180681690 \h 4  HYPERLINK \l "_Toc180681691" 1.3 Gajo Pelea i koncepcija znakova osobnosti  PAGEREF _Toc180681691 \h 7  HYPERLINK \l "_Toc180681692" 1.4 Sveenik-stvarnost i knji~evni lik  PAGEREF _Toc180681692 \h 11  HYPERLINK \l "_Toc180681693" 1.5 Motivacija  PAGEREF _Toc180681693 \h 13  HYPERLINK \l "_Toc180681694" 2 Lik sveenika u svjetskoj knji~evnosti  PAGEREF _Toc180681694 \h 15  HYPERLINK \l "_Toc180681695" 2.1 Uvod  PAGEREF _Toc180681695 \h 15  HYPERLINK \l "_Toc180681696" 2.2 Aurelije Augustin: Ispovijesti  PAGEREF _Toc180681696 \h 15  HYPERLINK \l "_Toc180681697" 2.3 Giovanni Boccaccio: Decameron  PAGEREF _Toc180681697 \h 16  HYPERLINK \l "_Toc180681698" 2.4 Victor Hugo: Zvonar crkve Notre-Dame  PAGEREF _Toc180681698 \h 17  HYPERLINK \l "_Toc180681699" 2.5 Fjodor Mihajlovi  Dostojevski: Braa Karamazovi  PAGEREF _Toc180681699 \h 18  HYPERLINK \l "_Toc180681700" 2.6 Andre Gide: Pastoralna simfonija  PAGEREF _Toc180681700 \h 19  HYPERLINK \l "_Toc180681701" 2.7 Hermann Hesse: Narcis i Zlatousti  PAGEREF _Toc180681701 \h 20  HYPERLINK \l "_Toc180681702" 3 Lik sveenika u ju~noslavenskim knji~evnostima  PAGEREF _Toc180681702 \h 21  HYPERLINK \l "_Toc180681703" 3.1 Uvod  PAGEREF _Toc180681703 \h 21  HYPERLINK \l "_Toc180681704" 3.2 Kova ieva Ladanjska sekta prema Lazarievoj `kolskoj ikoni  PAGEREF _Toc180681704 \h 21  HYPERLINK \l "_Toc180681705" 3.3 Simo Matavulj: Bakonja fra Brne  PAGEREF _Toc180681705 \h 22  HYPERLINK \l "_Toc180681706" 3.4 Stevan Sremac: Pop ira i pop Spira  PAGEREF _Toc180681706 \h 23  HYPERLINK \l "_Toc180681707" 3.5 Miloa Crnjanski: Pri e o muakom (Legenda)  PAGEREF _Toc180681707 \h 24  HYPERLINK \l "_Toc180681708" 3.6 Ivan Pregelj: Plebanus Joannes i Thabiti Kumi  PAGEREF _Toc180681708 \h 26  HYPERLINK \l "_Toc180681709" 3.7 Ivo Andri: Pripovijetke  PAGEREF _Toc180681709 \h 28  HYPERLINK \l "_Toc180681710" 3.8 Ranko Marinkovi: Glorija  PAGEREF _Toc180681710 \h 29  HYPERLINK \l "_Toc180681711" 3.9 Miroslav Krle~a: Gospoda Glembajevi  PAGEREF _Toc180681711 \h 31  HYPERLINK \l "_Toc180681712" 4 Interpretacija romana  PAGEREF _Toc180681712 \h 36  HYPERLINK \l "_Toc180681713" 4.1 Uvod  PAGEREF _Toc180681713 \h 36  HYPERLINK \l "_Toc180681714" 4.2 Derviaki red  PAGEREF _Toc180681714 \h 39  HYPERLINK \l "_Toc180681715" 4.3 Dru~ba Isusova -Societas Jesu  PAGEREF _Toc180681715 \h 42  HYPERLINK \l "_Toc180681716" 4.4 Dervia i smrt  interpretacija  PAGEREF _Toc180681716 \h 45  HYPERLINK \l "_Toc180681717" 4.5 Dru~ba Isusova - interpretacija  PAGEREF _Toc180681717 \h 53  HYPERLINK \l "_Toc180681718" 5 Usporedba romana  PAGEREF _Toc180681718 \h 60  HYPERLINK \l "_Toc180681719" 5.1 Uvod u tuma enje  PAGEREF _Toc180681719 \h 60  HYPERLINK \l "_Toc180681720" 5.2 Poredbeno tuma enje  PAGEREF _Toc180681720 \h 66  HYPERLINK \l "_Toc180681721" 6 Zaklju ak  PAGEREF _Toc180681721 \h 87  HYPERLINK \l "_Toc180681722" 7 Literatura  PAGEREF _Toc180681722 \h 89  HYPERLINK \l "_Toc180681723" 8 Sa~etak  PAGEREF _Toc180681723 \h 92  O liku Uvod Prvi ozbiljan susret s komparatistikom tekstova dogodio mi se, razumljivo, tijekom studija i to na seminaru iz kolegija Poredbena povijest slavenskih knji~evnosti. Odabir seminarskog rada na toj treoj godini bio je prili no predvidljiv i rekla bih, ne osobito inovativan; usporedba Ma~uranieve Smrti Smail-age engia i Njegoaevog Gorskog vijenca, naime o temi se dosta pisalo i bilo je ve mnogo toga re eno. Poredbena analiza tekstova ipak me zainteresirala i slijedio je susret sa `otolinom Dru~bom Isusovom, sasvim slu ajno izvu enom s police u knji~nici na ijim se koricama nalazio tekst o Bauerovoj kritici iz Knji~evne smotre 1970. godine, u kojoj autor upozorava na zanimljivu podudarnost izmeu tog romana i Selimovievog Derviaa i smrti. Viae ne pamtim je li u to vrijeme Dervia ve bio pro itan ili nije, ali ideja za idui seminar bila je tu, a posebice ju je u vrstilo uvjerenje iz osobnog itateljskog iskustva kako postoji poprili an broj knji~evnih djela u kojima se pojavljuje lik sveenika, odnosno duhovne osobe, ato je tema nedovoljno istra~ena ili gotovo uope neobraena, a zanimljiva i sveobuhvatna. Sve je to, nakon uopenih i tek nazna enih problema u seminarskom radu presudilo u odabiru teme ovog magistarskog rada. Polaziate za temeljitije istra~ivanje i za mene ono najzanimljivije u itavoj toj pri i bili su glavni likovi spomenutih romana, u Derviau i smrti dervia Ahmed Nurudin, a u Dru~bi Isusovoj isusovac Vojtech Had. Obradom privla ne i uvijek aktualne problematike polo~aja i uloge duhovne osobe, sveenika u druatvu i njegove stalne razapetosti izmeu vjere i du~nosti, kolektivnog i osobnog te svjetovnog i sakralnog, ostvarena je mogunost istra~ivanja lika kao instance knji~evnog teksta i ia itavanje njegovih zna enjskih svojstava. Zbog slo~enosti samog poziva i mjesta koje sveenik zauzima, smatrala sam zanimljivim pozabaviti se njime kao knji~evnim likom jer on kao takav postoji te istovremeno pokuaati uspostaviti vezu sa stvarnim likovima sveenika, naaih duhovnih pastira, u svijetu kojeg smo i sami dio, a kroz njihova ~ivotna bespua i dvojbe mogue je, vjerujem, opisati i svakoga od nas. Uvodni e dio ovog magistarskog rada sadr~avati knji~evno-teorijski pristup liku; suvremeno tuma enje i koncepcija likova spomenutih romana nai e svoje teorijsko uporiate prema odreenju Gaje Peleaa u njegovim djelima Tuma enje romana i Ia itavanje zna enja, u koncepciji lika, kako je on naziva, kao znakovi osobnosti, uz prethodni krai pregled o liku utemeljen na relevantnim spoznajama razli itih autora koji su se bavili tom problematikom. Nakon toga pozornost e biti usmjerena prema pojavi lika sveenika u svjetskoj knji~evnosti s po nekoliko primjera, kronoloaki i po razdobljima, a onda i u ju~noslavenskim knji~evnostima, jednim komparativnim pristupom i pojedina no primjerima iz slovenske, hrvatske i srpske knji~evnosti, s namjerom pokuaaja odreivanja funkcije tog lika u knji~evnom djelu. Sredianji dio rada init e interpretacija Selimovievog i `otolinog romana, dopunjena knji~evnom kritikom o samim djelima, zatim usporedba romana Dervia i smrt i Dru~ba Isusova i teorijska primjena koncepcije Gaje Peleaa na same romane i naglaaeno, glavne likove. U zaklju ku e rad ukazati na aktualnost istra~ivanih problema koje usporeivani romani donose i odrediti univerzalnu poruku samih djela: tragi nost ovjeka naaeg vremena uope. Kao temeljne ciljeve istra~ivanja, navodim nekoliko zadataka koje ovim magistarskim radom namjeravam obaviti: -objasniti pojam lika u svjetlu suvremenih knji~evnih teorija i Peleaove teorije znakova osobnosti -odrediti funkciju lika sveenika u navedenim djelima -dokazati podudarnosti izmeu usporeivanih romana -obrazlo~iti prikladnost izbora sveenika za glavni lik romana -prikazati slojevitost problema romana: aktualizacija povijesnih dogaaja, opeljudska proturje ja i dileme, sukob duhovnog i tjelesnog, pitanje celibata, odnos ideologije i pojedinca, vjera i njezina uloga u ljudskom ~ivotu, odnos dvije velike svjetske religije, islama i kraanstva, iji su predstavnici glavni likovi Selimovievog i `otolinog romana. Knji~evno-teorijski pristup liku Uvodni dio knjige Autor-pripovjeda -lik, prireiva  Cvjetko Milanja zapo inje tvrdnjom kako su aezdesete godine 20. stoljea doba nekoliko radikalnih i za naratologiju presudnih konzekvencija. Naglasak viae nije, kako se dalje navodi, na sadr~aju, grai ili karakteru, pa i liku kao psiholoaki odreenom fenomenu, ve je usmjeren na strukturu. Francuski strukturalizam nastoji tekst odrediti naratoloaki, posljedica ega je antimimetizam, pri emu se problem lika u proznom tekstu, onako kako ga je zamialjala teorijska i kriti ka literatura prije naratologije, promatrao s psiholoakog stajaliata, s pozicije mimetizma, a tek ga je naratologija problematizirala i s pozicije funkcija. (Milanja 2000: 7, 8.) Openit, zaato ne rei akolski pristup liku, onaj s kojim se po prvi puta naj eae susreemo, odreuje ga jednostavno kao nositelja fabule, nakon ega slijedi njegovo razlikovanje od pojma karaktera, upozorenje na esto mijeaanje s pojmom tip i ostale teakoe koje sam pojam nu~no implicira. Istina je da se na in razumijevanja i imenovanja lika tijekom vremena mijenjao. Vladimir Biti u Pojmovniku suvremene knji~evne teorije navodi razloge tih promjena kako zbog povezanosti s knji~evnim rodovima, modusima, ~anrovima i pod~anrovima u sklopu kojih se tijekom njihova smjenjivanja na knji~evnopovijesnoj sceni lik prepoznavao i do~ivljavao, na inom njegove prezentacije u povijesti jednog ~anra i s obzirom na uklopljenost mialjenja o knji~evnosti u aire znanstvene i duhovne paradigme u okviru kojih su se ustrojavali pojmovi subjekta, ovjeka, individuuma, identiteta i sl. (Biti 1997: 204.) U Aristotelovoj je Poetici pojam lika sekundaran i podreen je radnji. To zna i da karakter bez pri e ne mo~e, ali ona mo~e postojati bez karaktera. Tek je kasnije, nakon klasicizma, lik, dotad isklju ivo nositelj radnje, ime, postao individuum, osoba, i prestao biti podreen radnji i postao utjelovljenje psiholoake biti. (Barthes prema Biti 1992: 64-65). Druga ije promatranje lika zapo eli su ve ruski formalisti, a u podru ju funkcije likova, kasnije poznatih pod nazivom aktanti, najviae je pridonio V. Propp svojom Morfologijom bajke. On je likove sveo na jednostavnu tipologiju temeljenu ne na psihologiji, nego na jedinstvu radnje koju im je dodijelio pripovjedni tekst. Razlu ivanjem funkcija u optjecaju likova i akcije, za Proppa su karakteri proizvodi onoga ato odreena, u njegovom slu aju ruska bajka, od njih tra~i da rade, a sli no je i kod Tomaaevskog; u odnosu na zaplet, karakter je bio sekundaran. Francuski strukturalisti temeljne su narativne funkcije joa viae reducirali i uopili, stvorivai temelje naratoloakog prou avanja likova. Naratolozi kao teoreti ari pripovijedanja u svojim su radovima razradili u enja o pripovjednim strukturama, pri emu pripovijedanju uvijek prilaze kao komunikaciji izmeu itatelja i autora; u njihovom slu aju likove ~ele izvesti iz funkcija, pa su u tom smislu bitne njihove uloge u pripovijedanju, a nisu bitne njihove osobine o kojima saznajemo na temelju informanata i indicija. (Solar 2005: 291.) A. J. Greimas predlo~io je da se likovi opiau i grupiraju prema onome ato ine, a ne prema onome ato jesu, od ega i potje e naziv aktanti. Osnovno je dakle da se likovi odrede prema svojoj nazo nosti u odgovarajuem podru ju radnje, a ta su podru ja malobrojna, tipi na i mogu se razvrstati. Njegov aktantski model, u izmijenjenoj je perspektivi preuzeo Todorov. Prijelaz likova iz psiholoakog u stanje participanta ozna ava Barthesova rasprava Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova, a predmet je njegovog zanimanja jezik od po etka do kraja. Upuujui na identi nost izmeu jezi ne djelatnosti i knji~evnosti kao odreenog oblika povlaatenog prijenosnika teksta isti e: Knji~evnost viae nije mogue shvatiti kao umjetnost koju ne zanima njen odnos s jezi nom djelatnoau, budui da ju je uzela kao sredstvo za izra~avanje ideja, strasti ili ljepote. (Barthes prema Biti 1992: 51). Kako pripovjedni tekst ini mnoatvo elemenata koji ine njegovu kompoziciju, autor uvodi pojam opisne razine, razlikujui razinu radnje, razinu pripovijedanja i razinu funkcija, dok razdvajanje radnje i pri e povezuje s distributivnom i integrativnom zadaom teksta; prva mu donosi podatke `to je bilo dalje?, a druga O emu je rije ? pri emu lik sudjeluje u obje: u prvoj radnjama, a u drugoj obilje~jima. Biti dalje u svojoj knjizi zaklju uje kako je Barthes ustvrdio da, iako su u svojim po ecima strukturalisti do~ivljavali likove isklju ivo kao djelatnike, ono ato je svojstveno pripovjednom tekstu nije radnja nego lik kao Vlastito Ime. (Biti 1997: 206.) Chatman nudi svoje vienje karaktera i ka~e: Zala~em se-neoriginalno, ali postojano- za koncepciju karaktera kao paradigme svojstava, 'svojstva' u smislu razmjerno postojane ili trajne osobne kakvoe. (Chatman 1983: 125). Zaklju ujui kako karakteri nisu ~ivi, a osobnost koju im mi kao itatelji dajemo, ovisi o naaem iskustvu sa sli nim u svakodnevnom ~ivotu, dodaje da se osobno zala~e za tvrdnju kako je na in interpretacije karaktera ovisan o publici, odnosno recipijentu knji~evnog djela. S vremenom se lik, umjesto kao prije prema pri i, po inje promatrati prema viaim razinama; novije vrijeme sve viae obnavlja pitanja o odnosu likova prema autoru. Sukladno slo~enosti knji~evnog teksta, V. Jouve razlikuje segment pripovjeda a, autora i lika. Instanca pripovjeda a nekada se izjedna avala s autorom, ali pripovjeda  nikada nije autor. Nu~no je razlikovanje lika kao sudionika dogaaja, od pripovjeda a ili onoga koji pri a dogaaj te autora ili onoga koji piae: Pripovjeda a valja razlikovati od autora knji~evnog djela, jer /& / pripovjeda  je uvijek samo uloga koju za sasvim odreenu pri u autor dodjeljuje bilo samom sebi, bilo jednoj osobi u djelu, bilo posebno za tu svrhu izmialjenoj osobi. (Solar 2005: 54.) U svojem Pojmovniku suvremene knji~evne teorije, Biti pripovjeda a odreuje kao glas koji preuzima odgovornost za pripovjedni iskaz, naglaaavajui potrebu njegovog razlikovanja od autora, ali i fokalizatora i kaziva a. Samo djelovanje pripovjeda a, mo~e se pratiti kroz tri osnovna na ina, a to su njegov odnos prema likovima (stajaliate), odnos prema itatelju (kontakt) i odnos prema samome sebi (status). Stanzel u raspravi Pripovjedni tekst u prvom i pripovjedni tekst u treem licu isti e Kayserovo unaprjeivanje teorije romana razjaanjenjem da se pripovjeda  nekog romana, bio to roman u prvom ili treem licu, ne smije poistovjeivati s autorom /& /. Poato pripovjedno JA nije identi no s autorom, ve pripovjeda ka uloga koju je stvorio autor, to je ono /& / mnogo manje osoba s vlastitom ~ivotnom pri om, tj. onom koja se u romanu u prvom licu pri a, a mnogo viae utjelovljenje autorove pripovjeda ke funkcije. (Stanzel prema Biti: 179). Takvo razlu ivanje tekstova, navodi dalje, za suvremene je autore joa uvijek aktualan problem, a glavna je razlika izmeu autorskog pripovjeda a u treem licu i osobnog pripovjeda a u prvom licu u njihovoj pripadnosti, odnosno nepripadnosti fikcionalnom svijetu u kojem likovi ~ive. Osobni je pripovjeda , za razliku od autorskog, usidren u prikazanoj stvarnosti knji~evnog djela, konkretan i tjelesan. Postmoderni e tekstovi, za razliku od pripovjeda a i samog autora, krajnji cilj nalaziti u itatelju koji mu daje smisao i odreuje zna enje vlastitim inom itanja. U tom smislu Pelea isti e va~nost odnosa izmeu teksta i njegovog itatelja; Roman bi bez itatelja ostao neostvarena mogunost, a itatelj bi pak bez romana bio liaen nove spoznaje, naime prikraen za do~ivljaj njemu dotad nepoznatih moguih, ali joa neostvarenih stanja i dogaaja. (Pelea 1999: 48). Te se dvije instancije dakle meusobno nadopunjuju, pri emu se itatelja mo~e nazvati i sustvarateljem onoga ato se imenuje svijetom romana jer itanjem i razumijevanjem romanesknog teksta, nastaju nova zna enja koja imaju zna ajnu ulogu u svakodnevnoj komunikaciji i obilje~avanju svijeta u kojem ~ivimo. (Isto: 50.) Gajo Pelea i koncepcija znakova osobnosti Suvremeno tuma enje i koncepcija lika prema odreenju Gaje Peleaa u djelima Ia itavanje zna enja i Tuma enje romana odabir je prikaza likova ove magistarske radnje i konkretno je provedeno na glavnim likovima Selimovievog i `otolinog romana tijekom njihove usporedbe. Pelea isti e va~nost odreivanja zna enjske dimenzije djela radi dosezanja cjelovitih umjetni ko povijesnih ili umjetni ko teorijskih zaklju aka. }elimo li odrediti lik ili znak osobnosti kako ga on imenuje, potrebno je odrediti njegova osnovna svojstva. Ona se dobiju ako se lik prati kroz zbivanja jer se ono najizravnije kroz njega pokazuje. Opisujui lik, nastojimo rekonstruirati njegove osnovne zna enjske sastavnice koje nalazimo u samom tekstu. Ne smije se zanemariti da je lik umjetna injenica i izravno ga se ne smije mijeaati s izvanknji~evnim zna ajkama te izrazito zna enjski optereen. Kad Pelea isti e va~nost da se u analizi tematskog sustava ia itaju zna enjska svojstva lika, on misli na strukturalni analiti ki postupak u kojem se detaljnije nastoje odrediti sastavnice lika, odnosno znaka osobnosti i njihova funkcija u tekstu. Njihovo pravo zna enje pokazuje se u odnosu prema ostalim znakovima osobnosti i opisivanjem zna enjskih osobitosti tih likova. Kao ato rije i ili njihovi sklopovi bivaju posebno zna enjski optereeni, tako i zna enjska sastavnica koja sudjeluje u tvorbi lika ili tematskog sustava fabularnog djela uope, ima specifi nu zna enjsku vrijednost koju smo u stanju o itati ako vodimo ra una o njezinom mjestu i funkciji u cjelovitom sklopu. Lik je nazvan znakom osobnosti; sastavnim je dijelom slo~ene strukture sa injene od tematskih i izra~ajnih sastavnica, a dobivamo ga u sjeciatu socioloakih, ontoloakih i psiholoakih nizova knji~evnog sustava. Prihvatimo li tvrdnju da je lik znak, prema semioloakim odreenjima on to jest jer je dio jednoga u sebe zatvorenog reda, odnosno koda, te u njemu dobiva svoje pravo zna enje. Izvu emo li ga iz koda, on se u svojoj osnovi mijenja, prestaje biti znakom i postaje simbolom, samostalnom zna enjskom vrijednoau. Lik je izrazito autonomna zna enjska jedinica koja opstoji prvenstveno po tome ato je funkcionalna sastavnica knji~evne strukture. U fabularnom tekstu, znak osobnosti nastaje u izravnom suodnosu s ostalim individualnim shemama; funkcionalan je kad je do odreene mjere odmaknut od ostalih. U Peleaovoj upotrebi izri aj narativna figura odnosi se na svaku izdvojenu i determiniranu zna enjsku jedinicu pripovjednog svijeta. Semanti ko ili zna enjsko polje narativne figure koje je i sam sklop potpunoga, individualnog pojma, ima za svoje srediate ime osobe, koje predstavlja, prema Leibnitzu, potpun termin. (Pelea 1999: 227). Pojedina nosti pripovjednog teksta uspostavljaju se kao tri vrste narativnih figura: narativne figure osobnosti, narativne figure skupnosti i narativne figure opstojanja. Svaka narativna figura sastavljena je od svoje jezgre, primjerice imena, oko koje se okupljaju atributi i pridjevi. Njih treba pobli~e imenovati ato se posti~e izvedenicama slo~enim od prvog lanka psih-(ozna uje osobnost), soci-(skupnost) i ont-(opstojanje), dodavajui im kao drugi lanak -em, dobiven od izri aja semem pa tako nastaju slo~enice - psihem, sociem i ontem koje e poslu~iti kao izri aji jezgri i atributa. Tako autor razlikuje tri vrste zna enjskih sastavnica i imenuje ih: psihem, sociem i ontem i tri vrste narativnih figura: psihemsku, sociemsku i ontemsku. (Isto: 228.) Na primjeru psihemske narativne figure se problem narativne figure openito najbolje mo~e razraditi, a i najviae je obraena unutar tematskih jedinica dramskih i pripovjednih tekstova. Lik ili psihemska narativna figura naglaaeno je razgrani ena u romanu i to ne samo u slu aju junaka, odnosno glavnog lika, nego i kod drugih osobnosti toga pripovjednog svijeta. Njezin zna enjski snop ini jezgra, a to je obi no osobno ime i svojstva, odnosno zna enjske sastavnice s atributima osobnosti u svojoj dominanti. U tom zna enjskom sklopu koji tvori narativnu figuru, nalaze se psihemi ili svojstva osobnosti, odnosno sastavnice, iako se u njemu mogu javiti i druge dvije vrste sastavnica, sociemi i ontemi. Sredianjica zna enjskog snopa psihemske narativne figure uspostavlja se kad se kao jezgra zna enja javlja osobno ime; ono odreuje tu figuru i izdvaja je kao pojedina nost romanesknog svijeta. Pri tome su sve druge sastavnice, ontemi i sociemi, podreene ustroju koji ini psihemsku narativnu figuru. Naravno, neke osnovne sociemske i ontemske zna ajke teksta nalaze se u sastavu glavnog lika ili nositelja radnje i taj odnos meu narativnim figurama jedna je od osnovnih funkcija u tvorbi svijeta romana. Sociemska narativna figura tvori se od semema ili semanti kih estica koje pripadaju razli itim psihemskim figurama pa se tako pojedine jedinice osobnosti uklapaju u figuru viae semanti ke razine. Po nekim svojim zna enjskim dijelovima, ona se uklapa u najviau razinu i postaje sastavnicom ontemske narativne figure. Sociemska figura mo~e imati razli ite tipove udru~ivanja, od rodbinskih, etni kih do gospodarskih i ideoloakih i bez te figure nemogue je raspoznati socijalnu sliku i druatvene pojedina nosti teksta te odrediti ili usporediti zbilju u kojoj se nalazimo ili onoj koja nam je prethodila. Ontemskom narativnom figurom Pelea u svojoj knjizi odreuje ono ato se u suvremenoj terminologiji naziva opom temom djela ili konkretnom univerzalijom. U nju se uklju uju sociemska i njoj podreena psihemska narativna figura. Sociemska i ontemska narativna figura nastaju uopavanjem psihemske narativne figure, koja je najni~e semanti ke razine i zato su kategorije vremena, prostora, predmeta i njima srodnih pojedina nosti, koje ine okru~je romanesknog svijeta, izra~ene u sociemskim i ontemskim figurama. Bez postojanja ontemske figure nemogue je rekonstruirati knji~evni mogui svijet jer se ne mogu obuhvatiti sve jedinice kojima se kategorije opstojanja predstavljaju. (Isto: 229-260.) Meu figurama postoje mnogostrane veze i njihov je odnos duboko meuovisan. On je hijerarhijski, no one su povezane dvostruko, vodoravno i okomito. U vodoravnoj vezi meusobno se ve~u figure iste semanti ke ravni, a okomito figure razli itih razina. Vodoravno postavljenu mre~u zna enjskih jedinica treba promatrati u tri postavljena niza: psihemskom, sociemskom i ontemskom nizu narativnih figura. Psihemske figure ine niz na najni~oj semanti koj razini i on se uspostavlja dijeljenjem istih zna enjskih estica. Njihov polo~aj i slaganje dopuata da je mogue govoriti o njihovom paradigmatskom i sintagmatskom odnosu. On omoguava praenje jedne figure, ovdje konkretno psihemske, u dogaajnom nizu, odnosno sintagmatski i uspostavljanje njezinog zna enja u pojedinom dijelu fabule. Na paradigmatskom i sintagmatskom psihemskom nizu pokazuje se da bez uspostavljanja ustroja jedinica osobnosti nije mogue doi do sociemskih i ontemskih narativnih figura i njihovih nizova. Sociemski niz omoguava uspostavljanje brojnih vremenskih i prostornih estica teksta. U red njegovih figura uklju uju se svojstva nekog prostora, predmeta, vremena, ideologija, civilizacija i sli no. Knji~evnom je tekstu, neovisno o vremenu nastanka, sociemski niz, kao i sama sociemska figura, njegova zna enjska razina. Zna ajke grupe ili skupine i njezine vremenske, prostorne i druge sastavnice tvorbeni su dio svakog pripovjednog svijeta. Ontemski niz objedinjuje figure najviae semanti ke narativne razine, a povezivanjem psihemskog i sociemskog niza, tvori cjelokupnu zna enjsku substrukturu teksta. Slijed kojim se tvore narativne jedinice je simultan pa je pisanje i itanje teksta postupak u kojemu se zna enjska substruktura tvori isprepletanjem triju njezinih razina ili nizova  psihemskim, sociemskim i ontemskim. Tako se pri itanju uspostavljaju narativne figure i povezuju u nizove koje zavraava usvajanjem novih jedinica zna enja ili poveavanjem vlastite enciklopedije samog itatelja. Za razliku od veine suvremenih naratora, koji se likom bave viae usput, iz navedenog se mo~e utvrditi kako ga Pelea intenzivnije eksponira. Novije je vrijeme likove po elo promatrati ne viae kao koherentne figure ve kao znakove, a sam itatelj procesom itanja mora stvoriti svoju ideju o liku koji viae ne posjeduje vrijednosne oznake. U tom je smislu, a vezano uz problematiku ove radnje usmjerene prema Selimovievom i `otolinom romanu, dobro spomenuti mialjenje autorice knjige Znakovi osobnosti u Derviau i smrti koja ka~e: Selimoviev samopripovjeda  je ideolog, zastupnik jednog usvojenog mialjenja, odnosno svjetonazora, koji kao takav isklju uje mogunost stjecanja cjelokupnog i kompleksnog ljudskog iskustva. Autorova pozicija i glas su uo ljivi i prezentirani kroz perspektivu itatelja koji je vrlo podozriv prema pripovjeda u, jer uo ava kako njegovo tj, pripovjeda evo Ja nije izaalo iz svekolikih svojih ideoloakih ograni enja. Autor dozvoljava optimalnom eti kom itatelju, iako je na neki na in zarobljen u govor Nurudinove samosvijesti, da d svoj kona an sud i svoje kriti ko tuma enje pripovjeda evih ideoloakih pogleda i postupaka. (Srebrenikovi 2004 : 33.) Sveenik-stvarnost i knji~evni lik Usmjeravanjem pozornosti s naratoloakog uvodnika prema konkretnoj svakodnevici, polazi se od opepoznate injenice kako je sveenik u svim religijama osoba iji je zadatak prinoaenje ~rtve u ime zajednice iji je duhovni voa te posredniatvo izmeu ljudi i bo~anstva i kao takav njegov odabir za glavni lik romana donosi sa sobom dodatnu dimenziju i stanovitu optereenost zbog slo~enosti takve uloge i samog polo~aja ato ga u druatvu ima. I Selimovievom i `otolinom junaku zajedni ka je prvotna smjernost u obavljanju postavljenih zadaa; oni su duhovnici ije je mialjenje i djelovanje neupitno, ali kod obojice se s vremenom javlja nesigurnost u vlastitu eti nost, snagu uvjerenja i narav pobuda, kao i spoznaja o pravoj ljudskoj prirodi. Tako e Nurudin izgovoriti istinitu, ali za svakog ovjeka, a posebice derviaa neugodnu re enicu kako je sve njegovo dovedeno u pitanje. Roman Dervia i smrt itav je zapravo Nurudinova osobna ispovijest, zapis u kojem se svijet i ljudi promatraju iz perspektive jednog ideologa ije prave karakterne osobine dolaze do izra~aja u trenutku prijelomnih ~ivotnih dogaaja ili, ato je i prirodno, u dodiru s ostalim likovima romana. Dervia Nurudin u tom je smislu znak koji predstavlja duboka pro~ivljavanja svakog ovjeka, proturje ja unutar ljudske prirode i dileme svojstvene ljudima u proalom, sadaanjem i buduem vremenu. Zapis o vlastitom ~ivotu koji naziva mukom razgovora sa samim sobom potreba je ostavljanja vlastitog traga u vremenu, ali i terapeutski postupak olakaavanja svijesti i savjesti te pokuaaj pojaanjavanja njemu nerazumljivih dogaaja i postupaka, odnosa meu ljudima i ~ivota samog, iji aktivni sudionik postaje tek u trenutku zato enja vlastitog brata nakon kojeg i nastupa temeljna promjena u njegovoj osobnosti. To cini no progledavanje kako ga je odredio Pervi, predstavlja po prvi puta buenje savjesti koja bi po svom pozivu trebala biti disciplinirana, odgovorna, duboko svjesna i prvenstveno ista, a koja sve to nije, ali u isto vrijeme, ono je otkrie ~elje za slobodom koja je pravo svakog ovjeka, teako ostvarivo, a u potpunosti nemogue. `otolin je glavni junak redovnik, isusovac, ija je osnovna du~nost da radi prema silama i vrsti svoga zvanja, bilo molitvom, bilo aktivnim djelima, da se ukorijeni i oja a Kristovo kraljevstvo u duaama i da se airi na sve strane. (Dokumenti prema II. Vatikanski koncil 1998: 161). Evaneoski savjeti Bogu posveene posluanosti, siromaatva i istoe Bo~ji su dar, a isusovac Had uspio se ogrijeaiti o sva tri, bilo djelomi no ili u potpunosti. Dragovoljno siromaatvo radi nasljedovanja Krista redovnici trebaju posebno njegovati, pri emu se ne misli isklju ivo na siromaatvo u materijalnim dobrima nego i u duhu, jer oni posjeduju svoje blago na nebu. Hadova je Dru~ba Isusova u `otolinom romanu suprotan primjer svemu tome. Po zavjetu posluanosti, redovnici Bogu prinose kao ~rtvu potpuno posveenje vlastite volje, stavljajui se u slu~bu svojoj brai u Kristu. Pravilo i konstitucije tako nala~u iskazivanje du~ne posluanosti redovnika svojim poglavarima, s ime `otolin junak ima problema jer zbog vlastitih uvjerenja ne mo~e prihvatiti mnoge stvari koje od njega Dru~ba o ekuje. Njegovo ustrajavanje u istoi najpostojanije je redovni ko na elo koje prakti no nikada nije dovedeno u pitanje, ali ga intimno opsjeda i duboko optereuje. Njegovo smjerno slu~enje Dru~bi Isusovoj kojom kao da nastoji opravdati vlastito postojanje na zemlji traje do trenutka kada zapo inje sumnja u vjeru, temeljno ~ivotno mjerilo, nakon koje Had ~ivotari, koprcajui se izmeu dosljedne slu~be Bo~je i zahtjeva koje stvarni ~ivot pred njega postavlja. Tako oba lika romana dokazuju kako je unutraanji sukob duhovne osobe stalan i neizbje~an jer su zbog svojeg poziva uvijek na odreeni na in pod pritiskom, a samim time je postizanje apsolutnog osobnog mira i sklada nemogue. ovjek, izvorni stvaratelj svijeta u kojem ~ivi, lako se pretvara u sredstvo djelovanja i potvrde odreenih sustava i ideologija ime one napadaju osobu, pori ui svoja, u po etku humana nastojanja koja se s vremenom pretvaraju u svoju suprotnost. Takvih pojava, na~alost, nije poateena niti religija, konkretno Crkva, ija je prvotna zadaa bila druatvena i duhovna obnova u svijetu, povezivanje ovjeka s ovjekom i njihovo zajedni ko posinovljenje u Bogu. Kao takva, ona bi trebala biti osloboena uskih okvira shvaanja i djelovanja, ali se to uvijek ne ostvaruje. Ovaj magistarski rad polazi od pretpostavke kako jedan vjerski oblik mo~e pogubno djelovati na ~ivot pojedinca kojega je i sam dio. ovjek je ~rtva reda u kojem je mo vlasti onemoguila bilo kakvu mogunost slobodnog ~ivljenja i izbora. Karakter redova u tom je smislu represivan, kako u ideoloakom smislu, tako i na osobnom, intimnom planu. Kao pripadnik jedne takve institucije, pojedinac je zako en u svom djelovanju, onemoguen u izra~avanju vlastite osobnosti i ni na koji na in se ne smije izdvajati iz strogo utvrenih okvira zajednice. Istovremeno, sputavan je i u svojim prirodnim, unutraanjim potrebama, ato se posebno isti e na intimnom planu, u odnosu prema suprotnom spolu. Promatrano iz takve perspektive i celibat se mo~e smatrati svojevrsnim pritiskom, ato je sna~no naglaaeno kod katolika. Kod muslimana je situacija druga ija, zbog ega je, primijenjeno na usporeivane romane, Selimoviev dervia u povoljnijem polo~aju od `otolinog isusovca. U Hangijevoj knjizi mo~e se pro itati sljedee: Svi muslimanski duhovnici nose bradu, a moraju da budu o~enjeni. Vjera toga doduae izri no ne zahtijeva, ali neo~enjen hod~a, kadija ili muftija ne bi u svome narodu mogao stei ugleda i povjerenja, niti bi ga narod u svojoj sredini rado gledao. (Hangi 1906: 27.) Ve od samih po etaka, kod katolika, isticani su brojni razlozi za spolnom uzdr~ljivoau duhovnih osoba; radi kultne istoe za obavljanje svete slu~be, ~ivota sveenika kao nasljedovanja samoga Krista, vee raspolo~ivosti za obavljanje posla koji navjeata evanelje, posebne karizme kojom djelatnici sakramenata posreduju viai duhovni ~ivot, ali i prakti nog razloga koji ima svoj korijen u celibatskom zakonodavstvu, a to je briga za crkveni posjed. Celibat je bio sigurno jamstvo kako sveenici nee imati nasljednika kojima bi mogao pripasti dio crkvenog imetka. Prva stoljea Crkve karakterizira uzdr~avanje od braka kao prihvaenog na ina ~ivota. Kako je Augustin smatrao da celibat ne smije biti usmjeren samo prema monasima, nego ga treba proairiti i na prezbitere, norma koja je kasnije postala pravilo u Latinskoj Crkvi propisala je da samo neo~enjeni muakarci mogu biti reeni za sveenike& (Glazier/Hellwig 1998: 133). Kasnije je odredba o celibatu za latinsko sveenstvo ponovno potvrivana na sinodama 1075., 1099., 1108. i mnogim drugima. Usprkos tome, srednji vijek bilje~i brojne primjere sveenika koji su otvoreno ~ivjeli sa svojim prile~nicama, a isti je slu aj i sa renesansnim biskupima i kardinalima. Zakonik iz 1983. godine isti e kako je prema propisanom obredu javno prihvaanje celibata uvjet za reenje u Crkvi zapadnog obreda. Problemi koji su se javili nakon II. vatikanskog sabora odnose se na razli ita pitanja vezana uz nedostatke celibata, a sve su glasniji komentari na mogue promjene zakona o obvezatnom sveeni kom celibatu u Zapadnoj Crkvi. Celibat se kroz stoljea dokazao jakim uporiatem Katoli ke crkve i krunom njezine osebujnosti, ali mu se ne mogu osporiti i odreeni nedostaci. Problem celibata disciplinske je naravi. Slu~beno objaanjenje sadaanjeg zakona ka~e da je ministerijalno sveeniatvo neodvojivo od celibata. Oni koji pri~eljkuju promjene odnedavna meu mnoatvom razloga isti u trenuta ne potrebe Crkve. Sredianje mjesto ato ga u ~ivotu Crkve ima euharistija tra~i da bude dovoljno sveenika koji e skrbiti za potrebe Crkve. Ako je celibat u tom pogledu smetnja, treba ga ukinuti, poru uju oni. (Isto: 930.) Motivacija Ovim ekskursom o likovima sveenika u stvarnom ~ivotu, o razli itim funkcijama unutar njihovih vjerskih zajednica, mo~emo teorijski uvid u problematiku likova zaklju iti raspravom o odnosu osobitoga lika sveenika prema drugim ljudima, odnosno prema zbiljskom svijetu. Ako je svaki lik samo izraz odnosa meu ljudima, a fiktivni svijet romana nije niata drugo do prikaz ljudskih odnosa kako meusobno tako i prema prirodi, a razumijevanje tih odnosa uvjetuje shvaanje karaktera, pa na in karakterizacije ne mo~e biti niata drugo do na in kako se konstituira fiktivan svijet romana (Solar 1980: 140). Ili joa odreenije: Roman je tako samo jedan na in izraza borbe pojedinca sa svijetom, a karakter u romanu svojevrstan je aspekt s kojeg takva borba mo~e biti shvaena i tuma ena na na in koji svaka epoha, svaki tip ovjeka i svaki pojedinac napose odreuju u okviru onoga ato uope mogu shvatiti i razumjeti. (Isto: 140.) Kako knji~evni tekst posredno upuuje na stvarni svijet i njegove pojedina nosti, odreeni fiktivni likovi, odnosno prema Peleaovom izri aju rekonstruirane narativne figure, slu~e za ozna avanje svijeta u kojem ~ivimo, a samim time i razumijevanju njegovih pojedina nosti. Zbog toga je mogue uspostaviti vezu izmeu likova sveenika u knji~evnom djelu i stvarnih sveenika u naaoj svakodnevici. To konkretno zna i kako glavni likovi usporeivanih romana ovog magistarskog rada, odnosno njihovo zna enje, mogu poslu~iti za ozna avanje izvanknji~evnih pojava, u ovom slu aju sveenika u stvarnom ~ivotu. Ono ato ulazi u likove sveenika kao struktura sociemskog niza, to je njihova isusova ka, odnosno derviaka funkcija. Narativne figure Hada i Nurudina oznaka su svake duhovne osobe i dokaz slo~enosti i te~ine njihove uloge na bilo kojem prostoru i u bilo koje vrijeme. Sememske sintagme poput pobune, izdvojenosti, moralnih dilema i raskola osobnosti jesu teme, kako bi rekli tematolozi, ali ne one koje su rekonstruirane jedinice teksta, odnosno narativne figure, kako ih ja imenujem, ili pak njihova svojstva, - ve novotvoreni znakovi kojima se iskazuju stanja u povijesnome, izvanknji~evnom svijetu. (Pelea 1999: 309-310). Svojim osobinama, zna enjem i postupcima slika `otolinog i Selimovievog junaka podudara se sa slikom sveenika u stvarnom ~ivotu. Na najairem planu sociemske figure, derviai i isusovci predstavljaju zna enjsku pozadinu misaonoj sintagmi tragi ne otuenosti suvremenog ovjeka uope. Uspostavljanje takve figure, na zanemarujui pri tome psihemsku i ontemsku, od velike je va~nosti jer pomou nje prepoznajemo druatvene pojedina nosti teksta, stvaramo socijalnu sliku i odreujemo stvarnost u kojoj ~ivimo. Upravo je ta druatvena funkcija duhovne osobe danas iznimno va~na, postajui sve viae instrumentaliziranom, a sve manje isklju ivo religiozno usmjerenom. Upotreba lika sveenika u knji~evnom djelu i njegova funkcija slijedi u iduem poglavlju ovog rada, s nekoliko primjera iz svjetske knji~evnosti tek nazna eno i opairnijim prikazom odreenih djela iz podru ja ju~noslavenskih knji~evnosti. Lik sveenika u svjetskoj knji~evnosti Uvod Kada se prvi puta u svjetskoj knji~evnosti pojavljuje lik sveenika, odnosno duhovne osobe, teako je sa sigurnoau odrediti. Sigurno je kako bi jedno takvo istra~ivanje, pojedina no po nacionalnim knji~evnostima, bio dugotrajan i slo~en posao, ali nesumnjivo se takav lik u knji~evnom tekstu izravno ili tek nazna eno pojavljuje, ato dokazuje kako je tijekom vremena poticao i joa uvijek poti e maatu i zanimanje brojnih autora. Krene li se daleko u proalost, sti~e se do Aurelija Augustina koji se smatra najplodnijim i najsvestranijim kraanskim piscem i jednim od duhovnih autoriteta srednjega vijeka. Po evai s tim razdobljem, ini se zanimljivim spomenuti ga, jer ~ivotopis tog biskupa ispisuje pri u kojom se bavio i naa Gunduli, o sagrjeaenju, spoznaji i pokajanju, slu aj poznat svakom ovjeku i u kojem se svi lako prepoznajemo. Boccacciov Decameron do arava lepraavo renesansno ozra je koje demistificira likove Bo~jih slugu, sveenika i redovnica, pri ajui otvoreno o njihovim ljubavnim pustolovinama i u~ivanju u zabranjenom vou. Hugo svoj roman Zvonar crkve Notre Dame gradi na ljubavnom trokutu iji je sudionik jedan sveenik, koji e svoju fanati nu odba enu ljubav pretvoriti u okrutnost. Roman Braa Karamazovi F.M. Dostojevskog kritika smatra iznimno va~nim, izmeu ostalog zbog mogunosti razumijevanja cjelokupnog religioznog smisla povijesti i svijeta; posjet samostanu nakon sinovljeve smrti i susret sa starcem Amvrosijem, poslu~io je njegovom autoru kao prototip za starca Zosimu iz romana, ijim posljednjim rije ima pokuaava pobiti bogohuljenje i anarhizam, odnosno donosi kritiku tadaanjih prilika u Rusiji. Gidova Pastoralna simfonija donosi (opet) pri u o razapetosti, ovoga puta protestantskog pastora, izmeu strasti i du~nosti, odnosno vlastite obitelji i zabranjene ljubavi koja zavraava tragi no. Odnosom duhovne i tjelesne strane ljudskog bia i njihovim utjecajem na ljudski ~ivot bavi se suvremeni Hesseov roman Narcis i Zlatousti ijim prikazom i zavraava ovaj kratki pregled iz svjetske knji~evnosti. Aurelije Augustin: Ispovijesti Njegove Ispovijesti predstavljaju po etak moderne europske autobiografije; u djelu koje je pisao deset godina ispovijeda vlastiti ~ivot, intimne drame i osobno obraenje na kraanstvo, analizirajui s vremenskim odmakom nekadaanje postupke i razmialjanja. Za njihovo razumijevanje va~no je uo avanje dvije pretpostavke. Jedna je autorova temeljna iskrenost prema ~ivotu i samome sebi, neovisna o konvencijama i druga, nakon obraenja, do~ivljena sigurnost o stvarnom djelovanju Bo~je milosti kojoj pripisuje plan itavog svog ~ivota. Tako Ispovijesti osim autobiografije predstavljaju hvalospjev Bogu, ijim zazivom i zapo inje njegovo djelo. (Augustin 2002: 300). Da je gorljivi kraanin i biskup iz Hipona o neobuzdanim danima iz svoje burne proalosti imao ato za rei, u to ne treba nimalo sumnjati: Hou da se podsjetim na proale svoje sramote i putene pokvarenosti duae svoje, ne zato ato bih ih ljubio, nego da uzljubim tebe, Bo~e moj& Osmjelih se i podivljah u prevrtljivim i mra nim ljubavima; nestade moje ljepote i postadoh trule~ u o ima tvojim, dok sam se sviao sebi i ~elio se sviati o ima ljudskim& Iz blatne po~ude puti i vrtloga mladosti puaile su se magle zamagljujui i zamra ujui srce moje, te se nije mogla razlikovati vedrina iste ljubavi od magluatine niske pohote& Gdje sam bio i kako sam daleko bio prognan od slasti doma tvoga u onoj aesnaestoj godini svoje tjelesne dobi, kad je ludost po~ude uzele vlast nada mnom i ja joj se objeru ke predao, po~ude slobodne po ljudskoj sramoti, ali nedopuatene po tvojim zakonima? (Augustin 1999: 31-32.) Giovanni Boccaccio: Decameron Djelo koje je ozna ilo prekid sa srednjovjekovnim predrasudama i nagovijestilo novi pogled na svijet i ovjeka je Boccacciov Decameron, nastalo u 14. stoljeu kao plod svestrana ~ivotnog iskustva i neposredna dodira sa ~ivom i bujnom firentinskom sredinom ( ale/Zori prema Boccaccio 1999: 397). Usprkos uvodu u kojem se realisti no opisuje poaast crne kuge koja je poharala Firenzu 1348. godine, djelo je pohvala snazi mladosti, inteligenciji i slobodnom prirodnom nagonu. Rije  je o zbirci od stotinu novela, uokvirenoj pri om o kugi koja je prisilila tri mladia i sedam djevojaka da napuste grad i krate vrijeme naizmjence pripovijedajui zanimljive pri e. Razli itog ozra ja i sadr~aja, naj eaa im je tema tjelesna ljubav, izrugivanje ljudskoj gluposti, stjecanje materijalnog bogatstva i osuda svake dvoli nosti, osobito religiozne. Stvorivai veliki broj likova iz svih druatvenih slojeva i najrazli itijih sredina, autorove se moralne poruke uvijek mogu protuma iti kao obrana svega ljudskog, prirodnog i iskrenog, osloboene la~nog morala, osobito u nagonskom ~ivotu i tobo~njoj istoi, o emu najbolje svjedo e komi ne pustolovine sveenika, redovnica i redovnika. (Isto: 403). Tako se u Decameronu mo~e primjerice itati o }idovu koji boravei na papinskom dvoru spoznaje svu pokvarenost tamoanjeg sveenstva i zaklju i da od najviaega do najni~ega svi redom na najne asniji na in grijeae bludno, i ne samo na naravni na in& i da uz blud, baa kao divlje ~ivotinje, viae slu~ahu trbuhu nego duhu. (Boccaccio 1999: 45), o redovnicama koje spavaju sa vrtlarom svog samostana i govorahu mu najprostije rije i na svijetu mislei da ih on ne uje (Isto: 188), o sveenicima koji odr~avaju ljubavne veze s djevojkama i gospoama uvjeravajui ih kako oni to rade bolje nego drugi ljudi (Isto: 119), o nevjernim ~enama, ljubomornim mu~evima, domialjatim pojedincima i glupim, neinteligentnim ljudima. Osnovni je zadatak tih Boccacciovih likova otvaranje novih vidika prema renesansi i napuatanje starog; izvrgavanje ruglu ne u ovom slu aju religioznih osjeaja ve ljudske gluposti u svim njezinim oblicima, s vjerom kako ovjek vlastitom snagom, inteligencijom i sposobnostima mo~e kvalitetno i ispunjeno pro~ivjeti ~ivot, osloboen krutih srednjovjekovnih shvaanja. Victor Hugo: Zvonar crkve Notre-Dame U opusu jednog od vodeih francuskih knji~evnika Victora Hugoa, isti e se povijesni roman Zvonar crkve Notre Dame. Pisan u stilu i duhu romantizma, prikazuje raznolik i intenzivan ~ivot srednjovjekovnog Pariza s kraja 15. stoljea, koji se odvija oko znamenite katedrale, simbola neprolazne umjetnosti, dok je kratkotrajno i prolazno sve ato je ljudsko i zemaljsko. To je djelo ljudskih strasti, pri a o tri nesretne ljubavi i posljedicama koje su one izazvale. U prelijepu Ciganku Esmeraldu zaljubljeni su grbavac Quasimodo, zvonar crkve Notre Dame, lijepi kapetan Phoebus i arhiakon Claude Frolo, ovjek koji je Quasimoda, nekadaanje siro e, posvojio i nau io svemu nu~nom za ~ivot. Nakazni zvonar dobre duae postao je simbol tragi nog poraza iskrenih ljudskih vrijednosti pred onim povranima; njegovo nastojanje ukazivanja la~nog sjaja vanjske ljepote Esmeraldi bilo je bezuspjeano jer je njezina ljubav prema Phoebusu, iji su osjeaji prema njoj kratko trajali, bila kona na i isklju iva, ali je istovremeno Quasimodu podarilo osobinu svojstvenu samo rijetkima; voljeti nesebi no i bezuvjetno, bez obzira na spoznaju da taj osjeaj nikada nee biti uzvraen. Ljubavno mu enje sveenika Clauda Frola, proizialo iz nemogunosti savladavanja nedozvoljenih osjeaja prema lijepoj Ciganki, kao i njezino odbijanje, pretvorit e ga u duhovnu nakazu ija se bolesna ljubav pretvara u svoju suprotnost, okrutnost i nemilosrdnost, uz spoznaju uzaludne potroaenosti vlastitog ~ivota. Ovaj sveatenik mrka lica i airokih lea osuen dotle na strogu ednost manastirsku, drhtao je i gorio pred ovim nonim prizorom ljubavi i sladostraaa. Gledajui mladu i lijepu djevojku, koja bijaae ostavljena na milost i nemilost ovom strasnom mladiu, on osjeti kako mu rastopljeno olovo te e po ~ilama. U njemu se dogaalo neato neobi no. Njegovo oko gledalo je sa sladostrasnom ljubomorom Cigankinu nagotu. (Hugo 1977: 285). U trenutku kada Esmeraldi priznaje svoju zabranjenu ljubav, on ne samo da nije sveenik, nego osoba izbezumljena od strasti, gotovo na rubu dostojanstva: Oh, voljeti jednu ~enu! Biti sveatenik! Biti predmet mr~nje! Voljeti je svom straau duae svoje, osjeati da je pravo bla~enstvo dati za njen najmanji osmijeh svoju krv, svoju utrobu, svoje dobro ime, svoje spasenje, besmrtnost i vje nost, ~ivot na ovome i onome svijetu& grliti je i danju i nou u svojim snovima i svojim mislima; vidjeti je zaljubljenu u jednu vojni ku livreju, a moi joj ponuditi samo gadnu sveateni ku mantiju koje se ona boji i gnuaa& Gledati to tijelo ije vas obline sa~i~u, te grudi koje imaju toliko dra~i, to meso kako obamire i crveni pod poljupcima drugoga& Smiluj se, djevojko, smiluj se na mene! (Isto: 315.) Da je Hugo tijekom ~ivota mijenjao svoje religiozne stavove, dokazuje i njegovo udaljavanje od katolicizma i sna~an antiklerikalni stav koji se dobro mo~e ia itati i preko lika negativnog sveenika ovog romana. Fjodor Mihajlovi  Dostojevski: Braa Karamazovi Najvei roman Dostojevskoga Braa Karamazovi pripada visokom ruskom realizmu i u njemu se autor bavi mnogim problemima i temama; sastoji se od etiri radnje pri emu se prva mo~e ozna iti pojmom karamazovatina; to je pia eva ideja dvostrukosti ljudske prirode, podvojenosti na svjesni i podsvjesni dio li nosti i iz nje proizlaze osnovni sukobi meu likovima romana. Druga i najopse~nija je kriminalisti ko-psiholoaka koja se bavi ubojstvom starog Karamazova, istragom o po injenom zlo inu i suenju Dmitriju Karamazovu, a trea religiozno-filozofskog karaktera s dvije opre ne ideje ovjekove sudbine; jednu ini parabola o velikom inkvizitoru, a drugu rasprava starog monaha Zosime i Aljoae Karamazova. Jedna je od monahovih univerzalnih poruka je i ova: Vjeruj do kraja, pa ma i svi na svijetu skrenuli s pravog puta, a ti jedini ostao na njemu: prinesi i tada ~rtvu i hvali Boga, ti koji si jedini ostao. A ako se dvojica takvih naete, onda ete ve biti sav svijet, svijet ~ive ljubavi, zagrlite se nje~no i hvalite Boga: premda ste samo dvojica, o itovala se njegova istina. (Dostojevski 1997: 343). etvrta je radnja socijalnog karaktera; pri a o sudbini obitelji kapetana Snjegirjova. Roman je zamialjen kao studija karaktera triju sinova starog Fjodora Karamazova, Dmitija, Ivana i Aljoae, ali i njihovog polubrata Smerdjakova, ali Legenda o velikom inkvizitoru predstavlja jedan od klju eva ovoga romana izri aja. (Flaker 1975: 328), a Nikolaj Berajev u svojoj knjizi Ruska religijska filozofija i F.M.Dostojevski govori o njoj kao bogonadahnutoj, isti ui kako sadr~ava sve niti religioznog smisla druatva i povijesti. (Berajev 1982: 49). Iako je u Legendi vidljiv autorov kriti ki stav prema katolicizmu, njezina je tema znatno opse~nija, u njoj se skrivaju najdublja proro anstva koja se odnose na sudbinu itavog ovje anstva i otkrivaju nove religiozne istine (Isto: 51): Osvrni se oko sebe i sam prosudi, evo, proalo je odonda petnaest stoljea, a pogledaj ih malo bolje: koga si to uzdigao do sebe? Kunem ti se da je ovjek stvoren slabiji i nedostojniji nego ato ti mislia! Mo~e li on zaista u initi ono ato si Ti u inio? Cijenei ga previae, postupio si kao da si prestao osjeati suut prema njemu jer si previae od njega zahtijevao  i tko to, onaj koji je ovjeka zavolio viae od sama sebe! (Dostojevski 1997: 276), kao ato je autorov opus u cjelini svojim prodorom sve do ljudske podsvijesti i prikazivanja egzistencijalne osamljenosti modernog ovjeka sna~no djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljea. (Koauti-Brozovi 1989: 197.) Andre Gide: Pastoralna simfonija Svoju Pastoralnu simfoniju Andre Gide napisao je 1919. godine; kritika je sklona o njemu govoriti kao o piscu osebujnog i neujedna enog djela koje je izazivalo uenje i nerazumijevanje kod suvremenika, ali je udarilo pe at na nekoliko uzastopnih knji~evnih naraataja& kao i to da su njegova djela raznolika, nedore ena, nepotpuna sama za sebe i tek u cjelini i povezanosti s pia evom li noau dobivaju svoj puni smisao. (`afranek 1982: 651). Izjava samog autora kako svojim djelom ne ~eli izazvati suosjeanje kod itatelja ve uznemiriti, doslovno je primjenjiva i na ovu knjigu u kojoj se jedan protestantski sveenik o ajni ki bori protiv iskuaenja zabranjene ljubavi. Pastor iz planinskog sela posvoji slijepu djevoj icu Gertrudu, koja osim ato je slijepa, ne zna niti govoriti jer je godinama ~ivjela u potpunoj izolaciji pa su sveenikovi napori za njezinom socijalizacijom iznimno veliki i to izaziva nezadovoljstvo njegove ~ene Amelije jer vlastitoj djeci nikada nije posveivao toliku pa~nju. Gertruda s vremenom izrasta u lijepu i inteligentnu djevojku i on se u nju zaljubljuje, ali istovremeno se djevojka svia i njegovom sinu Jacquesu zbog ega ga ljubomorni pastor optu~uje kako samo ~eli iskoristiti djevojku i razdvaja ih. Nakon skrivanja pod maskom kraanskog milosra i Gertrudinog priznanja da ga voli, pastor iako o~enjen, spoznaje kako je priroda njegove strasti potpuno druga ije prirode: Dr~ao sam je dugo u zagrljaju, pripijenu uza se. Nije se branila ni jednim pokretom, a kada je digla elo prema meni, usne su nam se srele. (Gide 1952: 72), kao i opravdanje: Ako je granice u ljubavi, ona ne dolazi od tebe, Bo~e moj, nego od ljudi. (Isto: 72). Nakon operacije Gertruda progleda, ali srea zbog povratka vida biva pomuena spoznajom kako je po inila grijeh nakon ato je vidjela tugu na Amelijinom licu kojem je sama uzrok. Ne vidjevai izlaza iz neugodne situacije u kojoj se naala i optereene savjesti zbog unesreenja drugih, izvrai samoubojstvo, a Jacques prelazi na katoli anstvo i zaredi se, ime je pastor izravno ka~njen zbog svoje la~ne humanosti i nemogunosti sputavanja vlastite prirode. Hermann Hesse: Narcis i Zlatousti Roman Narcis i Zlatousti Hermanna Hessea pri a je o razli itim ~ivotnim putovima i pogledima na svijet redovnika Narcisa, okrenutog isklju ivo duhovnom i Zlatoustog, umjetnika koji svojim umjetni kim radom ~eli ovjekovje iti svjetovno i konkretno vidljivo ato ga okru~uje. U tom djelu posebno dolaze do izra~aja dvije temeljne preokupacije koje obilje~avaju itavo autorovo knji~evno stvaralaatvo; prva je opreka izmeu duhovnog, odnosno misaonog i tjelesnog, ulnog na ina ~ivljenja, a druga odnos umjetnika prema ~ivotu koji je obilje~en stalnim proturje jem koje umjetnik do~ivljava zbog razapetosti izmeu svega ato ~ivot pru~a i odricanja koja mu nala~e njegovo stvaralaatvo. (}mega  1974: 205). Neobi no prijateljstvo koje se razvija izmeu Narcisa i Zlatoustog podsjea na Selimovieve junake, ono izmeu derviaa Nurudina i lutalice Hasana. Prirode tvoje vrste, one s jakim i nje~nim osjeajima, nadahnuti, sanjari, pjesnici, zaljubljenici gotovo su uvijek nadmoniji od nas duhovnjaka. Vaae je podrijetlo maj insko. Vi ~ivite u obilju, vama je dana snaga ljubavi i umijee do~ivljavanja. Mi duhovnjaci, iako se ini kako mi vas ostale esto vodimo i vladamo vama, ne ~ivimo u obilju, ~ivimo u suai. Vama pripada bogatstvo ~ivota, vama pripada voni sok, vama pripada vrt ljubavi, lijepa zemlja umjetnosti. (Hesse 1997: 43), opisuje Narcis Zlatoustovu prirodu koju je dobro razumio unato  suprotnostima jer je ona bila njegova druga, izgubljena polovica, a istovremeno dokaz kako itav bitak po iva na dvojnosti, odnosno suprotnostima. Lik sveenika u ju~noslavenskim knji~evnostima Uvod Iako se u ju~noslavenskim knji~evnostima lik sveenika, odnosno duhovne osobe u pojedinim knji~evnim djelima povremeno javljao i prije, njegovo ozbiljnije prou avanje mo~e se pratiti od razdoblja realizma, iji se tragovi kod nekih autora mogu prepoznati ve krajem prve polovice 19. stoljea. U ovom magistarskom radu su izdvojena odreena djela iz hrvatske, slovenske i srpske knji~evnosti u kojima se takav lik javlja, a sve s namjerom kratkog osvrta na samo djelo popraeno knji~evnom kritikom i pokuaaja odreivanja funkcije koju takav lik sa sobom donosi. Rije  je o romanu Bakonja fra  Brne Sime Matavulja, romanu Pop ira i pop Spira Stevana Sremca, noveli Legenda Miloaa Crnjanskog, romanu Plebanus Joannes i noveli Thabiti kumi Ivana Pregelja, pripovijetkama Ive Andria U musafirhani, U zindanu, Ispovijed i Kod kazana, drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krle~e i drami Glorija Ranka Marinkovia. Kova ieva Ladanjska sekta prema Lazarievoj `kolskoj ikoni Kao uvod u ovakvu problematiku na podru ju ju~ne slavistike mo~e poslu~iti Bar eva usporedba Kova ieve Ladanjske sekte i Lazarevieve `kolske ikone, meu kojima postoje mnoge sli nosti i u idejnoj osnovi i pojedinostima. Tema obje novele gotovo je ista: seoski sveenik kao duhovni vladar u selu, i seoski u itelj kao nosilac novih ideja. (Barac 1962: 73). Odreeni uspjeh u airenju novih ideja, darvinizma, pozitivizma i socijalizma posti~u obojica u svojim sredinama, jedan u srpskom selu, a drugi u hrvatskom pokraj Sutle, ali na kraju sva njihova nastojanja zavrae nesreom. Lazarevi prikazuje idili no selo koje sretno ~ivi pod vodstvom svoga popa koji je nositelj najpozitivnijih ljudskih osobina: mudrosti, pravednosti i altruizma, a sve u funkciji airenja korisnih druatvenih ideja i za poboljaanje eti kih normi ~ivota. (Gr evi 1977: 11). Njegov je utjecaj na seljake velik jer rije  je o osobi koja se zna pribli~iti obi nom malom ovjeku, ima razumijevanja za njegove probleme, jednostavan je, ne pokazuje ~elju za izdvajanjem i najbolje se osjea meu ljudima iji je duhovni pastir. Takav sveenik predstavlja ideal kojem bi trebala te~iti druatvena zajednica koja bi u jednom savraeno ureenom svijetu ~ivjela skladno, bez ljudskog otuenja, meusobnih sukoba i druatvenih potresa. (Isto: 11). Dolazak u itelja nakratko selu donosi nemir; kao suprotnost idealiziranom popu, u itelj je prikazan kao predstavnik zla u ljudskom obli ju pri emu je opreka izmeu ta dva lika politi ki obojena; idili ni mir patrijarhalnog sela iznenada je potresen nemirima novog doba koje izazivaju obrazovani pojedinci. S druge strane, Kova ievo je selo bogato negativnostima, pokvarenoau i neznanjem, a ~upnik u njemu osoba osvetoljubiva, ohola i netakti na. Njegov seoski ~upnik nije Lazareviev idealni pop koji praata i svojim protivnicima, nego ovjek koji s mr~njom i osvetom progoni svakoga koji se usudi da dirne u ono od ega on ~ivi& (Barac 1962: 75). Na Kova ievom je seoskom u itelju neugodan zadatak rada na airenju novih misli u selu, odnosno osnivanje socijalisti ko-darvinisti ke sekte pri emu e se sukobiti i sa ~upnikom. Namjera je oba autora bila na problematiziranju prodora novih ideja u hrvatsko i srpsko selo u razdoblju realizma i posljedica koje su one izazvale. Simo Matavulj: Bakonja fra Brne U po etku zamialjen kao pripovijetka, Bakonja fra-Brne je tijekom pisanja prerastao u humoristi ki roman o ~ivotnom putu jednog fratra u kojem je autor iznio mnoatvo crta o ovjeku i njegovom karakteru. Opisujui ~ivot jednog katoli kog samostana, ali i seoski ~ivot oko njega, autor je obuhvatio cio ~ivot dalmatinski, sve stale~e i narod obiju vjera. (Dereti 1990: 186), i otkrio pravu istinu o sredini u kojoj vladaju la~ni asketizam, licemjerna pobo~nost, odavanje svjetovnim u~icima te briga za vlastito tijelo i odijelo. Iako se ni u tim uslovima ne ponaaaju svi isto-neki po ceo dan dremaju, neki se mole, neki itaju, a neki preska u preko manastirskih zidova u pohotljivoj potrazi za zabavom - svi nose o~iljke otuenosti i pustoai manastirskog ~ivljenja. (Jovi i 1988: 206). Njemu je sna~no suprotstavljen ~ivot ljudi iz naroda koji su pro~eti osjeajem ~ivotne radosti, bistrog duha i zdrave pameti te puni vitalnosti. Okosnicu pri e ini dolazak dvanaestogodianjeg dje aka Ive Bakonje Jerkovia u samostan kako bi pod nadzorom strica fra Brne zavraio akolu i nastavio svetu lozu Jerkovia koja stoljeima daje redovnike-franjevce. Kao ato je veina njih doala u samostan ne iz religioznih pobuda ve su sveeni ko zvanje odabrali kao unosan poziv, voeni materijalnim interesom, tako i fra Brnin neak, karakterom i temperamentom bez ikakvog osjeaja za duhovni poziv, stjecajem okolnosti prihvaa svoju sudbinu, prilagodi se samostanskom ~ivotu i nakon stri eve smrti biva zareen i dobije svoju ~upu, ali ~ivi i dalje u skladu sa svojom nesputanom naravi, nemiran, sklon grijehu i odavanju ~ivotnim u~icima, ato uklju uje i ljubavni odnos sa ~enom, (Gr evi 2005: 58,66), prvo s Jelkom, a nakon zareivanja i Cvitom koja mu postaje ljubavnicom. Ovako je opisano buenje Bakonjinih ljubavnih osjeaja prema djevojci: Zadugo, im bi Bakonja otvorio o i jutrom, milina bi mu ispunila grudi i on bi pohito ka prozoru da otpravi prvi pozdrav njojzi preko vode, znajui pouzdano da i ona o njemu misli im se probudi. Nije rijetko bivalo da on, kroza zimnju kiau, kroz proljetnju maglu, ugleda u daljini kao njeki mali kameni kip, a on je znao da su o ice toga kipa uprte ka manastiru, da uzdasi lete k milom Bakonjici, da se ruke savijaju grlei njegovu priliku, te bi se i Bakonji suze zavrtjele i, pro~et onijem milijem osjeanjem, sve ato raaae, raaae kao u bunilu. Poslije podne, kao ato sunce rasprai maglu, tako bi on snagom svoje volje razvedrio svoju glavu, te znaaae da amigne neopa~en preko vode. (Matavulj 1988: 160  161.) Prikazujui ga u djetinjstvu i mladosti, mogue je pratiti raanje svih njegovih zanosa i razo aranja koji su karakteristi ni u ~ivotu svakog ovjeka. Likom Bakonje autor je demistificirao sveeni ki poziv, ali i predstavio ovjeka koji je u dubini svoje duae svjestan promaaenosti odabira ~ivotnog puta koji ga prati itav ~ivot. U sredini obilje~enoj oatro suprotstavljenim odnosom katoli kog (kraani) i pravoslavnog (rkai) stanovniatva, koji je posljedica njihovog opre nog svjetonazora, na ina ~ivota i sustava vrijednosti, pripovjeda evo je stajaliate neobjektivno jer katoli ku skupinu uglavnom opisuje negativno, a pobjeda je uvijek na strani pravoslavne koja je nositelj iznimnih svojstava. (Gr evi 2005: 61). Zbog simpatija prema Bakonji u kojem je prepoznao neke osobine njemu suprotstavljene skupine, pripovjeda  ga je pribli~io liku pravoslavnog sveenika Ilije, ijim je susretom taj optereeni odnos dviju strana u inio ne samo snoaljivim nego je i nazna io mogunost iskrenog prijateljstva. Stevan Sremac: Pop ira i pop Spira U romanu Pop ira i pop Spira, Sremac prikazuje svijet vojvoanskog sela i u njemu borbu dvije sveeni ke obitelji oko istog mlado~enje. Taj je roman ina e potpuno uklopljen u dominantne realisti ke tokove vremena (Gr evi 2005: 29), jer je Sremac jedan od onih autora srpske knji~evnosti kod kojih se osjea odreeno dvojstvo izmeu romanti kog i realisti kog knji~evnog pristupa. (Isto: 29). Dolazak mladog u itelja u selo izaziva veliko zanimanje kod obitelji pop ire i pop Spire, poglavito njihovih ~ena, popadija, koje u mladiu vide odli nu priliku za svoje keri, Melaniju i Julu, poduzimajui sve ato je u njihovoj moi ne bi li ga pridobile na svoju stranu, ne birajui pri tome sredstva u savladavanju protivnika, doju eraanjih prijatelja. U toj e borbi pobijediti pop irina ker Melanija, poduzetna i obrazovana djevojka, melankoli na i sklona sanjarenju, ali e se kasnije pokazati kako nije bila dobar izbor i bolja prilika jer e ju potpuno zasjeniti zdrava, jedra, jednostavna Spirina ki Jula kojoj je kuhinja kraljevstvo i koja e svome mu~u izroditi mnogobrojno zdravo potomstvo. (Isto: 41). Posljednje poglavlje tog humoristi nog romana ini sentimentalna epizoda o susretu u itelja Pere i Jule u kojoj on shvaa svoju pogreaku oko izbora supruge i loau procjenu djevojaka. Ovim romanom Skerli je dao vjernu sliku poluinteligentne malograanske sredine koju predstavljaju dva paroha s popadijama, njihovo samodopadno isticanje sebe i svoga, podcjenjiva ki stav prema drugima, potreba da se bude bolji i uspjeaniji od ostalih, kao i pohlepnost za novcem i drugim materijalnim stvarima, dakle sve ono ega bi se crkvene starjeaine trebale kloniti i suprotno tome, slu~iti za primjer. Miloa Crnjanski: Pri e o muakom (Legenda) Radnja novele Legenda smjeatena je u Shakespeareovo doba u Engleskoj. Mladi fratar Lodovico, sin du~da i Venecijanke koja je zbog ljubavnika napustila obitelj, bavi se znanoau, duboko prezirui ~enski rod. Njegova bi mizoginija bila uvjerljiva, a sposobnost samokontrole i odolijevanja iskuaenjima zadivljujua kad na kraju takav uzoran duhovnik ne bi zavraio meu ba vama s najgorom bludnicom pristaniata. U razvratnom okru~enju kraljevskog dvorca u kojem nezasitna kraljica orgija sa svojim dvorjanima, savjetnicima, dvorskim damama i sveenicima, a oni opet meusobno, fratar Lodovico odbija bilo kakav dodir sa ~enama ato joa viae podgrijava maatu ljudi, tjerajui ih da mu dovode ~ene, djevojke pa i svoje vlastite keri. Lodovico je opisan ovako: Bio je grdan kao stup u hramu Svetog Marka pred kojim se zavjetovao da e do smrti prezirati ~ensko telo. (Crnjanski 1973: 148). Nemoralnost brojnih uvara udorea, crkvenih ljudi, vrijedi i za kraljicu. Izazvana fratrovom upornoau u odbijanju ~ena, ona mu se besramno nudi, pokuaavajui ga zavesti na sve mogue na ine, na ato je on potpuno neosjetljiv. Njezina nametljivost i navaljivanje razbjesne mladia i on joj s mnogo mr~nje otkrije svoje neprijateljstvo prema ~enama, isti ui pri tome ponos ato je muakarac: Ne znaa li ti da je Isusovo telo smradno od kose Marije Magdalene? Da sam ~ena, ja bih se bacio psima, da me raznesu na komade. Jer sve, ato je svoje ~ile zarilo u ~ensko telo, razgranalo se u krune stida i srama. Ja sam muako i to je moj ponos. uj me! (Isto: 154.) Dio Lodovicove odbojnosti prema ~enama potje e od izdaje vlastite majke, injenice da je zbog svojeg nagona i slijepe strasti napustila mu~a i dijete. Ipak, ono se~e joa dalje, preko obraene grjeanice Marije Magdalene do Adama i Eve. To religiozno poimanje grijeha ono je ato u sebi nosi fratar Lodovico. Eva je prva ~ena, prva supruga i majka svih ljudi, ali i sudionik u prvom grijehu, atoviae, u njemu joj pripada po etna uloga jer je potaknuta zmijom, navela Adama na otkazivanje posluha. Prve slutnje javile su se kod Lodovica privianjem vlastite majke koja mu se ispovijeda, otkrivajui svoju slabost prema tjelesnim u~icima i potrebi za muakim tijelom ato je, po njezinom uvjerenju, prirodno uroeno svakoj ~eni: Iala sam od pristaniata do pristaniata i nisam bila gladna, ni ~edna, nego ~udna muakog& Vrati se ~eni, ato vi e za tobom! Kruh je ne mo~e zasititi, voda je ne mo~e napojiti, nego telo tvoje muako& Ja te ne rodih zvezdama, ni ma evima, ni narodima, ni slavi, ni pobedama. Rodila sam te da budea ~eni na slast i veselje& (Isto: 157.) Lodovico, poni~en kralji inim udarcem posred lica i duboko uvrijeen dolazi do pristaniata gdje mu prilazi prljava, neugledna bludnica. Kad vide mladia, pade pred njim i po e mu ljubiti i ujedati po~udno noge& Eno tamo meu buradima mi je gnezdo, hodi, hodi& ne moraa platiti& (Isto: 159). A fratar kao da beae pobesneo, tr~e je u naru ja svoja. Ona vrisnu od slasti i ujede ga pod grlo i na nju kapaae njegova crna krv. (Isto: 160.) Zavraetak je iznenaujui s obzirom na Lodovicova ~ivotna uvjerenja, ali razumljiv uzevai u obzir spolnost kao bioloaku zadanost ovjeka. Nakon niza iskuaenja i odolijevanja napastima, Lodovico e podlei nagonu, pogaziti svoje stavove i izjedna iti se s ostalim ljudima. Ovakav je lik dokaz koliko je bezuspjeaan pokuaaj poricanja osnovnih potreba svakog ~ivog bia u njegovoj te~nji za drugim ovjekom pa je i njegov tobo~nji altruizam u izjavi kako nikog ne voli ve mrzi, ali se sa~alio dok objaanjava kraljici kako je mogao zavraiti s bludnicom, sasvim zanemariv. Ivan Pregelj: Plebanus Joannes i Thabiti kumi Kad se govori o slovenskom knji~evniku Ivanu Pregelju, redovito se naglaaavaju dvije injenice: da je bio katoli ki i ekspresionisti ki pisac. Autori Slovenske knji~evnosti Ivan Cesar i Jo~e Poga nik isti u kako su upravo europski ekspresionizam i socijalni realizam ostavili najvei utjecaj na slovensku knji~evnost, a Pregelja, uz joa nekoliko pisaca (Gradnik, Bevk, Kozak i drugi) svrstavaju u vrlo nejedinstvenu skupinu starijih pisaca& u ijim se djelima najsna~nije osjea utjecaj moderne i ekspresionizma. (Cesar/Poga nik 1991: 141.) Odrastajui u domu ~upnika (rano je ostao bez roditelja) i od malih nogu predodreen za sveeni ko zvanje (nikada nije postao sveenik), oblikovao se u ozra ju katoli ke tradicije i moi, ato se kasnije sna~no odrazilo na njegovu osobnost i knji~evno stvaranje. Suprotnosti u ovjeku, sukobi s konvencijama, druatvom, osobni unutarnji sukobi, katoli ko shvaanje grijeha, odnos duha i tijela bili su za Pregelja stalan izazov o kojem je mnogo razmialjao, analizirao ga i prenio na podru je knji~evnosti. Neka njegova djela izazvala su javnu sablazan i do~ivjela oatre kritike; usudio se posumnjati u dotad nedodirljive i neoborive istine, progovarajui kroz lik sveenika o njegovom unutraanjem ~ivotu, skrivenim nagonima, razapetostima izmeu tijela i duha, svega onog ato nije nepoznanica i jednoj duhovnoj osobi. Prema katoli kim shvaanjima, grijeh je grijeh i on je jasan. Kad sveenik pomisli na ~enu, onda je to grijeh i za to nema nikakvih opravdanja. Pregelj je razmialjao druga ije. Pomou glavnih likova gore spomenutih djela, ~elio je prikazati isti grijeh, odnosno onaj koji usprkos kraanskim nazorima Bogu nije neugodan i koji ga ne vrijea. Plebanus Joannes Glavni lik romana Plebanus Joannes je tolminski vikar Janez Potrebuje~. Samo ime upuuje na ovjeka koji je vje no ~eljan tjelesnog dodira i kome se danju i nou priviaju ~ene, prvenstveno njihova tijela. U slu aju obi nog ovjeka to ne bi bio problem kad se iza tog imena ne bi skrivao sveenik, Bo~ji sluga, plebanus Joannes. U takvim okolnostima, dolazi do drame, neminovnog sukoba izmeu putenog i tjelesnog Janeza Potrebuje~a i svetog i duhovnog plebanusa Joannesa, obojice u istoj li nosti. Neumoljivog i oatrorje ivog, ali uzornog sveenika Janeza uznemiruje dvadesettrogodianja djevojka Katrica, nezakonita ker vikara de Menezeisa, njegovog suparnika (opet sveenik), koju je Janez uzeo pod svoje okrilje nakon maj ine smrti. Odrastajui, djevojka poti e sukob u sveeniku koji se prije ili kasnije morao dogoditi jer je takva podvojenost tijela i duha prirodna i uvjetovana razli itim sastavnicama naaeg bia. ulni, imanentni Janez Potrebuje~ i transcendentni, pro~et mistikom i vjerom plebanus Joannes neprestano smetaju jedan drugome i prevladava sad jedan, sad drugi. Tako kada Janez, slijep od nagona, zamialja Katricu: & kao iz pri e, niknula je u sveenikovoj uobrazilji: lagano se naginjala naprijed tako da joj se kroz haljinu u svoj punoi ocrtavala bujnost ustalasanih grudi& (Pregelj 1979: 53), odmah nakon toga, plebanus Joannes, o ajan zbog svoje slabosti i grjeanosti, moli pred raspelom: & ona postade moja napast i zbog nje kinjim svoje tijelo i gonim ne astivoga iz svojih misli: testerim, teaem, hodam uzbrdicama i molim se Bogu, sijed sam i razborit i predani sveenik, kakav bijah od prvog dana, a trpim od navale svoje krvi kao da je avo uaao u mene. Ti mi pomozi, Ti savjetuj, Ti u ini da zgasne mladost u krvi i zamre grijeh u mislima. (Isto: 56.) Nakon ato Katrica zatrudni s njegovim neakom Petrom, Janez ju zbog tog grijeha ka~njava, zatvarajui je u pono u kosturnicu. Djevojka od straha poludi i sveenikova ~elja da ju o isti od, po njegovu mialjenju, po injenog grijeha pretvori se u svoju suprotnost; on skrivi djevoj inu nesreu koja mu za itav ~ivot optereti savjest. Time je istovremeno naglaaena injenica da je prepuatanje ulnim nasladama joa uvijek uzrok najvee kazne: Katrica poludi, Petar umire od sifilisa, Menezeis, Katri in nezakoniti otac i razbludni sveenik umire od kuge, koja kao kazna sti~e na Tolmin. Katrica raa dijete koje umire, ali se nesebi no brine za tuu djecu dok oko nje teaka bolest sije smrt. Tim je inom i objaanjiv pojam istog grijeha na koji se Pregelj stalno vraa, a kojim se bavio Matja~ Kmecl u svojoj kritici: vikar vidi kako posrnula djevojka Katarina doji tue dijete poput svojega, spoznajui kako njezina ljubav, dobrota i suosjeanje nikako nisu uvjetovane njezinim prethodnim grijehom, injenicom da je rodila vanbra no dijete. Tada vikar zaklju uje da ljubav postoji samo za sebe, da je od Boga i nikako ne mo~e biti grijeh. Sve do tada, Janez koji je itavo vrijeme do~ivljavao ~enu kao oli enje grijeha i ulnu ~ivotinju, po inje sumnjati. Shvaa Katri inu ljubav kao istu, materinsku, od Boga danu ljubav u kojoj ne mo~e biti ni eg prljavog. Time nastupa pomirenje unutar samoga vikara. Njegova nekadaanja strast prema djevojci pretvara se u roditeljsku i njih e dvoje pro~ivjeti zajedno sve do smrti. Thabiti kumi Lik Janeza Potrebuje~a javlja se i u Pregeljevoj noveli Thabiti kumi. Ostarjeli vikar, po uzoru na Kristova o~ivljavanja mrtvih o kojima svjedo i Biblija, ~eli ozdravljati bolesne. Takav je slu aj u ovoj noveli kada sveenik gol legne na umiruu mladu ~enu ne bi li je ugrijao vlastitim tijelom, prenio na nju svoju snagu i vratio je meu ~ive: Vedno bolj kr evito ga pri~ema in vle e ~enska nase, na svoje ~alostno, lepo in mlado neusmiljeno golo telo. Vro ina iz tega telesa udarja duhovnemu skozi mezlan in prtenino, duai ga presunljivi vonj razvnetega dekliakega ~ivota. }e je omahnil nad nj, le~i ob njej, na njej& samo materi pri rojstvu je le~al bli~e& (Pregelj 1983: 122.) Ta njegova ekstaza koja bi trebala biti shvaena kao Bo~ja, humana, osloboena grjeanih primisli i zna i ~ivot, spaaavanje, a sve u simbolu istog grijeha. Ipak, njegovo humano djelovanje kojim je ujedno pokuaao pomiriti proturje je izmeu askeze i spolnosti nije imalo uspjeha jer mlada ~ena umire. Nastojanje za spaaavanjem preko vlastite teologije spolnosti u Janezovom slu aju pokazuje se nemoguim. Ivo Andri: Pripovijetke U Andrievom opusu posebno mjesto pripada bosanskim franjevcima; zanimljive su u tom smislu Andrieve novele o fra Marku Krneti, vikaru samostana u Kreaevu, nastale izmeu 1923. i 1930. godine koje obuhvaaju tekstove U musafirhani, U zindanu, Ispovijed i Kod kazana. Pripovijetka U musafirhani govori o nastojanju jednog franjevca za privoenjem nasmrt bolesnog Tur ina pravoj vjeri, ato ovaj odbije, pljunuvai na pru~eni kri~. Usprkos svim moguim fra Markovim pokuaajima, bolesniku ~ivotnu snagu tek vraa ~ena koja dolazi uzeti vatru za ijim dimijama pose~e rukom, nakon ega ju fra Marko grubo otjera rije ima: Izlazi, avolja eri!(Andri 1981: 18). Problemi oko plaanja crkvenog poreza (ulusa) tema je pripovijetke U zindanu, u kojoj fra Marko zavraava u travni kom zatvoru zbog toga ato samostan nije mogao platiti porez vezirovom namjesniku. Tamo sree protu koji je zbog istog razloga zato en. Nekadaanje protivnike pomiruje zajedni ka nesrea, a zbog mu enja kojem su izlo~eni, djelomi no su dovedena u pitanje moralna na ela fra Marka koji pristaje na potplaivanje tamni ara kako bi se oslobodio. U Ispovijedi fra Marko dolazi ispovjediti nekadaanjeg hajduka Ivana Roau koji bolestan i raspadajui trune u peini. Umjesto pokajanja u posljednjim trenucima svoga ~ivota, Roaa osporava sveenicima pravo da sude o drugim ljudima (Gr evi 2005: 325) jer fratar nema od srca poroda, ni ku eta ni ma eta, i ne zna ato je muka i grijeh. (Andri 1981: 36.) Pripovijetka Kod kazana pri a o djevojci koja se zbog ljubavi odlu ila potur iti iako je u toj namjeri fratri pokuaavaju odvratiti milom i silom. Fra Markov je zadatak batinama natjerati djevojku da se predomisli u emu ne uspijeva, atoviae tek tada postaje svjestan nemogunosti povla enja stroge granice izmeu dobra i zla jer polo~ivai djevojku preko koljena kako bi je batinao, osjeti ono na ato nije pomialjao: pod lijevom rukom dojku, malenu i napupilu, i pod prstima desne ruke djevoja ki trbuh, joa nezaobljen, gladak i tvrd. (Isto: 54), nakon ega u~asnut baci od sebe ~enu i istr a iz sobe. Preko lika fra Marka, Andri u ovim pripovijetkama progovara o stvarnosti kraansko-muslimanskih odnosa na podru ju Bosne, ali i dokazuje, prema Leaievoj tvrdnji, zanimanje za ~enu koji je posjedovala itava njegova pjesni ka generacija u prvim godinama poslije svjetskog rata. Njegova posveta iz Ex ponta dokaz je kako niti katoli ki fratri, meu ostalima, nisu ostali neosjetljivi na senzacije proizaale iz susreta sa ~enom. }ene, vaaa sjena le~i na uspavanoj ~elji asketa i besanoj ~udnji razvratnika (Andri 1981: 26) i pitanje: S ega se mudra eve o i mute i sveta ke usne blijede?(Isto: 27.) Ranko Marinkovi: Glorija U Marinkovievoj se drami mladi sveenik don Jere zaljubljuje u sestru Magdalenu, koja napuata cirkus, pokuaavajui pronai mir meu samostanskim zidinama. Postoje odreene sli nosti izmeu Marinkovieve sestre Magdalene i Krle~ine sestre Angelike iz drame Gospoda Glembajevi; obje su svjetovne ~ene koje napuataju dotadaanji na in ~ivota i dolaze u samostan kako bi postale redovnice. Sraz razli itih svjetova, jednog koji napuataju i drugog ijim dijelom postaju, utjecat e na njihove meuljudske odnose, svjetonazor i do~ivljaj vlastite osobe. Obje drame, naoko tematski razli ite, zanimljive su zbog osobitih likova i neobi nih odnosa u koje ih autori postavljaju: bivaa cirkusantkinja i dama iz visokog druatva koje tra~e smirenje meu samostanskim zidinama, katoli ki sveenik koji se zaljubljuje u redovnicu, ispovjednik u ljubavnoj vezi, senzibilni, neuroti ni umjetnik i njegova naklonost prema supruzi pokojnog brata, sada dominikanki. Glorija, nekadaanja cirkuska plesa ica, pristupa redu sestara karmelianki, uvjerena kako ju je spasila sama Bogorodica, sprije ivai u zadnji trenutak njezin skok prema potrganom trapezu. Ulazi sestra Magdalena, karmelianka. Ona je neobi no lijepa, no kao da nastoji prikriti tu svoju ljepotu iskrenom i nepatvorenom poniznoau. (Marinkovi 1994: 33.) Dolaskom u samostan, ne uspijeva se osloboditi svjetovnih navika, svjesna vlastitog izgleda i privla nosti. Ona se koketno gleda u ogledalu, popravlja kosu i pleae po sakristiji dok ju don Jere potajno promatra: Osjeajui se samom u prostoriji, ona se kree sasvim mondenski slobodno i ~enski koketno mazei se pred ogledalom, o ito u~ivajui u svojoj ljepoti& Stoji pred ogledalom i oprezno izvla i pramen kose ispod vela, zatim se, prkosno grickajui donju usnu, ogledava iz profila i en face - a na lijepom, blijedom licu zatitra joj smijeaak trijumfalnog zadovoljstva& (Isto: 69.) U crkvi upoznaje ambicioznog, mladog sveenika don Jeru koji pri~eljkuje uspon u crkvenoj hijerarhiji i koji odlu uje iskoristiti njezinu ljepotu i privui vjernike u crkvu. U trenucima kada ju don Jere postavlja na oltar kao Bogorodicu, iz tog je polo~aja mo~e nesmetano obo~avati, ali ne kao nadzemaljsko bie ve kao ~enu, lijepu i grjeanu. Ne htijui samom sebi priznati istinu o svojoj obi noj ljudskoj smrtnoj duai i prirodnoj potrebi muakarca za ~enom, upravlja Glorijom, zahtijevajui od nje savraenstvo i uzviaenost vjerskih uvstava, odnosno sve ono ato njemu nedostaje, optu~ujui je za koketiranje s drugim muakarcima, otkrivajui pri tome svoju ljubomoru: Sestra Magdalena: Samo, molim vas, odakle vama tako sna~ne, tako muake misli o meni? Don Jere: To pitajte one muake njuake s kojima ste o ijukali s oltara! (Isto: 125.) Pun proturje ja, don Jere u jednom trenutku, duboko svjestan svoje i tue tjelesnosti, kao i uzaludnosti borbe protiv tih injenica ka~e: Don Jere: Ali ipak& vidite, tijelo naae ipak postoji i ima svoje zahtjeve, kojima se koji put moramo pokoriti, htjeli mi to ili ne htjeli. (Isto: 46), da bi drugom prilikom sve opovrgnuo rije ima: Don Jere: Ne, ne postoji! To je obmana naaih ula! Nema tijela! Nema! nakon ega ga Glorija pita: Sestra Magdalena: Zaato me onda dr~ite za ruku? (Isto: 46.) Prvotna fanati na vjera i te~nja moralnom savraenstvu pretvaraju se u svoju suprotnost i dovode do osobina nedopustivih jednom sveeniku; sklonosti la~i i obmanjivanju, astohleplju i beskrupuloznosti i ono najgore, zaljubljenosti u ~enu ato mu je kao Bo~jem sluzi strogo zabranjeno. Njegova grubost i hladnoa samo su obrambeni mehanizam kojim skriva svoje prave osjeaje prema Gloriji: Iznenada joj rukama obujmi glavu i poljubi je u elo, kao da se od toga poljupca sva razmekaala, glava joj lako klone na njegove grudi. Ona uzdahne s olakaanjem, kao dijete koje su pomilovali nakon ukora. Glava joj se mazi na njegovim prsima, a on je miluje po kosi. (Isto: 79.) Razo arana neiskrenoau koja ju okru~uje, Glorija napuata crkvu i vraa se u cirkus gdje prilikom izvoenja skoka strada. I jednom i drugom liku zajedni ki je u ovoj drami polo~aj lutke; autor prikazuje nemo pojedinaca u slobodnom odabiru ~ivotnog puta, neovisno o sna~nim institucijama druatva koje ga zarobljuju, mrve i dr~e u pokornosti. (Isto: 166). Suprotstavljajui dva naoko posve suprotna, ali sli no vrsto strukturirana svijeta, crkvu i cirkus, dokazuje osnovnu tezu djela, a to je ona o dubokoj neslobodi, dapa e i otuenosti visoko civiliziranoga ovjeka, ime na svoj na in dograuje literarnu temu 20. stoljea  problem alijenacije, (Isto: 166), ato je karakteristi no i za junake `otolinog i Selimovievog romana. Miroslav Krle~a: Gospoda Glembajevi Krle~ina drama ovdje je spomenuta zbog dva lika koji imaju dodirnih to aka s temom same radnje, a to su jedna redovnica i jedan sveenik, Beatrice, odnosno sestra Angelika i dr. Silberbrandt, ispovjednik i informator. Krle~a kao deklarirani ateist i pisac koji je u svojim djelima obradio najrazli itije teme i podru ja nije zaobiaao niti temu Boga i vjere o emu je pisao i `pehar u tekstu Bog u djelima Miroslava Krle~e. Isti e kako je prije govora o toj problematici u Krle~inim djelima va~no spomenuti problem oca, neraskidivo vezan uz problem Boga. (`pehar 2001: 136). Primjerice, glavni likovi novele Vra~ji otok, drame Gospoda Glembajevi i romana Povratak Filipa Latinovicza iskazuju sna~nu potrebu za ocem, nose komplekse iz djetinjstva u kojem odnos otac-sin nije postojao, atoviae Filip Latinovicz ne zna tko mu je otac te svi pate od problema identiteta i nerijeaenog Edipovog kompleksa. Njihov povratak poput izgubljenog biblijskog sina i ~elja za nadoknadom ili uspostavom propuatenog se ne ostvaruje, odnosno Krle~a desakralizira biblijsku parabolu o izgubljenome sinu i demistificira Proustova junaka. (Isto: 136). `pehar dalje ka~e kako taj problem oca poma~e lakaem shvaanju nastanka slike Boga u Krle~inim djelima, odnosno udaljavanju od prvobitne kraanske slike Boga s kojom je u bliskoj vezi slika sveenika i Crkve koja je u Krle~inim djelima vrlo negativna. (Isto: 136). To dokazuje Filipova mladena ka uznemirenost glasinama da mu je otac biskup, a majka ljubavnica kanoniku, Silberbrandt, teoreti ar vjere, nemoralan i dvoli an, uz iznimku sestre Angelike koja je jedan od najpozitivnijih njegovih likova uope. U drami Gospoda Glembajevi mogue je izdvojiti dva odnosa: Odnos Leone  Beatrice (sestra Angelika) Dijalog koji oni vode promatrajui portrete obitelji Glembaj, odvija se na visokoj intelektualnoj razini, ali se u Leonovim komentarima osjea duboko potisnuta naklonost prema ~eni njegovog pokojnog brata, sada dominikanki, sestri Angeliki. Oni nagovjeatavaju sna~nu proturje nost njegovog karaktera, istovremeno se prote~ui i na mnogostrani lik sestre Angelike koji se nalazi na pola puta izmeu duhovnog i tjelesnog: iza nje je brak s Ivanom Glembajem, injenica koja je s bioloakog i druatvenog stajaliata uvelike udaljava od lika prave redovnice koja svjetovni ~ivot nikada nije upoznala, kao i naklonost prema bratu pokojnog supruga, Leoneu. S njezine je strane ta naklonost platonske prirode; pridonosi joj spoznaja kako njih dvoje imaju neato zajedni ko. U obitelji Glembaj oboje su se oduvijek osjeali strancima, karakterom i ~ivotnim nazorima. U trenutku dok razgovaraju u salonu, oboje su povratnici koji ljude i svijet oko sebe analiziraju iz perspektive dugogodianje odsutnosti. Beatrice, sada sestra Angelika, predstavlja oli enje prave svetice. Takva je njezina pojava (Ona je vitka, otmjena, dekorativna, bez jedne jedine kapi krvi u obrazima, s prekrasnim ljiljanskim prozirnim rukama, koje koketno skriva u bogatim naborima svojih rukava) (Krle~a 1977: 12), potpuno je mirna i sabrana, a pokreti kojima skriva ruke, jasno otkrivaju njezinu ~elju da pred o ima svijeta sakrije svoju tjelesnost. Ipak, taj dojam spiritualnosti i pomaknutosti od ovozemaljskog, naruaen je pri ama o njezinoj vezi s kardinalom Montenuovom koje je izjedna avaju s obi nim ovjekom, dopuataju mogunost da se posumnja u njezinu svetost i do~ivi je kao tijelo, ~enu sa svim njezinim prirodnim nagonima. Njezina sadaanja uloga sestre dominikanke, zatvara ju u strogo odijeljen svijet u kojem vlada red, organizacija, moral, istoa i vjera, odvojenost od obi nog, svakodnevnog ~ivota. (Ja sam svakog dana sve manje nemirna.) (Isto: 17.) Tu je i njezina glembajevska proalost od koje ona, htjela to ili ne, ne mo~e pobjei. (Prelomivai tako razgovor, ona poe spram svoga portreta ato je prikazuje u ~utoj brokatnoj ve ernjoj gali, s dubokim dekolteom i ogromnom lepezom od nojeva perja; tu stane i dugo gleda u svoju vlastitu proalost.) (Isto: 17). Upravo je taj portret ono ato je iz podru ja nadzemaljskog spuata u podru je ljudskog, tjelesnog. Beatrice, usprkos godinama koje su minule i odjei koju nosi, nije ravnoduana prema nekadaanjem ~ivotu. O tome govori njezin pogled: (Leone: & prvi put noas dolje pod onim tvojim portretom, ja sam vidio tvoj pogled!) i komentar: (Gledati ovakav svoj vlastiti portret sasvim je udan do~ivljaj: kao da se ovjek gleda u arobnom ogledalu: je li mogue da sam to zaista bila ja?) (Isto: 20). Slika na zidu svjedo i o jednom mondenom, u osnovi licemjernom, ali nesumnjivo privla nom ~ivotu koji ine toalete, ipke, flert, raskoa; govore o ~ivotu u kojem je imala mogunost biti ~enom u punom zna enju te rije i. Izmeu te dvije krajnosti, stoji osobni Leonov do~ivljaj same Beatrice. (Ja ve sedam godina nosim ideju tvoga portreta, Beatrix.) Svojim pogledima i rije ima, on je ogoljuje, prisiljavajui je na suo avanje s onime od ega ona bje~i, vlastitog tijela i vlastite seksualnosti. On je erotski do~ivljava, gleda ju o ima muakarca i to ne skriva. (Tvoje lice sjea me jedne Holbeinove glave: mislim da sam je vidio u Baselu& O i holbeinske, inteligentne, svijetle, negdje duboko u jednoj transcendentalnoj nijansi s jedva primjetljivim fosfornim svjetlom erotike.) (Isto: 18.) Leonov e odnos prema Beatrice svoj vrhunac postii u posljednjem inu drame. U bolesnoj i otrovanoj sredini koja ga guai, Leone se potpuno otvara. Njegova je ispovijed krik ovjeka za ljubavlju, razumijevanjem i osloncem. (Zaato se ti mene klonia? `to izmi ea ispred mene?& Ova tvoja dominikanska silueta za mene je u ovoj glembajevatini jedino bijelo neato! U ovom kloru i morfiju, meu ovim groznim maskama oko nas, ja osjeam za tobom potrebu kao za ovjekom. Beatrice, ja trebam nekoga u ovom paklu, a ti si tako konvencionalna!) (Isto: 154). Ona mu prilazi, tjeai ga i nudi svoju pomo: On joj zahvalno ljubi ruke. On stavlja njene ruke na svoje elo i polagano ustaje i klekne smjerno i pobo~no pred Angeliku i tako ostane na koljenima. (Isto: 159.) Odnos Silberbrandt - Charlotta Odnos barunice Charlotte Glembaj s njezinim ispovjednikom i informatorom njezinog sina Alojzijem Silberbrandtom otkriva Leone. Dok svi sudionici razgovora o slu aju Rupert - Canjeg osim njega gledaju s prezirom na kampanju tiska protiv barunice ija je ko ija pregazila staru Rupertovu, a njezina se snaha bacila s kata Glembajeve kue gdje je doala moliti pomo, ali je bila odbijena, Leone razgovor pokuaava svesti na pitanje moralne odgovornosti i dostojanstva kojime i zapo inje njegov obra un s hladnim formalizmom i beautnoau koja vlada u obitelji Glembaj. Njegovo je sudjelovanje u tom dogaaju slu ajno jer je naiaao na scenu kad nesretna ~ena tra~i pomo u njegovoj kui i moli da je primi barunica Castelli, na ato joj savjetuje da se ne poni~ava pred jednom dobrotvorkom kao ato je Charlotta, a zatim joj anonimno aalje aivau maainu koja joj je nu~no potrebna za rad ime dokazuje svoju ljudskost i socijalnu osjetljivost. Dr. Silberbrandt je Leona sluaao cijelo vrijeme s velikim zanimanjem i smatrajui kako je bio nepravedan prema barunici, a svojoj ljubavnici, obraa mu se u namjeri da ga s formalnog i religiozno-eti kog aspekta optu~i za smrt Canjegove (Krle~a 1981: 393), pokuaavajui dokazati kako se ta ~ena ubila jer je Leone u njoj ubio ideju dobrote, Boga i svake nade. Iznerviran Silberbrandtovom optu~bom i licemjerjem, zapo inje s njime raspravu, da bi mu na kraju bacio u lice istinu o pravim motivima njegovog ponaaanja: Leone: udim se! Zna i da vaae prijateljstvo s barunicom onda nije viae tako intimno& Silberbrandt: (nervno, vrlo napeto): Kako mislite? Leone: Kad netko spava s jednom ~enom itave noi, njega bi ipak trebalo interesirati s kim se to dopisuje ta doti na ~ena. Silberbrandt: (blijed i uzrujan, draui): Ne razumijem od svega toga ni rije i, gospodine doktore! Leone: Ne? Zaista? Vrlo mi je ~ao! Molim vas samo, kad ve primate baruni ine none vizite, da kod toga budete barem za nijansu diskretniji! Barem tako dugo dok su strani gosti u kui! Uostalom! Laku no, gospodo! (Krle~a 1977: 71.) Licemjerni, nemoralni sveenik, izigravajui sveca i moralnog ovjeka optu~uje Leonea, istovremeno hvalei dobrotu i plemenitost svoje ljubavnice, barunice Castelli, u koju se, kako ka~e, osobno imao prilike uvjeriti. Nakon po etnih cini nih primjedbi (Vi ete to, vele asni, kao njen ispovjednik, svakako bolje znati od nas laika), Leone otvoreno izjavljuje kako mu je poznat njegov ljubavni odnos s barunicom. Njegove rije i uo je i Glembaj, koji je nezapa~en stajao tu otpo etka i to e biti neposredni povod obra unu izmeu oca i sina. Potpuno neprili an i neugodan polo~aj u koji ga je Leone doveo otkrivajui njegovu vezu s barunicom, s obzirom na njegovo zvanje i polo~aj u kui Glembaj, prisiljava prijetvornog Silberbrandta da moli Leonea na povla enje izjave: Silberbrandt: Gospodine doktore, pa vi morate shvatiti moju poziciju! Ta ja sam u familiji Glembaj karitativni tajnik i ispovjednik Preuzviaene gospoe barunice, ja sam informator njenog sina! (Isto: 74.) Na taj na in, Silberbrandt koji je samo nekoliko trenutaka ranije Leonov postupak ozna io kao nekraanski skida masku sveeni ke superiornosti i srozava se do niatavila, moljakajui ga da povu e svoju izjavu kako bi sa uvao svoj polo~aj u obitelji Glembaj. (Krle~a 1981: 393). Njegova bezna ajnost dolazi potpuno do izra~aja kad se na vratima Leonove sobe pojavio Glembaj i u tom trenutku Silberbrandt postaje obi na voatana lutka u reverendi, a Ignjat se ponaaa kao da ga uope nema. U razgovoru s ocem koji ga je posjetio u sobi, Leone ga suo ava sa ~eninom nevjerom. (Ja sam spavao pet noi pod tvojim krovom, od toga je barunica dvije noi bila u Silberbrandtovoj sobi! Mo~da je on barunicu ispovijedao. Ali da je ona u njegovoj sobi bila, to sam imao li no ast da utvrdim vlastitim iskustvom. Mi smo susjedi: soba do sobe.) (Krle~a 1977: 87.) Zanimljivo u ovoj drami svakako je da Krle~a upravo preko lika sveenika stvara dramsku napetost koja pokree itav niz nerijeaenih pitanja i odnosa; po prvi puta otvoreni dijalog oca i sina koji u njemu jedan drugome otkrivaju najgore istine o sebi i razvijaju sukob do samog vrhunca. U tom je smislu nemogue ne primijetiti sli nost Silberbrandtovog lika sa `otolinim junakom, Vojtechom Hadom; funkcija im je u djelu vrlo sli na, obojica su ispovjednici, opis posla i obaveza prema odreenoj ~eni za njih su mnogo airi od uobi ajenog ili dozvoljenog, i jedan i drugi nedosljedno promi u Bo~ju rije , u odreenim situacijama dvojbenog su morala te marljivo uvaju vlastitu ko~u i polo~aj, zbog ega ~ivot redovito provedu druga ije no ato bi intimno ~eljeli. Interpretacija romana Uvod Upustiti se u interpretaciju romana poput `otoline Dru~be Isusove i Selimovievog Derviaa i smrti zahtjevan je i neizvjestan posao jer ne postoji sigurnost kamo takav posao mo~e odvesti i u kojoj su mjeri i koliko kvalitetno obraeni svi oni problemi i pitanja koje takva djela sa sobom donose, emu pridonose i kritike sli ne primjerice onoj o Derviau kako pisanje o tom djelu mo~e biti tek dio jednog stalnog i dugotrajnog razgovora koji vodimo o knji~evnosti, to jest o ovjeku, (Bogievi 1975: 25), ato u pristupu knji~evnom djelu kako autor dalje navodi, nudi obaveze, ali i slobode u jednakoj mjeri. Kvalitetnu usporedbu spomenutih romana ato je predmetom ove magistarske radnje smatram nemoguom bez prethodno obavljene interpretacije samih romana; potrebno je dakle, da se poslu~im Peleaovim rije ima, uroniti u sam knji~evni tekst i pokuaati ga sustavno (pro)tuma iti. (Pelea 1999: 6). Interpretacija je svojevrsno prevoenje semanti kog potencijala teksta (Isto: 197), odnosno otkrivanje novih zna enja. Pored zabavne, o ita je ta spoznajna potreba da se kroz pri u doe do joa neotkrivenih prostora i vremena naaeg postojanja. Ono ato se je moglo dogoditi ili bi se moglo dogoditi jest konstrukcija u kojoj se provjeravaju razli iti tipovi ponaaanja. (Isto: 294). Trenutak suo avanja sebe kao itatelja s likovima knji~evnog teksta smatram glavnim dometom i najdragocjenijom posljedicom samog itanja uz esto neugodno pitanje: Jesam li i ja poput njih? Oba romana djeluju na viae razina; prikazivanje sudbine pojedinca koji je pripadnik odreenog vjerskog reda omoguava neposredna opa~anja daleko aireg zna enja od onih izre enih pomou likova, sami tekstovi izazivaju itateljevo iskustvo i dovode pod znak pitanja dotad opeprihvaene spoznaje, a suo avanjem povijesti i suvremenosti uspostavlja se osobit svjetonazor i po tko zna koji puta pokreu univerzalna pitanja ljudskog postojanja. Ta zaokupljenost vje nim problemom ljudske egzistencije i smisla (Isto: 26), mogla bi se nakon itanja ovih romana u prvi trenutak shvatiti beznadnom i mra nom, ali je kod oba autora mogue ia itati iskrenu te~nju za ljepaim, pravednijim i smislenijim svijetom od onoga u kojem ~ive oni sami i njegovi junaci, neovisno o tome ato njihovi postupci nisu uvijek pozitivno motivirani i humanisti ki. O toj slo~enosti i mnogostranosti likova sam je Selimovi na jednom mjestu izjavio: Za mene je svaki moj lik u pravu. Ja pokuaavam objasniti sve razloge njegovog djelovanja - i za i protiv, jer ovjek nije ni zlo ni dobro, nego mjeaavina i jednog i drugog& (Egeri 1982: 81). Temeljni je poriv ovih likova tra~enje smisla, ato je posebno izra~eno kod Selimovievog derviaa, utjelovljeno u pri i o zlatnoj ptici ljudskih snova, posljednjem ostatku djetinje bezbri~nosti pred grubom stvarnoau ~ivota. Demistificirajui ovjekovu sklonost prema samoobmani i la~ima, romani svjedo e o tragi noj otuenosti koja odli no opisuje i ovo naae vrijeme i robota u njemu, modernog ovjeka. U beskrajnoj raznolikosti ~ivota, otvaraju se brojne mogunosti izbora u kojima se ni Selimoviev ni `otolin junak ne mogu snai; pitanja koja si postavljaju, a nisu ih sposobni rijeaiti i dvoumljenje izmeu nemoi i odluke, sa~imaju se u povijest ljudskog ustrajavanja i provjeravanja pravih ovjekovih snaga kroz boli i patnje. (Bogievi 1975: 30). Derviaevo je uvjerenje u tom smislu kako je svaka odluka osim one koja optereuje savjest bolja od izgubljenosti i nerijeaenosti, za razliku od isusovca Hada koji se dugo vremena ne odlu uje i tek pred kraj romana, sudjelujui u napadu na drugog ovjeka, osvjeauje kako je po prvi puta donio odluku, ali onu nakon koje trajno ostaje gorak okus u ustima. Spoznajui kako je osuen istinom, Selimoviev Nurudin raskida s derviakim mirom i jedan ~ivot iz dugogodianjeg konformizma i religiozne oblikovanosti naglo prelazi u ateizam i buntovniatvo: ini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo ato se deaava, i ono ato je bilo, iz istog je razloga: ato hou i moram sebe da poatujem. (Selimovi 1985: 21). Ta je promjena potaknuta smru njegovog brata Haruna; zanimljivo je kako je prije te nesree, u situacijama u kojima su i drugi ljudi gubili ~ivot pod surovim mehanizmom vlasti, jedan dervia, jedno svjetlo vjere mudro autjelo, odbacujui odgovornost i uvajui godinama marljivo izgraivani mir unutar zidova tekije, ne dovodei u pitanje tvrde i airoke putove vjere. Takvim je postupkom Selimovi kroz dramu derviaa Nurudina omoguio itatelju da uvidi koliki su rasponi izmeu na ela i pojedina nog ~ivota, kakav se ponor otvara izmeu mislim i postojim, kakva sve muka mo~e proticati izmeu tih na prvi pogled bezopasnih i jednostavnih dimenzija sva ijeg proticanja na zemlji. (Egeri 1982: 33). Razapetost aejha Nurudina izmeu vjere i slobodnog izbora, normi i nagona, kanona i spoznaje jesu oznake njegove osobne sudbine (Bogievi 1975: 30), ali i prava istina o prirodi svakog ovjeka, neovisno o vremenu i prostoru na kojem ~ivi. Posljedica svega toga jest njegova otuenost koja prelazi u apsurdnost ~ivljenja, pri emu je i `otolinog i Selimovievog glavnog lika mogue ubrojiti meu takozvane junake apsurda. Provodei u svojoj knjizi Junak apsurda rekonstrukciju osobina likova iz knji~evnosti, Tomovi Selimovievog Nurudina naziva svecem s ljudskim strastima, ukazujui na smisao i karakter nekonvencionalne logike apsurdnog rasuivanja i njegove prakti ne u inke. (Tomovi 1980: 8). Osnovna odrednica apsurda svakako je njegova proturje na priroda i paradoksalno razmialjanje i djelovanje: istovremeno je sumnji av, ali i posjeduje uvjerenje, ateist i pobo~an u jednakoj mjeri, sklon je djelovanju, ali i prepuatanju dogaajima, vjerski starjeaina uznemiren tjelesnim nagonima, istinoljubiv i mr~ljiv, s autorovim naglaskom na uniatenu vjeru u transcendentni smisao pravde, sumnju u ~ivot i ljude, temeljne ljudske vrijednosti i ukupni smisao dogaaja. (Isto: 133). Bogatog ~ivotnog iskustva, u mladosti ratnik koji kasnije postaje bo~jim ovjekom, svecem i na kraju kadijom, a to zna i postaje vlast, ali i njezinom ~rtvom, postupno otkriva kako su ~ivot i moral proturje ni pojmovi, sami temelji vjere potkopani, a ustrajavanje na idealima bez potpore u stvarnom ~ivotu. Isti je slu aj kada `otolinom isusovcu Hadu kona no postaje jasno kako borba za spas ovjeka naj eae ne poatenim putem, ime su kod obojice na eta uvjerenja u koja bi kao sveenici nu~no trebali vjerovati. }ivot je airi od svakog propisa. Moral je zamisao, a ~ivot je ono ato biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oatetimo? Viae je atete naneseno ~ivotu zbog spre avanja grijeha nego zbog grijeha. (Selimovi 1985: 109), govori Hasan, ili kod `otole: I bila je to pobjeda, pobjeda bezbrojne vojske nad bespomonim ovjekom koji usamljen sjedi u Getsemanskom vrtu, a duaa mu je beskrajno tu~na. (`otola 1988: 378). Ta se promjena kod glavnih likova ostvaruje na razli it na in pa iako obojica pripadaju strogo organiziranom crkvenom redu u kojemu se osjeaju zaatienima i sigurnima pod okriljem vlastite vjere i u enja o temeljnim, vje nim vrijednostima, meu njima postoje razlike. Nurudin je dervia, a Had isusovac i zbog samog karaktera tih redova, razli iti su im polo~aj i egzistencija. Obojica su zagovornici dogme, ali dok iza Nurudina ne stoji organizirana crkva, kod Hada je rije  o jednoj sna~noj organizaciji, Dru~bi Isusovoj. Nurudin je mnogo bli~i odreenoj ideji, a Had ideologiji i strogo usmjeravan od svoje sredianjice. Na njega se vrai pritisak prvenstveno usmjeren na zgrtanje materijalnih dobara, dok idealist Nurudin mu i samoga sebe te uvidjevai kako pravila nemaju nikakvog zna enja, napuata vjeru koja je godinama bila smisao njegovog ~ivota i po inje initi mnogo toga ato nije niti dobro niti lijepo. Nasuprot tome, Had godinama posluanoau podnoaljivo odolijeva glasu vlastite savjesti. Radi boljeg razumijevanja junaka Selimovievog i `otolinog romana, slijedi openiti osvrt na organizaciju, djelovanje i karakter derviakog i isusova kog reda iji su predstavnici ova dva glavna lika. Derviaki red U 10. i 11. stoljeu razvio se sufizam, misti no-asketski pokret koji je prerastao u misti no-teoloake sustave o eshatoloakom sjedinjavanju s Alahom. Podrazumijevajui potpuno predavanje Bogu u najveoj posluanosti i vjerovanju, omoguio je intenzivna do~ivljavanja te razvoj stavova i tehnika koji k tome vode. O derviakim redovima-tarikatima, koji su se iz njega razvili i samom islamskom misticizmu-tesavufu, napisana je opse~na literatura, po evai od druge polovice 19. stoljea. Izraz tasawwuf u zna enju biti mistik, sufija, upotrebljavao se simboli ki kao naziv za askete i pobo~ne ljude prvog stoljea po hid~ri (druga polovica sedmog i prva polovica osmog stoljea), jer su ~ivjeli skromno i nosili grubu vunenu odjeu. (suf-vuna) Prema teoreti arima sufizma, tesavuf predstavlja posebnu metodologiju odgoja iji je cilj jedinstvo s Apsolutom, inei ga zbog toga zasebnim sustavom misli, ali i duhovnim fenomenom jer predstavlja napor o~ivljavanja Muhamedovih duhovnih poruka i osobni do~ivljaj sadr~aja objave Kurana. U odreivanju samog podrijetla tesavufa, podijelili su se znanstvenici na Istoku i na Zapadu. On se prvenstveno odnosi na pitanje izravnog vanjskog utjecaja od strane kraanstva te iranskih i budisti kih ideja, dok mu je filozofske elemente oblikovala gr ka filozofija, naro ito neoplatonizam. Ne isklju ujui takve utjecaje i uzevai u obzir kako su kraanski monaaki redovi kao sastavni dio Crkve kao institucije u opreci sa sufijskim redovima jer u islamu institucija takve vrste ne postoji, opravdan je stav kako je islamski misticizam prirodan razvoj u islamu i malo duguje neislamskim izvorima, oblikujui kasnije misti ki sustav koji se mo~e smatrati unutraanjom doktrinom islama. (ehaji 1986: 5-9.) Osnovni cilj misti kog u enja i vjerske prakse u sufizmu je povratak Bogu. To uklju uje napuatanje materijalnog svijeta i prakti nu aktivnost u kojoj glavnu ulogu imaju rituali koji sufiju trebaju dovesti u stanje duhovne ekstaze, postignuto beskona nim ponavljanjem odreenih rije i i imena. Sastavni dio rituala su i odreeni pokreti tijela, odnosno sluaanje muzike i 40-dnevni post. Posljedica je toga nadila~enje svega ato je podlo~no mijenama i propadanju, zaboravljanje okoline i sjedinjenje s vje nim. Kona na je namjera o iaenje ljudskog duha od putenosti, ropstva i mana te oplemenjivanje vrlinama, odnosno o iaenje. `to se organizacije ti e, sufijski su redovi organizirani horizontalno i vertikalno. U potonjem smislu to zna i da svaki sufijski red ima po jedan lanac predvodnika reda, odnosno aejhova, koji preko prethodnika vodi sve do utemeljitelja odreenog reda. Na elu sufijskog reda nalazi se aejh, starac, zaatitnik, poglavar, kojemu se na bezuvjetnu posluanost obvezuju ostali sufije ili derviai. `ejhov zamjenik, vekil, ve iskusan sufija, brine o novacima, uvodei ih u prakti ni ~ivot reda, istovremeno obavljajui du~nost upravljanja tekijom. Na najni~em su stupnju hijerarhijske ljestvice novaci ili muridi koji su tijekom izobrazbe izlo~eni najrazli itijim vrstama ispita, nakon kojih postaju punopravni lanovi reda s mogunoau daljnjeg napredovanja. U horizontalnom smislu, u unutraanjoj organizaciji sufijskog reda, najmanju jedinicu ini zajednica koja se okuplja ili ~ivi u tekiji. Ona osim glavne prostorije u kojoj se obavljaju rituali i sli na vjerska praksa ima prostor za dnevni boravak, kuhinju, prostoriju za stanovanje i vrlo esto prostorije gdje se pokapaju umrli sufije-turbeta. Taj uski krug ima najviae 25-30 ljudi koji u tekiji ~ive i unutar nje obavljaju odreene zadatke, sudjelujui vrlo malo ili nikako u svjetovnom ~ivotu. Osim njih postoji i vanjski krug sufija, koji provode normalan svjetovni ~ivot, ali redovito dolaze u tekiju i sudjeluju u ritualima, a s vremena na vrijeme u njoj provode du~e razdoblje, nakon kojeg se vraaju uobi ajenom ~ivotu. Odnosi izmeu pojedinih tekija su dvojaki; neke su smatrane samo vanjskim ispostavama glavne tekije dok su druge imale veliku samostalnost ili potpunu neovisnost o glavnoj tekiji, ovisno o strogoj organizaciji pojedinog sufijskog reda. Formalan po etak sufijskih redova po inje u 12. i 13. stoljeu, da bi kona an oblik postigli u 15. stoljeu. Kao pravac s viae ili manje izra~enim aiitskim zna ajkama, sufizam na odreeni na in ini suprotnost islamskoj ortodoksiji koju zastupa sunitsko u enje. U povijesti je bilo sufijskih redova koji su se zalagali za umjereni sufizam, temeljei svoje u enje i praksu na islamskim propisima i zakonima, ali je bilo i onih koji su kraili islamska pravila i na ela, poput zabrane u~ivanja alkohola i opojnih sredstava ato se sa strane ortodoksnog sunitskog u enja uva. Isti je slu aj s odbojnoau prema obrazovanim ljudima i odbacivanjem knjiga i znanja ste enog na taj na in, ato je bio jedan od preduvjeta za prihvaanje u tarikat, primjerice kod reda Babaija, suprotstavljeno sunitskoj tradiciji i u enju. Sufijski se redovi s nekim aiitskim grupama pro~imaju ili nalaze u rodbinskim vezama. U po etku su aije bili politi ka struja da bi s vremenom u aiitskom pokretu sve viae ja ali religiozni osjeaji, a i sufijje su sudjelovale u politi kim zbivanjima, ak ih i oblikujui u odreenoj mjeri. injenica kako su aije vrlo lako i brzo u svojem u enju ujedinili neortodoksne pa i neislamske elemente te kako je u sufijskoj praksi bilo i onoga ato nije u potpunosti odgovaralo na elima islama i koji su sa strane islamske ortodoksije-sunizma smatrani bezbo~nima, jasno je zaato je sufizam naaao plodno tlo za airenje i razvoj upravo u aiizmu. Na primjeru Osmanskog carstva utjecaj sufijskih redova vidljiv je na vjerskom, vojnom, politi kom i socijalno-humanitarnom planu. Zbog jednostavnog na ina ~ivota, u~ivali su veliki ugled u narodu, ato im je omoguilo preobraanje kraanskog stanovniatva novoosvojenih podru ja na islam. Utemeljitelj osmanske dinastije Osman I. i njegovi nasljednici, odr~avali su jake veze sa sufijskim redovima ili se s njima vezali obiteljski, ato ih je osna~ivalo i podr~avalo. Openito su sufijski redovi predstavljali va~an politi ki element Osmanskog carstva djelujui u narodu, poma~ui vladajuim snagama u provoenju njihovih interesa. Odreeni sufijski redovi poput Bektaaija, sudjelovali su u pograni nim borbama u Osmanskom carstvu za vrijeme Osmana I., a njihov vojni doprinos vidljiv je i u povezanosti s janji arima. U politici naseljavanja novoosvojenih podru ja, sufije su koriatene radi vjerskih i humanitarnih zadaa airei vjeru i pru~ajui pomo i prenoiate putnicima, trgovcima i hodo asnicima u svojim tekijama. Svojim prvim u iteljem sufiji smatraju samog proroka. Od va~nih mistika ranoislamisti kog razdoblja treba spomenuti al-Hallaga, pogubljenog jer je tijekom ekstati nog jedinstva s Bogom uzviknuo: Ja sam istina, al-Gazalija koji je pokuaao tesavuf u initi ortodoksnim, a ortodoksni islam misti kim i Ibn Arabija koji je klasificirajui u enja svojih prethodnika dao cjelovit sustav misti ke filozofije, uklju ivai u nju islamske, ali i neislamske izvore. (Bowker 2000: 173.) Osniva em derviakog reda mevlevija, kojim se bavi Selimovi u svojem romanu, smatra se D~elaludin Rumi, zvani Mevlana, a red se joa naziva bratstvo pleauih derviaa zbog ekstati nog plesa iji je cilj buenje religioznih osjeaja. U redu su vidljive dvije tendencije: jedna je zapostavljala propise aerijata i konzumirala vino, a druga je bila usmjerena prema askezi i pobo~nosti. Prva je djelomi no slijedila aiitske tendencije, a druga sunitske i asketske, vezujui se za osmansku vlast i aristokraciju zbog ega je red mevlevija svojim u enjem, humanizmom i tolerancijom postao ideologija obrazovane aristokracije i bogatog graanskog sloja. Mevlevijski je red, viae od drugih, izmeu ostalog pokazivao interes za misti nu knji~evnost pa je njihov knji~evni rad va~an i u idejnom i umjetni kom pogledu. Glavna je tema bila apsolutna ljepota i ljubav kao te~nja toj ljepoti, uz mnogo erotskih motiva. Openito se mo~e zaklju iti kako je u povijesti islama kao religije i islamskom misticizmu, ali i druatveno-politi kom dijelu, mevlevizam imao iznimno veliko zna enje. Dru~ba Isusova -Societas Jesu Dru~ba Isusova naziv je za red Katoli ke crkve koji je osnovan krajem prve polovice 16. stoljea i iji se lanovi nazivaju isusovci ili jezuiti. Iznimno slo~en i kontroverzan, ozna io je etiri i pol stoljea povijesti Crkve i zapadne civilizacije, ustanovio niz pozitivnih tekovina, ali istovremeno potaknuo mnogo oporbe i mr~nje i do~ivio problema i nevolja kako kod protivnika Crkve, tako i od nje same kao niti jedna katoli ka institucija, sve do one najgore, kad je papa ukinuo Red 1773. godine. Stvoren za borbu protiv reformacije, postavai potpora papinstvu, izvraio je veliku ulogu u duhovnom pokretu koji mnogi nazivaju protureformacijom, a koji se ispravno naziva katoli kom reformom, kao opreka kalvinizmu i luteranstvu. (Guillermou 1992: 13). Ta je reforma zapo ela i prije Luthera; itavo je stoljee zapadna Europa nastojala reformirati svoju Crkvu, ograni iti vlast pape, osloboditi je svjetovnih svojstava, potaknuti sveenike na ~ivot u skladu s pravilima njihovih redova, odnosno vratiti ih izvornoj strogosti i istoi. Osim uloge duhovnog oca, papa je stotinama godina bio zna ajan politi ki imbenik i svaka ~elja za promjenom, nailazila je na veliki otpor meu najviaim crkvenim krugovima. Lutherove teze usprotivile su se loaim prilikama u Crkvi, ali su posredno dovele u pitanje i Crkvu kao ustanovu. One se nisu bavile samo pitanjem oprosta grijeha, ve i ovlaau pape. Reforma koja bi uklju ivala ukidanje prodaje oprosta, svjetovnog ~ivota sveenika, iznuivanja novca, crkvenih posjeda, bogatstva kardinala, pravila o celibatu, broja hodo aaa i misa, sve se to nije moglo provesti dok se ne uniati papina mo u Njema koj. Ti Lutherovi zahtjevi bili su politi ki obojeni jer je borba protiv crkvenih privilegija i pape bila i borba za politi ku neovisnost njema kih dr~avica od papinog utjecaja. Lutherova reformacija razumljivo je izazvala katoli ku reakciju protureformaciju, odnosno katoli ku reformaciju. U njezinom obnavljanju starih i osnivanju novih sveeni kih redova, najviae su uspjeha imali isusovci Ignacija iz Loyole. Baskijski plemi i nekadaanji kraljevski vojnik Inigo Lopez de Loyola, osniva  je i utemeljitelj Dru~be Isusove. S 15 godina dolazi na apanjolski dvor, uskoro postaje vojnik i vodi pustolovan i raskalaaen ~ivot. Prekretnicu u njegovom ~ivotu ozna ilo je ranjavanje u borbi za Pampelunu, nakon ega ostaje do~ivotno hrom. Tijekom lije enja, do~ivljava unutarnje preobraenje, potaknuto meditiranjem, itanjem ~ivota Isusa Krista i Zlatne legende, primjenjujui metodu povla enja u samou koja e kasnije dobiti ime Duhovne vje~be. Nakon hodo aaa za pokajanje vlastitih grijeha u Jeruzalem, u Parizu i Barceloni studira latinski, filozofiju i teologiju, mijenja ime u Ignatius i sa aest prijatelja na Montmartreu pola~e zavjet siromaatva, istoe i poniznosti, dogovarajui se da zajedno pou u Jeruzalem ili ako to ne bude mogue, da se stave na raspolaganje papi za obavljanje bilo kakvih zadaa. Svoju malu zajednicu Loyola odlu uje nazvati Societas Jesu (na latinskom Dru~ba Isusova), budui da u Isusu vide svoga jedinog poglavara. Sastavlja nacrt pravila - Formula instituti - i predaje ga papi Pavlu III, koji 27. rujna 1540. godine potvruje novi red isusovaca. (Gutschera i Thierfelder prema Kronika kraanstva 1998: 250.) Sam Ignacije postaje generalni poglavar Reda i to ostaje sve do kraja ~ivota 1556. godine. Tijekom tog vremena, razvija bogatu djelatnost, a veliki broj osobnih pisama svjedo i o proturje ju same njegove prirode. S jedne strane, to je ovjek vojni kih osobina, izniman organizator, koji zahtijeva strogu stegu, a s druge mistik, duhovni u itelj, duboko ispunjen vjerom u Krista. Njegove Konstitucije predstavljaju tekst koji je ostao postojan kroz stoljea; osmialjeni sustav zajedni kog ~ivota temeljen na ljudskoj psihologiji i danas je ustav Dru~be Isusove i njemu Red mo~e zahvaliti veliku stabilnost. Formacija pojedinaca traje dugo, oko petnaestak godina, poglavari budno prate uklanjanje nesposobnih, a primljeni se lanovi podvrgavaju najstro~oj posluanosti. Svoje najva~nije djelo Duhovne vje~be, Loyola oblikuje kao metodi ki voeno preobraanje, priru nik koji je pokajnika mogao usmjeriti na odabir ~ivota posveenog Bogu. Tu je metodu isprobao na samom sebi, a do~ivljaje vizija, ekstati nih stanja i kriza zabilje~io u svojem intimnom dnevniku od kojeg je ostao sa uvan samo odlomak. Naoko dosadan, vrsto strukturiran i krajnje jednostavan tekst Duhovnih vje~bi, ispod prvog sloja otkriva bogati sadr~aj i iskustvo u poznavanju i utjecaju na prirodu ovjeka i njegovu duau i predstavlja jednu od osnovnih tajni uspjeanosti Dru~be Isusove. Duhovne vje~be razmatraju Loyoli dobro poznat odnos izmeu svijesti i komunikacije koji je temeljen na napetosti, pri emu je u njima svijest sad uvu ena u komunikaciju, a nakon toga komunikacija utisnuta u svijest. Cilj je potpuno izoatravanje svijesti na modelu komunikacije, u ovom slu aju posebne, a to je komunikacija s Bogom. Kako svijest nije komunikacija pa je za njezino u vraivanje na tu podlogu nu~na dodatna energija, metodi ko samodiscipliniranje svijesti za ove potrebe smatra se nu~nim. U osnovnim idejama i prakti nom radu, Loyola je uspio povezati misti ku religioznost sa strogom organizacijom, u emu se pokazuje snaga i opstanak isusova kog reda sve do danas. Posebno djelotvornim, a istovremeno neugodnim sredstvom u slu~bi voenja reda pokazuje se njegov strogi centralisti ki ustroj. Isusova ki red organiziran je poput vojnog saveza, na elu kojega se nalazi general koji je biran do~ivotno od strane Generalne skupatine i odgovoran samo papi. Na iduoj stepenici nalaze se upravitelji Reda u provincijama ili provincijali, a pod njima su upravitelji isusova kih domova, odnosno rektori i superiori. (Isto: 250.) Budui isusovac boravi u novicijatu dvije godine, za razliku od redovnog zareivanja gdje priprema traje godinu dana. Nakon polaganja vje nih zavjeta, usavraava svoju svjetovnu intelektualnu naobrazbu iz povijesti, filozofije, knji~evnosti i jezika, prelazi u skolastikat filozofije i priprema ispit iz prirodnih znanosti i filozofije i idue dvije godine bit e profesor ili nadzornik kolegija. Slijedi vrijeme isto vjerskih studija. Pri kraju tree godine, isusovac e biti zareen za sveenika i primljen u klasu duhovnog pomonika za obavljanje razli itih djelatnosti ili duhovnog koadjutora. Najprovjereniji tzv. professi, pola~u i etvrti zavjet posebne posluanosti papi i ulaze u sredianju jezgru reda. Mladi ovjek dakle, koji je odlu io postati isusovac, ima pred sobom petnaestak godina naukovanja tijekom kojeg Dru~ba ini dubok i trajan utjecaj kojeg pojedinac prihvaa i kojeg je izabrao. Prema namjeri samog utemeljitelja, Dru~ba je trebala postati bitno misionarski red i ve od svog osnivanja, red se proairio po Europi, a uskoro i izvan nje, u Afriku, Latinsku Ameriku, Indiju, Kinu i Japan. Osim u obrani katoli anstva, djelovanjem meu poganima i u borbi protiv protestanata, ubrzo je isusova ki red postao iznimno va~an u odgoju i akolstvu ato je danas jedan od njegovih najva~nijih oblika apostolata. Isusovci su preuzimali sve zadae ato bi se pojavile: propovjedniatvo, u enje katekizma po ~upama, brigu za bolesnike i zatvorenike, gimnazijsku nastavu, sveu iliana predavanja, duaobri~niatvo, slu~bu dvorskih kapelana, papinske diplomatske zadatke, misije u prekomorskim zemljama i mnoge druge poslove. (Zeeden prema Povijest svijeta 1990: 464). Vrlo brzo va~ne zadae u vlasti, poglavito na europskim katoli kim kne~evskim dvorovima obnaaaju isusovci, a kako su osnovne ciljeve esto ostvarivali razli itim sredstvima koje su birali u skladu s okolnostima u kojima su djelovali, esto su bili optu~ivani da djeluju prema na elu: Cilj opravdava sredstvo. U doba prosvjetiteljstva, ne prihvaajui nove ideje o slobodi i toleranciji i zagovarajui obranu starih vrijednosti, zapo inju njihovi progoni u pojedinim katoli kim zemljama, Portugalu, Francuskoj i `panjolskoj. Kao posljedica potreba Vatikana pred jakim interesima svjetovne vlasti i graanskih slojeva, papa Klement XIV. 1773. godine ukida isusova ki red. Svoj opstanak isusovci duguju upravo ateisti kim i protupapinskim zemljama, pravoslavnoj Rusiji carice Katarine II. i protestantskoj Pruskoj Fridrika II. gdje im je bilo dozvoljeno djelovati. Red je ponovo uspostavljen 1814. godine i otada djeluje sve do danaanjeg dana. Na pitanje kakva je budunost isusovaca u modernom svijetu, najbolje e odgovoriti ulomci govora nekadaanjeg vrhovnog poglavara Dru~be Isusove, o. Pedra Arrupe: }ivimo u razdoblju koje je izvanredno zanimljivo u ~ivotu svijeta i u ~ivotu Dru~be. Danaanja situacija svijeta i situacija Dru~be u 20. stoljeu vrlo se razlikuju od situacije u 16. stoljeu. Ali danas, kao i ju er, Dru~ba je na raspolaganju Crkvi& Naae prilagoavanje danaanjem vremenu mora biti& prilagoavanje koje se osniva na duhovnoj obnovi, vraanjem na ignacijevske izvore& jer sveti Ignacije je ovjek koji uvijek tra~i Boga i potpuno se Njemu predaje& radi se o tome da se ujedinimo i da se identificiramo s Kristom koji gleda na naau povijest. Mi emo se, dakle, prilagoditi da donesemo Krista danaanjem svijetu, koji je u razvitku i koji prolazi kroz fazu sekularizacije. (Guillermou 1992: 156.) Kako je i sam Bauer u svojoj kritici istaknuo, podudarnosti izmeu Selimovievog i `otolinog romana potvruju kako je u oba slu aja rije  o tretmanu dominantnih komponenata sudbine ovjeka u naaem vremenu i osjeanja tog vremena. (Bauer 1970: 92). Glavni likovi tih romana ne predstavljaju se svojoj okolini izravno, poput individualnih bia, ve kao anonimni sastavni dio neke socijalne grupacije u nekom vremenu (Isto: 92), kroz pripadnost odreenom vjerskom redu. Na ini na koji, konkretno derviaki i sususova ki red djeluju, ato je prethodno i bilo izlo~eno, pridonijet e razumijevanju njihovih postupaka i ~ivljenja uope, a same interpretacije romana na kraju i dokazati kako, ironi no, zavraavaju kao ~rtve mehanizma kojemu su podredili itav ~ivot. Dervia i smrt  interpretacija Ve je Begi u svojoj kritici za Selimoviev roman utvrdio kako je to tipi an roman moderne anga~irane druatvene svijesti, jer smjelo zasijeca u problematiku terora i slijepe podreenosti (Begi prema Lagumd~ija 1973: 15), a isto se mo~e primijeniti i na `otolinu Dru~bu Isusovu. Rije  je o mehanizmu koji nije nepoznat i koji odli no djeluje uzdu~ i poprijeko meridijana i paralela. (Bauer 1970: 91). Neosporna je injenica kako je pripadnost odreenoj ideologiji za arani krug koji zahtijeva posluanost te potpunu podreenost djelovanja i misli nekoj ideji ato opet nu~no dovodi do ograni enja i neslobode. Kad glavni lik Derviaa i smrti toga postaje svjestan, nastaje pobuna koja pokree niz dogaaja i promjena u njemu samome i oko njega. U trenutku spoznaje kako je dogma slaba obrana od stvarnog ~ivota, prestaje i njegova pritajenost pod, staklenim zvonom vjere (Pervi prema Lagumd~ija 1973: 26), a ta je promjena utoliko te~a jer ovdje nije rije  o obi nom ovjeku ve duhovniku, predstavniku odreene religije iji je polo~aj time zahtjevniji. To pomicanje te~iata na kojem je izgradio itav ~ivot, Nurudin objaanjava na sljedei na in: & jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem, jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo stvorenu sliku o prili no uravnote~enom svijetu koji je moj. Ako i nisam mislio da je savraen, vjerovao sam da je snoaljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan? (Selimovi 1985: 97.) Razotkrivajui crkveni i politi ki totalitarizam, ovaj roman kao uostalom i `otolina Dru~ba Isusova, predstavlja duboku kritiku raa ovje enog druatva, ali i problemati nost ovjekove egzistencije, antinomi nost morala i ambigvitet svakog ljudskog ina. (Prohi 1972: 21). Bogievi ka~e: Selimovi je napisao roman u kojem fabula nije sebi cilj, ali koja ima svoju organsku funkciju: da iznese& cio jedan instrumentarij ideja koje imaju zna aj jedinstvene vizije o svijetu, a ne samo pojedina nih meditacija ili refleksija. (Bogievi prema Lagumd~ija 1973: 47.) Upravo je taj instrumentarij ideja ona osnovna ontemska narativna figura, a prema Peleau opa tema djela ili  konkretna univerzalija , bez koje se ne mo~e rekonstruirati knji~evni mogui svijet romana jer ostaju nedohvatljivima sve one jedinice kojima se predstavljaju kategorije opstojanja. (Pelea 1999: 257.) Konstruiran na temeljima religiozne dogme, Selimoviev dervia kree u pravi ~ivot u trenutku spoznavanja stvarnih ~ivotnih odnosa, odnosno iskorakom u realni svijet, u prostor gdje se inom i izborom sti e vlastiti lik (Prohi 1972: 68.) Selimoviev Dervia i smrt po inje pobunom glavnog lika koje je potaknuto ubojstvom njegovog brata, nevinog ovjeka i to od strane ljudi za koje je Nurudin vjerovao kako im je ~ivot temeljen na vjeri i ljudskoj vrijednosti. Prije hapaenja brata Haruna, Nurudin ~ivi u nepomuenosti vjere da se bo~ji i ljudski red bitno na razlikuju, da je ljudski red samo projekcija bo~je volje da u sistem kozmi ke organizacije uklju i i ljudski svijet. (Isto: 36). Dotadaanji ~ivot ispunjen smislom i teoloakom opravdanoau svakog postupka biva zamijenjen sumnjom, odnosno moralnom dilemom i kona no spoznajom o vlastitoj nemoi u pomaganju bratu, ali i samome sebi u svijetu koji ga okru~uje. Sumnja u derviaki red i njegov smisao dokazuju se sljedeim Nurudinovim rije ima: Kako sad da ka~em samrtniku: Hodi posluano putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje siuano znanje ni slutnje nema. (Selimovi 1985: 27.) Na putu u za njega novi ~ivot, Nurudin najprije susree sestru svog poznanika Hasana, kadijinu ~enu i taj susret ukazuje na na in njegovog do~ivljaja svijeta koji je sa stajaliata derviake svijesti izazov ulnosti, neposrednosti ~ivotnih figura i likova. (Prohi 1972: 65). Dok joj prilazi, Nurudin razmialja: Iblisova ki, mislio je u meni seljak, proklinjao dervia, za ueni obojica. Mrak se uvla io u sobu, bijelio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva kraja sobe, izmeu nas je nedovoljna razdaljina sobe i mu no o ekivanje. (Selimovi 1985: 28). Antiteze koje kao sredstvo Selimovi esto koristi ozna avaju meusobnu povezanost suprotnih sadr~aja i odreenu vrstu neujedna ene ravnote~e kao rezultat takvog postupka. (Butler prema Egeri 1982: 89). Zato dervia svjestan svojih godina i onoga ato one zna e zaklju uje: etrdeset mi je godina, ru~no doba: ovjek je joa mlad da bi imao ~elja, a ve star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i ste enom sigurnoau u nemoi ato dolazi. (Selimovi 1985: 20). Promatrajui kadijinu ~enu razmialja: U nevolji smo i ti i ja, zbog brae. Ti svoga hoea da upropastia, ja svoga da spasem. (Isto:35), ili na drugom mjestu: Bio sam joj zahvalan ato se tako razgolitila preda mnom. Pokazala je doduae da me ne cijeni mnogo, jer se ne ustru ava, ali svejedno, va~nije su stvari bile u pitanju. (Isto: 34). Pojava te lijepe, ali hladne i prora unate ~ene pokree u Nurudinu davno potisnuta sjeanja na nekadaanju ljubav pa iako u derviau ne budi ~elju niti strast (Nije u meni probudila ~elju& Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom& ), donosi nemir potpomognut i do~ivljajem Jurjevske noi i njezinog ozra ja poganstva i izazovnog grijeha ime Nurudin dokazuje kako ovjek u njemu ne mo~e zanemariti ~ivot i ljubav. Kadinica za Nurudina predstavlja metaforu neostvarene ljubavi; njezina je pojava naglaaeno estetske prirode, ali ona je i ~ena koja ima vlastiti stav i mimo znanja muakaraca iz svoje obitelji pokuaava razrijeaiti situaciju u svoju korist, suprotstavljajui se tako nametnutom obrascu tradicionalne uloge ~ene u patrijarhalnoj sredini. Razli ito podrijetlo i sustav vrijednosti onemoguavaju bilo kakav dogovor izmeu nje i derviaa. Opis njezinog izgleda i kretnji otkrivaju njegovu potisnutu ~udnju, ali i odreuju ga kao obi nog ovjeka koji joj nudi savez u vezi s problemom oko nasljea, a kasnije i brak zbog vlastitog interesa. Nesretna ljubav iz mladosti koju je kadini ina pojava dozvala iz sjeanja, uzrok je svim kasnijim Nurudinovim ~ivotnim padovima jer da nije otiaao u vojsku, njegova djevojka se ne bi udala, odnosno ne bi je udali i njegov bi ~ivot krenuo posve drugim tijekom. Nemogue je oteti se dojmu kako Nurudinov odnos prema ~enama naglaaeno nosi u sebi platonsku crtu; ak i kada je rije  o ~eni koja ga privla i i izvla i na povrainu njegovu potiskivanu senzualnost, ona je osloboena intenzivne strasti i viae prijateljski usmjerena. Prvo iskuaenje, prva Nurudinova dilema, upravo je razgovor s kadinicom, Hasanovom sestrom, koja od njega tra~i pomo, kako bi nagovorio njezinog brata da se odrekne nasljedstva. Nurudinov je brat zato en i kadijina bi mu ~ena mogla pomoi posredovanjem kod supruga, ako Nurudin ispuni njezin zahtjev ato u isto vrijeme zna i nepoatenu zavjeru prema ovjeku koji mu nikad ni ru~nu rije  nije rekao. `to u rei sebi poslije svega? }iv brat e me neprestano podsjeati na moj ru~ni in, koji viae neu moi popraviti. Niata nemam osim uvjerenja da sam astan, ako i to izgubim, biu ruaevina. (Selimovi 1985: 37), razmialja Nurudin, ~rtvujui tako brata radi vlastite savjesti. Idua i mnogo te~a dilema pojava je bjegunca u tekiji o kojem Nurudin ne zna niata, ali ve i sama mogunost da bude sudac izaziva u njemu uzbuenje, dok bjegunac primjeuje njegovu potrebu za razgovorom, osjeajui da ga neato mu i. Pomoi mu za Ahmeda bi zna ilo izdaju derviakih uvjerenja, ali i spaaavanje ovjeka, ustajanje protiv mira i sebe dosadaanjeg, a odati ga optereenost moguim kajanjem@BDF~  ǾǧҚ{l{[l{l҆Ǿ j}hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHuhw";mHnHujhw";UmHnHuhw"n <  l h9tF.pR<J e# e#   " * , . b d f h j l n p r 0 2 4 6 8 : < > @ x z ξγپΊsξγbپΊ jqhw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jwhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu$z | ~         X Z \ ^ d f , . ξγپΊsξγbپΊ jehw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jkhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu$. 0 2 8 : N P R & ( * ^ ξγپΊsfRf&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu j_hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu^ ` b f h j l n p  !"#űŦŦvevŦN,jhw">*B*UmHnHphu jShw"UmHnHuhw"5CJ\aJmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHujhw"0JUmHnHuhw"mHnHujhw"UmHnHu jYhw"UmHnHu#&'EFGabcefghijٹʩxʩa,j hw">*B*UmHnHphu jG hw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHujhw"0JUmHnHu jMhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHu&2346789:;WXYZ]^`b.0ڹxڹa,j hw">*B*UmHnHphu j; hw"UmHnHu,j hw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHujhw"0JUmHnHu jA hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"0JmHnHu&02fhjnprtvx8:<@BDFHJĴĩĩxĴĩa,j hw">*B*UmHnHphu j/ hw"UmHnHu,j hw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHuhw"5CJ\aJmHnHujhw"0JUmHnHu j5 hw"UmHnHuhw"mHnHujhw"UmHnHu  "$(*,.02jlnpvxӳģޣxhWģh j#hw"UmHnHuhw"5CJ\aJmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu j)hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHu"  TVXξγپΊsξγbپΊ jhw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu$*,.bdfjlnprt DFHLNPRTVξγپΊsξγbپΊ j hw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu$.0268:<>@xz|~8:ξγپΊsξγbپΊ jhw"UmHnHu,jhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jhw">*B*UmHnHphu$:<>DFxz|NPRξγپΊsξγbپΊ jhw"UmHnHu,jvhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,j|hw">*B*UmHnHphu$<>@DFHJLṊ̸ٸقybقRhw"5CJ\aJmHnHu,jjhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHujhw"0JUmHnHu,jphw">*B*UmHnHphu "$*,DFH|~FŵŪŪyŵŪbŪ,j^hw">*B*UmHnHphu jhw"UmHnHu,jdhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHuhw"5CJ\aJmHnHujhw"0JUmHnHuhw"mHnHujhw"UmHnHu jhw"UmHnHu$T J !!>"""""""""""""""""" $ d# a$ e# e#FHJNPRTVX "$\^`bhjŵŪŪyŵŪbŪ,jRhw">*B*UmHnHphu jhw"UmHnHu,jXhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHuhw"5CJ\aJmHnHujhw"0JUmHnHuhw"mHnHujhw"UmHnHu jhw"UmHnHu$*,.024TVXŵŪ}i}XiŪ jhw"UmHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHu,jLhw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHuhw"5CJ\aJmHnHujhw"0JUmHnHuhw"mHnHujhw"UmHnHu jhw"UmHnHu   < > @ D F H J L N !!!!ξγپΊsξγbپΊ jhw"UmHnHu,j@hw">*B*UmHnHphuhw"mHnHu jhw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"5CJ\aJmHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu,jFhw">*B*UmHnHphu$>!@!B!D!F!X!Z!\!!!!!!!!!!!!!!!!!!!0"2"4"8":"<"̸̭ٸقyb̸̭Q j!hw"UmHnHu,j4!hw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHu j hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHuhw"0JKH mHnHujhw"0JUmHnHu,j: hw">*B*UmHnHphu<">"@"B"z"|"~"""""""""""""""#*#8#%ѱܤ줙y`\I\C hw"CJ$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw"1jhw";CJOJQJU^JaJmHnHu j"hw"UmHnHujhw"UmHnHuhw"mHnHuhw"0JKH mHnHu,j."hw">*B*UmHnHphuhw"mHnHuhw"0JmHnHujhw"0JUmHnHu&hw"5;OJQJ\^JmHnHu"""##### # #########*#,#6#8#,4=>dh`$dha$ p#$<a$%%%%'8'(.(()Z)f)-.P.n.56z;;;;CC D6DLL|PPPTTz____q4r:uuރ,4PXּ:L  !''Z))**-.X0|0^1t1 hw"6 hw"5aJ$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw"6]hw"hw"6CJ] hw"CJ hw"6CJK>v??H@@CCCCtI|P[B^:hqur| $hdh^ha$ $dh^a$ $dh`a$dh$dha$dh`dh^n :ԴZּ:|t  @dh^@dh`dh $dh`a$$dha$    ! ! !1L1N1====OOOO[eff"g $@dh`@a$ $dh`a$ & F$a$$a$$<a$$dha$t155>>8GLGOOPP\g|gqqrs*t8t{{Ό̘,ȝDt؞\̟$2ơֲزhHL^ (6>D,$(JLp&!*!D!F!!!))+++hw"56aJ$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw"5\ hw"6 hw"6]hw"Q"g$gX{Z{{{VX@˜ĘƘȘʘ̘,$<a$ $dh`a$ & F$dha$$a$,.:<Z\֠ؠҲԲֲزvHJL $dh`a$$a$$dha$h^h  \8<>BD&(JL2 .^B $@dh`@a$ $dh`a$$dha$$a$B(!*!D!F!#&))))~5>>"?$?&?^@FHTIJM*SS $@dh`@a$$dha$$a$ $dh`a$+,,,F,//22~5555<<<<>>$?&?(ALAccfff g~hhhhhippηp̸ʺ77TTdҚ00Rvd$~$$$''779 hw"5aJU$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw"5\ hw"6]hw" hw"6PSTUV.WWWvX~[]^tcvcccqqfqhq*y~đ$a$ $@dh`@a$ $dh`a$$dha$VXj֟Ԡ|0*Աȷʷ̷η$<a$$a$ $dh`a$$dha$ $dh`a$ ̼N^~*, v n#f+/047$]a$ $dh`a$$dha$$a$7777;F~Q`d lxtnyz|>68vxܑ x$dha$$a$ $dh`a$x޾8|p!'83B79?:ELJQ"SSXd*f^ffxjpv. $dh`a$ ako je nevin, ali i ~rtvovanje sebe i brata, nastavljanje dobro poznatom stazom posluanosti. Ahmedov neuspjeaan pokuaaj rjeaavanja samog sebe pomou bjegunca, ali i skidanje odgovornosti okon at e tako ato o svemu obavjeatava Mula-Jusufa, svjestan kako njegov odabir nije slu ajan i kako je upravo on izvraitelj njegove potajne ~elje jer mladi dervia odmah obavjeatava stra~are, ali u meuvremenu bjegunac uspijeva pobjei. Tu je i Ahmedova spoznaja o velikoj razli itosti meu njima: Ja sam se lomio cijelu no, on je presudio odmah. i Jusufovo nakon poziva stra~ara: Mislio sam da ti tako ~elia. Ne bi mi govorio da nisi ~elio. (Isto: 63-65.) Trea i najte~a odluka vezana je uz prijatelja Hasana; spasiti ga ili kao kadija sa uvati vlastiti ~ivot. Hasanovo spaaavanje izvodi Mula-Jusuf ime se moralno iskupljuje za izdaju Ahmedovog brata, ali u isto vrijeme, ta je dilema dokaz Nurudinovog moralnog pada i kona ni test njegovoj ljudskosti. Zanimljivo je kako Selimovi u svojem romanu ne imenuje ~enske likove njihovim osobnim imenima, osim Dubrovkinje Marije, nego one nose imena prema svojim mu~evima ili njihovim titulama. Kako je derviaeva svijest odreena tradicijom, time je on nastoji depersonalizirati, stvarajui je pratnjom muakim likovima uz izuzetak ve spomenute Marije koja se meu tim likovima izdvaja. ( Srebrenikovi 2004: 150). Suprotstavljen tom islamskom svijetu je lik Dubrovkinje Marije koja u Bosnu dolazi zbog trgova kih poslova s mu~em Lukom te svojom pojavom u velikoj mjeri odreuje Hasana, kadini inog brata i Nurudinovog prijatelja. Njihov neobi an odnos koji se ne mo~e ostvariti kao ljubavni zbog toga ato je ona ~ena drugog, ali i osoba duboko svjesna osjeaja grijeha, mogue je promatrati i kao odnos izmeu dva svijeta, Istoka i Zapada i novih mogunosti ~ivljenja i razumijevanja meu ljudima. (Isto: 83). Ona je i razlog zbog kojeg se Hasan vraa kui iz Carigrada gdje se po inje baviti razli itim poslovima na u~as i nezadovoljstvo vlastite obitelji i ironi no, jedina osoba koja ~ivotnu filozofiju jedne lutalice, ovjeka vitalnog, dinami nog i punog jednostavnih, ali duboko istinitih uvjerenja u kona nici dovodi pod znak pitanja. Hasan je svakako uz derviaa Nurudina druga glavna osoba ovog romana i lik koji definitivno zavrjeuje samostalnu studiju zbog svoje zanimljive prirode i okolnosti koje su ga oblikovale. On je simbol neposrednog ~ivota i poleta, ulan, temperamentan, otvoren prema najrazli itijim ljudima, ovjek koji se u potpunosti predaje ~ivotu i uzima od njega sve ato mu ovaj pru~a. Po svojim osobinama, Hasan predstavlja kritiku ~ivota kakvim ~ivi Ahmed Nurudin, on je njegova krajnost. Takve dvije suprotnosti nu~no se privla e jer svaki predstavlja ono ato njegov prijatelj nije i obrnuto. U isto vrijeme, ovaj roman pokazuje dva tipa ponaaanja dokazujui kako svatko od nas nosi u sebi osobine i jednog i drugog ime se ponovo vraamo na Peleaa i njegovo isticanje va~nosti odreivanja narativne figure, u ovom slu aju psihemske, radi ozna avanja pojava u izvanknji~evnom svijetu. U jednoj od kritika ovako je opisan Hasan: U njemu je satkana ona moralna neozbiljnost, neobaveznost, pa i neobuzdanost. On je slika ljudske vedrine, airine, prirodnosti i samostalnosti. Svoj je od po etka do kraja, velika i sna~na individualnost, hrabro se uzdi~e i izdvaja iz svega ato je va~ilo kao red i zakon, ali se on ne izdvaja od ljudi. Druatven je. Pametan i jak. (Skaki 1976: 54). I njemu i Nurudinu zajedni ka je razapetost izmeu osobnih ~elja i grube stvarnosti u kojoj ~ive koja sputava svakog na svoj na in. Usprkos razli itom uvjerenju i stavovima, uspijevaju prepoznati dramu onog drugog; tako Hasan na Nurudinov komentar o ~ivotu kao vrstoj zidanici koja se iznenada poruaila govori: Ne treba ovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve ato u njemu vrijedi, to je ranjivo. Mo~da nije lako ~ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, bie joa gore. (Selimovi 1985: 94), dok si Nurudin, shvaajui Hasanovu intenzivnu potrebu za ~ivotom, iako kod derviaa potisnutu dugogodianjim ~ivljenjem u hermeti nom svijetu vjere postavlja pitanje: Ta Hasanova misao, koja mi nije bila sasvim jasna, ta neminovnost vezivanja i napor oslobaanja, ta neophodnost ljubavi prema svome i potreba razumijevanja tueg, je li to nevoljno mirenje s malim prostorom i uta~ivanje e~nje za veim? Ili je mijenjanje mjera da svoje ne postanu jedine? Ili ~alosno, ograni eno bje~anje, i joa ~alosnije vraanje? (Isto:269.) Hasan je i jedini lik koji osvijeateno govori o duhovnoj, povijesnoj i politi koj slo~enosti vlastite domovine. (Srebrenikovi 2004: 79). (}ivimo na razmeu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao?) (Selimovi 1985: 264), a i bolje shvaa mehanizam vlasti u koji Nurudin dugo ne uspijeva prodrijeti. (Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio sam da znaa viae o svijetu i ljudima, mnogo viae. Trebalo je druk ije da razgovaram s tobom.- Kako si druk ije mogao da razgovaraa? - Ne znam. Kao sa djetetom.) (Isto: 100). Njegova odluka o neprihvaanju posla u carskoj slu~bi i bavljenje trgovinom stokom, na veliko nezadovoljstvo najbli~ih, svjesno je odbacivanje tradicionalnih normi koje se njeguju u njegovoj obitelji i pobuna, ali ne u zna enju koju ona ima kod Nurudina ve izra~eno kroz ljubav prema slobodi misli, pustolovini, sklonosti ka umjetnosti i pomicanju granica. Vlastito iskustvo Hasan hrani kroz putovanja i upoznavanje novih sredina i ljudi, a susret s Marijom dovodi do emocionalnog potresa u njegovoj duai, odvodi ga u neuspjeaan brak i dovede do spoznaje o nedostacima vlastitog svijeta i potrebe spaaavanja od sebe samog, ali i neporecive vezanosti za kako ka~e jedinu to ku na zemlji koja odreuje smisao itavom tom kretanju, bez koje ne bi volio niti drugi svijet, ne bi imao kuda otii i ne bi bio nigdje. (Isto: 269.) Nurudinov pokuaaj razumijevanja tog neobi nog, a opet tako jednostavnog i prirodnog ovjeka pokuaaj je razumijevanja i vlastite podvojene derviake prirode, osjeaja ljubomore i potisnute tjelesnosti; dolazak Dubrovkinje i njezino djelovanje na Hasana ni njega samog ne ostavlja ravnoduanim jer primjeuje njezina puna djevoja ka usta, mazni glas i kadifenu haljinu (Isto:120), pitajui se: Zar se zato izdvojio da se ovako nepovratno zaplete u strast ato se ne troai i ne mo~e da nestane? Misli na nju, mjesecima razdvojen, susree je kad se vrati, uljepaanu ~eljama s dalekih puteva, upija ~ednim o ima da je zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje e se zatvoriti taj krug u kome se strast hrani, a ne troai? (Isto: 120.) Nurudinova krizna promialjanja redovito su popraena Hasanovim primjedbama pri emu mu se prijatelj pojavljuje kao glas savjesti, a dru~enje s njime derviau rasvjetljava novoste eno iskustvo pokazujui mu kako niti svijet vrijednosti nije skladno ureen i u kojemu se zahtjevi moralnosti suprotstavljaju zahtjevima humanosti i nema na ina da se oni izmire na nekoj viaoj razini. (Miloaevi prema Egeri 1982: 75). Suprotstavljajui se njegovom stavu prema kojemu su vjera i pravda va~nije od ovjeka rije ima: Lako je izmisliti opate propise, gledajui iznad glava ljudi, u nebo i vje nost. A pokuaaj da ih primijenia na ~ive ljude, koje poznajea i mo~da volia, a da ih ne povrijedia. Teako ea uspjeti. (Selimovi 1985: 108), u svojoj kritici derviakog na ina razmialjanja ide i dalje, izjavljujui u jednom trenutku kako ~ali za Nurudinom ranijim ato ovoga pogaa, ali mu i osvjeauje u ato se pretvorio postajui dijelom vlasti. Kozmopolitskih osobina, kasaba mu je tijesna, ali je svjestan nu~nosti postojanja vrstog uporiata u koje se ovjek uvijek mo~e vraati, voli svoju slobodu, ne trpi sputanost, neobavezan je, ali vrstih stavova i ispravnih moralnih na ela, nesretno zaljubljen, senzibilan koliko je potrebno i ono najva~nije i Nurudinu najprivla nije, ne boji se ~ivota. Utoliko je neugodnija situacija u kojoj dervia da bi sa uvao vlastitu glavu izdaje takvog prijatelja, dokazujui time svoju samo~ivost i egoizam, ato je dokazao i prije odbijajui Hasanov prijedlog da mu izvuku brata iz tamnice, na ato mu ovaj odgovara: Ostavi svijet na miru, ako boga znaa, bie sreniji bez te vaae brige. U ini neato za ovjeka kome znaa ime i prezime, koji ti je slu ajno i brat, da ne propadne ni kriv ni du~an u ime te pravde koju brania& i dalje, nakon odbijanja: Imaa li neku drugu rije , ljudskiju? (Selimovi 1985: 114.) Ovakvu sliku idealnog lika koji bi eventualno simbolizirao oazu u pustinji ljudskih nedoumica i kriza ovog romana naruaavaju i odreeni nedostaci, koji su razumljivi i karakteristi ni za svakog ovjeka; lak je i povraan, poaten, ali lakomislen, sklon impulzivnom ruaenju mostova za sobom, ovjek u vje nom tra~enju, ali koji ne pronalazi, odnosno prava pri a o njemu je pri a o jednom neprilagoenom provincijalcu koji se nije uspio dokazati u vlastitoj sredini, a nesretna zaljubljenost u udanu ~enu koja ga trajno iscrpljuje vjerno objaanjava njegov otpor prema svakom obliku vezanosti. (Miloaevi prema Egeri 1982: 82.) Kad je rije  o derviau Nurudinu, nesumnjivo je kako postoje razli ite motivacije za mnoge njegove postupke; podrijetlo, osobni kompleksi, neostvarena ljubav, sumnja u temeljne ~ivotne vrijednosti i nepravda u injena njegovom nevinom bratu kao i njemu samom, ali ga sve to ne opravdava u zanemarivanju vlastite savjesti te moralnih i religioznih na ela. Suo en s opasnoau za vlastiti ~ivot, to je ovjek koji izdaje jedinog prijatelja Hasana ato baca svjetlo na veliki mehanizam vlasti predstavljen u ovom romanu, ali joa viae pojedinca u njemu koji u takvim rubnim situacijama pokazuje svoje pravo lice, neovisno o polo~aju, rije ima i ~ivotnom uvjerenju koje se provodi naj eae samo u teoriji. Zakoni odreenih povijesnih zbivanja odra~avaju se na likove romana. Ahmed Nurudin saznaje da su predstavnici vlasti ubili njegovog brata; da se ne otkrije prava istina i sa uva uvjerenje o pravednosti i nepogreaivosti vlasti, derviaev je brat smaknut. Potresen nepravdom, Nurudin odlazi predstavnicima vlasti, naivno uvjeren kako mo~e s njima ljudski i otvoreno razgovarati. Njegova zabluda otkriva se odmah u razgovoru s muselimom, kadijom i muftijom i sva nastojanja za pomilovanjem brata ostaju uzaludna, odnosno prilikom jednog od tih susreta, u trenutku uspostavljanja dijaloga izmeu muselima i Nurudina pokazuje se do koje mjere je na elo ljudskosti neu inkovito i nemono, to nije do koje je mjere ono nepripremljeno za takvo suo avanje jer stvarnog dijaloga niti nema. (Petrovi prema Egeri 1982: 44). Odlazak muselimu susret je s vlaau, nadmoi kao takvom: Pod tim pogledom bez sjaja, ato me jedva vidio, prestao sam da o ekujem dobru rije  ili milost, i samo ~elio da odem, a sve neka se svrai kako Alah hoe. (Selimovi 1985: 82.) Ili razgovor s kadijom: Kad sam rekao zaato sam doaao, odgovorio je kur-anskom re enicom: - Koji vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dr~e prijateljstvo s neprijateljima Alaha i poslanika njegova, makar to bili o evi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. I na kraju razgovora: - Slab je koji tra~i, a slabo je i ono ato se od njega tra~i. Sve je moglo da zna i to ato je kazao, ili niata. Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje. Uzalud, ja i je od mene. Li i na mrtvaca, ali nije mrtvac: na elo bjesni u njemu. (Isto 1985: 125,127.) Cijeli taj razgovor potpomognut kuranskim citatima dokaz je koliko je na elo vlasti u neskladu s moralnim na elom i koliko se ono sudbinski odra~ava na pojedinca ije razmialjanje te~i moralnosti kao temelju ispravnog ponaaanja. (Nastasijevi prema Egeri 1982: 47). Nurudinov odlazak muftiji, potaknut ostacima o ajni ke nade kako mora postojati neki na in pomoi nedu~nim ljudima kao ato je njegov brat, kona ni je poraz jer dok se kod kadije suo io s ideologijom, ovdje do~ivljava potpunu ravnoduanost i nezainteresiranost beautnog ovjeka: Sve je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me, i ja sam ga iznenaivao, budio, zagrijavao, vodei o ajni ku bitku da odr~im na ~ivotu samrtnika, stalno na granici strave da neu uspjeti, a sva mi je nada u njemu. (Isto 1985: 147.) Ova tri Nurudinova susreta s predstavnicima vlasti u kasabi, u potpunosti oslikavaju lice mehanizma vlasti, ali i prema rije ima Nastasijevia joa viae u samom romanu snagu zatvorenosti autoritarnih struktura, odnosno duh koji ispunjava tu zatvorenost pri emu je taj mehanizam samo ponavljanje ve dobro poznatih stvari, samo s novim licima. (Nastasijevi prema Egeri 1982: 51). Drama koju na diskretan na in evocira u svom delu Meaa Selimovi jeste drama ljudskih odnosa koja ima svoju osnovu u raznovrsnim, naj eae protivnim interesima ato upravljaju ljudima i njihovim postupcima i u razli itim na inima na koje tuma e vlastite interese. Ali, istovremeno, to je i drama ograni enog saznanja, napornog puta oveka u osvajanju istine o sebi. (Isto: 51.) Tema je Selimovievog kao uostalom i `otolinog romana odnos pojedinca i druatva. Kao aejh tekije mevlevijskog reda, Nurudin ~ivot shvaa kao borbu za vjeru, on je ovjek koji vrsto vjeruje u odreeni sustav. Pitanje koje je knji~evna kritika ve postavila jest ato se dogaa s ovjekom koji prihvaa jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeanje doe s njom u sukob? (Skaki 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe. S u po etku privilegiranog mjesta i izdvojenog polo~aja i tekijom koja je donosila sigurnost i unutraanji mir, (& tekija i njena slava i njena svjetlost, to sam bio ja, njen temelj i njen krov. Bez mene ona bi bila kua sa pet odaja, ista kao i ostale, sa mnom je postala bedem vjere.) (Selimovi 1985: 21), dervia je grubo uznemiren dogaajem osobnog podrijetla, zato enjem brata Haruna. Sve je po elo da se zaplie prije dva mjeseca i tri dana, ra unau vrijeme, izgleda, od te urevske noi, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se ti e. Brat je ve deset dana le~ao zatvoren u tvravi. (Isto:24). Dok moli pomilovanje za njega, on je joa uvijek uvjeren kako ~ivi u svijetu moralnog reda i istine nadajui se dogovoru, ali ubrzo postaje svjestan zablude i ta vanjska zbivanja pokreu njegovo poniranje u vlastitu unutraanjost u kojoj nailazi na mnoge njemu dotad nepoznate stvari. Kada se prvi put okrenuo sebi i svojim unutraanjim prostorima, doveden je tada u mu nu i teaku situaciju, da se sukobi sa svojim sopstvenim biem, udesnim i tajanstvenim titrajima srca i duae, uma i misli. (Skaki 1976: 51). U svojem traganju za pravdom, dervia u sebi pronalazi mr~nju zaboravljajui opa na ela i odlu uje se za osvetu. Ahmed Nurudin uvu en je u igru progonjenog i onoga koji goni, poput bjegunca Ishaka, zamialjene projekcije svojeg drugog ja: Ishak, esta moja misao, najlakae sjeanje, nesigurna ~elja mene nesaznanog i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uzdanje, tra~eni klju  tajne, nesluena mogunost izvan poznatih, priznavanje nemogueg, san koji se ne mo~e ni ostvariti ni odbaciti. Ishak, divljenje ludoj smjelosti koju smo zaboravili jer nam je postala nepotrebna. (Selimovi 1985: 189). Prijateljevu slobodu dervia plaa vlastitom glavom. U noi pred pogubljenje, radost i obnovu uspomena donosi mu mladi iz Devetaka, sin njegove nekadaanje ljubavi koja mu ga i aalje. `ta hoe? Je li se odvojio od sela, kao i ja nekad? Tra~i li aire puteve u ~ivotu nego ato su deveta ki? Ili se sudbina aali, da me njime podsjeti na sve, pred veliki put? Ili je znak, ohrabrenje, koje mi Bog aalje?& Zaato se baa sad javlja ovaj selja ki momak, koji mi je bli~i nego ato misli? Je li doaao da mene zamijeni na ovom svijetu? (Isto: 344), pita se Nurudin. I ponovo zapo inje ista pri a. Zavraetak itanja ovog romana ne donosi i zavraetak razmialjanja o njemu ve naprotiv ostaje dubok i intenzivan dojam nedovraenosti meu ljudima, situacija u kojoj se mo~e prepoznati svaki pojedinac bez obzira na vrijeme u kojem ~ivi kao ato Selimoviev junak ostaje nedovraen, kako u odnosu prema drugima, tako i prema samome sebi. Dru~ba Isusova - interpretacija Uglavnom poznat kao pjesnik, Jiri `otola je pjevajui o ljudima i njihovim svakodnevnim problemima uvijek progovarao o smislu ovjeka i njegovog ~ivota (Pecnik 1975: 944), a taj je njegov interes u potpunosti doaao do izra~aja u romanu Dru~ba Isusova. Govorei o jednom proalom vremenu ~elio je rei neato o svome vremenu odnosno Sve o emu `otola govori u svome romanu, na ovaj ili onaj na in povezano je sa suvremenim ovjekom, njegovim otuenjem, sukobima sa svijetom, ljudima oko sebe, ili onim najtragi nijim sukobom - sa samim sobom. (Isto: 945.) Radei na TV drami Waterloo, `otola se po eo zanimati za povijest; slu ajno je doaao do knji~ice o grofici iz zamka Koaumberk, u kraju njegovog djetinjstva i kako, po njegovom mialjenju, materijal nije bio prikladan za pjesmu, po eo je pisati roman. Dru~ba Isusova govori o dogaajima koji su se zbivali u eakoj nakon poraza eakog plemstva na Bijeloj gori, odnosno o utemeljenju rimokatoli anstva i jezuitima u razdoblju najja e protureformacije. (Isto: 945). Roman je imao buran odjek zbog svoje aktualnosti; piaui o jednom razdoblju nacionalne povijesti, autor analizira djelovanje tadaanje vlasti otvarajui pitanje koje je i bilo najsna~niji poticaj temi samog romana, a ono glasi: Ima li ovjek mogunosti protiv tzv. logike povijesti i gdje su granice ljudskog ponaaanja u situaciji tragedije? (Jankovi  1992: 513.) U ovom romanu predstavnik je svega toga pater Vojtech Had, isusovac koji se u potpunosti stavlja u slu~bu interesa Dru~be Isusove, dosljedno provodei njezinu strogu ideologiju sve dok joj ne dovede u sumnju smisao, pokoleba se u svojim uvjerenjima, posumnja u istinitost i ispravnost dogmi i time po inje njegova osobna drama. (Pecnik 1975: 946.) Nakon ato je polo~io potrebne zavjete, zapo inje pokoravanje strogoj disciplini i provjera posluanosti mladog isusovca po akolama, bolnicama i kroz misije, a onda ga rektor kolegija u Hradecu aalje u dvorac Koaumberk, mladoj udovici grofici Mariji Maximiliani. Postajui njezinim ispovjednikom, njegov je zadatak bio slomiti joj ponos i osigurati Dru~bi njezin imetak ato se na kraju i ostvarilo. Nastojei zadobiti grofi ino povjerenje i potporu u izvraavanju svoje zadae, u po etku ima idealnu sliku o svome poslanju, vjerujui kako uz njezinu pomo mo~e neato u initi za taj siromaaan i neobrazovan kraj te ga u vrstiti u vjeri i vratiti Bogu. S vremenom postaje skepti an, osjea unutraanju nesigurnost koja proizlazi iz mogunosti da zbog svojih propusta bude izba en iz Dru~be, bez ega se ne mo~e predstaviti, ali prvenstveno zato jer se s njezinim nasilnim postupcima ne sla~e, svjestan nemogunosti ostvarenja vlastitog idealnog cilja: biti kamenom u zidu velikog Bo~jeg hrama. (Jankovi  1992: 515). Nakon ato je krae vrijeme proveo u Koaumberku, Had odlazi kod rektora po pomo i savjet; njegove zamolbe da ga povuku sa du~nosti grofi inog ispovjednika ostaju bez uspjeha, a naivna pitanja koja postavlja izazovu rektora da mu na grub na in objasni ato se od njega i njegovog ispovijedanja zapravo tra~i, uz prijetnju neugodnim posljedicama ako zadatak ne bude obavljen prema o ekivanjima Dru~be: O e Vojtech, sad me dobro sluaajte. Ako se ta udovica uda dok ste vi njen ispovjednik, izmislit u za vas takvu misiju o kakvoj niste ni sanjali! Ja znam da ne volite ii u misije. (`otola 1988: 42). Taj je razgovor i po etak njegovih sumnji i nedoumica iako ih se kasnije zastidio i potisnuo duboko u sebi s odlu nom namjerom da ih istjera iz srca i glave: & Bo~je je djelo strmo i golemo, i ovjek je smijeaan kad dolje, u podno~ju nesagledivog Bo~jeg stupa, svojim dahom pokuaava o~ivjeti crnu i sasuaenu biljku svojih mudrovanja, osjeaja, sa~aljenja, tu biljku treba zgaziti nogom jer ea postati isti kao ona, bijedan, zgr en, pla ljiv izdanak, neea se pretvoriti u kamen Bo~jeg hrama& bit ea sam i skon at ea sklup an u sebe& (Isto: 51.) Sudjelujui u svetoj misi u povodu smrti kardinala Harracha u druatvu admonitora, provincijala i ostalih lanova, pateru Hadu se otkriva pravi odnos izmeu pripadnika Dru~be i pokojnika koji predstavljaju dvije suprotstavljene katoli ke sile i koje su na tlu eakog kraljevstva vodile bespoatedni rat. Kardinalovo pismo upueno samom Svetom ocu nimalo pohvalno razotkriva Dru~bu Isusovu i prave motive njezinog djelovanja: U ovom su kraljevstvu od ateto ina najopasniji jezuiti, koji nastoje ubijanjem ljudskog duha i na atetu Crkve oja ati mo svoju& Proalo je ve nekoliko godina otkako jezuiti u ovom kraljevstvu eakom djeluju; ali rad njihov na airenju vjere katoli ke ne samo da je bez velikog rezultata nego oni ovdje kod svih mudrijih ljudi izazivaju sumnju da ~ude i te~e za nekom vlaau i ispraznom slavom, skrivajui to plaatem borbe za veu slavu Bo~ju. (Isto: 55-56). Taj je odnos nazna en ve na samom po etku romana; isusovac Had dolazi u dvorac nakon cjelononog pjeaa enja, kao uostalom kasnije i njegov ostarjeli kolega, pater Kri~ulka. Za razliku od njih dvojice, nadbiskup Valdatejn e u posjetu grofici stii ko ijom, a tako e se i vratiti, ime je nazna ena suprotnost izmeu dviju sila, Dru~be Isusove i Katoli ke crkve, ali i dva razli ita tipa ljudi i ponaaanja. (Karfik 1970: 82). Suodnosi i sukobi koje je mogue ia itati na razini tog sociemskog niza, prema Peleau, otkrivaju i cjelokupnu postavu svijeta romana. Mo~e se istaknuti kako je dogaajni slijed `otolinog romana izgraen na primjeru tzv. ideologemske pojedina nosti ili figure s kojima se uspostavlja odreeni svjetonazor ili ~ivotni stav.(Pelea 1999: 278). U Dru~bi Isusovoj su u ontemskom nizu posebno izdvojene dvije figure koje je mogue ozna iti sintagmama ~ivjeti prema pravilima nekoga ili ne ega drugoga i tra~iti vlastiti put. Tako glavni lik, isusovac Had, u po etku traga za smislom postojanja nastojei ga ostvariti odanom slu~bom Dru~bi Isusovoj, da bi s vremenom spoznao kako ga nije mogue pronai izvan sebe, ve prihvaanjem vlastite osobnosti i neposrednim ~ivotnim iskustvom. Svjestan beskrupuloznih zahtjeva koji su pred njega postavljeni i koji ne biraju sredstva u postizanju cilja te osujeen u naivnoj i poatenoj namjeri vlastite borbe za spas ovjeka i injenja dobra, pristaje na sve ato se od njega tra~i, iako je to u suprotnosti s njegovim ljudskim uvjerenjima zbog pani nog straha i nesposobnosti ~ivljenja izvan okvira vlastite crkvene zajednice. Promatrajui groficu i njezinu kerku, posljednje plemstvo koaumberako, razmialja: Mu ilo ga je to ato opet ne zna kako dalje, kako da izvrai sve ono ato se od njega tra~i, ato je obeao da e ispuniti& ali kako da pri tom nikoga ne povrijedi, ne gazi, ne lomi, ne istjeruje, ne potkrada, kako da prizove dobro, mir, snoaljiv ~ivot, a ne samo strah, patnje i smrt. Sve, zna i, opet po inje iznova, nesigurno i privremeno i mo~da joa neshvatljivije nego prije. (`otola 1988: 72.) Kad grofi ina ki oboli od aarlaha, Hadu se pru~a prilika da nagovori Mariju na polaganje zavjeta udovi ke istoe koji e po njegovom mialjenju biti kruna sve anosti koja je slijedila; posveenju novoizgraene crkve na njezinom imanju i sigurnost da e se Bogorodica smilovati djetetu i ozdraviti ga, a istovremeno sigurnost kako se grofica viae nee udavati i kako e sav njezin imetak na kraju pripasti Dru~bi Isusovoj. To je i potvrda u kolikoj je mjeri ona tada u eakoj, a i drugdje, ~udjela za vlaau i novcem, a u svojim pohodima protiv svakoga tko nije bio suglasan s njezinom dogmom ka~njavala i proglaaavala grijehom, ne izbjegavajui pri tome prijetnje i nasilje. Kamen spoticanja toj Dru~bi pojavio se u obliku ovjeka iz vlastitih redova, isusovca Hada, koji iako ne mo~e ne izvraiti nareenje, ne mo~e pobjei od stvarnog svijetu u kojem ~ivi i osporiti koliko se duboko vezao za ~enu s kojom provodi mnogo vremena, na inom na koji se gotovo svaki ovjek prirodno ve~e za drugog ovjeka. Njegov zahtjev za polaganjem zavjeta do~ivotne istoe u ljudskom je smislu nedopustiv i sebi an, ali za Hada intimno vrlo prihvatljiv jer mladu groficu posesivno ~eli samo za sebe, makar isklju ivo u platonskom smislu jer je za neato drugo nesposoban. Vi me uope ne sluaate, o e Vojtech. Vi samo stalno pri ate svoje. Nau ili ste govoriti o nekim stvarima i ponavljate to kao kroz mre~u na ispovjedaonici, ne vidjevai tko kle i iza mre~e, ima li taj uope o i i nos. (Isto: 129), zamjera grofica svom ispovjedniku uporno bje~anje od ~ivotnih istina dok joj on ostacima svoje naruaene vjere odgovara: }ivot je pun poni~enja, gor ine i osamljenosti. Ali nije o ajan. Ne mora biti. U njemu ima i mnogo tihe radosti i povremenog bla~enstva. (Isto:137). Dolazak nadbiskupa Valdatejna u Koaumberk izaziva kod Hada neuobi ajeni nemir; gost izgleda i ponaaa se vrlo svjetovno, otvoreno pokazujui naklonost prema ~enama: Ovo je neki udan, namirisan nadbiskup. Salonska lutka, igra ka za kontese. Gleda u groficu kao ma ak u slaninu. (Isto 1988: 176), razgovor vodi neobavezno i zavodni ki, a nakon ato naie na groficu i njezinog ispovjednika u atmosferi prisnog razgovora, ne skriva iznenaenje, ignorirajui kasnije isusovca itavo vrijeme svog boravka na imanju. U kapeli je gorjelo samo nekoliko svijea, a u njoj je, le~erno naslonjena na klupu, stajala crna grofica, a pokraj nje muakarac, takoer sav u crnom. Bili su tako obuzeti razgovorom da su se uplaaeno trgli kad su se vrata razletjela. Nije se inilo da taj isusovac ispovijeda udovicu; stajali su kao u nekom salonu i razgovarali, mirno, povjerljivo, prijateljski. (Isto: 175-176). Suo en opasnoau od nemoralnog nadbiskupa, ali i vlastitom ljubomorom, Had reagira subjektivno, napadno upozoravajui groficu ato e joj se dogoditi ako prekrai polo~eni zavjet: Svaki vaa daljnji korak vodi samo u grijeh, u smrtni grijeh, i ja vam neu dati oprost. Stanite, nareujem vam. Ja sam vaa ispovjednik i govorim u Bo~je ime. (Isto: 193). Iako grofica nije prekraila zavjet, kod Hada je ostalo neugodno sjeanje na taj dogaaj i spoznaja kako viae nije u potpunosti ist: Vikao sam na groficu gore nego mu~ koji je saznao da je rogonja. Zaato? Kraj, neka se pari tko s kim hoe, neka se pre~derava, tetura prema paklu, ali bez mene. Viae nikad ne ~elim do~ivjeti dan poput ju eraanjeg. (Isto: 204.) Razgovor s admonitorom Tannerom otkriva Hadu zajedni ku sumnju o opstanku Dru~be i njezinom mjestu u druatvu: Pitam vas hoe li Dru~ba moi obaviti svoj posao ako se ne promijeni. Taj je posao u mnogo emu druk iji nego nekada. Viae ne bacamo ljude u tamnicu kako bi shvatili da je istina na naaoj strani. Ili bar ne bi valjalo da to radimo& Moramo napuatati ono ato je ve mrtvo. Tra~iti nove metode& (Isto: 151-152). Ili na drugom mjestu: Izdajemo naaeg apanjolskog viteza! Njegov portret u nas ve visi iznad svake postelje, a koliko smo se udaljili od njega! Iskrivili smo njegovo u enje. Zdrobili ga i zaboravili& Dru~ba nee pre~ivjeti sljedeih sto godina ako se ne promijeni& Uniatit e je novac, veze, upotreba vojske; besmislena ekspanzija ak nekamo do Tibeta, do Kalifornije; la~i servirane Svetom ocu; brda prljavatine i te~nje za vlaau. (Isto: 164-165). Ove rije i pokazuju kako je i unutar reda isusovaca bilo pojedinaca koji su sa sumnjom gledali na aktivnost vlastite zajednice, kriti ki procjenjujui va~nost prilagoavanja novom vremenu i napuatanja starih obrazaca ponaaanja. Problem u svemu tome je ato se svatko tko se ponekad usudio po eti misliti svojom glavom i objektivno razmialjati o kanonima i dogmama odreene ideologije i stavljati ih pod znak pitanja automatski do~ivljavao kao protivnik. (Pecnik 1975: 946). Ovdje su `otoli ti povijesni dogaaji poslu~ili ozna avanju neposredne stvarnosti u kojoj je ~ivio i djelovao. Taj oduvijek poznati sraz dviju strana, u ovom romanu predstavljaju i isusovac Had i grofica Marija Maximiliana koje su povezale ~ivotne okolnosti i usamljenost. Njezino nerazumno ponaaanje i sklonost samouniatenju, ali i ravnoduano prihvaanje stvari koje dolaze, posljedica su osobne nemoi u sukobu s ja im i lukavijim igra ima, ali i strah od smrti i apsurdnosti ~ivljenja, potpomognuti neugodnim ~ivotnim iskustvima, problemati nim brakovima, udoviatvom i smru djece. (Jankovi  1992: 515). Oboje postaju ~rtve sna~nog mehanizma moi: ona ostaje bez imetka, fizi ki i psihi ki uniatena i sama, a on svjestan da je to ato je inio u ~ivotu pomagalo zlu. Zaato nam sve izmi e i zavraava druk ije nego ato smo htjeli? (`otola 1988: 186). Ovo pitanje otkriva njegove dobre namjere, ali i to kako one nikada nisu bile ostvarene, odnosno nije ih mogao pretvoriti u djelo i ne biti vezan kao vol za rudo, kao luak za svoje ludilo. (Isto: 204). Nezadovoljstvo kod oboje proizlazi iz spoznaje o vlastitoj sputanosti i neslobodi samo dok je Marija Maximiliana u svom neprotivljenju i podlo~nosti volje to no znala gdje je sloboda, pater Had, iako je nasluivao horizonte slobode, nikada nije imao snage, a ni dovoljno istu savjest da bi im se pribli~io. (Pecnik 1975: 947). Dok puata na slobodu zato enog heretika koji mu mjesecima uznemiruje savjest, suo ava se s njegovim neugodnim komentarom: Ja imam slobodu, pope. Tvoja mi nije potrebna. Imam slobodu o kakvoj ti nikad ni sanjao nisi. Nosim je u sebi, znaa? Meni je svejedno gdje s njom ~ivim. Ostavi me na miru. (`otola 1988: 250). Iako u tom trenutku potpuno siguran u neispravnost vlastitog postupanja i spremnosti Dru~be na beskompromisan obra un s protivnicima, Hadu je jasno kako nije sposoban za potpunu i kona nu pobunu kao i to da se ostvaruju Tannerove rije i koje mu je uputio tijekom jednog razgovora: Ne mo~emo nikamo. A kola ve jure, ujete li? Mo~emo stati pred njih ili usko iti u njih. Nikakve druge mogunosti nema. Nemogue je pobjei& (`otola 1988: 198). To uskakivanje u kola predstavlja metaforu pomirenja sa sudbinom, nedostatka snage, ali i ne iste savjesti i u njoj je sa~eta sva ljudska drama i dokaz koliko je pojedinac nemoan u iskazivanju vlastite ljudskosti u situaciji sveopeg beznaa. Dolazak pomonika Hampla osvjeauje Hadu kakav je do~ivljaj pripadnika Dru~be u o ima obi nog svijeta; besprijekoran u svojoj posluanosti i nesklonosti analizi i dubljem promialjanju stvari, prema Jankovi evim rije ima, dijete tog reda, novak u Koaumberku ubrzo zapo inje s poboljaanjem duhovne skrbi, organizira nastavu, sastavlja popis cjelokupnog stanovniatva veleposjeda kako bi pratio dolaske na svetu misu emu se Had usprotivi, smatrajui kako oni ne bi trebali biti tlaka ve slobodan izbor i ljudska potreba. Suptilno, ali odlu no pokazuje ~elju za osmialjavanjem i kontrolom ~ivota na imanju, ali i vlastitu beskrupuloznost. Nakon ato ga otjera, Had dobiva oatar prijekor od nadreenih jer se Hampl u njihovim o ima u kratko vrijeme dokazao braniteljem vjere i vjernim provoditeljem zadataka Dru~be. I ovdje je vidljiva sli nost sa Selimoviem jer je odnos superiora Hada i njegovog pomonika istovjetan onom derviaa i Mula Jusufa; ista je funkcija podreenog kolege, ali i sli an psiholoaki profil. Grofica odlu uje pokloniti Koaumberk Dru~bi Isusovoj jer je od samog po etka znala da e joj ga prije ili kasnije oduzeti na ovaj ili onaj na in kao ato joj je bila jasna nesposobnost Vojtecha Hada da joj u svemu tome pomogne jer je njihov i zato jer ne mo~e pomoi niti samom sebi. Takav je i trenutak u kojem on po prvi puta donosi odluku, ali neprimjerenu i ljudski neprihvatljivu, sudjelujui zajedno s ostalim ljudima u kamenovanju drugog ovjeka. Ta odluka i pristajanje na odreenu stranu dokaz je njegovog moralnog pada, odnosno: I kada se pater Had odlu uje za stvarno djelo, tada je ve sve kasno, njegova krivica je jasna i obilje~ena, ne toliko u o ima Dru~be, ve u vlastitim o ima, ali ne samo to, on je uniatio ovjeka kako bi sproveo u djelo zapovijest ideologije, svoje i svojih nadreenih, a da nikada nije potpuno vjerovao u ispravnost svojih postupaka (Pecnik 1975: 947), ato je joa vei njegov poraz. Tu je njegovu krotkost odli no opisao drugi isusovac rije ima: Vi ste neobi an ovjek, o e Vojtech. Vaaa posluanost zapravo zaslu~uje divljenje& Nemam visoko mialjenje o vaaim nazorima, ali cijenim vaau posluanost. (`otola 1988: 275). Motiv kamena kojem se `otola u romanu esto vraa nije slu ajan; naivna vjera kako je svaki ~ivot samo kamen i u zidu velikog Bo~jeg hrama pretvara se u svoju suprotnost i Had doslovno postaje ovjekom od kamena: Vi ste kamen. Ne, gori ste od kamena. Kamen bi prije uo i progovorio nego vi. (`otola 1988: 259), govori mu grofica. U tom se procjepu izmeu prisile i slobodnog izbora, istine i sumnje i kreu likovi ovog romana, uz spoznaju kako i pristajanje uz odreenu ideologiju, kao i slobodna nepripadnost jednako donose nesreu. (Pecnik 1975: 947.) Ponavljanje motiva, ina e karakteristi no za `otolu, vidljivo je i na samom kraju romana; mladi pripadnik Dru~be Isusove tek stupa u ~ivot, kao nekada pater Had, i sve se ponavlja. Istovjetnost je okolnosti namjerno istaknuta jer mladi isusovac, kao uostalom i svaki ovjek, ima samo dvije mogunosti: & ili do~ivjeti tragi nu sudbinu patera Hada, smisao podvri besmislu, ili istinski djelovati, bez obzira na sve mogue teakoe i osude& Odnosno, dijalektikom vremena i ovjeka, mogue je da e ovjek iznai mogunost humanijeg i razboritijeg svijeta, ali mogue je i da e se sva tragedija iznova ponavljati, bez obzira na suvremenost varijacije. Istina je samo da to ovisi o ovjeku samom.(Isto: 948.) Usporedba romana Uvod u tuma enje Od 19. st. do naaih dana, roman je postao najpopularnijom knji~evnom vrstom, isti e Pelea u svojoj knjizi Tuma enje romana. (Pelea 1999: 35). Zadovoljivai potrebu itatelja za pri om, omoguio je, poput drugih epskih vrsta, prikazivanje izmialjenih dogaaja, a to zna i onoga ato se u stvarnosti nije dogodilo, ali se moglo ili bi se moglo dogoditi. Zadatak je takvih izmialjenih pri a, izmeu ostalog, spoznajni. Stvaranje takvog (fiktivnog) svijeta, nastojanje je izgradnje univerzuma koji je mogue usporediti s ovim u kojem ~ivimo. Pri tome je nebitno je li u knji~evnom djelu stvorena osobnost koja jest ili nije postojala ve je va~no je li ona po svojim osnovnim zna ajkama mogua u stvarnom svijetu. Kategorija mogunosti, a ne oponaaanja dakle, osnovno je mjerilo za izmialjeni svijet knji~evne pri e, navodi dalje autor. (Isto: 16.) Iskustveni svijet postaje osnovnom graom romana koji je zbog svoje sveobuhvatnosti i otvorenosti iznimno pogodan za prikazivanje velikog broja likova i dogaaja i uvijek je u osnovi kontekstualno utemeljen, odnosno sve ato se u njemu dogaa, u odnosu je prema ne emu ili iz ne ega proizlazi. Napuatanjem stalnog usporeivanja svijeta djela sa stvarnim, itatelju poznatim svijetom, stvara se preduvjet za otkrivanje zna enjskih vrijednosti romana, njegovo razumijevanje i tuma enje. Kategorija mogueg svijeta rasteretila je i roman bremena oponaaanja i uputila itatelja na sam tekst i dogaaje koji su njime predstavljeni. (Isto: 42.) Knji~evna je kritika, nedugo nakon izla~enja samih djela, uo ila mnoge podudarnosti izmeu romana Dervia i smrt Meae Selimovia i Dru~be Isusove Jirija `otole, ija je usporedba predmet ovog rada, s posebnim naglaskom na njihove glavne likove. Namjera je sagledati jedan i drugi roman kao slo~eni znak, po uzoru na semiotiku i teoriju proze i ukazati na njihove meusobne sli nosti, prvenstveno usmjerene na lik, ije tuma enje nalazi svoje teorijsko uporiate prema odreenju Gaje Peleaa u djelima Tuma enje romana i Ia itavanje zna enja. Kako je predmet ovog magistarskog rada usporedba Selimovievog i `otolinog romana, s posebnim naglaskom na glavne likove, na po etku e Peleaova teorija biti primijenjena kod oba romana na planu njihovih izraza jer je to sastavni dio svakog romana, a takoer e pomoi boljem razumijevanju njegove unutraanjosti, odnosno plana sadr~aja. Kad se govori o romanu kao obliku, misli se na njegovu vanjsku i unutarnju stranu, pri emu vanjsku stranu ine svi oni elementi teksta koje izravno opa~amo naaim osjetilima, kao ato su polo~aj pripovjeda a, pripovjedni postupci, vrsta fabule i na in gradbe. Za razliku od toga, kad rekonstruiramo svijet romana, tada zapravo uspostavljamo mre~u njegovih zna enjskih jedinica (pojedina nosti) koje tvore tu unutarnju formu. (Isto: 51). Prema semiotici, vidljiva strana jest plan izraza ili ozna itelj znaka (ono do~ivljeno osjetilima), a unutarnja strana jest plan sadr~aja ili ozna eno znaka (predod~ba); pojednostavljeno re eno, a primijenjeno na roman, u interpretaciji se razlikuje kako je roman sa injen, od onoga ato je njime iskazano. Kako u romanu netko pri a o ne emu ato se dogodilo, dva su osnovna iskazna elementa pripovjeda  i fabula. - pripovjeda  i fabula U romanu uvijek postoji pripovjeda & Sam in pripovijedanja vezan je uz onoga koji iznosi ato se je dogodilo ili iz ijeg se o iata promatra ono ato se dogaa. (Isto: 61.) Izmeu brojnih teorija o pripovjeda u, Pelea izdvaja Stanzelovu, smatrajui je najpreglednijom, iako nedostatnom. On razlikuje tri osnovne pripovjedne situacije, koje se zapravo niti u jednom tekstu ne javljaju u izrazito istom obliku. Jedan je od njih autorski pripovjeda  koji ne sudjeluje u radnji, nije lik, ali se izravno predstavlja iskazujui se u prvom licu jednine, drugi je pripovjeda  u prvom licu jednine kojeg nazivamo likom i koji izravno sudjeluje u radnji i trei personalni pripovjeda  u treem licu jednine, ne sudjeluje u radnji, objektivan je i dobrim se dijelom povla i na ra un glavnog lika. (Isto: 61-62.) Strukturu Derviaa i smrti predstavlja pustolovina svijesti jednog derviaa; on se pojavljuje kao pripovjeda  u prvome licu, izravno sudjeluje u radnji i njegove iscrpne meditacije i refleksije o ~ivotu i ljudima tvore osnovno tkivo Selimovievog romana. U `otolinoj Dru~bi Isusovoj radnja je smjeatena u objektivno izlaganje pripovjeda a koji komentira i vrednuje sam tijek i postupke likova, promatrajui stvari iz nekoliko glediata. (Jankovi  1992: 519). Zbog mijeaanja njegovog govora s unutraanjim monologom, s onime ato likovi govore, mogue je postaviti pitanje tko to u romanu zapravo pri a? To se primjerice odnosi na prikazivanje unutraanje borbe, dilema i stavova glavnog lika isusovca Hada ili na povremena pisma koja glavni ~enski lik upuuje sestri ili retrospektivno komentira dogaaje iz vlastitog ~ivota. Uvla ei u sebe perspektivu likova tj. onih o kojima pri a, pripovjeda  takvim su eljavanjem svojeg i njihovog pogleda na svijet ovim romanom zapravo izra~ava vlastitu ironiju. To je ujedno i potvrda Stanzelove tvrdnje o nemogunosti pojave tri osnovne pripovjedne situacije u pro iaenom obliku jer inzistiranje na isklju ivo jednoj, otvara nove probleme pri susretu sa svakim knji~evnim tekstom. Osim pripovjeda a, bitan iskazni element romana je fabula ili dogaajni slijed, odnosno sama pri a. U nastavku slijede fabule oba romana. Dervia i smrt Neugodna ~ivotna sudbina i njezine neo ekivane posljedice zadesit e i Selimovievog junaka. Njegov dervia Ahmed Nurudin, aejh mevlevijskog reda po inje zapisivati pri u o sebi i svom ~ivotu, potaknut nesreom koja je zadesila njegovog brata Haruna kad je nedu~an zatvoren u tvravu. Nakon povratka iz rata, razo aran poni~enjima koja je tamo do~ivio i nesretan jer se njegova jedina ljubav udala, Ahmed se posveuje duhovnom zvanju i posti~e visok polo~aj u derviakom redu zbog svoje pravednosti i obrazovanja. `ejh sam tekije mevlevijskog reda& (Selimovi 1985: 21) govori o sebi. Sa sobom dovodi brata Haruna i dje aka Mula-Jusufa, siro e koje upoznaje u ratu. Njegov brat ubrzo postaje kadijin pisar i tako slu ajno doznaje za osudu i ubojstvo ovjeka koji je govorio protiv vlasti. Cijeli se slu aj odvijao mimo zakona i Harun ogor en nepravdom, povjerava ato je saznao Mula-Jusufu koji ga izdaje jer je bio kadijin apijun. Haruna ubijaju, a Ahmed se ~eli osvetiti ubojicama i to je po etak njegove borbe i suo avanja sa stvarnim ~ivotom od kojeg se godinama skrivao iza okrilja religije. Nikad ranije nisam ovako mislio, sve se mijenja kad se ovjek pomjeri iz le~iata. A ja baa to nisam htio, ni da se pomjerim iz le~iata, ni da mijenjam ugao gledanja, jer ne bih bio viae ato sam, a ata bih bio, to niko ne bi mogao da zna. (Isto: 67.) Prvi korak je Nurudinovo pomaganje nekom bjeguncu kojeg je sakrio u tekiji pred stra~arima. Jedini ovjek koji mu poma~e je prijatelj Hasan, ija je sestra, a kadijina ~ena, tra~ila da joj Ahmed pomogne u isklju ivanju brata iz nasljedstva ato je odbio u initi. Susret s tom ~enom budi u derviau sjeanje na nekadaanju ljubav i izaziva nemir koji je dugo bio potiskivan ~ivotom u tekiji. U pobuni u araiji stradava kadija, a na njegovo mjesto dolazi Ahmed. Hasana optu~uju da je suraivao sa apijunima, a Ahmed, kao novi kadija, mora izvraiti uhienje svog prijatelja. Hasan uspijeva pobjei zahvaljujui kadijinom nalogu, kojeg je zapravo napisao Mula-Jusuf, a Ahmed to plaa vlastitom glavom jer svi misle kako je pomogao prijatelju. Zraka svjetlosti na kraju njegovog ~ivota susret je s mladiem ija je majka Ahmedova nekadaanja ljubav, a dje ak njegov mogui sin. Nisam znao da je bio toliko nesrean. Mir njegovoj namu enoj duai! (Isto: 357) zavraetak je pri e o derviau Nurudinu. - Dru~ba Isusova U Dru~bi Isusovoj glavni lik isusovac Vojtech Had 1667. godine dolazi u dvorac Koaumberk, kao ispovjednik tridesetogodianjoj udovici, vlasnici dvorca i pripadajueg imanja, grofici Mariji Maximiliani. Prava je namjera Hadovih pretpostavljenih koji su ga tamo poslali pretvaranje koaumberakih posjeda u sna~no uporiate Dru~be Isusove, kao i namjere isusova kog crkvenog reda za potpunom dominacijom na tom podru ju eake. Tu ~enu treba slomiti kao divlju mladicu koja raste prkosei nebu& Ispod mjesta gdje e se stablo te mladice slomiti& ispod tog mjesta izrast e novi izdanci& Ali to e biti pokorni izdanci& i biti potpuno naai. Bo~ji. (`otola 1988: 47). Naravno, moramo bar ispitati kakva je vjerojatnost da naae akcije uspiju. Ako je uspjeh vjerojatan, svi su potezi u granicama dopuatenog. (Isto: 59.) Prvi susret s lijepom udovicom sna~no e djelovati na mladog isusovca, odredivai im budunost u kojoj e njih dvoje, htjeli to ili ne, ostati usmjereni jedno na drugo do kraja ~ivota. Iza Marije su dva nesretna braka i smrt dvoje djece te udajom u nasljee ostavljeno imanje koje e ona pokuaati o uvati od nemilosrdnih nasrtaja nezasitnika, ali e ono na kraju zavraiti u rukama crnih, pripadnika monog reda Dru~be Isusove. Vojtech Had e za to vrijeme voditi svoje borbe. Kao pripadnik isusova kog reda, bit e osuen na slijepu posluanost i potpuno podreivanje svojih misli i djela potrebama i ~eljama Dru~be, igra ka u rukama monih sila, svjedok sukoba i borbe za vlast meu pripadnicima vlastitog reda te nepovratno osuen na ~ivot u blizini ~ene koju nikada nee moi imati, a s kojom e do smrti ostati povezan neraskidivim vezama. Strogo usmjeren od strane crkve i potpuno neiskusan u svakodnevnim ~ivotnim situacijama, Had e ~ivjeti rascijepljen izmeu pokornosti svome redu i nemogunosti slobodnog izbora ~ivotnog puta, gubei u toj borbi samoga sebe. Za jednog obi nog isusovca kojeg je sudbina dovela u eaku provinciju, on e postii mnogo: postati superiorom koaumberake rezidencije koja e se izgraditi pod njegovim pokroviteljstvom, ali e na tom putu i mnogo izgubiti. Napuatajui dom u Tel u, bio je obvezan na posluanost, koja se po strogosti i potpunosti nije u to vrijeme mogla usporeivati ni sa ime sli nim u svijetu, uklju ujui ovamo i pokornost vojnih formacija. Posluanost ne samo na djelu, nego i u volji i mialjenju. (Isto: 10). Takvo njegovo djelovanje ima za posljedicu upropaatavanje ~ivota jedne ~ene: A vlasnici imanja uniatili smo ~ivot& Nikad to sebi neu oprostiti. (Isto: 319) razmialja Had. Dogaaji u i oko crkvenih krugova u romanu izmjenjuju se sa slikama iz ~ivota grofi ine obitelji. Posjed nekadaanje mone obitelji Slavata dolazi u ruke Dru~be, a njegova e ga vlasnica morati napustiti, na atetu do~ivotne gri~nje savjesti Vojtecha Hada. Dok ostarjela grofica zaboravljena od svih bude tiho umirala u skromnoj kolibi, uz nju e u njezinim posljednjim trenucima biti isusovac Had. Novim superiorom postaje njegov dugogodianji omra~eni pomonik `imon Hampl, a svoj novi polo~aj Had prihvaa bez opiranja, svjestan da je njegovo vrijeme proalo. - kompozicija i pripovjedni postupci Nakon osvrta na fabule ova dva romana potrebno je neato rei i o kompoziciji jer se na planu izraza romana uvijek o njoj govori kako bi se ozna ivale spone, sastavne veze izmeu pojedinih fabularnih sekvenci. (Pelea 1999: 95-96). Na in na koji se gradi radnja, najbolje se otkriva na tim sponama, konkretno na prijelazu s jednog na drugo poglavlje ili odreenog dijela fabule na drugi dio. Pelea kao problem isti e kako taj problem joa uvijek nije jasnije razraen da bi se mogla izvesti neka klasifikacija kompozicijskih postupaka, ali se neki od konstitutivnih elemenata radnje isti u u svakom knji~evnom tekstu. Jedan od njih su vremenske i prostorne oznake; u `otolinom romanu vrijeme je povijesno odreeno i obuhvaa razdoblje protureformacije u 17. stoljeu, za razliku od Selimovievog djela za koje je Midhat Begi utvrdio kako nema nimalo istoriografskih inserata ni ozna nica, (Begi prema Lagumd~ija 1973: 15), ali zahvaljujui kojem daje moralni profil primjenjiv na svako vrijeme. O smjeatanju pri e ovih romana u proalost, viae e biti rije i u poglavlju koje slijedi. Zajedni ko je romanima da oba imaju izra~enog nositelja radnje ije djelovanje ini okosnicu dogaajnog slijeda djela. Planu izraza pripada i niz pripovjednih tehnika; u oba romana javljaju se opisi, kazivanje i povremeni komentari, ali izra~ajnosti samog sadr~aja teksta naglaaeno pridonose dijalog i unutarnji monolog; prvi koji i kod Selimovia i `otole dinamizira radnju, ali i sna~no utje e na stanja likova, a drugi, osim ato izra~ava njihovo psihi ko stanje, prevodi romane u itave refleksivno - filozofske traktate o ~ivotu i ljudima. Dijalog kod Selimovia: - Za brata? Jest, za brata. Je li ~iv? Ubijen. Prije tri dana. (Selimovi 1985: 160.) Kod `otole: - U sobi ima kuni oltar? Ima klecalo i sliku. Djevicu Mariju? Da. A odakle to znate? (`otola 1988: 44.) Ili kod unutraanjih monologa: Iskopavai taj zaklju ak, zatvorio sam se, postao opsaena tvrava o koju su strijele uzalud udarale& Nije mi prijatelj, ili je udan prijatelj koji mi sije e korijenje, potkopava temelje. Nema prijateljstva meu ljudima koji druk ije misle. (Selimovi 1985: 117.) Iako bi to mo~da bilo joa najbolje. Pokupiti se i pobjei. O e rektore, to nije posao za mene. Ta ~ena samo melje bez repa i bez glave, sjedim s njom pola sata i ve znam da nije rado spavala sa svojim mu~em& ja za takve stvari nemam sluha ni strpljenja, pokorno vas molim, oslobodite me toga, o e rektore! (`otola 1988: 21-22.) Poredbeno tuma enje Plan sadr~aja romana ini svijet samog teksta, a podudarnosti izmeu romana Dervia i smrt i Dru~be Isusove tu se najizrazitije pokazuju. Upravo e ovaj dio pokazati koliko su njihovi glavni likovi sli ni i zahvalni za primjenu Peleaove koncepcije znakova osobnosti. Oba autora, i Selimovi i `otola, ~ivjeli su i djelovali u vrijeme socijalizma, a svoje su romane napisali u vrlo kratkom odmaku, Dervia i smrt 1966. godine, a Dru~bu Isusovu 1969. godine. Izbor teme i likova kod obojice ne bi bio iznenauju i naro ito izazovan kad bi se radilo o nekom drugom vremenu, ali u kontekstu tadaanje ehoslova ke (`otola) i bivae Jugoslavije (Selimovi), takva situacija donosi jednu dodatnu dimenziju i svojevrsnu optereenost. `otolin se roman pojavio u Pragu 1969. godine u razdoblju guaenja Praakog proljea i iako je radnja romana smjeatena u vrijeme najja e protureformacije u eakoj (od 1667. do 1694.), ne mo~e se ne primijetiti istovjetnost sa stvarnim socijalizmom u tadaanjoj ehoslova koj. Osvrnuvai se na film Dru~ba Isusova iz 2004. godine, u re~iji Silvija Petranovia, snimljen prema istoimenom romanu Jirija `otole, Josip Sanko Rabar je utvrdio da je: `otola napisao roman o vje noj biti ideoloake vlasti, neovisno o tome radi li se o vlastodr~a koj Crkvi 17. stoljea, otuenoj od Boga, ili o marksisti kom socijalizmu 20. stoljea. (Rabar 2005: 1-2). Selimoviev roman, iako strogo vremenski neozna en za razliku od `otoline Dru~be Isusove, iznjedrilo je autorovo doba, njegovo osobno iskustvo. Osnovni motiv romana proizlazi iz dogaaja o kojem je Selimovi pri ao u Sjeanjima, o strijeljanju svog brata `efkije te o predavanju koje je odr~ao dan nakon ato je saznao za bratovu smrt. Svjestan te~ine teme koja ga je intimno opsjedala i mogunosti upadanja u subjektivnost koju je ~elio izbjei, Selimovi je priznao kako je taj problem nastojao rijeaiti smjeatanjem djela u povijest. Midhat Begi s pravom je utvrdio kako taj roman sadr~i izvjesnu veoma zna ajnu notu naaeg socijalisti kog vremena revolucija, prevrata, istki, suenja po unaprijed pripremljenim presudama itd., sa svim elementima dekora naae epohe. (Begi prema Lagumd~ija 1973: 16.) Kad pisac danas posegne za temom iz nekog drugog vremena, onda je to zato ato ~eli rei neato svom vremenu o njemu samom (Bauer 1970: 91.) To je i po etak teksta Ljudevita Bauera u kojem je 1970. godine upozorio na brojne sli nosti izmeu `otolinog i Selimovievog romana, ija je tema zajedni ka i bavi se sudbinom ovjeka koji je u sukobu sa sredinom i samim sobom, razapet izmeu vlastitih htijenja s jedne i institucionalnih, druatvenih ili crkvenih konvencija, dogmi i zabrana s druge strane. Kroz okvir povijesti, autor upuuje na suvremenog ovjeka i sve probleme njegovog postojanja. Osnovno je ozra je oba romana tragika ovjeka koji u ime vjere i bezgrani ne pripadnosti odreenoj ideologiji kojoj je posvetio itav ~ivot i koja bi u osnovi i eti ki trebala biti borba za ono najljudskije u njemu, do~ivljava razo aranje, gubi ideale i otuuje se od drugih i samoga sebe. Taj je proturje ni mehanizam dobro poznat svim razdobljima ljudske povijesti jer svaka borba bilo za ovjeka, vjeru i sli no pretpostavlja vlast i nasilje koji navode na borbu protiv ovjeka, tra~ei posluanost, odreenu hijerarhiju. Na taj na in ljudi postaju neprijatelji vlasti ili njezini prijatelji, a svaka borba protiv tog mehanizma do~ivljava se kao pobuna protiv onoga u ime ega je i nastao. (Isto: 91.) Izbor sveenika, odnosno duhovne osobe za glavni lik romana i kod Selimovia i `otole u tom smislu nije slu ajan i suglasan je s temom ovog magistarskog rada; polo~aj i uloga sveenika u druatvu uvijek je aktualna, kao i njegova vje na razapetost izmeu vjere i du~nosti, kolektivnog i osobnog, svjetovnog i sakralnog. injenica jest kako i Selimoviev i `otolin roman svoju pri u smjeataju u proalost i to se ne smije zanemariti. Klonit u se njihovog strogog odreivanja u povijesnom smislu, a kao argument navesti Marinkovia:  & pitanje o historijskom romanu kao romanesknom ~anru pokazuje se veoma problemati nim. (Marinkovi 2001: 78). Eventualno bih Dru~bu Isusovu odredila kao moderni povijesni roman; za razliku od starog povijesnog romana, ovdje je naglasak na odnosima meu likovima i njima samima, a ne viae na povijesnim dogaajima. Isticanje godina u samom tekstu smjeata roman u 17. stoljee, razdoblje reformacije i protureformacije. U Derviau i smrti ne postoji strogo ozna avanje vremena; poslu~it u se Kunderom koji ka~e kako je povijesnu dimenziju romana mogue shvatiti kao otvaranje mogunosti postojanja odnosno & kao da se granice povijesti uvijek iznova prekora uju pa nam nije jasno itamo li roman o dalekom ili bli~em vremenu u koje je tema smjeatena, o dobu u kojem je ~ivio pisac ili bi itanje takvoga romana trebalo zaklju iti tuma enjem naaega vremena, doba u kojemu ~ivimo. (Kova  2006: 105). Kunderino promialjanje odnosa povijesti i knji~evnosti i njegovo bavljenje romanom dr~im prikladnim primijeniti na ovom mjestu. Na pitanje kako postupa s povijeau, Kundera isti e shvaanje povijesti same po sebi kao egzistencijalne situacije. Prema njegovim rije ima: Povijesna situacija nije ovdje pozadina, dekor pred kojim se odvijaju ovjekove situacije, nego i sama predstavlja ovjekovu situaciju, rastuu egzistencijalnu situaciju. (Kundera 2002: 39). Na primjeru `otoline Dru~be Isusove temeljna e egzistencijalna situacija biti Hadova slabost i nesposobnost donoaenja pravih odluka i provedbe postavljenih zadataka; protureformacija i proces nasilne rekatolizacije eakih zemalja ovdje nije samo pozadina ve i sama predstavlja rastuu egzistencijalnu situaciju. U Derviau i smrti Ahmed Nurudin piaui o sebi problematizira povijesno iskustvo. itanje kritike daje nagovijestiti kako je pozadina dogaaja u romanu vrijeme oko rusko-osmanskog rata poznatog pod imenom Krimski rat. Taj je rat po eo 1853. godine izmeu Turske i Rusije za prevlast na Balkanu, na tjesnacima i na Bliskom istoku i u kontekstu ovog romana, mo~e se shvatiti kao sukob kraanstva i islama. Sam Dervia i smrt nema za cilj rekonstrukciju vremena ve njegovo dokidanje ato je slu aj kod novopovijesnog romana u kojem autor iz pozicije vlastitog vremena odreene spoznaje i iskustvo smjeata u odreeno vrijeme u proalosti. U tom je smislu i Selimoviev roman mogue odrediti kao novopovijesni. Napisani 60.-tih godina proalog stoljea, u vremenu koje nazivamo totalitarnim, Selimoviev i `otolin roman predstavljaju reprezentativne tekstove koji svojim potkopavanjem ideje socijalisti kog druatva i kritikom diktature komunisti ke ideologije ozna avaju prijelaz iz modernizma u postmodernisti ko razdoblje. Potpuna zaokupljenost problemom ljudske egzistencije u prvom je planu romana, dokazana kroz strukturu likova derviaa Ahmeda Nurudina i isusovca Vojtecha Hada. Kako je rije  o djelima iznimne semanti ke vrijednosti, Peleaova se koncepcija tuma enja romanesknih tekstova, a posebno likova, u ovom slu aju pokazala vrlo zahvalnom. Pojedina nosti pripovjednog teksta koje uspostavlja kao tri vrste narativnih figura pomoi e u ia itavanju njihovih zna enja, odnosno romana u cjelini. - zna enje imena Prema toj terminologiji, psihemsku narativnu figuru ili lik, ve je istaknuto, predstavljaju dervia Ahmed Nurudin i isusovac Vojtech Had; sredianjicu u toj figuri ini osobno ime koje je kod obojice zna enjski iznimno potentno jer ime Nurudin u zna enju svjetlo vjere u slu aju glavnog junaka koji bi kao dervia imao biti nositeljem vjere, s vremenom postaje ironijom i predmetom podsmijeha, u trenucima kada sam ka~e kako je itav njegov ~ivot doveden u pitanje, (Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponueno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina ato su prirasle uza me kao ko~a, sa uenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjeao, a sad je se pomalo i stidim. Kakvo sam ja svjetlo? ime sam prosvijetljen? Znanjem? Viaom poukom? istim srcem? Pravim putem? Nesumnjanjem? Sve je doalo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni aejh, ni Nurudin. (Selimovi 1985: 20), dok simbolika imena Had upuuje na podzemlje, zagrobni svijet, u gr koj mitologiji, a u kraana u zna enju pakao; ontemska kategorija smrt ve~e se uz isusovca, ozna avajui postupno umiranje njega kao osobe, ideala i svega onoga emu je posvetio itav ~ivot. (Nije, naravno, bio otpuaten plaenik nego mlai sin plemenitih roditelja, graana doduae, ali s grbom, sin asno roen u praakom Novom gradu, u uglednoj katoli koj obitelji& U po etku sam, bio je oduvijek dje ak sklon samovanju, i na elu su mu se ve tada po ele pojavljivati bore ljudi kojima teako mo~e nekad neato uspjeti& (`otola 1988: 7.) - zna enje vjere U zna enjskom se snopu te dvije psihemske figure nalaze bitne sociemske sastavnice, isusovac i dervia; ovdje je udru~ivanje, ina e svojstveno sociemskoj narativnoj figuri, provedeno na ideoloakoj razini, pri emu psihemska i sociemska figura tvore figuru najviae semanti ke razine, ozna avajui ono ato se naziva opom temom djela oba romana. Ontemskom vrijednoau vjera, odnosno religija i po inju oba romana; citati iz Kurana kod Ahmeda Nurudina i Davidov pokajni ki psalam kod Vojtecha Hada simboli su moralnog zakonika i tra~enja zaatite i utjehe u vjeri, ali i metafora podreenosti nekome ili ne emu, a istovremeno ta je intertekstualnost i oznaka suvremenosti samih tekstova: Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono ato se perom piae, pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i no i sve ato ona o~ivi& pozivam za svjedoka vrijeme, po etak i svraetak svega - da je svaki ovjek uvijek na gubitku. (Selimovi 1985: 19.) Ili kod `otole: Gospodine, ne karaj me u srd~bi svojoj, u gnjevu svojem ne ka~njavaj me. Jer strijele tvoje ostaae u tijelu mojem, a ruka tvoja teako me je pritisla. (`otola 1988: 5.) Retrospekcija je na po etku samo predstavljanje likova: njihovo zvanje, podrijetlo, proalost i ono najva~nije, trenutak u kojem je nastupila promjena, otklon od uobi ajenog na ina ponaaanja, odmak od uobi ajenog svjetonazora, razo aranje, ali i spoznaja: Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono ato je bilo prije svega, gola ko~a i go ovjek. (Selimovi 1985: 20.) Oni koji su bili uza me sad se dr~e po strani, a oni ato propast ~eljahu moju, zamku mi namjestiae& A ja sam postupao kao gluhi koji ne uje, kao nijemi koji ne otvara usta. (`otola 1988: 6.) To suo avanje sa stvarnim svijetom koji se otkriva kao prostor pun proturje ja i neugodnih dvosmislenosti poti e pobunu savjesti, ali i tijela; dotadaanja uvjerenja i vjera kao takva dolaze pod znak pitanja, ono ato su nekadaanji dervia i isusovac bili nekada, ozbiljno je naruaeno. Njihova pobuna nije usmjerena samo protiv nepravde i neljudskosti, ve je to pobuna unutar ~ivota samog, a protiv njegove la~ne prirode (Pervi prema Lagumd~ija 1973: 29), u kojem je sve relativno i sve je mogue. - pripadnost vjerskom redu Kod jednog i drugog, osjeaj izgubljenosti i samoe poveava se iz stranice u stranicu romana, obojica djeluju ne kao individue, samostalne osobe, ljudi vlastitih misli i htijenja ve kroz prizmu pripadnosti odreenom redu, instituciji, jedan derviakoj, drugi isusova koj. Ni jedan ni drugi ne mogu zamisliti ~ivot izvan takvih okvira, neovisan o konvencijama vlastitog stale~a, za njih ~ivot izvan toga ne postoji, a i kad bi postojao, to ne bi bio ~ivot: Isklju iti iz Dru~be Isusove. To bi bio kraj. }ivot postoji samo u Dru~bi Isusovoj. Ve odavno, ve dvadeset godina. Tko odlu i, odlu io je zauvijek& }ivot bez Dru~be ne bi bio ~ivot. Ne bi bilo razloga da se ujutro budi. Ne bi bilo ni ega. (Isto: 66.) Dvadeset godina sam dervia, a malim djetetom sam poaao u akolu, i ne znam niata izvan onoga ato su htjeli da me nau e& derviaki red je mislio za mene, a osnovi vjere su i tvrdi i airoki, i niata moje nije postojalo ato se u njih nije moglo uklopiti. (Selimovi 1985: 86.) Sve do pojave sumnje, Nurudinova, odnosno Hadova svijest je dogmatska; na ovome mjestu dominantna sociemska figura derviai, odnosno isusovci na ontemskoj razini grade figuru u enje (derviako, odnosno isusova ko) i vjerovanje. Obojica su smjerne sluge Bo~je, djeluju u korist opeg i sebe do~ivljavaju isklju ivo dijelom velike vjerske zajednice koja zanemaruje individualno, pru~a sigurnost i ne trpi nepotrebna pitanja: Osjeao sam potrebu da uzmem knjigu, Kur-an, ili neku drugu, o moralu, o velikim ljudima, o svetim danima, umirila bi me muzika poznatih re enica kojima vjerujem, o kojima ak ne mislim, nosim ih u sebi kao krvotok. Nismo ga svjesni, a sve nam je, omoguava da ~ivimo i diaemo, dr~i nas uspravne, daje svoj smisao svemu. Uvijek me je udno uljuljkivala ta povorka lijepih rije i o stvarima koje znam. U tom poznatom krugu kojim se kreem, osjeam se siguran, bez busija kojima prijete ljudi i svijet. (Isto: 52.) Lagao je, ali bez grijeha. Pripadnik Dru~be ima u nekim okolnostima pravo i da ubije onoga tko pokuaa da klevetom ocrni njegov red. (`otola 1988: 25.) - posluanost Pripadnost odreenom redu uvjetuje slijepu posluanost i bespogovorno podreivanje vlastitih misli i djela njegovim zahtjevima. Pojedinac je samo dio monog mehanizma koji u potpunosti gospodari njegovim ~ivotom. Ta sputanost ljudske prirode i nametnuta pravila po kojima treba ~ivjeti pridonose kod likova stvaranju napetosti zbog neusklaenosti u odnosu na ustaljeni red: Eto, takav se kruh jede u Dru~bi Isusovoj: ka~u idi, i ti ustajea i idea. Pater Had uvijek ustaje i ide. Dao je zavjet posluanosti i po slovu tog zavjeta mora biti poput nijema i tvrda atapa koji slu~i onome tko ga dr~i u ruci: kao mrtvac koji le~i onako kako ga okrenu. (`otola 1988: 13.) Ili na drugom mjestu: Tako. A znate li vi ato je to neposluanost? Znate li ato zna i ~eljeti neato drugo, a ne ono ato vam je nareeno? Dodirnuti takvu ~elju ma i kraji kom misli? (Isto: 43.) Isti je slu aj i u organizaciji derviakog reda kada aejh Ahmed Nurudin za mlaeg derviaa ka~e: Niata ga ne pitam, sam treba da ka~e. Pristao je da nema li nih tajni, osim onih koje niko ne mo~e saznati. Red u tekiji je strog i zapamtio bih da nije rekao gdje se zadr~ao. (Selimovi 1985: 43.) - odnos prema obitelji Pristupanje redu je i Ahmeda Nurudina i Vojtecha Hada rano odvelo iz roditeljskog doma. Topao obiteljski ~ivot zamijenjen je kolektivnim ~ivotom u zajednici; derviai i isusovci ine onu jezgru semanti kog polja sociemske narativne figure koja je zamjena za pojam obitelj, ato dovodi do otuenja i povranog, hladnog i rezerviranog odnosa prema najbli~ima ato priznaju i Had i Nurudin: Onome tko jednom stupi u Dru~bu Isusovu, otac je onaj koji je umro na kri~u, on mu je i otac, i majka, i sestra, i dom, i grob, sve. (`otola 1988: 51.) Imao sam porodicu, ~ivjela je svojim ~ivotom, moja po krvi i dalekom sjeanju& moja jer tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna& nisu ni smetali ni pomagali mojoj slu~bi vjeri, iako sam viae osjeao ponos ato sam naaao airu porodicu, nego ~alost ato sam se udaljio od svoje vlastite. (Selimovi 1985: 86-87.) Odnos ja - dom, odnosno obitelj, zajedni ka je, dakle, i Hadu i Nurudinu; sastavnice psihemske figure (biti ne iji sin) tvorei sociemsku narativnu figuru (biti dervia/ isusovac) konstruiraju kod obojice iste onteme: otuenost, izdvojenost, napuatenost, gubitak, strah i mnoge druge. Uvjerenje Nurudinovog oca u Ahmedov ugled i utjecaj derviakog reda u sredini u kojoj ~ivi pri spaaavanju Haruna, dovodi ga k sinu nakon dugogodianje razdvojenosti. Izmeu meusobne zbunjenosti i injenice kako ih je ~ivot rastavio, kao i derviaove potrebe za zaatitom, koju naziva stidnom slaboau, neprimjerenom njegovim godinama i zvanju u trenutku kad je zagrlio oca i zaplakao, stoji Ahmedovo porazno saznanje kako je za itavu obitelj odavno mrtav, a njegov ~ivotni poziv bezvrijedan: I platiu ako treba, prodau sve i platiu, samo neka ga puste& I reci im da mi je samo joa on ostao. (Isto: 74) izgovara otac, nakon ega se Ahmed pita: Zar je put koji sam izabrao toliko niatavan za moga oca da me zbog toga ~iva sahranio?& ak ni ~alosti nije bilo u njemu ato me izgubio, toliko je taj gubitak davno i kona no pre~aljen. (Isto: 75.) Za smrt vlastitog oca Vojtech Had saznaje beautnim i slu~benim komentarom rektora, onako usput, unutar razgovora, koji mu pru~a otvoreno pismo, jer pretpostavljeni otvaraju i itaju sva pisma: Imate pismo od brata. Vaa otac je umro. Joa na po etku adventa& Pro itat ete ga kasnije! Nema u njemu niata posebno zanimljivo. (`otola 1988: 41.) Nastojanja za dozivanjem u sjeanje o evog lika, nekog dogaaja iz djetinjstva ili maj inog pogreba kod Hada ostaju bez uspjeha, osim grube, ali stvarne spoznaje kako je pismo koje je dobio naprosto zakaanjela vijest o smrti potpuno stranog ovjeka i kako mu je sasvim svejedno. Njegova ironija kad govori o vlastitom bratu koji mu piae pismo svjedo i o njihovom odnosu koji je daleko od prisnog bratskog, ali i otkriva da je svjestan kako Dru~ba Isusova iji je dio osim o duai mnogo brine i o materijalnom: & sada je brat kraljevski nadzornik praakih vinograda, po svemu sudei ve dosta dugo, piae da je osnovao vinarsku kongregaciju svetog Izidora, sam da je revan marijanski sodalist i da redovito posjeuje betlehemsku kapelu i slavne propovijedi, procesije i egzercicije otaca isusovaca, zaato mi uope piae o tome, vjerojatno ra una s tim da pretpostavljeni itaju pisma, sigurno ima obitelj, ~enu i djecu& pita da li joa inzistiram da se moj dio nasljea isplati kolegiju u Hradecu i je li neophodno da se isplati odmah, to je o ito najva~nija re enica u pismu, da, dragi moj brate, inzistiram, uostalom ne mogu, a da ne inzistiram, ato li je pomislio rektor kad je pro itao tu re enicu& e neemo tako, dragi brate& morat ea dati itav dio nasljea, niata neea uaiariti, i to smjesta, kolegiju u Hradecu potreban je novac& ne istra~uj, ne odgaaj, ne pregovaraj, posudi i plati. Felix Vaclav Had od Prose a& pali svijeu na oltar i razmialja kako da prevari Dru~bu Isusovu bar o djeli tog nesretnog nasljea, zaista utjeana slika dragog brata& (Isto: 49-50.) Nurudinovo sjeanje na djetinjstvo ima oznaku uto iata i topline, zaatienosti od opasnog svijeta i sigurnost kako ovjek koji ima obitelj nije sam na svijetu, ali proturje no i razdoblja za koje sam ka~e: & tekija u kojoj ~ivim nalazi se na izlasku iz kasabe, meu crnim i surim gudurama ato zaklanjaju airinu neba, ostavljajui samo plavu prosjeklinu nad sobom, kao akrtu milost i sjeanje na prostranstvo ogromnog neba djetinjstva. Ne volim ga, to daleko sjeanje mu i me sve viae, kao propuatena mogunost, iako ne znam kakva. (Selimovi 1985: 21). Rastanak s ocem pada mu teako, ali i olakaavajue, a bratovo zato enje neposredan je povod potresima koji e se dogoditi u njegovoj duai: Zaustavili smo se na kraju polja, poljubio sam ga u ruku, on mene u elo, opet je bio otac, gledao sam za njim, iaao je poguren& laknulo mi je kad smo se rastali, a bio sam tu~an i usamljen, sad je to bilo kona no, varke viae nije moglo biti. Sahranili smo jedan drugoga baa u asu kad smo se prepoznali, niata nam ta nepotrebna posljednja toplina nije mogla pomoi. (Isto: 89) ili na drugom mjestu: `ta sam ja sad? Zakr~ljali brat ili nesigurni dervia? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili sam oatetio vrstinu vjere, izgubivai tako sve? Volio bih da pla em zbog brata, ma kakav da je, ili da budem tvrdi branilac zakona, makar i brat bio u pitanju, makar i ~alei. A ne mogu ni jedno ni drugo. (Isto: 87.) - sumnja i nemir Obojica sveenici, kao nositelji vjere i morala i Vojtech Had i Ahmed Nurudin za njih se bore itav ~ivot, nastojei ih istinski ~ivjeti svojim ponaaanjem i postupcima, kona no oni su za njih osnovno mjerilo ~ivotnih vrijednosti i obojica, s vremenom, po inju u njih sumnjati, suo eni zemaljskom nepravdom i pora~eni u nastojanjima za pravednoau i dobrotom. (Bauer 1970: 92). Pitanja o vrijednostima i smislu ~ivota koja su ozbiljno naruaena, tra~e pomo u vjerovanju kako ovjek slu~bom bo~jom mo~e opravdati vlastito postojanje. Problem je u tome ato osim sumnje u vlastitu ispravnost, snagu uvjerenja i karakter pobuda oni po inju sumnjati i u druge ljude do kona nog propitivanja svega, poatenja, ljubavi, mr~nje, solidarnosti i drugih ~ivotnih odnosa i vrednosti (Pervi prema Lagumd~ija 1973: 22). Iz tog razloga, & koaumberaki superior i ne gura ruku u vatru. Mo~da samo nokat na malom prstu. I to isklju ivo u snovima. (`otola 1988:324). Brojni ontoloaki problemi: du~nosti, vjera, dileme, etika, ljubav, mr~nja, zlo, dobro, ~ivot i smrt uobli eni su na na in da predstavljaju temeljne znakove oba romana, a njihove suprotnosti izazivaju rascjep u psihemskoj figuri jednog derviaa, odnosno isusovca: & vi vjerujete da su blagoslovljeni oni koji eznu za pravdom. I oni koji su ista srca. Vjerujete u sol zemlje. U ono ega nema. A ja viae ne vjerujem. (`otola 1988: 297.) Doalo je, kao buna, poslije muke i straha zbog brata, poslije sumnji ato su me uzdrmale u korijenu, provalila je sila ~ivota ato eka da se poruae temelji koje smo gradili, i kao bujica odnijela dugo njegovane zasade, ostavivai kra i pustoa. (Selimovi 1985: 45.) Zajedno s postojanjem sumnje, javlja se nemir, jedna od osnovnih odrednica li nosti oba lika, proizaala iz nemogunosti pomirenja odreenog kanona i prirodnih nagona svojstvenih svakom ovjeku koji pokreu samoanalizu, ali i propitivanje drugih. Nurudin ka~e: A ja baa to nisam htio, ni da se pomjerim iz le~iata ni da promijenim ugao gledanja, jer ne bih bio viae ato sam, a ata bih bio, to niko nije mogao da zna. Mo~da neko nov i nepoznat kome ne bih mogao da odredim i predvidim postupke. (Selimovi 1985: 82). Nezadovoljstvo koje za posljedicu ima stalne napetosti i dvojbe prvenstveno postoji zato jer je kod obojice nezadovoljen osnovni ~ivotni nagon; vlastita postignua, ono ato je tim ~ivotom ostvareno. Njihova uvjerenja nisu izvorna i oblikovana ve formalna, nau ena, iskustvo kao takvo nepotpuno i nedostatno, mogunost odlu ivanja uvijek je nepremostiv problem, a etika dvojbena; stanja koja se teako opraataju bilo kojem ovjeku, a duhovnom, odnosno vjerskom autoritetu nikako. - ~ivotno neiskustvo Osjeaju bespomonosti, osjeaju da se stvari dogaaju mimo njihove volje i da oni na njih nikako ne mogu utjecati, kod obojice joa viae pridonosi spoznaja o vlastitom ~ivotnom neiskustvu i potpunom nesnala~enju u osnovnim ~ivotnim odnosima: Ja zaista slabo poznajem ~ivot. upoznao sam ga samo izvana, gledajui tue ~ivote. I iz knjiga& Ne mogu, meutim, tvrditi da razumijem ono ato predstavlja ljudski ~ivot& ja ne znam kako je ovjeku kad mu umire dijete, kad izae iz tamnice ili kad dobije dragulj na poklon. Ja se samo iz glupe umialjenosti ponekad pretvaram da razumijem ~ivot. Ne tra~ite od mene da to inim danas. (`otola 1988: 130.) Ispri ao je udnu pri u, koju sam jedva shvatao svojim ograni enim i jednostranim iskustvom, djetinjim po nepoznavanju svijeta u kome sam ~ivio. (Selimovi 1985: 95.) Neosporno je kako je stanovita naivnost jedna od temeljnih osobina Nurudinove osobnosti, atoviae ona bi se mogla ozna iti i glupoau jer iako je godinama ~ivio u hermeti nom svijetu vjere i ne posjeduje ~ivotno iskustvo obi nog ovjeka, ~ivot koji prethodi derviakom govori kako mu ipak u odreenoj mjeri nisu nepoznati ljubav, nehumano razdoblje rata iz kojeg svatko mo~e mnogo nau iti i meuljudski odnosi. Zbog toga po etak sumnje, odnosno izjava da ako i nije mislio da je svijet savraen, nije mogao pojmiti da je nepravedan, ozbiljno dovodi u pitanje njegovu inteligenciju i socijaliziranost. Za razliku od njega, ~ivotni je put isusovca Hada izravno vodio prema sveeni kom zvanju i na njemu nije bilo veih izazova svjetovnog karaktera. U razgovoru s groficom, on priznaje: Vaaa grofovska milosti, nemam pojma ato zapravo treba tra~iti kao utjehu na ovom svijetu i da li je onaj tko ne nae ili izgubi mu enik ili smijeaan, nisam siguran ne pljujem li na ~ivot samo zato ato ~ivot nisam upoznao i ato ga o ito viae neu niti upoznati i nisam li utjelovljenje umialjenosti i gluposti, nisam li utjelovljenje samoe u kojoj mo~da mo~e boraviti Bog, ali u kojoj se ovjek pretvara u svoj vlastiti kip& (`otola 1988: 126.) - emotivnost Usprkos svojim zvanjima koja ih uniformiraju i ukalupljuju i jedan i drugi se u mnogim situacijama otkrivaju kao emotivne osobe, osjetljive na ljude i dogaaje te kao i svaki ovjek eznu za ljubavlju, prijateljem, drugim ovjekom. Takav je slu aj kada Had nakon mnogo godina sree starog prijatelja koji ga tom prilikom ne prepoznaje: Stajali su i gledali jedan u drugoga, i u tom trenutku iz oka patera Hada otkinula se ledena iglica, padala sve ni~e i ni~e i zaustavila se u srcu. (`otola 1988: 192.) Ili kada dervia treba odlu iti o Hasanovoj sudbini: Na ata me ovo prisiljavaju? Da osudim prijatelja, jedino stvorenje koje sam sa uvao za svoju nezadovoljenu i gladnu ljubav& Zar bi tra~io da ubijem oca ili brata? A on mi je viae od njih. Viae mi je i od mene samog. Bez tog ovjeka svijet bi mi bio tamna apilja. On mi je sve ato imam i ne dam ga. (Selimovi 1985: 335.) - otuenost i podvojenost I Ahmed Nurudin i Vojtech Had suo avaju se s ruaevinama vlastitog ~ivota. Ontemska figura otuenost, ato je jedan od osnovnih problema ovih romana, kod njih predstavlja gubitak dodira s drugim ljudima, a bez njega nema pravog ~ivota, zadovoljstva i sree. Potreba za drugim ovjekom, za bliskoau, razumijevanjem, suosjeanjem i osloncem glavna je i prirodom odreena potreba svakog ~ivog bia. To su temeljne ~ivotne osnove koje ni Had ni Nurudin ne mogu osporiti jer su ljudi, a kao takvi ranjivi i potrebni ljubavi i topline. Ta se otuenost otkriva u mnogim svojim oblicima i vrlo je slo~ena, a nastaje kad se ovjek u potpunosti otkrije i povede iskreni razgovor sa samim sobom. Osuen sam istinom, izgovara Selimoviev dervia, razdiran pitanjima koja ga opsjedaju i na koja ne mo~e nai odgovore, a koja ga nu~no udaljavaju od drugih, ali i njega samog. I opet ovdje postoji mogunost prepoznavanja u danaanjem svijetu, odnosno: & njegova zapisana muka razgovora sa sobom postaje jedan kolektivni razgovor autora, li nosti i italaca u kojem, parafrazirajui pisca, sve smo mi na tom suenju  i sudije, i svjedoci, i tu~eni (Bogievi prema Lagumd~ija 1973: 54.) Sama uloga vjerskog starjeaine i autoritet koji ona donosi ne umanjuje njihovu ljudsku slabost u trenutku kad ih treba potvrditi; istovremeni proturje ni osjeaj stida i ponosa kod Hada u trenutku sudjelovanja u kamenovanju heretika zajedno s bijesnom svjetinom dokaz je mogunosti upravljanja njime, kao ato je Nurudin svjestan da je na mjesto kadije postavljen prvenstveno zato jer je povodljiv i jer se njime lako mo~e upravljati: esto je podizao ruku i zamialjao da u njoj dr~i kamen& Bilo je to gadno. Ali bilo je djelo, a pater Had je znao& da su djela do kojih mu je dano da dosegne rukom sitna i nimalo asna i da okus koji nakon njih ostaje na jeziku nije nimalo ugodan& Pobjeda je bila osigurana. (`otola 1988: 338.) Ili kod Selimovia: A izabrali su baa mene, zato ato sam bio pomalo junak, pomalo ~rtva, pomalo narodni ovjek, niata odviae, ve s mjerom prihvatljivom i za narod i za prvake. A pretegnulo je, izgleda, to ato su bili sigurni da e lako vladati sa mnom i initi ato budu htjeli. (Selimovi 1985: 317.) - suprotnosti U jednom i drugom romanu sna~no je nazna ena opreka izmeu svakodnevnog ~ivljenja i onog strogo vezanog uz crkvu, odnosno tekiju, ime se isti u razlike izmeu onoga ato zna i biti dervia, odnosno isusovac i biti samo obi an ovjek. Te se razlike vide i u sljedeem tekstu: Dru~ba Isusova ne ~eli znati za bezna ajne granice koje povla e ljudi, ona vodi ra una samo o granicama Crkve i oatrim meama dogme, ljudi u crnom & uzmu svoju torbu i idu& njihov je dom kua Bo~ja& (`otola 1988: 23.) Ili kod Selimovia: & Hasan aenlu i, doveo je svira e, staemo gdjegod u kraj i sluaati, nije to grijeh, a mo~e da razgali sva iju duau, pa i derviaku. (Selimovi 1985: 131.) Dobar dio ~ivota, i Had i Nurudin dosljedni su promicatelji svoje vjere, strogo izdvojeni, kako ponaaanjem tako i razmialjanjem, a njihova ideoloaka svijest ak i u trenucima u kojima se javljaju naznake mogue sumnje i odreenih pitanja, vrlo uspjeano tome izmi e, sve do trenutka kada to viae nije mogue i kada, suo eni ~ivotom i odlukama koje se pred njih postavljaju otvaraju o i. Promjena koja nastaje u njima samima izaziva u po etku zbunjenost, nakon koje nastupa strah jer pravila po kojima su nau ili igrati prestaju vrijediti i ostaje, kako sam Nurudin ka~e gola ko~a i gol ovjek. Pecnik je to u svojoj kritici o Dru~bi Isusovoj formulirao na ovaj na in: Ali, pater Had postupno uvia da borba za spas ovjeka esto ne ide plemenitim i uzviaenim putovima, ve je ispresijecana ljudskim patnjama, mukama i intrigama, sve do fizi kog uniatenja. (Pecnik 1975: 946.) Taj prijelomni trenutak Nurudin opisuje ovako: Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, za ueno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se viae. (Selimovi 1985: 22.) Kao ato je oslonac u vjeri izgubljen, tako i njihov donedavni dom postaje nesiguran. Tekija, nekadaanje uto iate i utvrda, Ahmedu postaje tijesna i viae ne pru~a zaatitu kao nekad; sam dervia priznaje kako nikad iz nje nisu u potpunosti istjerali sjenke mladih ~ena jer tekija je nekadaanji harem, a u kapelici u koju Had bje~i kako bi u molitvi smirio uznemirenu duau, uvijek se osjea prisutnost grofice Maximiliane koje se boji i koja ga istovremeno fizi ki privla i. - odnos prema ~eni Odnos sa ~enom kod obojice je iznimno slo~en, jakog intenziteta, iako potiskivan zbog njihovog polo~aja, nesklonog takvoj vezi. Jednom i drugom, ~ena e sna~no obilje~iti ~ivot, trajno ga usmjeravajui. Dervia i isusovac nastoje potisnuti vlastite osjeaje, ali to u njihovoj psihemskoj figuri dodatno poti e razdirue onteme e~nje, nemira, strasti i zabrane. Nurudinova zadivljenost kadini inom ljepotom, kao i ona lijepe grofice na koju isusovac Had dolazei u dvorac Koaumberk nije ra unao, joa viae kod obojice izaziva osjeaj promaaenosti ~ivota, njegove nerealiziranosti i vlastite nedostatnosti. Kad se u svakodnevnim ~ivotnim situacijama ti likovi suo avaju, na jednoj i drugoj strani pojavljuju se ozbiljni ratnici, svatko sa svojim oru~jem, pri emu je ono ~ensko uvijek nadmonije, a osjeaj pustoai kod oba sveenika sve dublji. Hadov je susret s groficom Marijom Maximilianom od prvog trenutka bio uznemirujui, kako zbog njezinog izgleda i superiornog stava, tako i njegovog neiskustva jer mu je to bio prvi bli~i kontakt s nekom ~enom: Sjedim i naklapam zamuckujui kao kapelan s pekarevom kerkom. Bi em bi je trebalo, taj njezin izrez i biser& (`otola 1988: 14.) Od tog trenutka, ona za njega postaje stalnom prijetnjom, neprekidno ga svojom prisutnoau opominjui da je muakarac i da uz sebe ima lijepu, izazovnu, ~ivu ~enu. Svoju nesigurnost u njezinoj blizini, Had e prikrivati hladnim ponaaanjem i strogim profesionalizmom, a kad mu grofica otvori srce i po ne pri ati o svom ~ivotu, on e joj grubo, a obrambeno odgovoriti: Zanimaju me vaai grijesi i vaa spas: a nimalo me se ne ti u vaae e~nje i vaae gnojivo. (Isto: 21.) Ahmed Nurudin je za razliku od Vojtecha Hada imao jednu prednost; kao muslimanski sveenik mogao se vezati uz ~enu jer mu to vjera nije zabranjivala. Ipak, ni on nije uspio ostvariti svoju ~ivotnu ljubav, ali ona nije ostala bez posljedica jer susret s mladiem, a sinom nekadaanje ljubavi, neposredno pred smrt, upuuje kako bi to mogao biti njegov sin. Odreeno ~ivotno iskustvo, pomoglo mu je u razumijevanju ~ena i njihove psihologije, ali se nikada u potpunosti nije oslobodio nelagode i opasnosti koju je osjeao u njihovoj blizini: Nevjeat sam razgovoru sa ~enama, pogotovu sa ~enama njene ljepote i njenih godina& Najneugodnije je ato znamo da one znaju viae nego ato pokazuju, i da nas mjere svojim neobi nim mjerilima, koja teako saznajemo. (Selimovi 1985: 27). Dok promatra sestru svog prijatelja Hasana, Ahmed poput svakog muakarca nije nimalo neosjetljiv na ~ensku ljepotu i privla nost: Prvo sam zapazio njene ruke& Gledao sam ih i zbog ljepote& Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila ~elju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom za etku, stidom, mialju o godinama i zvanju, svijeau o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji mo~e da bude te~i od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom& (Isto: 31-32.) Opa~anje pojedinosti njezinog fizi kog izgleda, za jednog derviaa neo ekivano, otkriva Nurudinovu senzualnu prirodu. Svjestan kadini inih namjera i upuen u odnose te obitelji, Nurudin njezino pri anje voajerski iskoriatava kako bi je nesmetano promatrao: Kad ve nisam imao razloga ni mogunosti da je sluaam s pa~njom, po eo sam s pa~njom da je posmatram. To sam inio sa zanimanjem, mogla je misliti da je to zbog njenih rije i, i tako smo izgledali pristojni oboje. (Isto: 30). Njegova senzualnost otkriva se i u posebnoj osjetljivosti na senzacije Jurjevske noi, prepune mirisa, strasti i grijeha; slavljenje plodnosti i prirode te ~ivot koji intenzivno pulsira pred njegovim o ima, osvjeauju mu vlastite prirodne porive i otkrivaju potisnutu seksualnost jer je zapamtio tu no koja ga je guaila i strast koja ga je istrugala, da niata drugo nije bilo. (Isto: 41.) To opasno promatranje lijepe kadinice, u Ahmedu budi bolne uspomene na staru ljubav koju je davno izgubio, nikada zaboravio i zbog nje i postao derviaom: & o~ivjelo je neato ne~eljeno u meni. Nije to bila strast, ve mo~da gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ~enu u mome ~ivotu& Oborio sam pogled, nikad ovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ato je proalo& Odlazi, sjenko, niata nije moglo biti druk ije, i naalo bi se neato drugo da boli. (Isto: 33.) Susret s njezinim sinom, omoguio je Ahmedu da nakon mnogo godina sazna poneato o njoj; iz mladievih pri a otkriva da mu je poznato njihovo mladena ko poznanstvo, ali ne i sve pojedinosti i pravi razlozi koji su ih rastavili. Dervia je svjestan kako bi njegov ~ivot krenuo posve drugim putem da se sve to nije dogodilo, a on sam bio druga ijim ovjekom: Zbog te ~ene, jedine koju sam volio u ~ivotu, nisam se o~enio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvri i zatvoreniji prema svakome: osjeao sam se poharan, i nisam davao ni drugima ato nisam mogao dati njoj. Mo~da sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajui. Boljela me, odsutna. (Isto: 351.) Posljednjom re enicom, dervia je i sa~eo itav svoj ~ivot; ona predstavlja ~aljenje za ~ivotom koji se nije ostvario i koji je trebao krenuti sasvim drugim tijekom, ali je i pokuaaj opravdavanja vlastitih postupaka i propusta koji mu se nisu trebali dogoditi. Nakon po etne zbunjenosti i pokuaaja odlaska iz Koaumberka, isusovac Had zapo inje sa svojom ulogom grofi inog ispovjednika, koji e iz dana u dan prerastati u mnogo viae od toga. Dva osamljenika, izgradit e odnos koji e biti isklju ivo platonski, ali pun uspona i padova, dobrih i loaih dana, razumijevanja i osporavanja, nimalo poateen itave ljestvice svih ljudskih osjeaja i strasti. Njihovi povjerljivi razgovori e biti sad filozofski usmjereni, sad vrlo prozai ni, a esto e se uzajamno upozoravati na meusobne manjkavosti i nedostatke: on nju na potrebu za skromnoau i osloboenoau od velikih ambicija i neostvarivih ~elja: Nisam shvaao da biti koristan ne svijetu zna i veliku i dragocjenu pobjedu ovjeka i da moramo biti sretni ako nam poe za rukom da pobijedimo ma u kojoj mjeri i na bilo kojem mjestu. (`otola 1988: 133), a ona njega suo avanjem s njegovom beskorisnoau: Zar vam nikad nije palo na pamet da ste sasvim beskorisni!& Da bi bilo potpuno svejedno da je vaaa majka umjesto vas rodila psa ili kolni kota ? Da bi ak bilo i bolje. Kolni kota  bar ne pati. (Isto: 132), i zakinutoau za tjelesnu stranu ljubavi i pojam braka: `to vi mo~ete znati o tome ato se sve dogaa u krevetu! I kako je divna stvar ta sveta tajna braka! Govorim vulgarno? Ne, dragi o e, ~ivot govori vulgarno. A kad bi samo govorio! O tome vi ne znate ama baa niata. Vi ste svet ovjek. Vi ste naprosto ovjek. (Isto: 87), ili na drugom mjestu: Vi mi savjetujete da se viae ne udajem? Ali, brak ima stanovitih prednosti, znate? Vi to teako mo~ete razumjeti. Loae spavam, shvaate? - Ako mislite samo na ono ato se dogaa u postelji& - Ali tamo se dogaaju prekrasne stvari, dragi o e Vojtech. Za udili biste se. (Isto: 81.) Grofica je, zahvaljujui svojoj ~enskoj pronicljivosti, dobro svjesna njegovih osjeaja prema sebi, ali cijeni njegovu suzdr~anost i sveeni ku dosljednost: Prijateljstvo? `to vam je? Bojite se te rije i? Mo~da ipak nije tako straana. Ja vas dr~im za dobrog prijatelja, o e. Smijem li to tako nazvati? (Isto: 134.) Njihov neobi an odnos, dubok je i slojevit, u njemu je mnogo nedore enosti i ljudske e~nje, oni su dva nesretna ovjeka koje je sudbina spojila da jedno drugome postanu najvea kuanja i pokora, ali i najvee uto iate i radost: Stajali su jedno prema drugom, oboje u crnom, dodijeljeni jedno drugom bez prava izbora, stajali su jedno nasuprot drugom, pod istim stropom, dodijeljeni jedno drugom do smrti, stranci, zajedno, a ipak osamljeni, jedno drugom jedini spas, jedno drugom nesrea, jedno drugom ovjek. (Isto: 258.) Uz Selimoviev lik kadinice i `otoline grofice Maximiliane, ovdje u spomenuti i ostale ~enske likove. Jedan od takvih kod Selimovia je Dubrovkinja Marija o kojoj je ve bilo rije i u interpretaciji romana. Zahvaljujui njoj mogue je pobli~e odrediti Hasana; vrlo je vjerojatno kako njegova ljubav prema toj ~eni, izmeu ostalog potje e i od injenice da pripada drugom svijetu, druga ijem od njegovog, a Hasan je ovjek koji voli svijet i njegove razli itosti i kojeg ne dr~i mjesto, oboje posjeduju zajedni ku sklonost ka umjetnosti, imponira mu njezina neovisnost jer ona ravnopravno sa suprugom sudjeluje u trgova kim poslovima, a njezin brak za Hasana podsvjesno predstavlja sigurnost kako njegova sloboda i nevezanost nee biti ugro~ena, odnosno mo~e se bez obaveza predavati ljubavi koja se ionako nikada nee ostvariti: Hasan, sasvim mlad, i poaten, nije znao za laku rije , koja ne obavezuje ni njega ni ~enu, a ni on nije mislio na ljubav, dovoljno mu je bilo oduaevljenje zbog ovog susreta& bila je lijepa (to ka~em usput, jer to u ljubavi nije va~no), bila je nje~no ljupka, a to je u ljubavi va~no, bila je prvo stvorenje koje je odagnalo njegovu mutnu uznemirenost i uvjerilo ga da ima stvari koje mlad ovjek ne mo~e neka~njeno zaboravljati. (Selimovi 1985: 265). Ili na drugom mjestu: Nisu govorili o svojoj ljubavi, ve o tuoj, a to je isto. Ona je govorila evropske ljubavne stihove, on isto ne, a to je isto& (Isto: 267.) Ni kasaba nije bila pogodna za njihovu ljubav. Jedno od njih dvoje uvijek je negdje stranac. Ukoliko su i razbijali ograde Latinluka i muslimanske kasabe, ostajale su njihove vlastite ograde. }ena se sigurno nije viae mogla zavaravati prijateljstvom. Ali, osim pogleda i ljubaznih rije i, tako je bar izgledalo, niata viae nije sebi dopuatala& A Hasan je odlazio na svoja putovanja i vraao se sa ~eljom ato je rasla za dugih mjeseci odsustvovanja. Je li ta udna ljubav odreivala smisao njegovu kretanju? Je li zbog nje osjeao kob vezanosti i neprestano inio napor oslobaanja? (Isto: 270.) Uklju ivanje joa jednog ~enskog lika, odnosno pri a o spahinici iz Viaegrada koja zbog smrti jedinca sina viae ne vidi smisao u ~ivotu, a nema snage da se ubije ve ~ivi o kruhu i vodi i spava na golom podu s teakim kamenom na prsima, govori o ljudskosti i koristi da se i u najtragi nijim trenucima ~ivi i istraje, kao i to da se ~ivot kakav god on bio, prihvati i cijeni kao dragocjenost. Hasanova suosjeajnost kojom joj se pribli~ava i vraa joj vjeru u ~ivot iji je jedini cilj odr~avanje pokojnog sina i dalje na ~ivotu kroz sjeanja, posredna je poruka Nurudinu za smislenijim i korisnijim ~ivljenjem od onoga koji vodi. Ozna avajui kako je od cijelog dogaaja ostala samo pri a, ali lijepa, Hasan potvruje svoje zdravo prihvaanje ~ivota, ali i vlastitu potrebu za njegovanjem lijepog i humanog ato ga vodi tijekom itavog nemirnog ~ivota: Umrla je o ekujui prijatelja svoga sina, shvataa li? Puna lijepih rije i, ~eljna da govori o svojoj ljubavi, nije mislila na smrt& A u selu se sa uvalo lijepo sjeanje na spahinicu, sve drugo se zaboravilo. Ostala je pri a: ~ivjela je u ovoj kui jedna udna i dobra ~ena. Niko od tog, istina, nema niata, ali je lijepo. (Isto: 257.) O ~eni iz Nurudinove mladosti saznaje se posredno iz pri a; ona dominantno odreuje ontemsku figuru ljubavi i to neostvarene, koja je nepovratno usmjerila Nurudinov ~ivotni put. Njezina pojava koju o~ivljava sjeanjem, otkriva njegovu pravu prirodu i osvjeatava pogreane poteze i ~ivotne propuste, jer injenica je i sam to priznaje kako je on tu ~enu ostavio i otiaao na vojnu ato se u tom trenutku u inilo dobrim izgovorom za nedostatak odgovornosti i nespremnost za zajedni ki ~ivot, potpomognuto ~eljom za dokazivanjem jednog mladog nei~ivljenog ovjeka kakav je bio. Motiv steka, odnosno kamena, koji koristi i `otola u svojem romanu, u Nurudinovoj pri i zadobiva zna enje otkrivanja ~ivotnih zakonitosti jer epitafi ina e karakteristi ni za te kamene spomenike na pjesni ki na in govore o odnosu ~ivota i smrti. S druge strane, dogaaji iz proalosti omoguavaju Nurudinu spoznaju kako bez svega toga ~ivot ne bi bio to ato jest, mozaik bezbrojnih mogunosti, proturje ja, radosti i kajanja: Znam, mogao bih da ka~em, kao i svaka budala: da se nije desilo to ato se desilo, moj ~ivot bi bio druk iji. Da nisam otiaao na vojnu, da nisam pobjegao od nje, da nisam pozvao Haruna u kasabu, da Harun nije& Smijeano. `ta bi onda bio ~ivot? Da je nisam ostavio, da mi nije izgledalo lakae pobjei nego prkositi cijelom svijetu, mo~da ne bi bilo ni ove noi, ali bih tu ~enu sigurno zamrzio, mislei da je stala na put mojoj srei, omela me da ne uspijem u ~ivotu. Jer ne bih znao ovo ato sad znam. ovjek je proklet i ~ali za svim putevima kojima nije proaao. A ko zna ata bi me i na drugim ekalo. (Isto: 354.) U `otolinoj Dru~bi Isusovoj uz glavni ~enski lik Mariju Maximilianu smatram prikladnim spomenuti joa jedan ~enski lik, a to je Zuzana Horecka. Kaatelanova ~ena kod koje bi se o ekivala stanovita srame~ljivost i pobo~nost koje krase priproste seoske ~ene, bez ikakvih moralnih ograda odlazi u krevet s nadbiskupom Valdatejnom ija je prvotna namjera zavesti groficu Maximilianu. Neovisno o tome kako rije  celibat ne postoji u njegovom rje niku, zanimljivo je njezino ponaaanje nakon njihovog ljubavnog susreta koje je i samog sveenika iznenadilo i potaknulo u njemu osjeaj iskoriatenosti: Nije se inilo da u njoj tinja i najmanja iskra kajanja, nije bilo traga gor ini ni proklinjanja sudbine& Sjedei na krevetu, Valdatejn je sam sebi priznao da mu je neshvatljivo koliko je sve to bilo jednostavno. Osjeao se kao pas koji je izvraio ono ato se tra~ilo od njega i sad stoji ispred vrata i otresa se. Napolju su cvrkutale ptice, izlazilo je sunce. Nadbiskup je zaspao. Ali ni u snu ga nije napustio osjeaj da mu stid nagriza blijedo lice. (`otola 1988: 203.) Nasuprot tome, rije  je o ~eni koja e nesebi no skrbiti za ostarjelu i nemonu groficu protjeranu iz vlastitog doma i vjerno ostati uz nju sve do posljednjih trenutaka njezinog ~ivota. - osjeaj grijeha Ontemska vrijednost grijeh kod obojice je izra~ena u veoj mjeri nego ato je to slu aj kod ostalih ljudi jer rije  je o duhovnim pastirima ija je zadaa borba protiv istog, sputavanje nagona koji ga proizvode, a sve to u njihovoj psihemskoj figuri potire sveeni ko zvanje, odnosno temeljni smisao njihovog postojanja; predanost vjeri, dominaciju duhovnog, tjelesnu istou i unutraanji mir. U toploj jurjevskoj noi, punoj grijeha, Ahmed osjea uzbuenost i nemir: Zapamtio sam tu no, zapamtio bih je po vrelini kojom me guaila i po praznini kojom me istrugala tua strast, da niata drugo nije bilo. (Selimovi 1985: 41.) Okru~en razuzdanim mladiima i djevojkama koji se predaju tjelesnim u~icima i sam dervia se suo ava s vlastitim polo~ajem koji od ovjeka zahtijeva velika odricanja i osamljivanje od drugih ljudi, pitajui se: Da li se uzalud ne borimo protiv prirodnih nagona, ja ih od svega ato mo~e da ponudi razum? (Isto: 41.) Sli ni se osjeaji javljaju kod Vojtecha Hada prilikom razgovora s rektorom u kojem moli da ga oslobodi zadae ispovjednika udovice Maximiliane pod cijenu da ga poaalju u najudaljeniju misiju. Nelagodu u njemu izazivaju rektorova pitanja o toj ~eni, sugeriranje o prevelikoj brizi za nju i rektorovo otkrie kako mu je poznata unutraanjost njezine sobe u kojoj se slu ajno naaao kad mu je jednom prilikom htjela pokazati svoj portret. Taj strah od neprimjerenog i nedozvoljenog dokazuje kako se obojica sve viae udaljavaju od sociemske figure derviaa, odnosno isusovca, i koja ih dovodi do ontemske figure pobuna; to ke razdjelnice u kojoj se vrijeme po inje razlikovati na ono prije i poslije u njihovom ~ivotu. Jedno od takvih njima neprikladnih razmialjanja je i ono o muako- ~enskim odnosima, koje zadobiva zanimljivost tim viae jer ga prati neznanje i neiskustvo. Tako e si isusovac Had, razmialjajui o pokojnim mu~evima grofice Maximiliane postavljati pitanja o pravoj prirodi njezinog odnosa s njima, a Nurudin e tijekom neugodnog razgovora i gadljivosti koju osjea prema kadiji, razmialjati o njegovoj ~eni koja ga privla i, pitajui se kakve su noi u njihovoj velikoj gluhoj kui? Ta nemogunost realizacije ljubavi sa ~enama koje vole, nesposobnost izgradnje zdravih ljudskih odnosa s ljudima koji ih okru~uju i unesreenje samog sebe i drugih, predstavlja kona nu tragiku glavnih likova Selimovievog i `otolinog romana. Njihovu ~ivotnu nesreu dobro objaanjavaju dva ve spomenuta lika, svojevrsna im pratnja i istovremeno sna~na opozicija, ali i dopuna svega onog ato isusovac i dervia nisu ili bi ~eljeli biti; kod Selimovia to je Nurudinov prijatelj Hasan, kod `otole grofica Marija Maximiliana. Ta dva lika, svojim ~ivotom, nesputanoau i svjetonazorom joa viae isti u pravu prirodu derviaa Nurudina i isusovca Hada. Njih su dvoje iskusili ~ivot sa svim njegovim dobrim i loaim stranama, donosili su odluke spremno prihvaajui posljedice takvog ina istom mjerom kojom su odabirali, ato se za Hada i Nurudina ne mo~e rei, osvijestili su sebe i svijet u kojem ~ive i u osnovi su zadovoljni ~ivotom o emu i sami svjedo e: Marija: Znate, o e, ja sam ovjek koji je uglavnom izravnao ra une sa svijetom. U mome se ~ivotu vjerojatno viae nee mnogo toga promijeniti& Izravnala sam ra une sa sobom, sa ~ivotom, s Bogom, niata ne tra~im, ni za im ne eznem, ni na ato se ne ~alim. I sasvim mi je dobro. (`otola 1988: 21.) Hasan: Odreen si da ~ivia ovdje - izgrdio me - e pa ~ivi! I ~ivi ato ljepae, ali tako da te nije stid. I radije pristani da te Bog pita: zaato nisi to u inio? Nego: zaato si to u inio? (Selimovi 1985: 111.) Svijest da su Hasan i Marija daleko iznad njih po svojim karakternim i moralnim osobinama jasna je i Hadu i Nurudinu; tako grofica u jednom trenutku priznaje Hadu da ju od njega spopada jeza, osuujui njegovo ponaaanje rije ima: Ne mo~ete dopustiti? Da, mo~da imate pravo. `toata ne mo~ete dopustiti. A hou li morati i bacati kamenje na ljude kao ostali? O tome nisam govorio. Zapamtite, superiore, Bog nije stvorio kamenje da ga ljudi bacaju& Je li bar vama ~ao ato ste ga bacali? (`otola 1988: 342.) Na drugom mjestu Ahmed razmialja o Hasanu: Nadilazio je moju revnost, ukazivao na nedovoljnost moje brige, nudio svoju ~rtvu da uka~e na moju malu ljubav, prigovarao i ka~njavao me. Izmu io me ovaj razgovor, i ~elio sam samo da se zavrai, nismo mogli da se razumijemo. (Selimovi 1985: 117.) odnos prema vlasti U ato se obojica pretvaraju kad postaju dijelom vlasti, izravno im govore ta dva lika ukazujui na propuste i nedostatke. Sukobi koji nastaju u oba romana prvenstveno su posljedica pritiska vlasti, jednog nesmiljenog totalitarizma u kojem se ovjek poniatava kao blijeda sjenka. (Bogievi prema Lagumd~ija 1973: 50). Istu e vlast koja im je donijela mnogo razo aranja i boli obojica dobrovoljno prihvatiti, jedan postajui kadija, drugi superior, potvrujui time kako je njezin okus svima neodoljiv: Za udo, brzo sam se sa~ivio s novim polo~ajem, kao da sam do ekao ostvarenje nekog davnog sna. Mo~da je to zlatna ptica iz djetinjih pri a, mo~da sam potajno, u sebi, ekao ovakvo povjerenje odavno, oduvijek. `to nisam dopuatao da ta maglovita e~nja postane jasna, to je zbog toga ato sam se sigurno plaaio razo arenja ako se ne ostvari, i otiskivao je u tamni i skriveni prostor duae, kao i sve ostale opasne ~elje. (Selimovi1985: 317.) Kad sagradimo rezidenciju, bit e imenovan i njezin superior. Mislim da svatko od nas zna tko e biti koaumberaki superior& Zato vam ve sad ~elim mnogo uspjeha, o e. Biti superior, velika je odgovornost. Vjerujem da ete u initi mnogo korisnih stvari. }elim da budete koristan superior i da takvi ostanete ato du~e. Vaa e rad promatrati cijela Dru~ba. I strogo suditi o njemu& (`otola 1988: 209-210.) Osjetivai njezinu mo, obojica upadaju u zamku; kadija Nurudin nai e se u neugodnoj situaciji izricanja presude prijatelju, a nezasitni zahtjevi pripadnika Dru~be Isusove prisiliti Hada na potpuno osiromaaenje grofice i njezin nedostojanstven zavraetak. Zanimljiv je na in na koji Nurudin postaje kadija; nakon ubojstva nekadaanjeg, a njemu odbojnog, dijelom i s razloga jer ga privla i njegova ~ena, Hasanova sestra. Kadini ino odbijanje njegove kasnije proanje predstavlja udarac njegovom seksualnom egu, a manje ~alost jer si ulaskom u njihovu obitelj prvenstveno ~eli osigurati zaatitu, a posebno je neugodno otkrie njezine istinske tuge zbog mrtvog supruga i otvoreni prijezir prema Ahmedu. Svjestan kako je zajedno s crnima vlasnici imanja Koaumberk uniatio ~ivot, Had optereene savjesti zavraava svoju misiju dolaskom novog superiora koji ga tom prilikom grubo potjera. Kao posljedica svega, glavni likovi ostaju promaaene individue i bespomoni ljudi, koji na kraju ostaju potpuno sami, a duaa im je beskrajno tu~na. }ivot je pun poni~enja, gor ine i osamljenosti& Svaki je ~ivot samo kamen izgubljen negdje u zidu velikog Bo~jeg hrama. (`otola 1988: 137), pesimisti no zaklju uje Had, dok Nurudin priznajui vlastitu zabludu, sam za sebe ka~e: Ovaj mladi je pomogao da se ubije taj mirni i blagi ovjek, koji je vjerovao u svijet koji ne postoji. (Selimovi 1985: 287.) 5.3. Umjesto zaklju ka Glavne likove ovih romana mogue je shvatiti kao znakove osobnosti kojima se iskazuje sva tragi nost ovjeka naaeg doba. Bauer smatra kako je upravo to osnovni razlog koji Dru~bu Isusovu ini modernom prozom; ne injenice politi ke ili formalne prirode ve one dublje, bitne determinante i konzekvencije. (Bauer 1970: 92). On to objaanjava injenicom kako ovjek primarno posjeduje u sebi sposobnost stvaranja oblika ponaaanja koji ga odvla e od stvarne njegove prirode, njega samog, njegovih najbli~ih, udaljavajui ga od temeljnih moralnih na ela i kona no, ostavljajui ga tragi no samog i izgubljenog. Upravo takvu sudbinu do~ivljavaju i dervia Nurudin i isusovac Had i to je ona najsna~nija to ka usporedbe ovih romana. I jedan i drugi izgraeni su oko jednog lika koji sa svojom okolinom komunicira kroz pripadnost odreenom vjerskom redu, jedan derviakom, drugi isusova kom, dakle sveenici, s naglaaenim baroknim zna ajkama. (Isto: 92). Barokni se stil razvio u okrilju katoli ke protureformacije i suprotstavljen je slobodnoj i nesputanoj renesansi koja mu je prethodila; karakterizira ga poja ana religioznost, refleksivnost i negiranje svjetovnog. To je razdoblje pro~eto napetoau izmeu nepomirljivih suprotnosti ato odli no opisuje isusovca Hada i derviaa Nurudina; okrenuti su duhovnom, smjeateni izmeu apsolutnog dobra i apsolutnog zla, djeluju prema opim, a ne osobnim na elima, pasivni su, s vremenom po inju sumnjati u ono ato je osnova njihovog postojanja, vjera, i obojica zavraavaju kao ~rtve institucije iji su sastavni dio Bavei se svojim razmialjanjima i svojom (optereenom) savjeau, ovi likovi propituju to isto i vrijeme u kojem ~ive, a njihove su opet analize i dvojbe niata drugo nego i naae. Problemi podrijetla, identiteta i osmialjavanja ~ivota usklaeni su ovdje sa airim idejnim kontekstom& sa biem glavnog junaka koji dodiruje svoju kona nost u prostoru i vremenu. (Pervi prema Lagumd~ija 1973: 37). Svijet u kojem oni ~ive prostor je djelovanja sila ato napadaju ovjeka, rasta u ga i mrve, upravljajui njegovom sudbinom; to je prostor pritiska, nasilja i bezduanosti u kojemu je sve dovedeno pod znak pitanja. S druge strane, taj isti progonjeni ovjek intervenira u taj prostor svojim djelovanjem i mialju, nagriza ga, rastvara i mijenja mu smjer, ne dopuatajui mu da sve ide prema njegovom planu. U tom smislu, svi smo mi pobunjenici jer usprkos injenici kako je smrt jedina izvjesnost u naaem ~ivotu (smrt je jekin, jedino sigurno saznanje ka~e Selimovi), ~ivimo, istrajavamo u tom svom bivstvovanju na zemlji, suprotstavljamo se ~ivotu i u njemu djelujemo, iako nam je jasno da e nas jednog dana, na ovaj ili onaj na in, ionako sustii smrt. U tom smislu djeluju i junaci Selimovievog i `otolinog romana. Ova poredbena analiza u svojim je pojedina nostima pokazala kako meu njihovim glavnim likovima postoji velika podudarnost i to na planu opem i pojedina nom, dajui niz podataka o glavnom problemu, a to je lik sveenika koji kao pripadnik jedne vjerske institucije, prvotno voen njezinom idejom postaje zarobljenik ideologije koja ga postupno uniatava. Pomirenje izmeu krajnosti ato ih obilje~avaju kao ato su privatno i javno, potreba i du~nost, duh i tijelo te razum i osjeaji u njihovom slu aju pokazuje se nemoguim, a kao posljedica toga ti likovi na kraju do~ivljavaju vlastiti poraz, kako u profesionalnom tako i u ljudskom smislu. Zaklju ak Brojne negativnosti suvremenog druatva poput ideoloakih sukobljenosti, borbi za vlast, moralne nestabilnosti, osjeaja ugro~enosti i besmisla, a kao posljedica svega toga dehumanizacija ovjeka, odricanje ljudskosti i prava na slobodan izbor, jasno se ia itavaju iz Selimovievog Derviaa i smrti i `otoline Dru~be Isusove. Pobuna protiv takvog ~ivota nalazi se u osnovi tih romana. Temeljni sukob u njima nastaje zbog ljudske te~nje za nesputanim odlu ivanjem i stvarnosti pritiska nad njime, ostvareno snagom odreene ideologije, koja ga u potpunosti negira. U tom je smislu aktualnost teme nedvojbena; ve je Markus govorei o Derviau i smrti istaknuo kako je rije  o mogunosti svakog ovjeka da se identificira, da se pronae u rascjepima i duhovnim raskraima Selimovieva derviaa Ahmeda. (Markus prema Lagumd~ija 1973: 60). To je istina jer se svatko, bar jednom u svom ~ivotu, naaao rascijepljen izmeu s jedne strane vlastitih ljudskih strasti i s druge, konvencija, odgovornosti i zabrana, osjetio nesuglasje izmeu svijeta koji ga okru~uje i vlastitih ideala, osvijestivai la~no uvjerenje kako vlada svojim ~ivotom, poput Selimovievog i `otolinog junaka. Smjeatajui radnju svojih romana u proalost, autori su ~eljeli progovoriti o vlastitom vremenu pri emu je ona bila onaj materijal koji je i ovdje poslu~io za pri u o ovjekovoj sudbini, moralnim dilemama, egzistencijalnoj nemoi, nesposobnosti podnoaenja relativnosti ~ivota i obra una sa mra nim demonima koji u e u temelju svake ljudske psihe. Kad u Derviau i smrti ili Dru~bi Isusovoj autori koriste ideologiju, oni kako je ve istaknuto, upuuju na svoju suvremenost, ali dr~im kako to nije njihova glavna namjera niti ono najva~nije, ve samo sredstvo kojime bi se ozna ili temeljni ljudski odnosi, ljubav i mr~nja, dobro i zlo, pripadnost, identitet, ~ivot kao takav. Njegov intenzitet u najrazli itijim oblicima, kao i proturje ja ljudske prirode, sam je Selimovi i naveo kao glavni poticaj nastanku svog romana. Ovaj je magistarski rad pokazao kako je lik sveenika u knji~evnosti tema starog datuma, a zanimanje za njega ne prestaje ni danas. Knji~evnost kao ogledalo ~ivota i ljudsko iskustvo preto eno u rije , ne strahuje od zadiranja u sve oblike ljudskog ponaaanja, postavljajui esto vrlo izravna pitanja. Prostor koji posveuje pitanju religije oduvijek je bio velik, a sveenik kao posrednik izmeu Boga i ovjeka osoba pred koju se postavljaju veliki, esto i nemogui zahtjevi i o ekivanja, ~ivot i djelovanje kojih se uvijek prati s posebnom pa~njom. Neovisno kojoj vjeri pripadali, u kojim okolnostima ~ivjeli i koliko dosljedno ~ivjeli svoj poziv, o ito je kako je rije  o osobama koje su radikalno optereene, uvijek u procjepu izmeu opeg i osobnog, nezahvalne uloge duhovnog pastira s jedne i svakom ovjeku svojstvene obi ne i male, nesavraene ljudske duae. Upravo se u tom procjepu i kreu Selimovievi i `otolini junaci. Osim skretanja sa staze ispravnosti kroz svakodnevne ~ivotne situacije, ovi, a i primjeri iz djela svjetske i ju~noslavenskih knji~evnosti spomenuti u ovom magistarskom radu, govore i o odnosu sveenika prema tjelesnom, ato se kao posebno optereenje pokazuje kod katolika. Mnogi knji~evni tekstovi, kao uostalom i stvarnost, pokazuju da je veliki nesrazmjer izmeu teorije i prakse, kao i to da je po tim pitanjima kraanstvo u srazu s poganskom tradicijom, odnosno zdravom ljudskom prirodom redovito gubilo bitku. Uvodni dio ovog magistarskog rada donosi je kratak knji~evno-teorijski pristup liku kao instanci knji~evnog teksta, nakon kojeg slijedi koncepcija znakova osobnosti Gaje Peleaa koja je primijenjena na same romane i naglaaeno, glavne likove Selimovievog i `otolinog romana. Uspostavljanjem tri vrste narativnih figura, psihemske, sociemske i ontemske, omogueno je otkrivanje i bolje razumijevanje samih likova sveenika, derviaa Nurudina i isusovca Hada, odnosno ti fiktivni likovi, rekonstruirane narativne figure poslu~ile su kako bi se ozna ile pojave u izvanknji~evnom svijetu, stvarni sveenici, a openito i svi ljudi. Drugo poglavlje daje kronoloaki pregled pojedinih djela iz svjetske knji~evnosti u kojima se javlja lik sveenika; Augustinove Ispovijesti dokazuju kako i proalost jednoga biskupa i duhovnog autoriteta odreenog vremena mo~e biti proalost obi nog, grjeanog, smrtnog ovjeka. Boccacciov Decameron otkriva putene pustolovine sveenika i redovnica, a Hugoov Claude Frolo svu te~inu ljubavnih muka jednog katoli kog sveenika. Roman Braa Karamazovi sa svojom Legendom o velikom inkvizitoru i porukama monaha Zosime iznosi razmialjanja o religioznom smislu povijesti i druatva, dok Pastoralna simfonija obrauje problem zabranjene ljubavi i ne iste savjesti koja zavraava tragi no. Hesseov roman Narcis i Zlatousti pri a o dva razli ita tipa svjetonazora i djelovanja, a svojim su eljavanjem misaonog i uvstvenog podsjea na joa jedan vrlo zanimljiv odnos u Selimovievom romanu, onaj izmeu derviaa Nurudina i prijatelja mu Hasana. Da je lik duhovne osobe esta tema i u ju~noslavenskim knji~evnostima, vidljivo je u treem poglavlju koje otvaraju Kova ieva Ladanjska sekta i Lazarevieva `kolska ikona, tekstovi iji glavni likovi najavljuju likove sveenika u djelima koja slijede. Matavulj opisuje ~ivot jednog katoli kog samostana i ~ivota jednog njegovog fratra i tu se ne mo~e ne uo iti sli nost sa Boccacciovim nesputanim likovima slugu Bo~jih, dok Sremac slika vojvoansko selo i razotkriva sve negativnosti malograanske sredine i u njoj dvije obitelji sveenika. Crnjanski i Pregelj u svojim tekstovima dokazuju kako je i kod njihovih glavnih likova grijeh redovito izvjesniji od vrline, a tijelo daleko ja e od duha, a i Andrieve bosanske franjevce s vremena na vrijeme uznemiri pokoja ~ena. Marinkoviev sveenik iz Glorije kao i Krle~in Silberbrandt boluju od iste boljke; radi iste se i `otolin Vojtech Had na po etku romana skruaeno ispovijeda Gospodinu i moli za oprost. Interpretacijom Derviaa i smrti i Dru~be Isusove potpomognuto knji~evnom kritikom, otvara se put usporedbi samih romana, na planu izraza i planu sadr~aja, po uzoru na Peleaa s naglaskom na usporedbi glavnih likova ime se dokazuje njihova velika sli nost. Kao zaklju ak mo~e se istaknuti kako su temeljni ciljevi istra~ivanja u ovom magistarskom radu obavljeni; vidljive su promjene koje je lik, jedan od temeljnih aktera knji~evnog teksta tijekom vremena do~ivljavao i dokazana je prikladnost Peleaove teorije znakova osobnosti u radu sa zna enjski iznimno optereenim djelima kao ato su Dervia i smrt i Dru~ba Isusova. U navedenim primjerima iz svjetske i ju~noslavenskih knji~evnosti pojedina no je odreena funkcija likova sveenika koji se u njima javljaju. Na osnovi usporedbe Selimovievog i `otolinog romana najbolje se vidi prikladnost izbora sveenika za glavni lik romana jer on je zbog same prirode svojeg posla, zadaa koje se pred njega postavljaju i prirode svojstvene svakom ovjeku uvijek u nezavidnom polo~aju i procjepu, na odreeni na in uvijek osuivan, nikad do kraja ostvaren. Poredbena analiza ovih tekstova takoer je otvorila niz drugih problema i ponovo pokazala njihove podudarnosti ato se ti e aktualnosti povijesnih zbivanja, opeljudskih dilema, odnosa tijela i duha, ideologije i ovjeka, odnosno postojanja kao takvog, ato je prema Kunderi, temeljna zadaa svakog suvremenog romana. Odnos ja-drugi koji u ovom radu svi navedeni knji~evni tekstovi otvaraju, bilo bi naravno, pogreano svesti isklju ivo na muako-~enski odnos; ovdje mislim na splet cjelokupnih ~ivotnih odnosa meu ljudima. Samo u dodiru s drugim i sam se potvrujem, provjeravam vlastite mogunosti, uvijek se iznova izgraujem. Ljudi se razlikuju, a zbog nu~ne upuenosti jednih na druge, moramo se prilagoditi i meusobnu razli itost shvatiti ne kao suprotnost, ve nadopunu i obogaivanje. U srediatu su zanimanja Selimovievog i `otolinog romana dakle jedan dervia i isusovac, pripadnici dvije velike svjetske religije, islama i kraanstva. Intertekstualnost koju oni zrcale kroz Kuran, odnosno Bibliju svjedo i o mogunosti joa jednog elementa njihove usporedbe ili joa bolje poticaju, a to je podsjeanje na njihove zajedni ke teoloake korijene i ideju ~idovsko-islamsko-kraanske tradicije ato je nu~nost za uspostavu mira u danaanjem svijetu. I Nurudin i Had potvruju kako je, na kraju krajeva, ovjek samo ovjek, bez obzira na to gdje ~ivi, kojim jezikom govori i u ato vjeruje; mnogo nas je na svijetu poput njih, dovoljno je pogledati se u ogledalo. (Selimovi 1990: 314). Tu slo~enost ljudske prirode koju oslikavaju ova dva lika popratila je za tu svrhu, smatram, za suvremenu knji~evnost vrlo prikladna koncepcija znakova osobnosti Gaje Peleaa. Na samom kraju, ovu pri u u zavraiti meni posebno dragom re enicom iz Selimovievog Derviaa; ona tako dobro opisuje svakoga od nas, dokazujui prema rije ima samog autora s po etka knjige, kako je itav ljudski ~ivot zapravo potraga za sreom, a ja bih dodala ljepaim, boljim, pravednijim ~ivotom: Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi? (Selimovi 1985: 203.) S ovim pitanjem, jer odgovore svaki itatelj daje sam za sebe, zaklju ila bih i vlastito itanje ova dva romana u kojima glavni likovi pri aju dobro nam poznatu pri u o ~ivotu kao mjestu borbe i neprekidnih tra~enja. U toj igri ponekad nas zapadnu bolje, ponekad loaije karte, ali igra se nastavlja, uz neizbje~ne dileme, razo aranja, ali i neo ekivana otkria, pri emu je najva~nije, ne predati se nikada. Ili prema Bauerovim rije ima: I valja se ato eae osvrtati za samim sobom, vraati se i po injati iz po etka. S onima koji su, hvala budi bogu, bar pre~ivjeli. Stalno se mora po injati iznova. Pod zvijezdom ljubavi i mjere i nade. (Bauer 1970: 92.) Literatura Cvjetko Milanja, 2000: Autor, pripovjeda , lik. Osijek: Svjetla grada. Vladimir Biti, 1997: Pojmovnik suvremene knji~evne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Milivoj Solar, 2005: Teorija knji~evnosti. Zagreb: `kolska knjiga. Seymour Chatman, 1983: Karakter u pripovjednom tekstu. Republika, asopis za knji~evnost (Zagreb) 10. 113-139. Gajo Pelea, 1999: Tuma enje romana. Zagreb: Artresor. Ajka Tiro Srebrenikovi, 2004: Znakovi osobnosti u Derviau i smrti. Zagreb: Kulturno druatvo Boanjaka Hrvatske Preporod. Kriti ari o Meai Selimoviu, 1973: pr. Razija Lagumd~ija. Sarajevo: Izdava ko preduzee Svjetlost. II. Vatikanski koncil, 1998: Dokumenti. Zagreb: Kraanska sadaanjost Antun Hangi, 1906: }ivot i obi aji muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. Suvremena katoli ka enciklopedija. 1998: pr. Michael Glazier i Monika K. Hellwig. Split: Laus. Milivoj Solar, 1980: Ideja i pri a. Zagreb: Znanje. Vladimir Biti, 1992: Suvremena teorija pripovijedanja. Zagreb: Globus. Aurelije Augustin, 2002: Ispovijesti. Zagreb: Kraanska sadaanjost. Povijest svjetske knji~evnosti, 1977: Zagreb: Mladost. (Knjiga 2) Giovanni Boccaccio, 1999: Decameron. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Victor Hugo, 1970: Zvonar crkve Notre- Dame. Sarajevo: Svjetlost. F.M.Dostojevski, 1997: Braa Karamazovi. Rijeka: Otokar Keraovani. Povijest svjetske knji~evnosti, 1982: Zagreb: Mladost. (Knjiga 3) Nikolaj Berajev, 1982: Ruska religijska filozofija i F.M.Dostojevski. Ljubljana: IRO Partizanska knjiga i Beograd: OOUR Izdava ko publicisti ka delatnost. itanka iz stranih knji~evnosti, 1989: pr. N.Koauti-Brozovi. Zagreb: `kolska knjiga. Povijest svjetske knji~evnosti, 1975: Zagreb: Mladost. (Knjiga 7) Povijest svjetske knji~evnosti, 1974: Zagreb: Mladost. (Knjiga 5) Andre Gide, 1952: Pastoralna simfonija. Novi Sad: Matica srpska. Hermann Hesse, 1997: Narcis i Zlatousti. Zagreb: Zagreba ka naklada. Antun Barac, 1962: Hrvatska knji~evna kritika VII. Zagreb: Matica hrvatska. Franjo Gr evi, 1977: Lazarevi: `kolska ikona i Sremac: Vukadin. Simo Matavulj, 1988: Bakonja fra Brne. Sarajevo: Veselin Masleaa. Jovan Dereti, 1990: Kratka historija srpske knji~evnosti. Beograd: Beogradski izdava ko-grafi ki zavod. Franjo Gr evi, 2005: Srpske teme- Komparatistika srodnih knji~evnosti. Zagreb: Srpsko kulturno druatvo Prosvjeta. Stanko Kora, 1982: Knji~evno djelo Sime Matavulja. Beograd: Srpska knji~evna zadruga. Miodrag Proti, 1972: Srpska knji~evnost u knji~evnoj kritici, Epoha realizma. Beograd: Nolit. Stevan Sremac, 1963: Pop ira i pop Spira. Beograd: Branko onovi. Miloa Crnjanski, 1973: Pri e o muakom (Legenda). Beograd: Beogradski izdava ko-grafi ki zavod. Ivan Pregelj, 1979: Plebanus Joannes. Novi Sad: Matica srpska. Ivan Pregelj, 1983: Thabiti kumi. Ljubljana: Mladinska knjiga. Matja~ Kmecl: Pregeljev Plebanus Joannes, 1976: Slavisti na revija. Letnik 24 st.1.januar-marec. Ivan Cesar/Jo~e Poga nik, 1991: Slovenska knji~evnost. Zagreb: `kolska knjiga. Ivo Andri, 1981: }e. Sarajevo: Svjetlost, Beograd: Prosveta, Zagreb: Mladost, Ljubljana: Dr~avna zalo~ba Slovenije, Skopje: Misla, Titograd: Pobjeda. Zdenko Leai, Pripovjeda i, orovi, Ko i, Andri, Samokovlija, Humo. Sarajevo: Veselin Masleaa. Ivo Andri u svjetlu kritike. 1977: Izbor i redakcija: Branko Milanovi. Sarajevo: Svjetlost, OOUR Izdava ka djelatnost. Svetozar Koljevi, 1983: Pripovetke Ive Andria. Beograd: Zavod za ud~benike i nastavna sredstva. Ranko Marinkovi, 1994: Glorija. Zagreb: Edicija Lukom. Ivo Andri, 1981: Ex ponto, Nemiri, Lirika. Sarajevo: Svjetlost, Beograd: Prosveta, Zagreb: Mladost, Ljubljana: Dr~avna zalo~ba Slovenije, Skopje: Misla, Titograd: Pobjeda. Miroslav Krle~a, 1973: Glembajevi, drame. Sarajevo: Osloboenje. Miroslav Krle~a, 1977: Drame, Lektira za srednje akole. Zagreb: Izdava ko poduzee `kolska knjiga, Sarajevo: IGKRO Svjetlost, OOUR Zavod za ud~benike. Jiri `otola, 1988: Dru~ba Isusova. Zagreb: Znanje. Meaa Selimovi, 1985: Dervia i smrt. Sarajevo: SOUR Svjetlost, OOUR Izdava ka djelatnost. Ljudevit Bauer, 1970: Jiri `otola: Bratstvo Isusovo. Knji~evna smotra, asopis za svjetsku knji~evnost, Godiate II, Broj 3. Jaroslav Pecnik, 1975: Jiri `otola: Sizifova istina. Zagreb: Znanje. Josip Sanko Rabar, Dru~ba Isusova: Meditativna ljepota duhovnosti. http//www.ver.hr/ver2005/ver01-05/film.htm Miroslav Egeri, 1982: Dervia i smrt Meae Selimovia. Beograd: Zavod za ud~benike i nastavna sredstva. Mirko Skaki, 1976: Knji~evno delo Meae Selimovia. Beograd: Petar Ko i Slobodan Tomovi, 1980: Junak apsurda. Titograd: Pobjeda. Miodrag Bogievi, 1975: Humanitet stvaranja, Iz savremene knji~evnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Veselin Masleaa. Dil 2, 1998: Slovnik eskych spisovatelu od roku 1945. Praha. Slovnik eskeho romanu, 1945-1991: 1992: Ostrava Milan Jankovi , 1992: Jiri `otola, Tovaryastvo Je~iaovo. Miroslavu ervenkovi k. 60. narozeninam. Ro .40, .5, s. 512-521. D~emal ehaji, 1986: Derviaki redovi u jugoslovenskim zemljama s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XIV. Alain Guillermou,1992: Isusovci. Zagreb: Kraanska sadaanjost. John Bowker, 2000: Religije svijeta. Zagreb: Znanje. Milan Kundera, 2002: Umjetnost romana. Zagreb: Meandar. Meaa Selimovi, 1990: Pisci, mialjenja i razgovori. Beograd: Beogradski izdava ko-grafi ki zavod, Sarajevo: Svjetlost. Duaan Marinkovi, 2001: Iz tijesna vremena. Zagreb: Srpsko kulturno druatvo  Prosvjeta . Zvonko Kova , 2006: Pri-povijest i roman, Slika stranaca/Drugog u novopovijesnom romanu.  HYPERLINK "http://www.Razlika-diferance.com/" www.Razlika-diferance.com/ Razlika iz.htm. Br. 12/13/14. Sa~etak Romani Dervia i smrt Meae Selimovia i Dru~ba Isusova Jirija `otole svojim velikim podudarnostima s naglaskom na njihovim glavnim likovima, kao i pojedini primjeri iz svjetske i ju~noslavenskih knji~evnosti govore o tome kako je lik sveenika u knji~evnosti trajna, ali nedovoljno ili uope obraena tema. Zbog slo~enosti samog poziva i polo~aja ato ga u druatvu zauzima, bavljenje njime kao knji~evnim likom pokazuje se vrlo zanimljivim. Nakon knji~evno-teorijskog pristupa liku kao instanci knji~evnog teksta, slijedi suvremeno tuma enje i koncepcija tzv. znakova osobnosti Gaje Peleaa. Uspostavljanjem tri vrste narativnih figura, psihemske, sociemske i ontemske, omogueno je otkrivanje i bolje razumijevanje samih glavnih likova sveenika Selimovievog i `otolinog romana, odnosno ti fiktivni likovi poslu~ili su kako bi se ozna ile pojave u izvanknji~evnom svijetu, stvarni sveenici, a na airem planu, svi ljudi. Zbog postojanje iznimne zna enjske vrijednosti usporeivanih romana, ta se Peleaova koncepcija tuma enja romanesknih tekstova pokazuje vrlo zahvalnom. Odreeni tekstovi iz svjetske i ju~noslavenskih knji~evnosti u kojima se javlja lik sveenika, odnosno duhovne osobe i nazna uje njegova funkcija u tekstu, dokazuju kako je takav lik tijekom vremena, kao uostalom i danas, bio predmetom zanimanja brojnih autora i istovremeno, pri a o tegobnom ~ivotnom putu i trajnoj razapetosti izmeu vjere i du~nosti, svjetovnog i sakralnog, vlastitih htijenja i zabrana te opeg i individualnog. Sama usporedba Selimovievog i `otolinog romana govori o njihovim velikim sli nostima; prikazivanje sudbine pojedinca koji je pripadnik odreenog vjerskog reda kojem je posvetio itav ~ivot zapravo je svjedo anstvo tragike suvremenog ovjeka i njegove trajne otuenosti od drugih i samoga sebe. Prikladnost odabira sveenika za glavni lik knji~evnog teksta vidljiva je i kroz otvaranje itavog niza problema koji se ti u odnosa meu ljudima, opeljudskih dilema, sukoba tijela i duha, vjere i njezine uloge u ljudskom ~ivotu, povijesti i suvremenosti, ideologije i pojedinca, postojanja kao takvog. SUMMARY Novels Dervia i smrt by Meaa Selimovi and Dru~ba Isusova by Jiri `otola as well as some examples of world and south-Slavic literature show through their wide coincidencies and their accent on main characters that the character of a priest in literature is a constant but not enough or not at all processed subject. Due to the complexity of profession and the position of a priest within society, dealing with him as a literary character is seen as a very interesting activity. After the literary-theoretical approach to this character as an instance of a literary text, what follows is a contemporary definition and concept of so called personality symbols by Gajo Pelea. According to him there are 3 sorts of narative figures: the figure of personalitiy, the figure of collectivity and the figure of existence which enables disclosure and better understanding of main priest characters in the novels by Selimovi and `otola i.e.These fictious characters have been taken to mark the appearance of characters in non-literary world, real priests and on a wider plan, all the people. Due to huge importance of above mentioned novels, this concept of understanding romanesque texts given by Pelea can be seen as a valuable one. Certain texts from world and south-Slavic literature where the character of a priest i.e. a spiritual person appears and his function is clearly marked in the text, prove that this character has always been and still is a subject of great interest for numerous authors and at the same time it is a story about hard life and constant split between faith and duty, mundane and sacral, wishes and possibilities, common and individual. Bare comparision of novels by Selimovi and `otola contribute to their huge similarities: presentation of the fate of an individual who is a member of a cartain religious order to which he devoted all his life is actually a testimony of the tragic of a contemporary man and his permanent alienation from other people and him himself. Aptness in choosing a priest for the main character of the literary text is also seen through opening of a series of problems concerning the relationship between people, universally human dilemmas, body and soul conflict, faith and its role in human life, history and contemporaneousness, ideology and individual, i.e. existence as such.     PAGE  PAGE 42 .T8:zzF "$&(*,.$dha$ $dh`a$.0RTvh"#~*6181h1j127>A@AVBXBvBxBxF G $ & Fdha$ $dh`a$$a$$<a$$dha$99XBrBTTT U&(NR*pȄNjЍ~̭^j4dp~N"h#/"0&@@@&G^GH*HHXXb cnjjm`m hw"] hw"6] hw"\hw" hw"6Z GKMSTTTT4X>[^Zeghhh>m@mBmmmvRzzzzz $ & Fdha$$dha$ $dh`a$z>{@{X{{{{{6|r|~ "$&RVlVt$dha$ $hdh^ha$ $dh`a$$a$ $ & Fdha$t~ZPpH.0hj j$dha$ $dh`a$jp:V "X&l@vh$dha$ $dh`a$4$&,(//"0$02256<"@$@@@B@B8DD&G(G^G`GP$dha$ $dh`a$PSPRS2SPSSS4XBXYYYY ^J^oowwPjhw"Uhw"6KH \$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw"6KH \]hw"56KH ] hw"KH \ hw"6 hw"6]hw"Cdf . *,L%*****4:E$<a$ $dh`a$$dha$ $ & Fdha$ $dh^a$Ed@@68npr̔ΔPR,.ޚtvvޞ68$&:<Ȥʤڤ$<a$ $dh`a$$dha$PRTʤڤ*F⾸⾸hi0JmHnHu hw"0Jjhw"0JU hw"6]$hw"5CJ KH OJQJ\^JaJ hw" hw"0Jjhw"Uj(#hw"UڤܤL@TVfh$^&`#$ $dh`a$$dha$ $dh`a$$dha$&`#$,1h. A!"n#$% }DyK _Toc180681688}DyK _Toc180681688}DyK _Toc180681689}DyK _Toc180681689}DyK _Toc180681690}DyK _Toc180681690}DyK _Toc180681691}DyK _Toc180681691}DyK _Toc180681692}DyK _Toc180681692}DyK _Toc180681693}DyK _Toc180681693}DyK _Toc180681694}DyK _Toc180681694}DyK _Toc180681695}DyK _Toc180681695}DyK _Toc180681696}DyK _Toc180681696}DyK _Toc180681697}DyK _Toc180681697}DyK _Toc180681698}DyK _Toc180681698}DyK _Toc180681699}DyK _Toc180681699}DyK _Toc180681700}DyK _Toc180681700}DyK _Toc180681701}DyK _Toc180681701}DyK _Toc180681702}DyK _Toc180681702}DyK _Toc180681703}DyK _Toc180681703}DyK _Toc180681704}DyK _Toc180681704}DyK _Toc180681705}DyK _Toc180681705}DyK _Toc180681706}DyK _Toc180681706}DyK _Toc180681707}DyK _Toc180681707}DyK _Toc180681708}DyK _Toc180681708}DyK _Toc180681709}DyK _Toc180681709}DyK _Toc180681710}DyK _Toc180681710}DyK _Toc180681711}DyK _Toc180681711}DyK _Toc180681712}DyK _Toc180681712}DyK _Toc180681713}DyK _Toc180681713}DyK _Toc180681714}DyK _Toc180681714}DyK _Toc180681715}DyK _Toc180681715}DyK _Toc180681716}DyK _Toc180681716}DyK _Toc180681717}DyK _Toc180681717}DyK _Toc180681718}DyK _Toc180681718}DyK _Toc180681719}DyK _Toc180681719}DyK _Toc180681720}DyK _Toc180681720}DyK _Toc180681721}DyK _Toc180681721}DyK _Toc180681722}DyK _Toc180681722}DyK _Toc180681723}DyK _Toc180681723DyK www.Razlika-diferance.com/yK Dhttp://www.razlika-diferance.com/$@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHF@F Heading 1$$ & F@&a$CJd@d  Heading 2$ & F<@& 56CJOJQJ\]^JaJ^^  Heading 3$ & F<@&5CJOJQJ\^JaJDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 4@4 Header  p#.)@. Page Number8B@8 Body Text$a$CJP"P Tekst balon ia1CJOJQJ^JaJB'1B Comment ReferenceCJaJ<B<  Comment TextCJaJNRN Tekst balon iaCJOJQJ^JaJ4 b4 Footer  p#@T@r@ Block Text]^hRh Body Text Indent 2, uvlaka 2dx^@@@ TOC 1h5;OJQJ\^J8@8 TOC 25CJ\aJ6U@6  Hyperlink >*B*phPC@P Body Text Indent$dh`a$66 TOC 3 ^CJaJ66 TOC 4 ^CJaJ66 TOC 5 ^CJaJ66 TOC 6 ^CJaJ66 TOC 7 !^CJaJ66 TOC 8 "^CJaJ66 TOC 9 #^CJaJVlJh9A+|=  O  n + - } _CO#$ER!$Y*+{0H56:====CGcKP{R8UV YZ\aaaag-kp0x`݌ތ()GI12WX! ,1 .FGmu    Z@AZ[` !!V#%L&&-'''<(X((*9++..=.>.44558;<@B@EEE F FKLILL/MNN;P#QQS.THUBXCXDXEX[X\XaXbXcXZ&^bh rwexfxsxtxXz^{Cmv !?@6ԟ^/2DEFRSW0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0 0$0$0$0$0$0$0$0$0$0$0$ 0 0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0= 0 0a0a0a0a0a0a0a 0 000000 00 00ތ0ތ 0000 000G0G 00202020202 0000 000,0, 0000000000000000 00 0000 000000 000000000 0000000 00000000000 00000000000000000000 00A0A0A0A 00000000000000000000000 00.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0. 00EX 0EXEX0\X0\X0\X0\X0\X0\X0\X0\X0\X0\X 0EXEX0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx0fx 0EXEX00000I0l?K00?K00|iI00I00@0@0K00?/258;WI0?I00pRq50<5I00?I00?I00? %%%%%( z . ^ #0:F>!<"%t1+9`mP"> "g,BS7x.. GztjPHdEv~R@vڤ !AKgijl>m(DGHJj"Fbefh3679Y8_{~;>?Aa %()+Kt'Zvyz| 7 : ; = ]   # - I L M O o     ( L h k l n % ( ) + K a } ' * + - M [ w z { } VV X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%̕X !(!!8@0(  B S  ?$ _Toc180681688 _Toc180681689 _Toc180681690 _Toc180681691 _Toc180681692 _Toc180681693 _Toc180681694 _Toc180681695 _Toc180681696 _Toc180681697 _Toc180681698 _Toc180681699 _Toc180681700 _Toc180681701 _Toc180681702 _Toc180681703 _Toc180681704 _Toc180681705 _Toc180681706 _Toc180681707 _Toc180681708 _Toc180681709 _Toc180681710 _Toc180681711 _Toc180681712 _Toc180681713 _Toc180681714 _Toc180681715 _Toc180681716 _Toc180681717 _Toc180681718 _Toc180681719 _Toc180681720 _Toc180681721 _Toc180681722 _Toc180681723 $=aތ)2 A.EX\Xfx!z`ajoçW  !"# D=a܌FV+-Y<.ZX`Xrx>aaj7ʧWKjm(HFf7_? )tZz ;  - M  L l ) a + [ { (-29<FPYsxy!'NY_e x ! !%#1#%%}&&&&'''(((((F*K*`*g***++++,,--//|00H1O193>375<5 6666>7G7889:::K;P;]<b<<<====>>&>1>>>>>>>AADAIAQC[CDDxFFG!G:HCHWH\HIIIIJ"JPJUJrJxJzJJJJJKK KKK5K>K@KIKLKTKpKyK%L.LMMNNN"NBNKNO OOO5O>OgOpOsO{OP(PFPLPPPAQIQ\QeQ|RRRR*S3SESNSaSjSmSuSSS^ThTkTtTTTVVVVVVVVWWWWnXxXXXXX YYZZ"Z+ZZZ[([+[5[X[d[[[&\0\2\<\?\H\k]p]^^^^___+_aa"a$aaaaa~ccccdd[eee`fgfhhjjllllmmrrvvvvvwx$x)y1yzz{{{{"|*|JXƀ ",ڄw%LJχ3= ^gjwĉ͉ǎЎŏ-78Aȑƒ̒PV|—ȗ)12;=FśƛϛLPQV]fœɜ1:آ28LQĤ[dsxȦNW '0ůƯЯѯܯ -8ٴ*ڵ U]RVۻ޽IMPZW]BIPTUYZcpt{$LV~'1DP!&m|3=lq"PW69>E  ry)0io8=!#)DLBJ'&-BR 7?(0;?CLsw @DEMz !(t|LQRZ)0&+4AK<DEL<OY`|ls >FGN ? E G N             & 1 9 @ [`aefnryz|}#-.8ACGN\^_chl}7BFMv6=fj$ "y    !!/"6"""##$ $$$P&T&&&1'5'''j,t,--..2.<..... ////i0o00000[1e12222 4,444444444G5N555556677888899 ;;;;<<C>K>>>@@@@#A*AQAYAB(BIBOBTB^BBBC CHCQChCmCDDEEEFF"F#F*FaFjFkFyFFFFFFFG'GJGTGGG6H=HHH%I.IIIIIJJJJ(K8KKKLL"L(LILNLLL/M4MkNqNNNkOpOOOoPtPPPPPQ Q#Q/QQQQQR R5R;RRRJSQS_SfSxSSSSSST TTTVVVVVVXXXXHZQZ|[[[[[[aarbxbbbndyd}ddcelef g ggg%ghhhh1j:jjj@kJkXk^kukzkkkllllgmnmom|mnn\ocoRq[qrrrrs snszsssttuuvvwwwwx'xfxnxxxyyyyzz`zhzzzR{U{r{y{{{{{{||)~2~/6t{сف08jqłՂق+1?EPUci;Jބ]f~ELbi*2dk09׍ލ ;DTYu{(.Yj=@ٓߓ'CMNR[bv19(SZžclFL~bk CI 3ʮݯGO8>ַݷ9G!-eoͼмټfknvyƿZ_fp %5>LR^gox\elv@G`hJS~agJPW]y & QX9Cw9B8Bkt18x GM| U]uz)2PVXclwrw:Ix} `jkx_d#,ek09 <E/7 SYjq v|^g      Q Z   4A $^bcghq| &#?G`i{NST[ JQ'08>T]`g|#QW;CFL  M"U"""##v$}$$$$$''''E)L)))a,i,t,~,/0D0L0t0}091?111111112(24222226 677<<>>>>eAjADDDEJJ0J6JJKVL`LqLyLjMpMNNOOPPQQzRRRRSSHTTTxTTBVGVVVVV)W/WWW-X5XZZm[t[[[\\&],]^ ^Z^`^__aaaaggggggggii3i>iziiiiiillnnnnnnoor,r7r@rrr4u>uG?GҺsyμ*3S[PY~# fmXaIO  )/;FV]]gr{+29>?Faf 2=>FRX]fBMjqdm!(\bfl 'X`_e~hn;CGPx' - E P         ( 3 ~     4:#$+=EIOQV zv""%%e)p)))))))_*e***++,,O.X.//e0j0112222334!444 66V6^666k8q888g9o9::::::;<<<#<&<R<[<<<<<<<====?'?g@m@UA]ALV`fgpƖIR|~9=u|}Ƙ'9?AHLPQYahmq}w|њך!&)/06BFMRelv՛ܛ$+=FPVW\^ghpqxœʜ7?elŝϝڝܝ<E)+,1aiܟנ۠ܠ;@HLMSơʡˡѡӡۡouԢڢ")\emvϣ֣ףޣ  '(/IPX`hlmsuΤԤդܤzť*./8>L IRT]`hĪǪЪ-ͭЭ٭')*./89<LNOSTZ^bksw|}°ðȰɰϰӰװذ"%&,-/037:;DELNQUXYcgqruvyzDZȱʱ˱ϱձٱڱ )-/>FGKMQRYZ\_klvwz{²ŲƲ˲Ҳײ۲  #$'(+6?@EFMNXY\]cdquyzijųϳгԳճٳڳ߳   !(),27>ABEFLNQUYZdhmnwx~´ĴŴɴϴ״ݴ%+1259BCIJQRUVYZbcefmntuwx{|µƵ˵̵Եյصٵ   !)*/078=>ABFHOPSTZ\bcfgtv|}ʶζӶԶضٶ!'./89>BGHJKRSVWZ[_`bcknw{~÷ķʷ˷ηϷҷӷڷܷ $%'(,-129:AGMQYZdehiuv}~øĸǸ͸ϸָڸܸ  $(,.//11224578:;CFQTW.//11224578:;FQWKjm(HFf7_? )tZz ;  - M  L l ) a + [ { *EE0Gcy. /R1_1|- .//11224578:;TW, $ar-,pa<3,,^,`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o   ^ `OJQJo(   ^ `OJQJo( ll^l`OJQJo(o <<^<`OJQJo(   ^ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( P^`Po(hH @@^@`o(hH. 0^`0o(hH.. ``^``o(hH... ^`o(hH .... ^`o(hH ..... ^`o(hH ......  `^``o(hH.......  00^0`o(hH........,,^,`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHll^l`OJQJ^Jo(hHo<<^<`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHa<ar-, XNiw"@'^^^^^ ^ ^ ^ ^ ^^^^^^^"^&^0^K^R^V^Z^^^^^^^^^^^^^^ ^'^*^0^8^B^K^X^x^^^^^^^VPP P P@PPPPPPPP P"P(P.P4P6P>PDPLPTPhPPPPPP.PtPPPPPPPP,P<PFPHPVP\PhPxPPPPPPlPxPPPPUnknownG:Ax Times New Roman5Symbol3& :Cx Arial5& >[`)Tahoma?5 :Cx Courier New;Wingdings"1WKWKc"D*D*!x4HH2qHX?i2 O LIKU  UVODIBRomana   Oh+'0  4 @ L Xdlt|O LIKU UVODIBNormalRomana2Microsoft Office Word@F#@/@BC*>@BC*>D*՜.+,D՜.+,8 hp|  H O LIKU UVOD Title  8@ _PID_HLINKSA T^"http://www.razlika-diferance.com/>_Toc180681723>_Toc180681722>_Toc180681721>_Toc180681720>_Toc180681719>_Toc180681718>_Toc180681717>_Toc180681716>_Toc180681715>_Toc180681714>_Toc180681713>_Toc180681712>_Toc180681711>_Toc180681710>_Toc180681709>z_Toc180681708>t_Toc180681707>n_Toc180681706>h_Toc180681705>b_Toc180681704>\_Toc180681703>V_Toc180681702>P_Toc180681701>J_Toc180681700?D_Toc180681699?>_Toc180681698?8_Toc180681697?2_Toc180681696?,_Toc180681695?&_Toc180681694? _Toc180681693?_Toc180681692?_Toc180681691?_Toc180681690?_Toc180681689?_Toc180681688  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdeghijklmopqrstuRoot Entry Fg*>Data $1Table !WordDocument.SummaryInformation(fDocumentSummaryInformation8nCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q