Naslov
Inicijalni dijagnostičko-terapijski postupci u pacijenata s temporomandibularnim poremećajima
(Initial diagnostic and treatment methods in TMD patients)

Autori
Alajbeg, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Suvremene elektrodijagnostičke metode i njihova primjena u osoba s temporomandibularnim poremećajima

Urednik/ci
Jerolimov, Vjekoslav

Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)

Grad
Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
89-99

ISBN
978-953-154-245-6

Ključne riječi
orofacijalna bol ; dijagnostika TMP-a ; magnetska rezonancija ; kognitivno-bihevioralna terapija ; okluzijska udlaga
(orofacial pain ; TMD – diagnosis ; nuclear magnetic resonance ; cognitive behavioural therapy ; occlusal splint)

Sažetak
Prepoznavanje i liječenje temporomandibularnih poremećaja (TMP) dugo je predstavljalo veliki problem, najviše zbog činjenice što je ovaj pojam obuhvaćao mnogo simptoma različite etiologije. Danas je dijagnostiku i liječenje donekle olakšala podjela TMP-a na zglobne i mišićne poremećaje. No, zbog nepotpunog poznavanja etioloških mehanizama koji im stoje u podlozi, još uvijek postoji potreba za stjecanjem novih znanja. Za uspješno otkrivanje i liječenje poremećaja žvačnog sustava potrebno je iskustvo i poznavanje njegovih sastavnih komponenata, a temelj prepoznavanja i liječenja čini klinička funkcijska analiza. Klinička funkcijska analiza žvačnog sustava mora obuhvatiti detaljan i specifičan pregled svih komponenata žvačnog sustava te utvrditi povezanost između inicijalnog poremećaja i postojećeg, vidljivog problema. Ona najčešće počinje detaljnom povješću bolesti, a nastavlja se kliničkim metodama koje uključuju analizu funkcije žvačnih mišića, pregled temporomandibularnih zglobova te procjenu stanja okluzijskog kompleksa. Bol je najčešće prisutna tegoba i najteži problem za procjenu. Zvukovi unutar zgloba česti su i u asimptomatskih ispitanika pa stoga nemaju klinički značaj kod odsustva boli. Sljedeći važan simptom ograničena je funkcija donje čeljusti koja podrazumijeva ograničen raspon kretnji u svim smjerovima. Postupci koji se preporučuju za liječenje temporomandibularnih poremećaja jako variraju i imaju širok spektar modaliteta. Sve metode liječenja koje se koriste za temporomandibularne poremećaje možemo općenito kategorizirati u dvije grupe: definitivno liječenje i potporna terapija. Dok se definitivno liječenje odnosi se na metode koje su usmjerene na kontroliranje ili uklanjanje uzroka poremećaja, potporna terapija odnosi se na metode liječenja koje su usmjerene na otklanjanju simptoma. Najčešći oblik liječenja reverzibilan je i neinvazivan, a podrazumijeva kognitivno bihevioralni terapijski pristup, fizikalnu terapiju ili pak izradu okluzijske udlage.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA