Naslov
Stvarni odnos jezičnih većina i manjina = The Real Relationship of Language Majorities and Minorities
(The Real Relationship of Language Majorities and Minorities)

Autori
Granić, Jagoda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
28. međunarodni znanstveni skup ''Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja'': Knjižica sažetaka = 28th International Conference ''Multidisciplinary Approaches to Multilingualism'': Book of Abstracts / Cergol Kovačević, Kristina ; Udier, Sanda Lucija - Zagreb : Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku ; Srednja Europa, 2014, 37-38

ISBN
978-953-7963-09-5

Skup
28. međunarodni znanstveni skup ''Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja'' = 28th International Conference ''Multidisciplinary Approaches to Multilingualism''

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.04.2014. - 27.04.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
višejezičnost; odnosi većine i manjine; kodifikacija manjinskih prava
(multilingualism; majority-minority relations; codification of minority rights)

Sažetak
Višejezičnost, odnosno jezična raznolikost, različita demografska distribucija govornika pojedinih idioma i, što je možda najvažnije, razlike u distribuciji društvene moći dovele su do nastanka jezične većine i manjine. Unatoč njihovu komplementarnom odnosu i postojećem konsenzusu u vezi s pojmom manjina kao marginaliziranoj, subordiniranoj i diskriminiranoj zajednici, manjinsko pitanje koje nadilazi pitanje minimalnog razumijevanja kulture i jezika i dalje ostaje problem u dokumentima europske jezične politike u kontekstu zaštite manjinskih prava i promoviranja višejezičnosti. Tome pridonosi činjenica da ne postoji ni univerzalno prihvaćena definicija koncepata manjina i manjinska prava, kao niti univerzalno prihvaćena klasifikacija manjinā (stare, nove, vidljive, kompaktne, difuzne itd.), a problema ima i u terminologiji (regionalni i/ili manjinski jezici). Stvarni odnos jezičnih većina i manjina, koji inače definiraju njihove elite, manifestira se na različite načine s obzirom na komunikacijsku i simboličku dimenziju tog odnosa. Jezična manjina koja funkcionira samo u simboličkom, a ne i u komunikacijskom prostoru, brže se asimilira i vremenom nestaje, za razliku od one koja podjednako funkcionira i u jednom i u drugom prostoru. Relacije između jezične većine i manjine umnogome obilježavaju nacionalne ideologije koje se smatraju generatorima jezičnih manjina i njihove diskriminacije, ali i ''aktivni lingvicid'', odnosno iskorjenjivanje manjinskog jezika ili njegovo uklanjanje iz prostora javne komunikacije. Danas je mnogo češći i suptilniji ''pasivni lingvicid'' koji eksplicite ne isključuje manjinske jezike iz javne komunikacije, pa je riječ o tzv. ''pozitivnoj diskriminaciji'', ali im zato uskraćuje potporu. Upravo bi mehanizmi zaštite jezičnih prava trebali spriječiti bilo koji oblik lingvicida, trebali bi poticati integraciju, a spriječiti nasilnu asimilaciju te promovirati pozitivne državne politike prema manjinama. Konsenzus u procjeni minimalnih prava, dakako i onih jezičnih, koja bi svaka većina trebala garantirati svojim manjinama, ne upućuje samo na kodifikaciju manjinskih prava i poništavanje dvostrukih kriterija nego i na brigu za očuvanje jezične raznolikosti. // Multilingualism, or rather language diversity, varying demographic distributions of speakers of one or another idiom, and, perhaps most important, differences in the distribution of social power have led to the existence of language majorities and minorities. Despite their complementary relationship and despite the present consensus about the notion of minorities as marginalized, subordinated, and discriminated communities, the "minority question" over and above the level of minimal understanding of culture and language continues to be a problem in documents on European language policy in the context of protection of minority rights and promotion of multilingualism. This is exacerbated by the fact that there is as yet no universally accepted definition of the concepts "minority" and "minority rights", nor any universally accepted classification of minorities (old, new, visible, compact, diffuse etc.) ; there are problems in terminology as well (regional and/or minority languages). The real relationship of language majorities and minorities, as defined by their own elites, is manifested in varying ways with regard to the communicative and symbolic dimension of the relationship. A language minority that functions only in symbolic space and not in communicational space is quick to assimilate and will disappear with time, unlike one that functions in both sorts of space. Majority-minority relations are heavily marked by national ideologies which can be seen as generators of language minorities and of discrimination against them, and even by "active linguicide", i.e. elimination of the minority language or its exclusion from the space of public communication. Much more frequent and subtle today is "passive linguicide", which does not explicitly exclude minority languages from public communication, but does "actively discriminate" and deprives them of support. Mechanisms of protection of language rights need to halt any sort of linguicide, to encourage integration, and to avoid forcible assimilation while promoting a positive state policy toward minorities. A consensus on defining the minimum of rights, including language rights, which every majority needs to guarantee to its minorities, requires not only the codification of minority rights and the abolition of double standards, but also explicit concern for the maintenance of language diversity.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA