Naslov
Dijagnostika i lijecenje akutne mijeloicne leukemije – iskustvo jednog centra
(Diagnosis and treatment of acute myeloid leukemia - a single center experience)

Autori
Milunović, Vibor ; Gredelj Simec, Njetočka ; Kardum-Skelin, Ika ; Kardum Paro, Mirjana Mariana ; Siftar, Zoran ; Jelic Puskaric, Biljana ; Martinovic, Marko ; Ostojic Kolonic, Slobodanka ; Radic-Kristo, Delfa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Liječnički vjesnik / Planinc-Peraica, Ana ; Hecimovic, Ana - Zagreb : Printera Grupa, 2014, 77-77

Skup
6. Hrvatski kongres hematologa i transfuziologa, 5. samostalni stručni skup medicinskih sestara i tehničara s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 20.03.2014. - 23.03.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Akutna mijeloična leukemija; dijagnostika i liječenje
(Acute myeloid leukemia; diagnosis and treatment)

Sažetak
Cilj: Akutne mijeloi~ne leukemije (AML) su bolesti karakterizirane proliferacijom blasta u kostanoj srzi. Najucestalije su u bolesnika starije zivotne dobi. Cilj rada je bio predstaviti dijagnostiku i lijecenje bolesnika s AML te odrediti cimbenike rizika povezane s losijim ishodom. Metode: U ispitivanje je ukljuceno 63 bolesnika s novootkrivenom AML od 2010. do 2013. godine u KB Merkur (29 muskaraca i 34 zene). Medijan dobi je iznosio 61 godinu (61.9% bolesnika starijih od 60 godina). Analizirani su citoloski, citogenetski, patohistoloski, fenotipski i nalazi dobiveni molekularnom analizom. Rezultati: Po SZO klasifikaciji najvise je bilo AML drugacije nespecificiranih (NOS) (61.9%), s multilinijskom displazijom (22.2%), te APL s t(15 ; 17) (9.5%). AML NOS najcesce su po FAB-u bile M2 (43.6%) te M4 (32.7%). Citogenetski 14.8% bolesnika je pripadalo skupini niskog 63% srednjeg te 22.2% visokog rizika. Mutacija FLT3-ITD nadjena je u 68.1% bolesnika. Od 53 bolesnika u 30.2% primjenjena je samo potporna terapija. Ostali bolesnici lijeceni su najcesce protokolom »3+7«. Medijan ukupnog prezivljenja (OS) iznosio je 11 mjeseci, a 32% bolesnika zivi nakon 2 godine pracenja. U skupini bez APL, medijan OS je bio 9 mjeseci, a 25.1% bolesnika zivi nakon dvije godine pracenja. OS aktivno lijecenih bolesnika iznosio je 19 mjeseci. Losiji OS je bio povezan s bolesnicima starijim od 60 godina (P=0.028), citogenetski rizicnom skupinom (P=0.047) te potpornim lijecenjem (P<0.000). Nije uocena znacajna razlika s obzirom na SZO i FAB klasifikaciju te FLT3-ITD status. Zakljucak: Prema rezultatima, pokazali smo prezivljenje u bolesnika s AML usporedivo sa svjetskim rezultatima, dok je, kao sto je ocekivano, prezivljenje bilo losije u starije dobne skupine zbog nedostatka aktivnog pristupa lijecenja u ovoj skupini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA