Pregled bibliografske jedinice broj: 692562
Jezik ideologije i ideologija jezika u Desničinoj drami "Ljestve Jakovljeve"
Jezik ideologije i ideologija jezika u Desničinoj drami "Ljestve Jakovljeve" // Desničini susreti 2010. / Drago Roksandić / Ivana Cvijović Javorina (ur.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011. str. 49-61 (poster, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 692562 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Jezik ideologije i ideologija jezika u Desničinoj drami "Ljestve Jakovljeve"
(The Language of Ideology and the Ideology of Language in Vladan Desnica's Play "Jacob's Ladder" (Ljestve Jakovljeve))
Autori
Peričić, Helena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Desničini susreti 2010.
/ Drago Roksandić / Ivana Cvijović Javorina - Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011, 49-61
ISBN
978-953-7782-08-5
Skup
Desničini susreti 2010.
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska; zadar, Hrvatska; Islam Grčki, Hrvatska, 17.09.2010. - 19.09.2010
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
Vladan Desnica; drama; "Ljestve Jakovljeve"; ideologija; jezik; antijunak; cerebralni perfekcionizam; antropološki intelektualizam; humanizam
(Vladan Desnica; play; "Jacob's Ladder" (Ljestve Jakovljeve); ideology; language; anti-hero; cerebral perfectionism; anthropological intelectualism; humanism)
Sažetak
Autorica raspravlja o jedinoj drami Vladana Desnice - "Ljestve Jakovljeve" (1961.) a posebice o načinu na koji u njoj jezik zrcali ideološke profile i stavove. Naime, nadaje se dojam kako u ovoj drami jezik postaje i ostaje sam sebi svrhom u obrazloženju, primjerice, protagonistovih ideja, crpeći se u svojevrsnom verbalnom samoparazitstvu: riječi upravo hrane misli koje odražavaju - pritom ove (misli) ostaju izdvojene, izolirane od stvarnog, zbiljskog tj. dosljednog ozbiljenja volje ili osjećaja za moralno, humano, "dobro". Tako "unutarnji svijet" nekih likova a poglavito središnjeg (anti)junaka posustaje u vlastitoj autodestruktivnosti i neprimjenjivosti u praksi te se ugiba pred stvarnim, opipljivim kukavstvom, zbiljskim nasiljem i raznovrsnim emocijama koje iz toga proizlaze - rjeđe ljubavi i sućuti a češće straha, bijesa i mržnje. ABSTRACT: Ih her paper, the author discusses the only play by Vladan Desnica, "Jacob's Ladder" (Ljestve Jakovljeve, 1961), and especially the way that language reflects ideological profiles and attitudes. Peričić believes that in this play, the language becomes and remains its own purpose, for example, in the explanation of the protagonist's idea, thus exhausting itself in a kind of verbal auto-parasitism - the words nourishing the thoughts they reflect. In so doing, the thoughts remain separate, isolated from the real/reality, or rather the will(ingness) and the feeling for moral, human, "good" becoming persistently serious. In this way, "the inner world" of some of the dramatis personae and especially of the (anti)hero deters in its own auto-destructiveness and practical inapplicability. It succumbs to the real, tangible cowardice, genuine aggressiveness, and various resulting emotions - more rarely love and empathy, more often fear, anger and hatred.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
