Naslov
Vanjska politika SAD između diplomacije i rata: obavještajno-sigurnosne organizacije SAD u doba hladnog rata
(U.S. Foreign Policy Between Diplomacy and War)

Autori
Barišić, Ante

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet političkih znanosti

Mjesto
Zagreb

Datum
15.01

Godina
2001

Stranica
317

Mentor
Vukadinović, Radovan

Ključne riječi
Vanjska politika; SAD; Nacionalna sigurnost; Diplomacija; rat
(U.S. Foreign Policy; National security; Diplomacy; Cold war; War; Crisis)

Sažetak
Poteškoće koje su se pojavile u trenutku provedbe prikrivenih djelovanja iz područja “treće opcije” uzrokovane su kršenjem normi međunarodnog prava koje isključuju intervenciju kao sredstvo vođenja međunarodnih odnosa. Kriminalna narav prikrivenih djelovanja, sa stanovišta međunarodnog poretka, predstavlja glavni razlog njihove krajnje neprihvatljivosti kao sredstva i resursa kojim se vode međunarodni odnosi. Dodatno je opterećenje niz ograničenja koja se javljaju na institucionalnoj, organizacijskoj, doktrinalnoj i provedbenoj razini primjene prikrivenih djelovanja iz područja “treće opcije”. Vrlo brzo po započinjanju primjene “treće opcije” u svrhe realizacije hladnoratovske strategije došlo je do otvaranja unutarnjih žarišta nestabilnosti u američkom političkom sustavu. Posljednje razdoblje drugog Trumanova mandata jasno potvrđuje kako su unutarnji generatori nestabilnosti doveli do blokade sveukupnog unutarnjepolitičkog procesa. Empirijski nalazi istraživanja područja “treće opcije” vanjskopolitičke akcije Sjedinjenih Država u Trumanovu mandatu upućuju na ambivalentan odgovor na ključno pitanje o legitimnosti njihove uporabe. S jedne strane, stihijski početak primjene prikrivenih djelovanja pod pritiskom bujice dnevnih događanja, unutar hladnoratovskog vanjskopolitičkog konteksta u nastajanju te preuzetih globalnih obveza, a, s druge strane, nužnost pronalaženja i razvijanja odgovarajućeg strategijskog pristupa izazovima vremena kroz primjenu prikladne terapije po načelu: Similia similibus curentur/Isto se istim liječi!, obilježili su cijelo razdoblje hladnog rata u međunrodnim odnosima. Obuzdavanjem globalnih ekspanzionističkih ambicija sovjetskog tipa totalitarizma, u kombinaciji ideološkog prozelitizma i geopolitičkog imperijalizma, doista je zapriječen put u novo svjetsko ropstvo te su stvorene pretpostavke za širenje prostora slobode putem jačanja demokratskih oblika i standarda vladavine. Unutar ova dva krajnja pola kreće se i analiza specifičnih struktura i prakse realizacije sveukupne vanjskopolitičke akcije Sjedinjenih Država u početnom razdoblju hladnog rata. Pokazalo se da u onoj mjeri u kojoj strukture i praksa iz područja “treće opcije” snažnije, šire i bez ikakvih prepreka ili ograničenja, ulaze u prostor politike nacionalne sigurnosti, i to kroz stvoreni obavještajni “prolaz”, upravo proporcionalno jačaju silnice nestabilnosti unutar američkog političkog sustava. Izvršna grana vlasti prisvaja s vremenom neprihvatljivu količinu moći podređujući sebi sve ostale grane vlasti, i to tako da se i unutarnja i vanjska politika podredi politici nacionalne sigurnosti koja dobiva apsolutni prioritet. Posljedica prevage izvršne vlasti i njene interpretacije politike nacionalne sigurnosti ogleda se u posvemašnjoj negaciji temeljnih načela funkcioniranja američkog političkog sustava. Napuštanjem izolacionističke vanjske politike i preuzimanjem globalnih obveza Sjedinjene Države su započele novu fazu demokratizacije svoje unutarnje i vanjske politike u konkretnim hladnoratovskim povijesnim uvjetima. Upravo je nastanak i razvoj strukture i prakse iz područja “treće opcije” uokvirio proces demokratske evolucije kroz koju su prošle Sjedinjene Države u hladnoratovskom razdoblju. Neočekivani smjer razvoja međunarodnih odnosa poslije drugog svjetskog rata zatekao je nespremnim kreatore američke vanjske politike. Odlučni da odgovore na nove izazove globalizirane vanjske politike, koji su svom silinom pritiskali, započeli su s pronalaženjem odgovarajuće politike i strategije. Uslijedila je institucionalna, organizacijska i doktrinalna izgradnja paralelno s primjenom akcija, što je neposredno prouzročilo konvulzije unutar cjeline američkog političkog sustava. Proces unutarnjeg uravnoteživanja započeo je eskalacijom hladnog rata u međunarodnim odnosima te bitno drugačijim raspoloženjem javnog mnijenja neposredno po završetku najstrašnijeg rata u povijesti čovječanstva. Zahtjevi politike nacionalne sigurnosti i njenih nosivih struktura protuslovili su interesima i očekivanjima najvećeg broja ljudi, što je dovelo do unutarnjepolitičkog rascjepa. Kao posljedica protuslovnih težnji političke elite i pretežitog dijela američke javnosti došlo je do nastanka antinuklearnih, antiratnih, mirovnjačkih i građanskih pokreta, koji su imali sva manifestantna obilježja “temperature” na američkom socijalnom biću te su ga iznutra iscrpljivala i slabila svo vrijeme trajanja hladnog rata. Kulminacija je uslijedila sedamdesetih godina kada je nakon izgubljenog rata u Vijetnamu, afere Watergate te spoznaje o ulozi struktura i prakse prikrivenih djelovanja iz područja “treće opcije” u vojnom udaru u Čileu, započeo proces ozdravljenja uklanjanjem unutarnjih žarišta bolesti. Snažnim demokratskim iskorakom u pravcu reafirmacije temeljnih ustavnih načela na kojima je počivao američki politički sustav pronađen je potrebni lijek. Uklonjene su neravoteže nastale potiskivanjem načela podjele vlasti te je na konstruktivan način, uspostavom novih, viših demokratskih standarda, zakonskih procedura te odgovarajućih institucionalno-strukturalnih zahvata, razrješena unutarnja kriza američkog političkog sustava. Nastanak i razvoj krize američke demokracije koincidirao je s razdobljem hladnog rata, što znači da je ta evolucija najbolje uočljiva upravo na primjeru područja “treće opcije” za realizaciju vanjskopolitičke akcije. Nakon što je započeo proces ozdravljenja američkog političkog sustava reafiramacijom i jačanjem demokratskih vrednota, načela i struktura te zakonitosti postupanja, bilo je nužno prevladati političke, socijalne i ekonomske traume nastale primjenom politike i prakse karakteristične za državu nacionalne sigurnosti. Rekonstitucija američke vanjske politike na demokratskim načelima povukla je za sobom zakonsko, institucionalno, organizacijsko i doktrinalno preuređenje područja “treće opcije”. Problem sigurnosti je izdignut iznad nacionalne razine unutar širih globalizacijskih procesa te danas predstavlja integralni dio novog međunarodnog poretka kakav se izgrađuje nakon kraja razdoblja hladnog rata. Struturama i resursima “treće opcije” pronađeno je novo mjesto te dodijeljena nova uloga na očuvanju mira i stabilnosti u svijetu. Kao integralni dio mehanizma kolektivne/skupne sigurnosti, koji se primjenjuje u stanjima kriza ili oružanih sukoba u međunarodnim odnosima, područje “treće opcije” premješteno je u novim posthladnoratovskim uvjetima s nacionalne razine na globalnu. Prošavši ubrzanu unutarnju organizacijsku i doktrinalnu transformaciju područje “treće opcije” uklopilo se u globalizacijske trendove tako da je pronađeno novo mjesto i svrha njene primjene. Unutar širih političkih okvira, koji imaju cilj jačanja međunarodnog poretka, teži se razvijanju tehnika i metoda upravljanja krizama koje se pojavljuju u međunarodnom poretku nakon razdoblja hladnog rata. Ključno mjesto u tom naporu zauzimaju operacija koje poduzima međunarodna zajednica na očuvanju, zašititi i nametanju mira i stabilnosti u svijetu. Kumulirano hladnoratovsko američko iskustvo vezano uz strukture i praksu primjene “treće opcije” daju podlogu i okvir za njihov budući razvoj unutar širih procesa globalizacije, demokratizacije i stvaranja svjetskog društva. Kako suvremene posthladnoratovske krize imaju posve drugačiju narav, etiologiju i anatomiju od onih hladnoratovskih, tako i primjena iskustava iz područja “treće opcije” u rješavanju današnjih međunarodnih kriza ima bitno drugačiji smisao. Sredstva “treće opcije” su ugrađena u lepezu mogućnosti koja stoje na raspolaganju institucijama međunarodnog poretka koje na temelju pravne infrastrukture i u propisanoj proceduri donosi odluku o njihovoj uporabi. Umjesto početnog hladnoratovskog realpolitičkog kriterija uporabe sredstava iz područja “treće opcije”, u razdoblju poslije hladnog rata kumulirano iskustvo primjene sredstava “treće opcije” koristi se za postizanje ciljeva očuvanja mira i stabilnosti u svijetu temeljem odluka odgovarajućih institucija međunarodnog poretka u propisanoj političkozakonskoj proceduri. Time je proces konačnog normativnog legitimiranja dovršen, a razdoblje realpolitičkog vođenja međunarodnih odnosa dokinuto.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija

POVEZANOST RADA