Naslov
Genetski modificirani organizmi u hrvatskim medijima
(Genetically modified organisms in the Croatian media)

Autori
Dragija, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Hrvatski studiji, Komunikologija

Mjesto
Zagreb

Datum
20.09

Godina
2011

Stranica
83

Mentor
Labaš, Danijel

Neposredni voditelj
Volarić-Mršić, Ana

Ključne riječi
Genetski modificirani organizmi; bioetika; mediji
(Genetically modified organisms; bioethics; mass media)

Sažetak
Od svog postanka, tijekom stotina tisuća godina, čovječja se vrsta hranila prirodnom hranom. Mi imamo 99% iste gene kao naši preci u kamenom dobu i trebamo jesti hranu kojoj smo genetski prilagođeni i koja nas čini zdravima, jakima, vitalnima i vitkima, upravo onakvima kakvim nas je priroda stvorila. Ipak se ponašamo kao da vjerujemo da sadržaj hrane koju jedemo nema učinka na naše tijelo. Vjerujemo da nije važan način na koji je hrana proizvedena i nikad toliko malo nismo znali o namirnicama koje stavljamo u usta. Otkud dolaze, kako se proizvode, cime se obrađuju, sto im se dodaje, kako su stigle do polica naših prodavaonica, stoga bi danas u potpunosti trebali biti svjesni da informacije o hrani i njezinu utjecaju na zdravlje trebaju biti dostupne svima kako bi se kod ljudi probudila svijest da je hrana bitan čimbenik za opće dobro stanje organizma. U znanstvenim i potrošačkim krugovima već dugi niz godina postoje velika neslaganja u vezi ekoloških, zdravstvenih i društveno ekonomskih posljedica uporabe genetičko modificirane hrane koja se uvelike proizvodi i upotrebljava širom svijeta. Danas genetske modifikacije imaju veliku primjenu u proizvodnji novih hibrida u poljoprivredi i industriji proizvodnje hrane. Većinom su genetske modifikacije učinjene na biljnim kulturama kao što su kukuruz, soja, pamuk, šećerna repa, uljana repica, duhan, papaja itd. Pojedine vrste navedenih kultura i njihovih proizvoda prisutni su u svakodnevnoj ljudskoj prehrani posljednjih petnaestak godina. U početku je konzumacija genetski modificirane (GM) hrane bila raširena u Americi, a danas je sve više prisutna u Europi. S obzirom na činjenicu da su u Europi zakonski propisi na području hrane restriktivni, a posebno oni koji se odnose na stavljanje na tržište GM hrane, trenutno je na tržištu Europske unije odobreno 27 biljnih kultura. Odobravanje (autorizacija) za stavljanje na tržište je dugotrajan proces koji zahtjeva provjeru svih parametara koji bi mogli imati štetan učinak na zdravlje ljudi, te štetan učinak na sam okoliš. Oni koji nemaju posebne zamjerke protiv transgene hrane navode da čovjek od samog svog postojanja svakodnevno konzumira znatne količine genetičkog materijala koji se nalazi u svakoj konvencionalnoj hrani pa i mikroorganizmima koji spontano dospijevaju u organizam čovjeka. Upravo stoga je prije puštanja GMO proizvoda u komercijalnu upotrebu potrebno provesti pomna istraživanja. Protivnici hrane dobivene od transgenih sirovina smatraju da su posljedice unošenja u ljudski organizam gena netipičnih za neku biljnu vrstu nepredvidive i štetne te da kod čovjeka mogu izazvati različite alergijske reakcije ili toksične efekte. Vezano za gore navedenu činjenicu, u Hrvatskoj javnost još uvijek nije dovoljno upoznata o mogućnostima i opasnostima nove biotehnologije tkz. GM tehnologije, unatoč brojnim predavanjima, novinskim napisima i TV emisijama koji su 2005. godine kada je donesen Zakon o genetski modificiranim organizmima u većoj mjeri nego danas obrađivali spomenutu temu. Hrvatska javnost ne posvećuje veću pozornost području genetičkog inženjeringa, a zašto je tome tako govori činjenica da masovni mediji, i inače neskloni opsežnijem praćenju znanosti i tehnologije, prate tu problematiku sporadično, smještajući vijesti o promjenama genetičkog inženjeringa pretežno u rubrike kojima bi odgovarao naziv 'zanimljivosti'. Društvene znanosti u nas također su se malo bavile tim područjem, a malobrojni postojeći radovi uglavnom su s područja medicinske sociologije i bioetike.(Orešković 1997). Kada govorimo o bioetici u širem smislu možemo potvrditi veliku razvijenost bioetičkog senzibiliteta i veliki broj bibliografskih jedinica na temu bioetike u Republici Hrvatskoj, no gledajući segmenat bioetike koji se odnosi na područje biotehnologije, genetičkog inženjeringa, odnosno genetsko modificiranje hrane i životinja još uvijek nije dovoljno razvijena svijest Hrvatske javnosti u smislu potencijalnih opasnosti od genetskog inženjeringa koji se odnosi na promjene u genetici hrane koju jedemo, očuvanju okoliša kao i mogućih prednosti ove tehnologije primjerice povećanja rodnosti usjeva, jače otpornosti biljaka od štetnih utjecaja i drugo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Prehrambena tehnologija, Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA