Naslov
Botanički izlet na Galičicu (Makedonija)
(Botanical excursion to Galičica Mountain (Macedonia))

Autori
Jasprica, Nenad

Izvornik
Priroda (0351-0662) 1032 (2014); 28-31

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
planina; vegetacija; endemi
(mountain; vegetation; endemics)

Sažetak
Planina Galičica (najveći vrh Magaro, 2254 m n.v.) je smještena između Ohridskog i Prespanskog jezera u jugozapadnoj Makedoniji. Južni dijelovi planine pripadaju tzv. Staroj Galičici, koja na teritoriju Albanije prelazi u planinu Suha Gora (albanski: Mali i Thatë), dok se preostali dio jednostavno naziva Galičica. Sjeveroistočni dio Galičice, između gradova Ohrida i Resena, pripada planini Istok. Vrhovi Galičice se protežu u smjeru sjever-jug. Za razliku od okolnih planina koje su građene od silikatnih stijena, Galičica je vapnenačka i ima sve krške značajke (doline, ponore, špilje), pa je tako, zbog poroznosti terena, siromašna vodama. Padine prema Ohridskom i Prespanskom jezeru su vrlo strme, a na nadmorskoj visini od 1600-1700 m nalazi se prostrana krška zaravan s pašnjacima. Nekada je to bio prostor s intenzivnom ispašom, ali je i nakon prestanka tih aktivnosti proces zarašćivanja ostao spor, uglavnom uslijed tople klime i sušnih razdoblja. Vapnenački greben pruža utočište raznolikoj endemičnoj i reliktnoj flori i fauni. Podnožje planine odnosno jugoistočna obala Ohridskog jezera iznimno je bogata sredozemnim i drugim termofilnim (toploljubivim) biljnim vrstama, uglavnom zbog utjecaja koji dopiru dolinom Crnog Drima. Vlada tadašnje Narodne Republike Makedonije je prepoznala prirodne i kulturne vrijednosti (Ohrid i sv. Naum) toga područja te je 1958. planinu zaštitila u kategoriji nacionalnog parka. Ono se danas proteže na skoro cijelu površinu Galičice od oko 250 km2. Iz istih razloga, makedonski dio Ohridskog jezera i grad Ohrid postali su 1980. dijelom svjetske prirodne i kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Šume na Galičici su razvijene od samog podnožja planine uz jezerâ do oko 1900 m n.v., iako se pretpostavlja da je gornja granica šumskog pokrova bila na većim visinama. Uz obale Ohridskog jezera mjestimično je razvijena vegetacija s bijelom vrbom (Salicetum albae), dok ćete se vozeći cestom od Ohrida do Trpejca moći vidjeti niske šume širokolisne zelenike i bjelograba (Phillyreo latifoliae-Carpinetum orientalis) te, nešto južnije, šume makedonskog hrasta (Quercetum trojanae, slika 2). Iznad njih nalaze se šume sladuna i cera (Quercetum frainetto-cerris) koje po površini zauzimaju najveći dio zapadnih padina Galičice, okrenutih Ohridskom jezeru. Gornju granicu šume na tim planinskim obroncima, prije nego što dospijete na zaravan, čine šume šašike i crnoga graba (Seslerio robustae-Ostryetum) te planinskog javora i bukve (Aceri obtusatum-Fagetum).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA