Naslov
Moždani organski psihosindrom ; dileme u daljnjem liječenju nakon nuspojava psihofarmaka
(Cerebral organic psychosyndrome ; dilemmas in further treatment after the side effects of psychopharmacotherapy)

Autori
Šakić, Maristela ; Vlatković, Suzana ; Ištvanić, Vuger Irena, ; Tošić, Goran.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
8. hrvatski psihijatrijski dani - Zbornik sažetaka / Medved, Vesna - Zagreb : Hrvatsko psihijatrijsko društvo, 2011, 47-47

Skup
8. hrvatski psihijatrijski dani

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 14.04.2011. - 17.04.2011

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Organski psihosindrom; nuspojave
(Organic psychosyndrome; side - effects)

Sažetak
Poster prezentacijom prikazujući dvojicu muških pacijenata različite životne dobi željeli bismo podijeliti terapijske poteškoće i svakodnevne dileme u liječenju organskih psihičkih poremećaja. Slijedeći preporučene algoritme liječenja ipak nailazimo na neželjene nuspojave psihofarmaka, posebice kod organskih psihičkih poremećaja, bilo u okviru primarnog ili sekundarnog organskog poremećaja mozga. Oba naša pacijenta razvila su kliničku sliku čiju su simptomi diferencijalno dijagnostički najviše odgovarali prema važećim referentnim kriterijima za postavljenje dijagnoze malignog neuroleptičnog sindroma (MNS). Mlađi pacijent s primarnim organskim poremećajem razvio je sliku MNS na atipični antipsihotik kvetiapin, dok je drugi , stariji pacijent s organskim afektivnim poremećajem, razvio isti na karbamazepin koji je bio uključen u terapiju kao stabilizator raspoloženja, nakon niza drugih psihofarmaka. Obzirom da su oba pacijenta razvila MNS u periodu od petog do sedmog dana liječenja postavlja se pitanje jesu li već premorbidno narušeni metabolički procesi u mozgu, narušena neuroanatomska struktura i neuronske veze u mozgu doprinijeli toksičnoj akumulaciji psihofarmaka? Da li uz pretpostavku istoga i slijedeći algoritme liječenja treba u konačnici terapijski djelovati ispod preporučenih terapijskih koncentracija odnosno hipodozirati psihofarmake unatoč riziku da će pod uplivom psihopatoloških doživljavanja pacijenti patiti i biti izloženi riziku daljnje progresije oštečenja mozga? Koliki je utjecaj na intenzitet kliničke slike i suradljivost pacijenata s organskim poremećajem mozga, promjena njihovog dotadašnjeg životnog ambijenta i svakodnevnih navika bolničkim uvjetima ? Na ove i slične upite i dileme ostajemo bez jednoznačnih i jednostavnih odgovora , ostaje nam slijediti načelo „primum non nocere“.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA