Pregled bibliografske jedinice broj: 69889
Rano otkrivanje i endokrini rizični čimbenici raka prostate
Rano otkrivanje i endokrini rizični čimbenici raka prostate, 2000., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 69889 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Rano otkrivanje i endokrini rizični čimbenici raka prostate
(Early diagnosis and endocrine risk factors in prostate cancer)
Autori
Galić, Josip
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
24.03
Godina
2000
Stranica
136
Mentor
Tucak, Antun
Neposredni voditelj
Pasini, Josip
Ključne riječi
karcinom prostate; endokrini rizični čimbenici
(Prostate cancer; endocrine risk factors)
Sažetak
Rak prostate česta je bolest starijih muškaraca. Zbog strukturalnih promjena populacije njegova incidencija raste pa on postaje veliki svjetski socijalni problem. Karcinom prostate česta je bolest i u našoj populaciji muškaraca starijih od 50 godina. Stoga je cilj ovog rada bio istražiti učestalost raka prostate u općini Čepin i selu Josipovac, utvrditi vrijednost metode skrininga (PSA, DRE i omjera F/T PSA) u ranom otkrivanju raka prostate te istražiti kolike su vrijednosti i potencijalna uloga endokrinih rizičnih čimbenika (vitamin D i hormoni) u nastanku karcinoma prostate. U istraživanju je sudjelovalo 1000 muškaraca u dobi od 50 godina i starijih iz opčine Čepin i sela Josipovac u pokraj Osijeka. Isti su bili pozvani putom pisma i putom javnih glasila na odgovarjući način. U svih ispitanika izvađena je krv kako bi se odredila vrijednost prostata specifičnog antigena (PSA, a nakon toga učinjen im je digitorektalni pregled. Iz te populacije odabrani regrutirani su bolesnici s promjenom na prostati i oni koji su imali povišene vrijednosti PSA (više od 4 ng/ml). Potom je kod svih suspektnih bolesnika učinjena transperinealna histološka biopsija prostate s najmanje šest mjesta. Na taj način utvrđena histološka dijagnoza te su otkriveni bolesnici s rakom prostate. Kod bolesnika s dokazanim karcinomima prostate, kod onih s benignom hiperplazijom prostate i kod randomiziranog uzorka ispitanika kontrolne skupine odredili smo radioimunološkim metodama razine 25-hydroxy vitamina D i 1, 25 hydroxy vitamina D. U istim skupinama odredili smo RIA metodama razine sljedećih hormona: FSH, LH, prolactin, DHEAS, ukupni testosteron, DHT, estradiol i SHBG. Iz arhiva klinike za urologiju KB Osijek izvadili smo podatke o kliničkom stadiju za bolesnike s karcinomom prostate liječenih u razdoblju 1996-1997 godine. Dio rezultata grupiran je u razrede, a frekvencija su iskazane apsolutnim i relativnim vrijednostima. Srednja vrijednost izražena je arimetričkom sredinom, a raspršenje standardnom devijacijom. Razlike među grupama testirane su t-testom i hi kvadrat testom. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je učestalost karcinoma prostate među muškarcima preko 50 godina u općini Čepin 4.07%, a u selu Josipovac 5.23%. Prema nekoliko novijih istraživanja to je realna prevalencija te bolesti. I naši podaci, kao i nedavni izvještaj drugih autora, pokazuju da PSA detktira značajan broj tumora propuštenih prilikom DRE. Usprkos takvoj razlici nije dostatno određivanje samo PSA u programu skrinina jer je to metoda nedovoljno osjetljiva da bi se sama koristila. Zaključci irezultati ove studije dokazuju da je srednji F/T PSA indeks kod karcinoma prostate značajno niži nego kod BPH-PSA i može se korsititi za razlikovanje karcinoma od BPH, naročito za sumnjivo područje ukupnog PSA. Tijekom skrininga otkriveno je 80% bolesnika s karcinomom prostate u ranom stadiju, a samo 16.6% kod bolesnika koji su sami zatražili pomoć u urološkoj ambulanti. Analizirajući te dvije skupine bolesnika uočava se kolika je stvarna vrijednost i korisnost skrining programau u otkrivanju značajnog postotka bolesnika s bolesti koja je u izlječivom stadiju. Nadalje, u ovom istraživanju našli smo niže vrijednosti 25-OH vitamina Du grupama bolesnika s CaP-om i BPH-HD-om u odnosu na kontrolu, ali kako nismo našli niže vrijednosti aktivnog hormonalnog oblika vitamina D (1.25 (OH)2 D3) u istim skupinama, ne možemo tvrditi da je nedostatak vitamina D povisuje rizik za rak prostate. Naša studija potvrdila je rezultate više publikacija o razinama hormona u bolesnika s karcinomom prostate što podupire hipotezu da hormonski parametri imaju ako ne primarnu, onda svakako određenu ulogu u podrjetlu i rastu abnormalnosti prostate.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti