Naslov
Sintaktička svojstva participa u jeziku hrvatskoglagoljskih misala
(The Syntactic Functions of Participles in the Language of Croatian Glagolitic Missals)

Autori
Eterović, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
04.04

Godina
2014

Stranica
266

Mentor
Žagar, Mateo

Ključne riječi
hrvatski crkvenoslavenski jezik; hrvatskoglagoljski misali; sintaksa; particip; sintaktička funkcija; poredbena metoda; sociolingvistika
(Croatian Church Slavonic language; Croatian Glagolitic missals; syntax; participle; syntactic function; comparative method; sociolinguistics)

Sažetak
Uporaba participâ jedan je od sintaktičkih modela koje je hrvatski staroslavenski jezik naslijedio od prvoga slavenskoga književnog jezika. Usporedbenim proučavanjem sintaktičkih funkcija participâ u tekstovima evanđelja osam odabranih hrvatskoglagoljskih misala nastalih od 14. do 16. stoljeća utvrđena je vrlo visoka podudarnost sa stanjem zasvjedočenim u staroslavenskome jeziku. Sintaksa participâ raščlanjena je s obzirom na funkciju čijim su nosiocima u šest poglavlja: supstantivizirani particip, determinativni particip (particip u funkciji atributa i situacijskoga determinatora objekta), dativ apsolutni, predikatni particip i particip u funkciji sekundarnoga predikata, a u svakome su od njih opisane i ostale osobitosti s njihovim sintaktičkim položajem u vezi, morfosintaktičke (npr. uporaba neodređenoga i određenoga lika) i sintaktičke (npr. uporaba drugoga sintaktičkog sredstva). Brojna zabilježena variranja u uporabi participa i njegova konkurentnoga sintaktičkog sredstva (npr. odnosne ili vremenske rečenice), potvrđena već i u kanonskim spomenicima, javljaju se podjednako u svim misalima neovisno o vremenu njihova nastanka. Iako se očekivano potvrdila ovisnost sintakse participâ o jeziku predloška, variranja nisu uvijek ovisna o pripadnosti pojedinoga misala sjevernoj ili južnoj skupini kodeksa. Unatoč tomu može se ustvrditi da je uporaba participâ i participskih konstrukcija bila dio norme i hrvatskoga staroslavenskog jezika, koja je u liturgijskim tekstovima namjerno i svjesno zadržana. Usprkos njihovoj slabijoj zastupljenosti u Misalu hruackom, sintaksa participâ posve je podudarna s onom u ostalih sedam misala, što pokazuje da je Kožičić izvrsno poznavao hrvatski staroslavenski jezik, a odstupanja od hrvatskoglagoljske tradicije posljedica su intenzivna sravnjivanja teksta s latinskim predloškom. Odsustvo ikakvih relevantnih razlika među misalima korpusa ukazuje na postojanje čvrste hrvatskostaroslavenske norme i svjedoči o tome da se prestiž hrvatskoga staroslavenskog jezika kao najviše inačice književnoga jezika tijekom stoljeća nije bitno mijenjao. Upravo su participi kao naglašeni staroslavenizam jedan od elemenata koji se najduže i najbolje zadržao, a koji su hrvatski glagoljaši držali karakterističnim obilježjem najprestižnije književnojezične artikulacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA