Naslov
Novohistoričko čitanje Kukuljevićeve studije "Marko Marulić i njegova doba"
(A newhistoricist reading of Ivan Kukuljević Sakcinski᾽s "Marko Marulić i njegova doba")

Autori
Rezo, Vladimira

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Međunarodni znanstveni skup o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Knjižica sažetaka / - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2010, 27-28

Skup
Međunarodni znanstveni skup o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom

Mjesto i datum
Varaždinske Toplice, Hrvatska; Varaždin, Hrvatska, 15.04.2010. - 17.04.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
novi historizam; historiografija; granice; Ivan Kukuljević Sakcinski
(new historism; historiography; borders; Ivan kukuljević Sakcinski)

Sažetak
Cilj je ovoga rada proniknuti u metodološki okvir na kojemu se zasniva studija Ivana Kukuljevića Sakcinskog »Marko Marulić i njegova doba«, priložena prvom kritičkom izdanju pjesama »oca hrvatske književnosti«, koje je 1869. izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Naše je metodološko uporište u američkoj teoriji novoga historizma ili poetike kulture, kako zajedničkim imenom ove analitičke tekstove, u kojima se teorijske postavke apliciraju na pojedina književna djela, naziva glavni predstavnik novoga historizma, Stephen Greenblatt. Osnovica novohistorističke teorije je pretpostavka o tekstualnoj posredovanosti našega znanja o povijesti. »Povijesna istina« (i književnopovijesna) nije drugo do pisani artefakt, diskurs u koji su upisane promjenljive determinante autora, jezika i čitatelja. Ovim radom želimo utvrditi odstupanja i prekoračenja najavljene sheme, koja svojim naslovom »uzglobljuje« paradigmatičnog autora u širi društveni, ne samo književni, kontekst. Istražit ćemo možemo li predmetnu studiju promatrati kao oprimjerenje proklamirane novohistorističke sveopće tekstualnosti pojavnog svijeta, odnosno, jesu li tekst i kontekst doista neodvojivi ili je praksa iznevjerila suvremena teorijska očekivanja pa činjenice povijesti, umjesto da ulaze u ozbiljnu interakciju s književnim tekstom, služe samo kao zgodan dekor posve tradicionalno ispisanim književnopovijesnim analizama. Novi historizam podvlači nemimetički, pripovjedni karakter povijesnog diskursa te razobličuje njegovu prividnu objektivnost. Zanima nas u kojoj mjeri perforacije u tekstnom tkivu, nastale kao posljedica autorova (najčešće neosviještenog) »natapanja« vlastitog diskursa osobnim sociopolitičkim inskripcijama (spolom, rasom, vjeroispoviješću, nacionalnošću ili obrazovanjem), razobličuju prividno objektivan prikaz »velike« povijesti književnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA