Naslov
Salvator Karabaić (1884.-1956. 9: profiliranje iznimnog psihijatra / neuropsihijatra i vrsnog rukovoditelja
(Salvator Karabaić (1884-1956): The profile of an exceptional psychiatrist / neuropsychiatrist with outstanding managing)

Autori
Pavlović, Eduard

Izvornik
Acta Medico-Historica Adriatica (1334-4366) 6 (2008), 2; 285-292

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
Salvator Karabaić; psihijatrija; neuropsihijatrija; Psihijatrijska bolnica
(Salvator Karabaić; psychiatry; neuropsychiatry; Psychiatric Hospital)

Sažetak
Rođen 1884. godine u Krku, maturirao na sušačkoj gimnaziji 1904. godine, studij medicine završio u Beču 1910. godine. Od 1910. do 1919. godine radio u Puli i u Kovinu. Od 1919. do 1929. godine radi u Zavodu za umobolne “Stenjevac” ( danas Psihijatrijska bolnica Vrapče ) gdje je već 1921. godine ( u svojoj 37. godini ) imenovan primariusom. Godine 1929. godine odlazi raditi u Državnu bolnicu Sarajevo gdje postaje šefom Odjeljenja za neuropsihijatriju što obnaša do 1945. godine. Potom 1948. godine postaje prvim upraviteljem preuređene sarajevske “Gajtan fabrike” ( prikladne zbog svojih radionica i obližnje ekonomije za paviljonski tip psihijatrijske bolnice ) u Bolnicu za duševne bolesti. Ovom psihijatrijskom ustanovom ( poznatom kao Psihijatrijska bolnica “Jagomir” ) rukovodi do 1956. godine ; u tom razdoblju, točnije 1955. godine, opet dobiva titulu primarius. Umro je 24. rujna 1956. godine u Sarajevu na Kirurškoj klinici. Predmnijevati je da bi netko tko je umio niz godina ( i to kao jedini specijalist uz jednog liječnika raditi sa više od 200 hospitaliziranih psihijatrijskih bolesnika i uz to rukovoditi tom istom ustanovom) morao imati ogromno iskustvo te morao znati što može tadašnja psihijatrija i kako ju u postojećim uvjetima organizirati. U svemu tome dr. Salvatoru Karabaiću ( dva puta imenovanom primariusu ) sigurno je najviše mogao pomoći rad u Vrapču od 1919.-1929. godine: razdoblje upravljanja dr. Ive Žirovčića ( otac hrvatske psihijatrijske terminologije i klasifikacije prema Kraepelinovoj nozološkoj sistematici ), razdoblja upravljanja dr. Laze Stanojevića ( biologijski / neurološki orijentirani psihijatar, nekadašnji asistent bečkog prof. Wagner - Jauregga ), razdoblje upravljanja dr. Ivana Barbota ( zastupnik koncepcije o aktivnom uključivanju bolesnika u sustav privređivanja unutar psihijatrije ) te razdoblje dr. Alekseja Kuljženka ( zagovaratelj izvanbolničke psihijatrijske skrbi i sustavnog vođenja psihijatrijske bolničke statistike ). Sve to, izgleda, osobno iskustveno i od drugih usvojena i naslijeđena iskustva ne bi mogli doseći takvu razinu kakvoće da sarajevski Krčanin dr. Salvator Karabaić nije i jako volio svoje pacijente kojima je ( prema oskudnim pisanim tragovima ) posvetio sav svoj život i svoje slobodno vrijeme provodeći uz njih i mnoge noći. Umjesto zaključka bilo bi uputno predložiti sustavnije i šire istraživanje života i rada dr. Salvatora Karabaića, zasiguro jednog izuzetno marljivog i talentiranog psihijatra / neuropsihijatra te vrsnog organizatora koji je nadasve volio svoje bolesnike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Povijest

POVEZANOST RADA