Naslov
Vrtovi u sklopu bivšeg benediktinskog samostana na otoku Lokrumu
(The gardens of the former benedictan monastery at the island of Lokrum)

Autori
Brailo, Nikolina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.12

Godina
2000

Stranica
62

Mentor
Aničić, Branka

Neposredni voditelj
Šišić, Bruno ; Aničić, Branka

Ključne riječi
Lokrum; vrtovi; krajobraz; Maksimilijan Habzburški
(Lokrum; gardens; landscape; Maximilian Habsburg)

Sažetak
Otok Lokrum, osim što vizualno oplemenjuje i obogaćuje panoramu Dubrovnika, takoder predstavlja i njegovo prirodno i povijesno bogatstvo. Lokrumski prirodni krajolik u sebi vješto skriva umjetnu gradbenu intervenciju, koja se nije odrazila na promjene u njegovoj ukupnoj fizionomiji. Gusta vegetacija prekriva gotovo cijeli otok, zbog čega je Lokrum i proglašen rezervatom. Osim šume borova, na Lokrumu nalazimo prostrana područja obrasla makijom i garigom, naglašene florističko-faunističke i prirodnoznanstvene vrijednosti. Bogata povijest ovog otočića omogućuje nam iščitavanje prirodnih i umjetničkih sukcesija u kontinuitetu od XI. stoljeća. Utemeljenjem benediktinske opatije, počinju se obradivati i uredivati površine uz samostan i u njegovoj neposrednoj blizini. Uglavnom se uzgajaju kulture za hranu i lječenje redovnika (sačuvani krajobrazni maslinik sjeverno od samostana dio je nekadašnjih gospodarskih površina). Utjecaj srednjovjekovne vrtne umjetnosti pronaći ćemo unutar starog, djelomično sačuvanog romaničkog klaustra. Proširenjem samostana u XV. st. gradi se novi gotičko-renesansni klaustar. Prostori klaustara osim kontemplativne i ugodajne funcije, takoder su imali i utilitarni karakter. Naime, u njima se uzgajalo cvijeće s religioznom simbolikom, te razno ljekovito i aromatično bilje. Nažalost, ova dva klaustarska vrta nisu dovoljno poznata, pa tako ni priznata unutar hrvatske i europske vrtne umjetnosti, pa je vrijeme da ih se njihova prava vrijednost počne cjeniti. Sredinom XIX. st. Lokrum postaje ladanjska rezidencija Maksimilijana Habzburškog. On sa sobom donosi trendove europske krajobrazne umjetnosti, tako da njegov utjecaj i trag prepoznajemo diljem otoka. Prostor klaustarskih vrtova, vrtnih terasa, i površina uz nekadašnji samostana i njegov neogotički dvorac, oblikovan je u historicističkom (geometrijskom) stilu. Uređeni su i pristupni vrtovi od luke do samostana, istočni dio otoka pretvorenje u romantičarski park, a cijeli otok postaje golemi perivoj. Maksimilijan Habzburšlci je prvi počeo s introdukcijom egzotičnog bilja. Njima je ukrašavao svoje vrtove, ali i slobodnu prirodu. Kao nastavak tradicije unosa stranog bilja, sredinom XX. st. na Lokrumu je utemeljen Botanički vrt s bogatom zbirkom egzota. Lokrumski vrtovi nezaobilazan su i važan dio Hrvatske povijesti i kulture, te potvrda pripadnosti europskoj kulturi i vrtnoj umjetnosti. Stoga je naš zadatak da povijesne vrtove istražimo i obnovimo (a ne preoblikujemo) prema europskim kriterijima, a svijest o potrebi očuvanja krajobrazne baštine, kao i same prirode shvatimo kao imperativ.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Šumarstvo, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA